PICAŠKANDAL

Surađivali: Luko Brailo, Ivica Đikić, Drago Hedl i Vedran Marjanović

ŠEKS TRAŽI BAZU

Predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks prošle se nedjelje, 15. svibnja, uputio u polutajnu misiju u Osijek, kako bi se sastao s vodstvom Županijskog i Gradskog odbora HDZ-a. Osim da bi opipao puls baze i vidio kako reagira na najavljeni proces protiv Glavaša i njegovo moguće pritvaranje, Šeks je iskoristio dolazak ne bi li učvrstio svoj položaj u izbornoj bazi.

Zatražio je naime da bude kooptiran u Županijski odbor HDZ-a, kako bi čvršća veza između Zagreba i Osijeka na neki način bila i formalizirana. Picaškandalovi doušnici javljaju da je predsjednik osječkog HDZ-a, Dragan Kovačević ponudio Šeksu da bude kooptiran i u Gradski odbor stranke, o čemu odluka nije donesena.

Čini se ipak da se radi samo o izgovoru da je riječ o jačanju veze između županijskog odbora HDZ-a i središnjice u Zagrebu, a da je posrijedi Šeksovo traženje utočišta u danima koji predstoje. Naime, sve je raširenije mišljenje da u sukobu s Glavašem Šeks neće ostati neokrnjen, pa traženje oslonca u bazi posve sigurno predstavlja pragmatičan korak predsjednika Hrvatskog sabora u očuvanju uzdrmanih političkih pozicija.

TKO ĆE FINANCIRATI ODVJETNIKE ADEMIJA I NORCA?

Nakon što je nekoliko mjeseci u potpunosti ignorirao Zakladu za istinu o domovinskom ratu, koja se za to vrijeme pretvorila u Zakladu za Antu Gotovinu, premijer Ivo Sanader početkom ovog tjedna izjavio je da bi rečeni fond trebao plaćati odvjetnike Rahima Ademija i Mirka Norca, haaških optuženika kojima će se suditi u Zagrebu, jer država – po premijeru – ne može plaćati i zastupnike optužbe i branitelje optuženih. Ostavimo sad po strani činjenicu da to nije točno – budući da država uobičajeno plaća odvjetnike koji se dodjeljuju po službenoj dužnosti, a i Haaški sud u povelikom broju slučajeva istovremeno plaća tužitelje i branitelje – te se posvetimo ovom pitanju: kako će zaklada namaknuti novac za ovu svrhu, ako se zna da su jedva uspjeli skucati sredstva za honorare trojici neakreditiranih Gotovininih advokata (Ivanović, Farčić, Pedišić) koji će primati deset tisuća eura mjesečno?

S obzirom da individualno manifestiranje domoljublja u vidu financijskih uplata na račun zaklade baš i ne funkcionira, neće biti druge nego da Sanader naloži tijelima lokalne samouprave i javnim poduzećima da iskrcavaju tisuće kuna za obranu optuženih generala: tako Vlada formalno neće biti prisutna u procesu financiranja, ali će se isplate stvarno odvijati u skladu s njezinom voljom. Nevolja bi se mogla pojaviti samo u tome što neki odvjetnici neće pristati da im se isplaćuju iznosi identični onima koje su ugovorili Ivanović, Farčić i Pedišić, jer dotična trojka za Gotovinu ne obavlja odvjetničke poslove, nego se bavi špijunsko-istražiteljskim aktivnostima čija je jedina svrha ubiranje honorara.

URARSKO LUDILO NA PRISAVLJU

Jedan zagrebački urar isporučio je ovih dana Hrvatskoj radio-televiziji više stotina ručnih satova vrijednih najmanje 625 tisuća kuna, javljaju Picaškandalovi izvori na Prisavlju. Narudžba satova zapovjeđena je u sklopu pompoznog obilježavanja više jubileja na HRT-u, kojima se ovih dana davi pretplatnike tog javnog servisa. Kome će dopasti satovi još se važe na nadležnom mjestu s ciljem da se ne povrijedi taština važnijih faktotuma u toj kući, tvrde naši doušnici.

