"INSIDE MAN" SPIKEA LEEJA

MIRIS NEW YORKA

Iako na špici stoji već poznata sintagma "Spike Lee joint" kritičari su primijetili da je "Insider" ipak više "film" negoli "joint". S krimićem o savršenoj pljački banke u newyorškom Downtownu Lee je najdublje do sada ušao u hollywoodski mainstream u svojoj dvadesetogodišnjoj karijeri. Dovoljno je reći da je "Inside Mana" trebao režirati Ron Howard (odustao zbog angažmana na "Cindarella Manu") pa da bude jasno o čemu se radi. Budžet od 45 milijuna dolara (do kraja travnja film je u Americi zaradio dvostruko), zvijezde poput Denzela Washingtona, Clive Owena i Jodie Foster, te prije svega, trenutačno popularni žanrovski okvir "heist" filma, jasno sugeriraju da "Inside Man" nema puno veze s društveno angažiranim i rasno određenim "jointima".

Glavni lik jest Afroamerikanac. Tu je i čitava newyorška etnička mišancija – od Albanaca i Sikha, do Armenaca i Rusa. Također, film je snimljen za ekspeditivnih 39 dana u pravoj nezavisnoj maniri. No u ovom "jointu" nema nikakve supstance koja bi se mogla smatrati nelegalnom u hollywoodskom mainstreamu.

To što je snimio obični "movie" ne znači da je Lee postao malograđanin. To jest, hollywoodski tehnomenadžer. Odnosno, možda u neku ruku i da. Tko bi znao gdje je granica. Ali čak ako i jest tako, "Inside Man" je vrlo dobar film. Brz, jasan, efektan. Lee ima osjećaj za New York, uopće osjećaj za ulicu. Odlično se snalazi u multirasnoj množici, te ima vrlo dobar ritam. Rubni dijelovi filma - policijski pozornik u kojeg je nedavno pucao crni dvanaestogodišnjak, radnik koji je bio oženjen za Albanku, Sikh kojem je policija kod privođenja skinula turban – zanimljivi su gotovo koliko i sam mehanizam pljačke. Da je film snimao Ron Howard, teško da bismo pamtili sporedne likove. Niti bi film toliko mirisao po New Yorku, premda se čitava radnja zbiva u jednoj maloj ulici i jednoj banci. S Leejem korporativni je projekt dobio i taj bonus materijal.

________________________________