KINA

POLICIJA U GALERIJAMA
 
Kina je gotovo u svemu zemlja suprotnosti, pa je tako i kada je u pitanju umjetnost. Iako, naime, kineska moderna umjetnost posljednjih godina doživljava svoj kreativni procvat, a najskuplje prodana slika nekog živućeg kineskog umjetnika prije dva mjeseca prodana je u New Yorku za nešto manje od milijun dolara, političke teme i dalje su podložne žestokoj cenzuri. Tako su nedavno tri galerije u Dashanziju, umjetničkom kvartu glavnog kineskog grada, bile prisiljene ukloniti 20-ak slika sa svojih zidova, sve sa političkim sadržajima.
 
Sve tri galerije smještene su na području stare elektrane, popularno nazvane "798", a umjetnici su je zaposjeli nakon što je cijelo područje službeno proglašeno "kvartom umjetničke proizvodnje". Sada se u njemu nalaze stanovi i ateljei, a kvart, osim galerijama, obiluje i obrtničkim radnjama, kafićima, barovima, buticima i knjižarama. Među zabranjenim radovima našli su se, pak, žuti portret Mao Ce-tunga koji pliva u crvenoj rijeci Jangce, skup sivih bezizražajnih likova koji sugeriraju kineske vođe, nazvan "Braća", tenkovi na trgu Tianannmen, te pozdrav Mau u stilu Kulturne revolucije koji je od kineskih novčanica izradio jedan od utemeljitelja projekta 798, Huang Rui.
 
Niti tjedan dana nakon otvaranja izložbi ljudi iz ministarstva kulture i tajnih službi upali su u galerije tražeći objašnjenje o tome što radovi predstavljaju. Osim što su galeristima uručile popise slika koje treba ukloniti, vlasti su zabranile i distribuciju kataloga, te otkazali sve tekstove i intervjue u lokalnim medijima. Iako radovi nisu izrazito politički provokativni, već sama činjenica da se bave kineskim vođama i simbolima državnosti bili su dovoljan razlog za zabranu, što, međutim, nije slučaj kada su u pitanju neki drugi, potencijalno također kontroverzni sadržaji. Da državne cenzore zanima isključivo politika svjedoči izložba na kojoj se prikazuje video rad austrijskog umjetnika Hermanna Nitscha, u kojemu je prikazan i izmet, lažno razapinjanje žena i polijevanje krvlju. Taj rad, međutim, nije privukao pozornost ljudi iz ministarstva kulture, kao što je to slučaj i s većinom drugih umjetnički radova sa eksplicitnim seksualnim i drugim "ekstremnim" sadržajima.
 
Najnoviji čin cenzure umjetnicima iz zone 798 dodatne bi nevolje mogao donijeti i zbog činjenice da taj kvart, upravo zbog kontroverznih umjetničkih događaja, privlači velik broj turista, a samim tim i poslovnih sadržaja, zbog čega je rast stanarina mnoge od njih otjerao u jeftinije dijelove grada. S brojem turista povećala se i učestalost posjeta prikrivenih agenata koji obilaze galerije u potrazi za sadržajima koji krše socijalističke principe umjetnosti. Osim toga, mnogi se umjetnici žale da kineske vlasti zapravo ovu malu elitnu zonu koriste kao propagandno sredstvo uz pomoć kojeg stranci stječu dojam da u Kini ima više slobode nego što je to zaista slučaj.
 
