SPARKS: "HELLO YOUNG LOVERS" (GUT RECORDS)

POKVARENI VRTULJAK

U 35 godina koliko traju i 20 albuma koji su u tom vremenu nastali, Sparks su dosegli nivo utjecajnosti obrnuto proporcionalan nevelikoj popularnosti među širokom publikom. Raskrčili su put čitavom žanru pop-dueta, no za razliku od ostalih muzičkih Tutankamona, nemaju mesijanski status koji u rocku, kao po defaultu, dobivaju bendovi koji izdrže preko 20 godina, ma koliko irelevantne pjesme stvarali. Razlog je sigurno činjenica da njihova glazba nije stadionski štof, ali i sklonost da pišu bizarne pjesme o blesavim stvarima. Tako pjevaju o manama korištenja kolonjskih vodica ("Perfume"), o zaslugama onih koji spašavaju mačke zaglavljene u krošnjama visokog drveća ("Here Kitty"), te vještom baratanju metaforama kao uvjetu uspjeha kod žena ("Metaphor").

Osim toga, na albumu se mogu naći političke i znanstvene teme, u kompozicijama "(Baby, Baby) Can I Invade Your Country" i "There's No Such Thing As Aliens", naslovi kojih uglavnom sažimaju poruku. Skoro potpuno bez bubnjeva, pomno orkestriran i u svakom pogledu pretjeran, Hello Young Lovers je toliko nakrcan parodijom i histerijom da konstantno prijeti urušavanjem. Sve počinje sedam minutnim, višedijelnim kalemom rock-simfonije i bezočne zajebancije, u kojem pompozni aranžman prepleće orkestralne dionice s gitarskima, dok Ron i Russell Mael, kao u kolektivnom napadaju staccata, deklamiraju "All I do is dick around!".
 
I dok kompozicija, sve ubrzavajući i usporavajući, baca dezorijentiranog slušatelja naprijed-natrag poput pokvarenog vrtuljka, pravo je vrijeme za prisjetiti se da su Queen postali svjetski slavni tek nakon što su dobro oderali Sparkse. S tim podatkom, "Dick Around" prestaje biti tek zvuk ironičnog egzibicionizma. Postaje "Bohemian Rhapsody" za publiku, koja nikad nije voljela "Bohemian Rhapsody", karneval u kojem se komedija prerušila u melodramu, pa skače okolo s klaunovskom šminkom razmazanom od suza. Postaje zvuk onoga tko se zadnji smije.

________________________________