UJEDINJENI NARODI
KAKO PROTIV AIDS-a?
Tijekom ovog tjedna u newyorškom sjedištu Ujedinjenih naroda
održava se konferencija o AIDS-u na kojoj se revidiraju rezultati petogodišnjeg
globalnog programa za borbu protiv te bolesti. Sudeći prema dostupnim informacijama,
čak i danas malo je toga što se u vezi s AIDS-om sa sigurnošću može tvrditi, unatoč
tome što epidemija traje već 25 godina i što su u borbu protiv te zaraze
uloženi milijuni dolara kroz brojne različite programe.
U nekim afričkim zemljama, primjerice, zabilježeno je smanjenje
broja zaraženih, a to se smanjenje pripisuje promjeni seksualnog ponašanja
mladih Afrikanaca. Na globalnoj razini, međutim, broj zaraženih još uvijek je u
porastu, pa je tako samo prošle godine zaraženo još pet milijuna ljudi.
Naročito je zabrinjavajuće što se zaraza sve više širi među ženskom
populacijom. Tako su danas polovica zaraženih žene, dok je taj udio 1997.
godine iznosio 41 posto, a 1985. godine "samo" 35 posto zaraženih.
Upravo ta činjenica glavna je tema sastanka UN-a, budući da
ovaj novi trend zahtijeva i novi pristup u prevenciji i liječenju, no čelni
ljudi i donatori koji se bore protiv HIV/AIDS-a još uvijek nisu razriješili
neka temeljna neslaganja oko tog pristupa. Sjedinjene su Države, primjerice, u
posljednjih nekoliko godina povećale financiranje borbe protiv HIV/AIDS-a, no
mnogo je onih koji američki pristup kritiziraju, nazivajući ga "unilateralnim
pristupom zbog kojeg se novci uludo troše", umjesto da se taj novac troši
putem već postojećih, utabanih programa. Amerikanci, naime, preferiraju
takozvani "samo apstinencija" pristup, za razliku od prevladavajućeg
globalnog "ABC" pristupa za borbu protiv ove bolesti, koji se temelji
na tri razine - apstinenciji, vjernosti i upotrebi kondoma (abstinence, be faithful,
use condoms). Osim toga, neke međunarodne organizacije, upravo zbog porasta
broja zaraženih žena, sada traže i da se pristup borbi protiv HIV/AIDS-a
snažnije poveže s programom reproduktivnog zdravlja, u što svakako spada i
pobačaj.
U SAD-u je, međutim, cijeli "pokret" za borbu
protiv te bolesti pod prilično jakim utjecajem lobija koji se bori protiv
abortusa, a oni iz suprotnog tabora nadaju se da bi prisustvo Laure Bush, supruge američkog
predsjednika, moglo smekšati taj lobi, budući da je ona navodno manje konzervativna
od nekih drugih krugova u američkoj administraciji.
Sudionici nisu sigurni niti koliko uspjeha zaista daju uobičajene
metode, pa tako, primjerice, Austin Ruse
iz Katoličkog instituta za obitelj i ljudska prava smatra da "iako je svijet
preplavljen kondomima to nije imalo nekog velikog utjecaja na smanjenje broja
zaraženih", dok se drastičan pad zaraženih u Ugandi pripisuje i metodi
apstinencije, i onoj koja propagira trostruki pristup. Kritičari tvrde i da je
tvrdi američki stav da se najmanje jedna trećina donacija za borbu protiv
HIV/AIDS-a utroši na programe koji propagiraju samo apstinenciju dovela do
propasti nekih dokazano uspješnih drugačijih programa.
INDIJA
MALOLJETNIČKI BRAKOVI
Indijske vlasti i nevladine organizacije odlučile su uhvatiti
se u koštac s jednom od brojnih zaostalih praksi rasprostranjenih naročito u
ruralnim područjima – dječjim brakovima. Prema pretpostavkama aktivista čak
jednu trećinu, a vjerojatno i više, udanih žena u Indiji čine one koje su mlađe
od 18 godina, a najveći problem određivanja točne brojke činjenica je da se
većina brakova uopće formalno ni ne registrira. Indijski vrhovni sud zbog toga
je prije nekoliko mjeseci donio uredbu prema kojoj se svi brakovi moraju registrirati,
no stanovnici nekih dijelova zemlje toj su odluci doskočili organizacijom
svadbenih svečanosti na kojima se takvi brakovi formaliziraju.