MEKSIKO
 
DAN BEZ AMERIKE
 
U znak solidarnosti s meksičkim emigrantima koji su u Sjedinjenim Državama prije nekoliko dana organizirali "Dan bez imigranata", njihovi sunarodnjaci u Meksiku osmislili su sličan protest nazvan "Ništa gringo", u kojem su jedan dan bojkotirali kupovinu američkih proizvoda. Prošli ponedjeljak Meksikanci u Americi nisu radili niti išli u školu, s namjerom da demonstriraju američkim vlastima kako bi moglo biti ako se realizira planirana imigrantska reforma u toj zemlji, dok su meksički građani nekoliko dana kasnije masovno odbili kupovati u američkim dućanima. Dan bez ičeg američkog podržali su i brojni meksički guverneri, dok su različita udruženja pozvala svoje članove da ne kupuju u američkim dućanima kao što je lanac Walmart, te da ne jedu u fast food restoranima McDonald's, Dunkin'Donuts i Subway. Protest se prelio i u druge srednjoameričke države, poput Gvatemale, Nikaragve i Salvadora, a meksički predsjednički kandidati također su se izjasnili o ovoj akciji u skladu sa svojim političkim programima.
 
Tako se predsjednik Vicente Fox držao prilično suzdržano, pozvavši demonstrante da "izbjegavaju provokacije koje promoviraju ksenofobiju ili protivljenje imigrantskoj reformi". Felipe Calderón, kandidat Foxove Nacionalne stranke akcije bio je, pak, u dilemi kako da se postavi, pa je samo izrazio svoj "poriv da se solidarizira s pokretom", dok je Andrés Obrador iz Stranke demokratske revolucije jedini otvoreno podržao bojkot, a njegovi su aktivisti dijeli letke potpore ovoj akciji.
 
Američka trgovačka komora bojkot je ocijenila kontraproduktivnim, budući da su američke kompanije odgovorne za oko 100 milijardi dolara različitih investicija u Meksiku, dok je čak 40 posto radne snage zaposleno upravo u američkim kompanijama. Samo Walmex, sestrinska tvrtka trgovačkog lanca Walmart zapošljava 140.000 ljudi, što je čini najvećim privatnim poslodavcem u toj zemlji. S obzirom da to, čini se da bi se gubici nastali od poprilično uspjelog bojkota američkih proizvoda na kraju ipak mogli obiti o glave samih Meksikanaca.
 
BOLIVIJA
 
FARSA OD NACIONALIZACIJE?
 
Svjetski su mediji prošlog tjedna objavili vijest da je bolivijski predsjednik Evo Morales najavio nacionalizaciju državne industrije nafte i plina, protumačivši ovaj potez kao još jedan pokazatelj uvođenja socijalizma na južnoameričkom kontinentu. Hector Benoit, profesor filozofije s brazilskog sveučilišta Universidad de Campinas u São Paulu napisao je, međutim, članak, objavljen mahom po Internet portalima i nezavisnim medijima, u kojemu tvrdi da je ta interpretacija ovog Moralesovog poteza višestruko pogrešna; on tvrdi da ne samo što navodna nacionalizacija naftno-plinske industrije neće imati negativne posljedice na strane multinacionalne kompanije, već da je ona zapravo pokušaj spašavanja bolivijskog kapitalizma, kao i populistički potez kojim je Morales želio svojoj stranci osigurati pobjedu na predstojećim parlamentarnim izborima.
 
Analizirajući tekstove Moralesovog potpredsjednika i glavnog teoretičara, sociologa i bivšeg gerilca Álvara Garcie Linere, Benoit objašnjava da je Moralesova stranka Pokret prema socijalizmu osmislila novi oblik državnog uređenja nazvan Andsko-amazonski kapitalizam, kojemu je cilj "razvoj jake države koja će regulirati ekspanziju industrijske ekonomije, a viškove raspoređivati u društvenom sektoru". Linera, doduše, predviđa da bi se socijalizam u Boliviji mogao uvesti, no tek za 50-ak godina, dok je Andsko-amazonski kapitalizam zapravo prijelazni mehanizam prema punom socijalizmu. U tom smislu, objašnjava Benoit, nacionalizacija koju je najavio Morales nije nikakva eksproprijacija resursa u interesu bolivijskog radništva, već "projekt spašavanja regionalnog kapitalizma i blokiranja istinski revolucionarnih organizacija".
 
