ĐURĐA ADLEŠIĆ, POTPREDSJEDNICA SABORA, OBJAŠNJAVA ZAŠTO NIJE NAPUSTILA BLEIBURŠKU KOMEMORACIJU KADA JE VIDJELA USTAŠKU IKONOGRAFIJU

NA BLEIBURGU MI JE BILO NEUGODNO
 
- Na Bleiburg se ne ide po političke bodove, tamo je ikonografija unaprijed zadana, zna se što vas očekuje. Raspitivala sam se zašto se zakoni ne primjenjuju i od našeg ravnatelja policije saznala da se u ustaškim odorama nije prelazila granica. Svjesna sam da u politici treba raditi i ružniji dio posla i čim sam određena za odlazak u Bleiburg postala sam svjesna da moram podnijeti i dio napada. Neophodno je odijeliti ikonografiju od komemoracije žrtvama, jer tamo su stradali civili, bez suda. Moj govor bio je u skladu s Europskom deklaracijom, osudila sam zločin i totalitarne režime, pozvala sam da se politika prestane baviti poviješću.
 
- Dobro, ali činjenica je da ste kao izaslanica Sabora govorili pred osobama koje su nosile fašističku ikonografiju.
 
- Rekla sam u govoru da osuđujem svaki totalitarni režim.
 
- Dakle i fašizam i komunizam, iako u Hrvatskoj nema ni traga od komunističke ikonografije. Ako baš povlačite paralelu, u Jasenovac, stratište koje su stvorile ustaše, nitko ne ide sa srpom i čekićem.
 
- Da, u Jasenovcu je civiliziranija ikonografija i antifašistima je u interesu da se institucije pozabave utvrđivanjem povijesne istine.
 
- Što ćete ako i iduće godine morate otići u Bleiburg?
 
- To je odluka predsjednika Sabora, ali mislim da me neće odrediti, ne mogu biti tamo svake godine.
 
- Mislite li da ste pogriješili što ste kao predstavnica hrvatske države govorili pred crnokošuljašima?
 
- Greška je što te ikonografije ima, ona smeta svima koji imaju stvarne veze sa žrtvama i u govoru sam osudila totalitarne režime. Treba provjeriti mora li Sabor biti pokrovitelj komemoracije u Bleiburgu dok to tako izgleda. Stradanje treba obilježiti, ali meni je ovo prvi put da sam se srela s nečim takvim.
 
- Pa zašto onda niste otišli s pozornice?
 
- Mislila sam više puta da odem i otišla sam vrlo brzo. Ne znate kako je tamo...
 
- Je li Vas bilo strah?
 
- Pa... bilo je neugodno.
 
NEVEN BUDAK, DUGOGODIŠNJI SVEUČILIŠNI PROFESOR, KOMENTIRA NAJAVU UVOĐENJA OBAVEZNOG SREDNJOŠKOLSKOG OBRAZOVANJA U HRVATSKOJ
 
DUGOROČNA IDEJA
 
- Apsolutno se slažem s uvođenjem obavezne srednje škole, to je bila i moja ideja, riječ je o nečemu što nam je nužno potrebno. Ne treba nam radna snaga s osnovnom školom, moramo podići obvezno školovanje najmanje na 10, do 12 godina. Nadam se da će to podići i kvalitetu znanja. Naravno, samo mehaničko produljenje neće donijeti poboljšanje ne dođe li do temeljite reforme obrazovnih programa. Neki mali pomaci možda su učinjeni u vezi s HNOS-om, ali to je daleko od onoga što bi trebalo napraviti u rasterećenju i podizanju kvalitete programa.
 
- Kako uopće realizirati taj projekt kad ni školstvo nema novaca?
 
- To nije ideja koja se može realizirati u kratkom roku što je jasno već iz jednostavne računice: ako 40 tisuća djece ide u jednu generaciju osnovne, a u srednju školu sada ide 20 do 25 tisuća učenika, sad i za ostale treba stvoriti fizički prostor, znači graditi nove škole, te zaposliti jako puno nastavnika, koje valja prije toga educirati. Dakle, to je ideja koja će imati itekako dugoročnu realizaciju.
 
DRAŽEN KALOGJERA, EKONOMSKI ANALITIČAR, GOVORI O AKCIJAMA HRVATSKE NARODNE BANKE USMJERENIMA NA ZAUSTAVLJANJE PADA KUNE
 
LOBIJI DIKTIRAJU MONETARNU POLITIKU
 
- Radi se o nastavku politike koja 12 godina devastira hrvatsko gospodarstvo. Grupa ekonomista uporno upozorava da je precijenjena kuna razlog nekonkurentnosti hrvatskog gospodarstva, te deindustrijalizacije i deagrarizacije Hrvatske. Nažalost, ovo o čemu govorimo stara je bolest, ona nam se stalno vraća kad je priljev stare valute ogroman, a nema potražnje za kunama. Narodna banka sada sve pokušava da zaustavi tu politiku. Kako će dalje ići, teško je reći. Hrvatski turizam gubi na konkurentnosti, a s ovim mjerama sigurno neće osnažiti.
 
- Alternativa je realni tečaj kune koji bi pogodio ogroman broj građana čiji krediti imaju deviznu klauzulu.
 
- Netko mora platiti postojeće stanje, jer smo propustili mogućnost uvođenja nekih mjera poput asimetrične devalvacije. Sada se nalazimo u teškoj situaciji. Uostalom naše silno trošenje, enormno zaduživanje građanskog sektora, uvjetovano je precijenjenom valutom.
 
- Radi li se u ovom slučaju o izvorno hrvatskoj lošoj politici, ili je u pitanju pristajanje na diktate izvana, ponajprije one od Međunarodnog monetarnog fonda?
 
- MMF je podržavao jačanje kune, jer im je odgovaralo i danas odgovara. No, ponajprije, riječ je o izvornoj hrvatskoj politici, politici domaćih moćnih lobija. Pritom mislim na lobi uvoznika koji je zaradio milijarde, pogledajte samo poljoprivredni sektor gdje se uvozi sve - od krumpira do češnjaka. Taj lobi ima svoje ministre u Vladi, njemu je precijenjena kuna premija. Nadalje, tu je bankarski lobi kojemu također odgovara postojeće stanje, te, konačno, država kojoj je najveći prihod PDV od uvoza. Dakle, precijenjena kuna je vrlo jaki instrument ekonomske politike koja se od 1993. godine provodi u kontinuitetu. Sjetimo se, tada je, kad se država malo stabilizirala objavljen program stabilizacije valute i razvojni program. Međutim, razvojni program je zakazao, jer je stabilnost valute stavljena kao glavni uvjet.
 
Vladimir MATIJANIĆ