* VRIJEDNOST umjetnina i antikviteta ukradenih iz dvorca britanskog tajkuna Harryja Hyamsa procijenjena je na gotovo 115 milijuna eura, što je najveća pljačka u britanskoj povijesti. Podsjetimo, više od 300 umjetnina i starina odnesenih u pljački rezidencije u Wiltshireu 1. veljače ove godine najprije je procijenjeno na 30 milijuna funti, no naknadna je procjena premašila 80 milijuna funti, što je iznos veći i od pljačke 53 milijuna funti iz skladišta jedne zaštitarske tvrtke u Kentu, koja se dogodila samo tri tjedna nakon provale u Hyamsov dvorac. Oko 140 predmeta otkriveno je 25. ožujka u podzemnom bunkeru blizu Stratford-upon-Avona. Neki su od njih bili jako oštećeni, a najmanje 200 slika, srebrnina, antikni satovi, barometri i porculan još uvijek nedostaju. Detektivi se boje da su mnogi od tih predmeta uništeni jer ih je nemoguće prodati na tržištu. Iako nedostaje puno predmeta, u pljački je odnesen tek manji dio tajkunove bogate zbirke. Hyams, koji se obogatio na londonskom tržištu nekretnina, skuplja rijetke predmete više od 50 godina. No, ovaj ga je gubitak sa 155. bacio na 204. mjesto najbogatijih Britanaca prema izboru Sunday Timesa.

* AMERIČKI ekonomist John Kenneth Galbraith, koji se bavio temama poput raspodjele bogatstava u društvu, umro je u Massachusettsu u 97. godini. Galbraith je umro prirodnom smrću u bolnici Mount Auburn u Cambridgeu, u koju je primljen prije dva tjedna. Jedan od najčitanijih autora u povijesti ekonomskih znanosti, Kenneth Galbraith napisao je tridesetak knjiga, među kojima The Affluent Society (Društvo obilja, 1958.), djelo koje je nagnalo cijelu Ameriku da preispita svoje vrijednosti, ističe New York Times. Američki su lideri često tražili savjet od Galbraitha, koji svoje usluge nije naplaćivao, premda su se njegovi savjeti više zanemarivali nego poštovali, ističe list.

Kao dugogodišnji predavač na Sveučilištu Harvard, Galbraith je sedamdeset godina, od 1930-ih do 1990-ih, bio sudionik američke političke pozornice, utječući na ideje šefova Demokratske stranke. Snažno je utjecao na Adlaija Stevensona, demokratskog kandidata za predsjednika SAD-a 1952. i 1956., a bio je prijatelj i savjetnik Johna F. Kennedyja i njegov ambasador u Indiji. Bio je i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Sin Johna Kennetha Galbraitha - Peter W. Galbraith - bio je prvi američki ambasador u Hrvatskoj (od 1993. do 1998. godine). Galbraith stariji posjetio je Hrvatsku u veljači 1994., kada mu je uručena diploma dopisnog člana HAZU-a, za kojeg je izabran 1990. Posjetivši tada i zagrebački Ekonomski fakultet, Galbraith je rekao: "Ne kanim Hrvatskoj dijeliti savjete, no čovjek mora biti svjestan prednosti života u maloj, civiliziranoj zemlji u razvoju."

* TAJNA šifra, koju je na sedamdeset i prvoj stranici teksta svoje presude da knjiga "Da Vincijev kod" nije plagijat ubacio sudac Peter Smith, razbijena je! No umjesto otkrića o nekoj prastaroj uroti ona nudi tek kratak osvrt na admirala kraljevske mornarice. Tajna poruka suca Smitha glasi: "Jackie Fischer, tko si? Dreadnought", a otkrio ju je odvjetnik Dan Tench. Tajna poruka se, kako je rekao, temelji na Fibonaccijevom nizu, matematičkoj progresiji o kojoj se govori u knjizi Dana Browna. Sudac Smith je poznat kao ljubitelj mora i brodova, a Fischer je bio admiral kraljevske mornarice koji je razradio ideju o golemom revolucionarnom ratnom brodu nazvanom HMS Dreadnought, porinutom u more 1906. godine, po kojem je kasnije imenovana cijela klasa brodova britanske ratne mornarice.