Morales je, naime, stranim korporacijama dao rok od 180 dana za započinjanje pregovora s državom o svojim ugovorima. Budući da su parlamentarni izbori zakazani za srpanj, a najava nacionalizacije mogla bi mu osigurati pobjedu, Morales će nakon tih izbora moći i promijeniti svoju odluku, odnosno popustiti pod pritiskom stranih kompanija, a toj pretpostavci ide u prilog i činjenica da njegov dekret o nacionalizaciji sadrži i odredbu prema kojoj sve kompanije koje proizvode manje od 33 milijuna kubičnih metara plina dnevno uopće ni neće biti podvrgnute ovim promjenama. Benoit tvrdi da većina stranih kompanija koje posluju u Boliviji, zapravo upada u ovu kategoriju, uključujući i britanski British Petroleum i američko-nizozemski konzorcij Enron-Shell, dok će posljedice nacionalizacije najviše osjetiti španjolsko-argentinski Repsol i brazilski državni Petrobras.
 
No, sudeći prema izjavama brazilskih državnih institucija, ni Petrobras nema razloga za zabrinutost, budući da se uvjeti poslovanja između te kompanije i Bolivije tek imaju dogovoriti, te da se za brazilsku kompaniju zapravo ništa nije promijenilo. S obzirom da su Brazil i Bolivija još 1991. godine najavili "energetsku integraciju", te da upravo Patrobras upravlja većinom izvoza bolivijskog plina u Brazil i Argentinu i proizvodi 100 posto plina i 60 posto benzina koji se konzumiraju u samoj Boliviji, Benoit zaključuje da je nemoguće da bi Morales zaista ugrozio brazilske, a samim tim i svoje interese, te da brazilski predsjednik Luiz Inácio Lula da Silva ne bi unaprijed znao što Morales sprema. S obzirom na to da ni regionalne, a ni ostale međunarodne korporacije zapravo neće osjetiti nikakve posljedice ove navodne nacionalizacije, Benoit zaključuje da je Morales prevario samo bolivijski proletarijat te da bi se vrlo brzo "velika nacionalizacija zapravo mogla ispostaviti kao velika farsa".
 
USUSRET SVJETSKOM NOGOMETNOM PRVENSTVU U NJEMAČKOJ
 
POJAČANA TRGOVINA ŽENAMA
 
Mnoge nevladine organizacije, ali i službene institucije Sjedinjenih Država i Švedske, kao i Ujedinjeni narodi i OESS, ovih dana intenzivno upozoravaju na vrlo izvjesni priljev ilegalnih prostitutki, odnosno žrtava trgovine ljudima, kojim će biti popraćeno ovogodišnje svjetsko nogometno prvenstvo u Njemačkoj. Stručnjaci, naime, očekuju da će ovaj događaj, osim oko milijun većinom muških navijača, u Njemačku dovesti i još između 50 i 100 tisuća žena koje se, što dobrovoljno, što prisilno bave prostitucijom, tim više što je prostitucija u Njemačkoj dozvoljena, a samim tim i privlačna onima koji trguju ženama, mahom istočnoeuropskog porijekla.
 
S ciljem upozoravanja o ovom problemu pododbor za ljudska prava američkog kongresa prošli je tjedan održao sjednicu na ovu temu, i to nekoliko dana prije službenog posjeta njemačke kancelarke Angele Merkel, dok je švedski pravobranitelj za ravnopravnost spolova Claes Borgström čak i javno pozvao švedsku nogometnu reprezentaciju na bojkot prvenstva. Iako svjesni da njihovi apeli neće dati neke naročito konkretne rezultate, oni koji se bave pitanjem trgovine ljudima nadaju se da će ovakvim inicijativama taj problem uzdignuti na razinu političkog pitanja. Brunhilde Raiser iz njemačkog Nacionalnog odbora ženskih organizacija smatra da "javnost tek treba početi doživljavati prisilnu prostituciju kao ozbiljno kršenje ljudskih i ženskih prava". Prema podacima UN-a, upravo je Njemačka jedna od najprivlačnijih destinacija trgovaca ženama iz zemalja kao što su Rusija, Ukrajina i Bugarska, a u posljednjih nekoliko godina njemačka policija obradi preko tisuću slučajeva prisilne prostitucije godišnje.
 