Koliko je indijsko društvo koje živi u siromašnim nerazvijenim
dijelovima zemlje duboko tradicionalno i nesklono napustiti neke zastarjele
običaje, najbolje svjedoči činjenica da je u toj zemlji još 1929. godine
donesen zakon prema kojemu djevojke moraju imati najmanje 18, a muškarci najmanje
21 godinu da bi smjeli stupati u brak. Ni 80 godina postojanja ovog zakona na
papiru nije, međutim, dalo neke naročite rezultate, čak ni u gradovima kao što
je Pune, u kojemu paralelno egzistiraju ova praksa i tehnološki parkovi, shopping
centri i multipleks kina.
Taj tradicionalni, feudalni mentalni sklop odgovoran je za
shvaćanje prema kojemu se prisustvo mlade neudane žene doživljava kao društvena
katastrofa koja ugrožava čast obitelji. Nevinost djevojaka jedna je od stvari
koje osiguravaju obiteljsku čast, pa je obitelji nastoje sačuvati ranom udajom
djevojaka, što bi ih trebalo spasiti od silovanja ili predbračnog seksa.
Osim notorno loše implementacije zakona, problem zbog kojeg
ova praksa još nije ni blizu iskorjenjivanja je i sam zakon, koji, tvrde
indijski aktivisti koji se bave ovim problemom, ne uzima u obzir naknadno
registrirane brakove maloljetnika. Zbog toga ni policija, čak i ako otkrije
takve slučajeve, nema ovlasti poništiti takav brak. Aktivisti, međutim, bilježe
i da je sve više djevojaka koje jednostavno odbijaju stupati u dogovorene
brakove, a to su uglavnom školovane djevojke. Stoga je upravo omogućavanje
obrazovanja djevojkama primarni preduvjet da se praksa maloljetničkih brakova
zaustavi.
ŠKOTSKA
MURDOCH PROTIV
SOCIJALISTA
Škotska socijalistička stranka (SSP), koja ima šest sjedišta
u parlamentu i lobira za samostalnost Škotske i program socijalne reforme, ovih
je dana u središtu bizarnog skandala u kojemu se čak špekulira i o nakani dnevnika
News of the World, u
vlasništvu američko-australskog konzervativnog medijskog tajkuna Ruperta Murdocha, da namjerno uništi tu
malu stranku.
Predsjednik SSP-a Alan
McCombes prije nekoliko dana stavljen je u 12-dnevni pritvor zato što je
odbio sudu u Edinburghu predati bilješke s jednog stranačkog sastanka koji se
održao prije dvije godine. Dan nakon toga policija je pretresla njegov stan i
sjedište stranke, a sve to u potrazi za bilješkama koje bi trebale dokazati da
je stranačko vodstvo znalo za izvanbračnu aferu jednog od svojih parlamentarnih
zastupnika, Tommyja Sheridana.
Sheridan je,
naime, nakon što su se u listu News of the World pojavili napisi o
njegovoj navodnoj izvanbračnoj vezi, napustio SSP i tužio list zbog klevete,
tražeći 200.000 funti. Suđenje bi trebalo početi početkom srpnja, a medijska
korporacija News International Group, u čijem je vlasništvu i spomenuti dnevnik, zatražila je da im
se, u svrhu njihove obrane, dostave bilješke sa sastanka na kojemu se raspravljalo
o Sheridanovoj ostavci. Odvjetnici
korporacije tvrde, naime, da se iz tih bilješki vidi da vodstvo stranke nije
povjerovalo Sheridanu da nema
izvanbračnu aferu, što bi trebalo dezavuirati i njegovu tužbu protiv lista.
Sutkinja edinburškog suda lady Janet Smith zatražila je da joj se preda dokument kako bi odlučila
treba li ga poslati odvjetnicima lista, no predsjednik SSP-a Alan McCombes odbio je predati dokument,
pozivajući se na pravo na privatnost, koje garantira Europska konvencija o
ljudskim pravima, kao i na zaštitu privatnosti članova svoje stranke, koju im
je on dužan osigurati. Obrazložio je da bi "podvrgavanje zahtjevu za predajom
dokumenata ugrozilo otvorenu raspravu unutar članstava političkih stranaka, kao
i pravo na slobodno udruživanje".