* LOPTA stara 450 godina bit će središnji eksponat izložbe o povijesti sporta. Osoblje muzeja Stirling Smith u kojem se lopta trenutno nalazi priprema izložak za put prema muzeju Volkerkunde u Hamburgu. Lopta je pripadala škotskoj kraljici Mary Stuart i njemački dužnosnici muzeja željeli su pokazati tu loptu, za koju se utvrdilo da je najstarija na svijetu. Nije utvrđeno je li i sama kraljica igrala nogomet, ali sigurno je da je bila u njezinom posjedu. Lopta stara gotovo pet stoljeća izrađena je od prasećeg mjehura te obložena jelenjom kožom. Kada lopta stigne u muzej bit će joj pripremljen tradicionalni škotski doček, s glazbom gajdi, a bit će izložena do kraja Svjetskog nogometnog prvenstva, tako da se u svoj muzej vraća u rujnu.

* SLAVNA djela koja je povijest već pridala Johannu Sebastianu Bachu možda ipak nisu njegov originalan rad. Naime, pojavile su se teze da ih je možda napisala njegova druga supruga, što nastoji dokazati Martin Jarvis, sveučilišni profesor i dirigent simfonijskog orkestra u Darwinu. Martin Jarvis već trideset godina istražuje Bachov opus, što ga je naposljetku dovelo do zaključka da je Bachova druga supruga Anna Magdalena Bach napisala neka od njegovih najpoznatijih djela. Nakon što je objavio rezultate svojih istraživanja na simpoziju o Bachu održanom prošli tjedan, Jarvis je izjavio da će "mnoge knjige biti potrebno ponovno napisati". Pri temeljitom proučavanju rukopisa za koje vjeruje da ih je napisala Anna Magdalena Bach, Jarvis se koristio metodama policijske forenzike. Zaključio je da se Anna Magdalena pojavila u Bachovu životu mnogo ranije no što se dosad smatralo, što je pokrenulo i brojna pitanja. Također je otkrio da je jedini cjeloviti rukopis poznatih suita za violončelo bio onaj Anne Magdalene, a originalni Bachov rukopis nikada nije pronađen. Jarvis smatra da je to više nego dovoljan dokaz da te suite nije napisao Bach.

________________________________

MOSKVA: OTKRIĆE ISPOD OLTARA CRKVE SPASKI U MANASTIRU ANDRONIKOV
PRONAĐENI OSTACI RUBLJOVA

Ostaci svetog Andreja Rubljova, najslavnijeg ruskog majstora ikona, pronađeni su u jednoj moskovskoj crkvi, a prema lubanji stručnjaci već rade rekonstrukciju njegovog lica. Tijela dvojice muškaraca, jednog 50-godišnjaka i jednog 70-godišnjaka, pronađena su ispod oltara crkve Spaski u manastiru Andronikov, gdje je Rubljov proveo zadnje godine života. Velika skupina stručnjaka, uključujući Sergeja Nikitina, uglednog kriminologa, te antropologinju i kemičarku Jelenu Aleksandrovskaju, složila se da tijela najvjerojatnije pripadaju Rubljovu i drugom slikaru, Danilu. Kemijska analiza ostataka pokazala je da su muškarci puno radili s bojom i metalima. Po svemu sudeći, prvobitno su bili pokopani ispod zvonika, ali su im tijela prenesena ispod oltara u 18. stoljeću, kad je zvonik, odvojen od crkve, bio srušen.

Vjeruje se da je Rubljovljevo tijelo ono mlađe, što je malo iznenađenje, s obzirom da se vjerovalo da je slikar umro u dubokoj starosti. "No, postoji objašnjenja za to", kaže Nikitin. "Kasnih 1950-ih je Sovjetski Savez Nikite Hruščova poveo novu kampanju protiv religije. Dragocjenim relikvijama prijetilo je uništenje, a crkvama je prijetilo rušenje." Kako bi se oduprijeli tom trendu, skupina intelektualaca pod vodstvom pisca Ilje Ehrenburga pozvala je UNESCO da proslavi 600. rođendan Andreja Rubljova. Oni su proizvoljno odlučili da je slavni slikar rođen 1360. "Zapravo", kaže Nikitin, navodeći riječi Andreja Popova iz Muzeja Rubljov, "možda je rođen 10 ili više godina kasnije".