Michele Clark iz OESS-ovog odjela za borbu protiv traffickinga tvrdi, međutim, da ipak nema dokaza da njemački liberalni pristup prostituciji za posljedicu ima i pojačanu trgovinu ljudima, te da zloupotrebe podjednako ima u zemljama u kojima je ona ilegalna i u kojima je dozvoljena. Njemačka policija tvrdi, pak, da je od legalizacije prostitucije 2002. godine cijeli posao postao transparentniji, pa ga je samim tim i lakše kontrolirati, a često se čuje i argument da žena koje se dobrovoljno bave prostitucijom ima toliko da klijenti nemaju potrebe ići onima koje su na to prisiljene.
 
Njemačke ženske nevladine organizacije smatraju, međutim, da situacija nije baš tako ružičasta kako tvrdi njemačka policija, te da, osim toga, muškarci koji se koriste uslugama seksualnih radnica niti ne mogu procijeniti kada su u pitanju žene koje su na prostituciju prisiljene. Zbog toga su pokrenule brojne kampanje, među ostalim i onu pod imenom "Posljednje upozorenje – zaustavimo prisilnu prostituciju", koja se odvija uz pomoć njemačke nogometne federacije i koja će uključivati informacijske štandove u svih 12 gradova u kojima će se održavati utakmice, a otvorene su i telefonske linije za korisnike bordela koji žele prijaviti sumnje na prisilnu prostituciju.
 
ŽENE U AFGANISTANU
 
SVE VIŠE PODUZETNICA
 
Afganistanski Savez žena smješten u Kabulu već nekoliko godina provodi tečajeve na kojima se žene pripremaju za različite vrste poduzetništva, od izrade nakita i drugih ukrasnih predmeta, pa do popravljanja mobilnih telefona. Kroz ove treninge već je prošlo oko 10.000 Afganistanki, koje se malo-pomalo izdižu iz dugogodišnje izolacije i represije talibanskog režima, postajući i ekonomski i društveno sve nezavisnije. Prema podacima investicijskog fonda za Afganistan MISFA, čak 75 posto malih kredita u toj zemlji podigle su upravo žene, a s tim novcem one započinju različite biznise kao što su pekare, slastičarnice, krojački i frizerski saloni i slično. Suraja Parlika, koja je prije 14 godina i osnovala Udruženje žena, u Kabulu vodi obrt za proizvodnju ukrasnih predmeta od mramora, a u njezinoj radnji rade isključivo žene, njih 29, i to uglavnom udovice, mlade djevojke bez roditelja, te bivše prosjakinje. Žene same i prodaju predmete koje izrade, tako da sva zarada ostaje njima.
 
Poduzetničke vještine izrazito su korisne za afganistanske žene, jer im ekonomska sigurnost daje i ohrabrenje da se aktivnije zauzimaju i za sva ostala prava koja im pripadaju. To je naročito važno kada se zna da su žene u Afganistanu među najugroženijima u svijetu, sa jednom od najnižih stopa nepismenosti od čak 86 posto, i s najvišim svjetskim brojem umiranja pri porođaju. Zbog godina rata i vjerskog terora od strane talibanskog režima većina afganistanskih žena bile su zatočene u kućama, a Talibani su milijune žena spriječili da rade i idu u škole. Vjerojatno su upravo godine ugnjetavanja razlog zašto su one danas gotovo pa preuzele primat nad slobodnim poduzetništvom i postale glavna pokretačka sila razvoja te zemlje.
 
Korist od ovakvih tečajeva nije ograničena samo na postizanje socijalne jednakosti, već žene od njih imaju i vrlo konkretnu materijalnu dobrobit i sposobne su same se brinuti za čitave obitelji.
 