Sutkinja Smith
bila je, međutim, neumoljiva, pa je McCombesa
strpala u zatvor, a njegov stan i stranačke prostorije u Glasgowu podvrgla
temeljitom policijskom pretresu, no još nije poznato je li sporni dokument
pronađen. Nezavisni škotski dnevnik Sunday Herald ovaj je slučaj
protumačio kao "uspješno provođenje strategije podijeli pa vladaj od
strane dnevnika News of the World,
zbog čega će SSP morati platiti ne samo sudske troškove svega što se
dosad poduzelo, već i one za ostalih 13 članova vodstva stranke koje je u svom
članku spomenuo News of the World".
List dodaje da će zbog toga škotska socijalistička stranka, koja nikad
nije bila naročito bogata, morati potrošiti velik novac na sudsku parnicu koju
nikada nije ni podržala.
BRAZIL
EKSPANZIJA SAO PAULA
Unatoč nedavnim neredima u brazilskom gradu Sao Paulu u kojima
su se sukobile organizirane bande kriminalaca i policija, taj grad, tvrde
magovi tržišta nekretnina, uskoro bi mogao postati novo odredište građevinskih
investitora. Tako barem tvrdi vojvoda od Westminstera, najbogatiji čovjek u
Velikoj Britaniji i direktor kompanije koja posjeduje nekretnine diljem
svijeta, vrijedne ukupno 8,6 milijardi dolara. Njegova kompanija Grosvenor nedavno
je najavila svoj ulazak na brazilsko tržište, objasnivši da će upravo Sao
Paulo, uz kineski Šangaj i koridor u južnoj Kaliforniji koji povezuje San Diego
i Los Angeles, doživjeti svoju razvojnu ekspanziju u ovom stoljeću.
U izvještaju koji je objavio Grosvenor stoji da
"čuvene favele Sao Paula već pokazuju znakove promjena", te da
postoji velika vjerojatnost da će se "topografija grada uskoro stopiti u
strukturiraniji oblik, potpomognut prirodnim procesom regeneracije i ulaganjima
stranih investitora".
Sličnog su mišljenja i urbanisti Sao Paula, koji se slažu da
grad ulazi u fazu kada postaje velika međunarodna metropola, a investitore
najviše motivira stabilna brazilska ekonomija, kontrolirana inflacija, te
činjenica da su kreditne kamate pale s ogromnih 20 posto na nešto više od 15
posto. Fabio Noguiera, direktor
građevinske tvrtke Brazilian Mortgages, kaže da je najbitniji pad kamata, budući da su do sada
samo rijetki mogli uzeti kredit uz takvu kamatu, tim više što su ga morali
isplatiti u roku od 5 do 10 godina. U Brazilu je samo 20-ak posto stanova i
poduzeća kupljeno na kredit, dok je u Europi i SAD-u ta brojka oko 70 posto. Budući
da sada brazilska vlada potiče investiranje u stambene objekte, a banke imaju
sve više povjerenja u pravni sustav i radije daju kredite nego prije, i
investitorima i građanima bit će lakše dobiti kredite.
Širi Sao Paulo još uvijek nije postao veliko gradilište, a
gradski urbanisti tvrde da ni neće, budući da on, sa svojih 19 milijuna
stanovnika rasprostranjenih na više od dva milijuna jutara terena, više ni nema
mjesta za horizontalno širenje. Većina planirane gradnje stoga će se odvijati
vertikalno, osim u centru grada, gdje ima mnogo praznih parcela, a u čak 20
posto zgrada nitko ne živi. Osim toga, grade se i nove ceste i tuneli, a
modernizira se i gradski prijevoz, no stručnjaci upozoravaju da posebno treba
pripaziti na gradske favele i deficit objekata za stanovanje.
Fabio Noguiera
tvrdi da oko milijun stanovnika uopće nema nikakav krov nad glavom, dok njih
još milijun živi u uvjetima koji su ispod uobičajenih standarda. Osim toga,
grad je kronično zatrpan automobilima, njih 5,5 milijuna, s oko 300.000 novih
svake godine. Kada se svemu tome doda loše stanje sigurnosti i nedavni neredi i
ubojstva, postaje jasno da Sao Paulo ima još puno posla prije nego postane
urbanistički raj. Gradski tajnik za planiranje Francisco Vidal Luna kaže, međutim, da "sigurnost ne utječe na
odluke o kupnji nekretnina, već poboljšanje javnih službi, jeftini tereni i
financijska stabilnost".
