I dosad je bio kritičan prema medijima, ali sada je to nadmašilo sve što je dosad rekao. Optužio ih je, prepričano, za neku vrstu reklamnog idiotizma, tj. za to da razjarujući kod ljudi potrošačku pohotu stvaraju od njih slijepo stado.

Imajući na umu kakvo nas komercijalno smeće svakodnevno zasipa ponajprije preko televizije, ovo nadbiskupovo slovo svakako ima smisla. Tim više što se o ovim metastazama potrošačkog društva danas govori ispod glasa ništa manje nego nekada o partijskim komitetima. Zapravo, još malo i moćni oglašivači će i biti neka vrsta novog Komiteta.

Ali, prije nego što pred uzoritim kardinalom skinemo s poštovanjem kapu, samo jedna sitnica – misli li on da Crkva nema baš nikakve veze s ovim? Kada je polagan kamen temeljac hrvatskog kapitalizma, a to znači i svemoći današnjih velikih oglašivača, nije se čulo da danas toliko osjetljive crkvene strukture imaju išta protiv.

Naprotiv. Tada su one u tome vidjele radosno navještenje kraja "bezbožnog komunizma", i šutjele su kao zalivene bez obzira što je divlji kapitalizam odmah pokazao da je mnogo efikasniji u proizvodnji sirotinje nego društvenog blagostanja.

Prenule su se te strukture iz slatkog drijemeža tek kada su shvatile da ovo novo permisivno društvo – koje potiče ne samo masovnu potrošnju đinđavih roba nego i "subverzivnih" ideja (sloboda seksa, istospolne zajednice...) – rastače religiju mnogo efikasnije od komunizma.

Zapravo su komunisti, držeći Crkvu "pod opsadom", učvršćivali vjeru i ako malo bolje osluhnete čut ćete naše crkvenjake kako gotovo uzdišu za tim olovnim vremenima. Naravno, ni onda se Crkva nije milovala s medijima, naprotiv ovi su je držali nazadnom i reakcionarnom (što, hm, vidimo danas, i nije bilo daleko od istine) i među njima je stalno iskrilo kao iz pokvarenog dalekovoda.

Ali, tada se još nisu pojavili sadašnji medijski svežderi, koji pretvaraju u vijest sve što se može prodati (ali u općem zasićenju sve manje prodaju), pa ne prezaju ni od virenja pod skute Crkve i otkrivanja pedofilskog i drugog prljavog veša. Bio je to isključivo ideološki klinč, a sve izvan njega bilo je vrlo umiveno i u rukavicama.

Što je najvažnije, Crkva je imala nasuprot sebi Partiju koja joj je, uza sve svjetonazorne razlike, bila zapravo puno sličnija nego što je željela priznati. Bila je to monistička sljedba, koja dopušta samo jedan pogled na svijet, ali njime pretendira obuhvatiti cijelu stvarnost, a danas vidimo bolje nego jučer da ni s Crkvom nije ništa drukčije.

I u tom grmu leži zec. Današnji mediji su naprosto previše idejno nepočešljani i pluralni, a to je za Crkvu po definiciji trivijalno i "žuto". Ništa manje od spomenutog komercijalnog smeća kojim smo svakodnevno zasipani.

Marinko ČULIĆ