Tako se na HRT-u povodom okruglih obljetnica osim priređivanja nekoliko derneka za više stotina uzvanika, sumanutog reklamiranja samih sebe i izdavanja leksikona kuće vrijednog 1,2 milijuna kuna, odvojilo i par stotina tisuća kuna za lansiranje znakova pažnje prema jednom broju vlastitih djelatnika. Nasuprot, eto, od ravnatelja Galića proklamiranih mjera štednje i racionalizacije troškova...

USNULI GRAD

Iako se već godinama govori, upozorava i piše da je stara gradska jezgra pretvorena u jedan veliki "mega kafić", ovoga je tjedna i dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica otkrila toplu vodu držeći potrebnim "uvođenje više reda u korištenju javnih površina, koje su ljeti prečesto zapriječene stolovima kafića i restorana".

No, taj će se evidentni problem rješavati na "jednoj od idućih sjednica Gradskog vijeća". Dakle, na "jednoj od idućih sjednica Gradskog vijeća" će se raspravljati i odlučivati o notornim stvarima o kojima se u uređenim turističkim gradovima, u pravilu, raspravlja tijekom zimskih mjeseci, a ne nakon što sezona krene svojom uzlaznom linijom. No, da bi se pokazalo kako se zapravo, kada je turistički Dubrovnik u pitanju "jednako diše" na relaciji između ugostitelja i gradske vlasti, Šuica i članovi njezina Poglavarstva su donijeli i jednu "kratkoročnu mjeru".

Primjena nedavne sulude odluke kojom se iznos zakupa za korištenje javnih površina u odnosu na lani povećava za cijelih 300 posto prolongirana je za 15. lipnja, pa se time, je li, "izašlo u susret" ugostiteljima koji i dalje smatraju da taj gradski namet "u skladu s porastom troškova života ne bi smio prelaziti 10 posto".

Rezultati takvog strateškog promišljanja o djelatnosti koja Dubrovniku kao poznatom "gradu naftne industrije" donosi nekakav minorni godišnji prihod, jest činjenica da su se gradski ugostitelji nakon što im se "izašlo u susret" latili olovaka i kalkulatora kako bi do 15. lipnja povećali cijene svojih usluga od preko nekoliko posto...

REKORDERI IZ HEP-a

Kada su u ožujku ove godine pogodili posao s američkim isporučiteljem dijelova za zagrebačku termoelektranu vrijedan 225 milijuna i 700 tisuća kuna, u Hrvatskoj elektroprivredi vjerojatno su postavili svojevrsni rekord kad je o javnim poduzećima i državnoj administraciji riječ. No, kako upozoravaju dostavljači ove informacije iz HEP-a, rekord se ne sastoji u visini investicije ili uvoza strane opreme, nego u veličini posla koji je neko javno poduzeće u stanju dogovoriti bez javnog natječaja. Doista, moraju postojati debeli razlozi za pogoditi se samo s jednim poduzećem posao vrijedan 225 milijuna i 700 tisuća kuna izravnom pogodbom, kao što je to učinio HEP u pogodbi s tvrtkom General Electric&Energy Parts sa sjedištem u američkoj državi Delaware, ne pozvavši barem jednog drugog dobavljača da dostavi svoju ponudu. No ti se razlozi, prema našim doušnicima, ne sastoje u iznimnim tehničkim ili nekim drugim performansama koje može zadovoljiti samo američki isporučitelj.

U prilog neobičnosti ovog hrvatsko-američkog biznisa ide podatak da je pogođen na razdoblje od devet godina, zaključno s ožujkom 2015. Prema tome, posve vjerojatne štetnosti ovako pogođene investicije, uz porezne obveznike, ispaštati će i budući naraštaji upravljača HEP-om.

GLAVAŠEVI NESPORAZUMI S POLICIJOM

Odbijanje Županijske skupštine Osječko-baranjske županije, gdje je na vlasti koalicija nezavisne liste Branimira Glavaša i HSP-a da raspravi o policijskom izvještaju o stanju sigurnosti, zbog toga što je izvještaj potpisao "oktroirani" načelnik Vladimir Faber, ima svoju zanimljivu prapovijest.