No, ukorijenjene predrasude još su prisutne u afganistanskom društvu, pa je tako osnivačica Ženskog saveza Suraja Parlika dvaput ranjena od strane konzervativnih nezadovoljnika. Osim toga, mnoge od ovih žena koje imaju privatne poslove još uvijek ne mogu samostalno raspolagati sa svojim novcem, već novac uzimaju muškarci u njihovim obiteljima, braća, očevi ili muževi. Parlika, koja je sama obučila 500-njak žena, ipak je optimistična i vjeruje da će ova "tiha revolucija" jednog dana dati i muzej s predmetima koje su napravile žene posvećene izgradnji mira u toj zemlji.
 
AMERIKA
 
ČISTKE U CIA-i
 
Nedavno najavljena ostavka glavnog čovjeka američke Središnje obavještajne agencije (CIA) Portera Gossa i dolazak generala Michaela V. Haydena na njegovo mjesto vodeći su američki mediji objasnili prije svega kao posljedicu konceptualnih i organizacijskih razmimoilaženja između Gossa i Johna Negropontea, šefa Nacionalne sigurnosne agencije (NSA), koja upravlja sa svih 16 nacionalnih obavještajnih agencija. No, sudeći prema najnovijim informacijama, u pozadini cijele priče krije se i mnogo prozaičnija korupcionaška afera u kojoj se spominju i kockanje i prostitucija.
 
Tri velika američka dnevnika, Wall Street Journal, Washington Post i San Diego Union Tribune jedini su, naime, sustavno izvještavali o policijskoj istrazi bivšeg republikanskog kongresmena Randyja Cunninghama, koji trenutno služi osmogodišnju zatvorsku kaznu zbog nezakonite dodjele ugovora određenim kompanijama za vojne poslove. Najnovija istraga, međutim, uključuje i izvršnog direktora CIA-e, Kylea Fogga, kojeg je na to mjesto postavio sam Goss, netom nakon kadrovske čiste koju je proveo u početku svog 18-mjesečnog šefovanja agencijom. Jedan od ugovora koji policija istražuje je i onaj s prijevozničkom kompanijom Shirlington Limousine and Transportation Inc. koja iznajmljuje limuzine, a kojoj je Ministarstvo domovinske sigurnosti dodijelilo ugovor vrijedan 21 milijun dolara, unatoč poduljem kriminalnom dosjeu njezinog predsjednika Christophera Bakera i lošeg financijskog stanja tvrtke. Veza, pak, između ove kompanije i CIA-inog izvršnog direktora Fogga, pa i samog donedavnog šefa Portera Gossa, prema navodima njujorškog tabloida New York Daily News, zabave su na koje je ovu dvojicu u svojim limuzinama navodno vozila spomenuta kompanija, a na koje su redovito dovođene i prostitutke i podmićivani korumpirani kongresmeni.
 
Foggo je, pak, na trenutnu poziciju došao nakon Gossove čistke navodno anti-bushovski orijentiranih CIA-inih čelnika, a Gossov kratkotrajni mandat obilježilo je i curenje informacija oko tajnih CIA-inih zatvora i frenetična potraga unutar redova agencije za osobom koja je medijima dostavila te informacije. Iako još nema dokaza da je sam Goss prisustvovao razuzdanim zabavama, niti da je direktno umiješan u spomenute korupcijske skandale, mnogi se američki mediji pitaju nije li on kao šef CIA-e trebao znati što mu rade najbliži suradnici, za što bi i sam trebao biti odgovoran. Prema pisanju magazina Time, Washington Posta i Los Angeles Timesa, međutim, Gossova ostavka zapravo je posljedica borbe za nadmoć nad sigurnosnim sustavom i pripadajućim budžetom koja se već neko vrijeme vodi između CIA-e, Negroponteove NSA-e i Ministarstva obrane Donalda Rumsfelda, a korupcija u redovima CIA-e čelnicima je samo poslužila za međusobne obračune. Novopostavljeni šef agencije, Michael Hayden, upleten je, pak, u jedan drugi nedavni skandal, onaj oko nezakonitog prisluškivanja američkih građana od strane agenata NSA, kojom je Hayden upravljao.
 
Tena ERCEG