Rubljov je kanoniziran 1988., asistirao je Theofanu Grku u oslikavanju unutrašnjosti moskovske katedrale Navještenja, slijedio je bizantsku tradiciju, ali je razvio tipični ruski stil. Njegova najslavnija ikona, koja se danas masovno reproducira u raznim medijima i tehnikama, je Trojstvo, koje prikazuje tri starozavjetna anđela. Život Andreja Rubljova bio je inspiracija Andreju Tarkovskom za istoimeno filmsko remek-djelo iz 1969…

ISTRAŽIVANJA
ALEKSANDAR BEZ ALEKSANDRIJE

Aleksandar Veliki, izgleda, ipak nije tako velik. Naime, prema najnovijim saznanjima, unatoč tome što je osvojio većinu svijeta poznatog starim Grcima, on ipak nije bio utemeljitelj i Aleksandrije. Alain Véron s kolegama sa Sveučilišta Paul Cézanne u Aix-en-Provenceu došao je do ovog otkrića mjereći varijacije u koncentraciji olova u blatnim naslagama iz aleksandrijske antičke luke. Oni su promjene razina olova odredili ugljikovim datiranjem školjaka pronađenih u mulju. Otkrili su da je ta obala Nila naseljena najmanje 4500 godina, odnosno, da je na mjestu Aleksandrije postojalo naselje dva milenija prije nego je tu stigao slavni osvajač.

Jasni tragovi olova pojavljuju se između 2686. i 2181. prije Krista, te zatim opet između 1000. i 800. prije naše ere. Istraživači su zaključili da su ti vrhunci zagađenja olovom povezani s čovjekovom aktivnošću, tj. navodnjavanjem, ribarenjem te gradnjom naseobina i plovila. Tu tvrdnju podupire i antički tekst koji spominje naselje Rhakotis. Razine olova opet su se naglo povećale oko 330. godine p. Kr., kad je tamo napokon stigao Aleksandar Veliki, a vrhunac su doživjele u vrijeme Rimskog Carstva, oko 400 godina kasnije. Ova bi studija napokon trebala završiti dugotrajnu raspravu o utemeljitelju grada, za koju su i prije mnogi tvrdili da počiva samo na "književnim dokazima".

SVEMIR
SUHI MARS

Najopsežnija međunarodna studija minerala na Marsovoj površini otkrila je da je Crveni planet prošao kroz tri vrlo različita geološka razdoblja u kojima je voda igrala sve manju ulogu. Međunarodna skupina znanstvenika je, kombinirajući podatke ESA-inog Mars Expressa i NASA-inih rovera, napravila vremenski pregled geološke evolucije Marsa, koji je objavljen u časopisu Science, i zaključila da je današnja hladna i suha klima Marsa nastala prije oko 3,5 milijardi godina, okončavši tako razdoblje u kojem je na tom planetu bilo vlage. Njihovi rezultati pokazuju da je u početku bio relativno vlažan i umjeren, a kasnije je prošao kroz velike klimatske promjene i pretvorio se u hladno, suho mjesto prepuno kiselih stijena.

A ako je Mars ikada bio pogodan za život to je moglo biti samo u njegovim ranim, mokrim godinama, smatraju istraživači koje vodi Jean-Pierre Bibring iz francuskog instituta za astrofiziku i voditelj ESA-inog eksperimenta OMEGA (Observatoire pour la Mineralogie, l'Eau, les Glaces et l'Activité), koji je trajao jednu Marsovu, odnosno dvije naše godine. OMEGA je, inače, glavni spektrometar letjelice Mars Express, prve europske misije na neki drugi planet.

"Suh okoliš s mnogo kiselina nije bio ugodno mjesto za bilo koji oblik života, pa čak ni mikrobe", tvrdi John Mustard, geolog sa sveučilišta, koji je i koautor studije. Analiza je znanstvenike navela i na intrigantni zaključak: tekuća voda nije napravila Crveni planet – crvenim. Umjesto toga, znanstvenici tvrde da je Mars najvjerojatnije pocrvenio od sitnih čestica crvenog hematita ili čak magemita, oba minerala puna željeza.