Glavaš je naime još od vremena Josipa Reihl-Kira iznimno brinuo da načelnici policije ne budu "oktroirani", već da budu po volji lokalnih vlasti, ili kraće po njegovu ukusu i pod njegovom paskom. Prije nego što je ubijen, Reihl-Kir bio je izložen neviđenom pritisku Glavaša i njegova HDZ. Organizirali su demonstracije pred policijskom zgradom, potom sastavili noćne patrole koje su djelovale paralelno s policijom, a u jednom slučaju čak i razoružali policijsku patrolu, da bi se na kraju obratili javnosti sa zahtjevom građanima da sve što je sumnjivo više ne prijavljuju policiji, već Sekretarijatu za narodnu obranu na čijem je čelu bio Glavaš. Spor je okončan tako da je Reihl-Kir ubijen 1. srpnja 1991.
 
Ni Kirov nasljednik, Mato Šalinović nije prošao puno bolje, ali je bar ostao živ. Glavaš ga je smijenio u ljeto 1992. neposredno nakon što je to najavio u novinama. U intervjuu Glasu Slavonije, 23. lipnja 1992. ovako je oslikao stanje u policijskoj upravi: "U pojedinim strukturama PU još se nalazi na vlasti stara boljševička garnitura naviknuta na nerad. Svojim ponašanjem ne biraju sredstava kako bi osigurali status i utjecaj kakav su uživali u bivšem srboboljševičkom sistemu. Pojedinci u PU moraju biti svjesni da samostalna država Hrvatska neće biti policijska država. Oni koji koče stvaranje novih demokratskih odnosa nisu zaslužili svoje trenutne položaje, pa su neizbježne skore kadrovske promjene."
 
Nedugo nakon toga Šalinović je smijenjen, a na mjesto šefa policije dolazi "neoktroirani" Dubravko Jezerčić, Glavašev kum, poznat iz afere o osječkom robu, Branku Markanu. Kad je Jezerčić nakon velike afere smijenjen, dolazi "oktroirani" Josip Begović, no i to razdoblje ubrzo završava, pa na čelo Policijske uprave stiže "neoktroirani" Vlado Tuličić, blizak Glavašu koji je svoju bliskost iskazao i ulaskom u njegovu "građansku udrugu", Hrvatski demokratski sabor Slavonije i Baranje.
 
Sada je na sceni Vladimir Faber, ponovno "oktroirani" načelnik policije, a kako mu je ondje svjedoči i ovotjedna odluka ravnatelja policije da Faber, dok je u Osijeku, bude pod neprekidnom policijskom zaštitom.
 
D. HEDL

ISTRAŽNE RADNJE O RATNOM ZLOČINU U BJELOVARU

Županijska državna odvjetnica u Bjelovaru Branka Merzić uputila je Istražnom centru tamošnjeg Županijskog suda prijedlog za pokretanje istražnih radnji protiv zasad nepoznatih počinitelja zbog zločina nad trojicom ratnih zarobljenika koji su pripadali Jugoslavenskoj narodnoj armiji. Kako je Feral pisao u prošlome broju, potkraj rujna 1991., kad se predala bjelovarska kasarna JNA "Božidar Adžija", u krug kasarne stigla je nekolicina pripadnika Zbora narodne garde predvođena šefom Kriznog štaba Jurom Šimićem, te su iz stroja izveli trojicu časnika JNA: pukovnika Rajka Kovačevića, zapovjednika 265. mehanizirane brigade, potpukovnika Miljka Vasića, pomoćnika zapovjednika za moralno-politički odgoj, i kapetana prve klase Dragišu Jovanovića, oficira sigurnosti u rečenoj vojarni. Malo potom sva su trojica pobijena hicima u glavu.

Prema Feralovim informacijama, u prijedlogu za otvaranje istražnih radnji nalaze se imena dvadesetak svjedoka među kojima jedan dio otpada na građane Bjelovara, a jedan dio na ljude koji danas žive u Srbiji i Crnoj Gori. Budući da, kako doznajemo, dobar broj svjedoka optužuje Juru Šimića za, ničim izazvano, likvidiranje trojice časnika koji su se bili predali i položili oružje, događaji će se, najvjerojatnije, razvijati tako da će sadašnja istraga protiv nepoznatih počinitelja uskoro biti prepjevana u istragu protiv Šimića koji će, u tom slučaju, petnaestak godina nakon zločina biti spremljen iza rešetaka.
 
