Tamara VISKOVIĆ: GLAZBA
4. svibnja, 2006.
PRINCE: "3121"
(UNIVERSAL)
POVRATAK U SLAVU
Što promjenom imena iz Prince
u neizrecivi grafički simbol, što glazbom koja nije pokazivala nikakve milosti
prema potencijalnoj publici, Prince
je veći dio 90-ih proveo reducirajući svoj gigantski auditorij na šačicu
šašavih obožavatelja. Priključivanje Jehovinim svjedocima nije pomoglo, a još
manje fakat da je i pjevao o tome. No, najviše je štete ostavilo inzistiranje
da ga se oslovljava s "Umjetnik nekada znan kao Prince". Ono je otvorilo neslućene mogućnosti zafrkancije, pa
će vjerojatno do kraja života slušati posprdne verzije poput Umjetnik nekada
znan kao dobar, ili, danas aktualnije, Umjetnik nekada znan kao šišibeka.
Aktualnije, kažem, jer čini se da je Prince
spreman vratiti se u "normalnost" korporativnog kapitalizma – u
slavu, histeriju, razmetljivo bogatstvo i srebrne trikoe.
O tome svjedoči 12 pjesama sabijenih u 53 minute, u kojima Prince reaktivira svoj
portabl-seks-mašina image, ženski alter-ego Camille i gusti electro-funk.
Svjedoče i slike njegovog doma, blještave mauzolejske tvorevine pokrivene purpurnim
jastučićima, kao da je interijer dizajnirao Willy Wonka. Za razliku od Musicology, prethodnog albuma
koji je bio proračunato kreiran kao veliki povratak, 3121 je manje
iskalkulirano izdanje, razigranije i neobaveznije. Na njemu nema ničeg što Prince bar dvaput u karijeri nije izveo
bolje, ali, također, ničeg što aktualne zvijezde ne rade dvaput gore od njega.
Promjene se očituju na terenu produkcije, gdje neusiljeno asimilira
metronomski minimalizam Pharrela
Williamsa i suvremenu tendenciju ka šupljem, odzvanjajućem zvuku. Sve se,
dakle, čini savršenim dok album ne uđe u svoju drugu trećinu. Tu nas nespremne
zaskoči niz predvidljivih, želatinoznih R&B balada srednjeg tempa, s
procesiranim vokalima i kratkim rap dionicama (da, Prince rapa, i da, loše je), skupa s nagovještajima neizbježnog
smaka svijeta, što pripisujem dugogodišnjoj pretplati na Kulu stražaru. A sad,
je li bolje zaključiti da je trećina dobra ili da su dvije trećine loše, stvar
je retorike.
________________________________