I. ĐIKIĆ

NA KAVU KOD GOTOVINE

Bosna i Hercegovina je bila i ostala Jugoslavija u malom: skoro sve ono što se može vidjeti diljem bivše države, zgusnuto je na BiH teritoriju, pa u razmaku od svega nekoliko sati vožnje promiču monumentalne i porušene crkve i džamije, komandanti i zapovjednici, oficiri i časnici, ustaše i četnici. Ljepota boravka u BiH jest i u detaljima koji su mjesnom puku već uobičajeni, a ljubopitljivu oku pristiglom iz tuđine pomalo egzotični.

Leo Nikolić, naš stalni paparazzo, tako je ovoga tjedna svoju bogatu kolekciju bizarnih fotografija obogatio snimkom pročelja jedne livanjske kuće s imenom pripadajućeg joj kafića. Riječ je o kafe baru "Gotovina", ako se ne varamo preteći ugostiteljsko-generalske simbioze u "hrvatskim zemljama". One palme simboliziraju, valjda, egzotična otočja po kojima se imenovani general junački skrivao dok ga nisu otpremili u Haag. Nije zgorega pripomenuti da je u Gotovininoj ratnoj biografiji i zapovijedanje obranom Livna koje je u BiH. Gdje službeno, također nije zgorega podsjetiti se, nije bilo Hrvatske vojske.
 
V. MATIJANIĆ

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

SLAVKO RAKO - Vrativši se iz Sarajeva, gdje je proveo rat kao dopisnik HINE i HRT-a, u proljeće 1996. imenovan je za megafona Ministarstva unutarnjih poslova. Izgledalo je da je režim Slavka Raku dobro plaćenim i uglednim položajem nagradio za novinarski život pod granatama, ali i uspješno laviranje između informacija što ih je o ratnoj zbilji u BiH odašiljalo službeno Sarajevo, ratna kamarila hercegovačkog HDZ-a i njezini pipci na Pantovčaku. No, Zagreb u drugoj polovici devedesetih sve više počinje sličiti na Chicago dvadesetih godina prošlog stoljeća. S balkanskih frontova pod Sljeme se vratila ekipa željna moći, novaca i privilegija, s nerazduženim naoružanjem i neskromnim potrebama, pa Raku zapada nezahvalna dužnost da javnosti šalje Morseove znakove državnih glavešina o izvorištima serije ubojstava, razbojništava, prvim slučajevima pretvorbene pljačke i drugim pojavnostima poratne prtljage, razbacane prvenstveno na zagrebačkom asfaltu.

U iznošenju službenih stavova unosio je i dozu osobnog neangažmana, krut i nezasoljen kao i sam mu pretpostavljeni, ministar Ivan Penić. Rad policije i njoj pridruženih službi poput SZUP-a iz tog vremena, pamti se kao puka protetika političkih naređenja iz vrha partije. Za takvu vrstu lojalnosti, Franjo Tuđman valjda je Slavka Raku i odlikovao Spomen medaljom Vukovar 1999., kao 431. odličnika. Peti na toj listi je Miroslav Tuđman, sedmi Markica Rebić, a 59. Branimir Bilić. Medaljoni su dijeljeni za doprinos mirnoj reintegraciji istočnog Podunavlja, ali nije dopala nijednog aktivista s "krive" strane integriranih područja...
 
Valjanog Raku nije zahvatio prvi val smjena nakon 3. siječnja 2000., novi ministar unutarnjih poslova Šime Lučin odmijenio ga je tek godinu dana kasnije Zinkom Bardić. Iz MUP-a odlazi u "Klariko Voće", poduzetničko čedo Jure Klarića, predratnog direktora nekolicine snažnijih zagrebačkih poduzeća i suosnivača "Cibone".
 
Feralov poziv zatekao je ovog zaboravljenog asa u Hrvatskom zagorju, u Gornjoj Stubici, na dužnosti upravljača jedne od Klarićevih tvrtki. Pomalo neočekivano, Rako se pozvao na "kolegijalnost", pa neuspješno zaiskao da ga se zaobiđe u ovom izboru.
 
"Iscijedile su me godine javnog djelovanja i sad bi rado malo uživao u anonimnosti", zavapio je bivši glasnogovornik MUP-a i aktualni direktor gornjostubičke "Done trgovine".
 
V. MARJANOVIĆ