NA BRITANSKOM VISOKOM SUDU FORMALNO ZAVRŠENA 40-GODIŠNJA AGONIJA
STANOVNIKA OTOKA DIEGO GARCIA U INDIJSKOM OCEANU
IZGON RADI VOJNE BAZE
Na britanskom visokom sudu nekidan je formalno završena
40-godišnja agonija stanovnika otoka Diego Garcia u Indijskom oceanu, koje su
prije 40-ak godina britanske vlasti izgnale s otoka da bi ga prepustili
američkoj vojsci koja je tamo izgradila zračnu bazu. Ovaj proces nastavak je
odluke britanskog suda iz 2000. godine da se stanovnicima otoka pod britanskom
vlašću, protjeranima na Mauricijus, dozvoli povratak na otok. To, međutim, nije
realizirano jer je britanska vlada četiri godine kasnije, pod pritiskom Amerikanaca,
uložila žalbu na ovu presudu pozivajući se na takozvani "kraljevski
ukaz". Prema tom ukazu Kraljica i njezini ministri na britanskim
prekomorskim teritorijima imaju "neograničenu moć", veću i od one
britanskih sudova, no "problemčić" koji su vladini odvjetnici
zaboravili uzeti u obzir je u tome što je Kraljica to pravo izgubila još u 17.
stoljeću.
Britanski visoki sud, nemalo zgrožen ovakvim razmišljanjem
vlade, u završnoj je riječi rekao da je "ideja da neki ministar ukazom
može cijelu populaciju izgnati s britanskog prekomorskog teritorija, i pritom
tvrditi da to radi 'zbog mira, reda i dobre vladavine Teritorijem' -
odvratna".
Prema pisanju Daily Telegrapha, deportacija
stanovnika Diego Garcia dogodila se u tajnosti, nakon što su Britanci i Amerikanci
sklopili deal 1966. godine, prema kojemu su Britanci u zamjenu za
50-godišnju koncesiju za ispražnjeni otok na kojemu je niknula vojna baza od
Amerikanaca dobili popust pri kupnji sustava za podmorske nuklearne projektile Polaris. Na suđenju se, pak, čulo
kako su vlasti britanskog Commonwealtha plinom otrovali domaće životinje, a
ljude u trupovima brodova transportirali na Mauricijus.
Protjerani stanovnici ne žele se vratiti na otok Diego Garcia,
već na susjedne Solomonske otoke, no u žalbi na odluku britanskog suda 2004.
godine, američki je asistent za vojno–politička pitanja državne tajnice Condoleezze Rice, Lincoln Bloomfield, rekao da bi povratak stanovnika čak i na susjedne
otoke mogao "povećati rizik od infiltriranja terorista koji se koriste
projektilima i elektroničkim napravama". Amerikancima se nije svidio ni
prijedlog otočana da se zaposle u njihovoj vojnoj bazi, gdje već radi oko 2000
građana Filipina i Šri Lanke. Neki mediji špekuliraju da se Amerikanci tako grčevito
bore da se stanovnici ne vrate zbog toga što tamo drže zatočene talibanske borce
i pripadnike Al-Qa'ide.
Američki prizivni sud u Washingtonu prije nešto više od mjesec
dana odbacio je, pak, prijedlog da se stanovnicima otoka daju novčane odštete,
objasnivši da bi "revidiranje 40 godina stare odluke američkog
ministarstva obrane predstavljalo miješanje u međunarodne odnose koji su izvan
institucionalnih ovlasti suda".
KANADA
COHEN: POKLONOM DO POVRATA POREZA
Kanadski pisac, pjesnik i kantautor Leonard Cohen poklonio je Knjižnici rijetkih knjiga Thomas
Fisher u Torontu 140 kutija raznoraznih predmeta, za što će, kako piše kanadski
list Globe and Mail, uz
pomoć američke korporacije koja je u suvlasničkom odnosu s bibliotekom, dobiti
povrat poreza u vrijednosti "sedmeroznamenkastog broja američkih
dolara". Richard Landon,
direktor knjižnice Thomas Fisher,
koji pisca poznaje već 40-ak godina, sredinom 2005. godine Cohena i njegovu ženu Anjani Thomas sreo je u Los Angelesu,
gdje su dogovorili preuzimanje stvari, tada smještenih u antikvarijatu Cohenove kćeri.
Budući da predmeti još nisu katalogizirani, nije poznato što
se sve točno nalazi u 140 kutija, no s obzirom na milijunski iznos povrata
poreza, sigurno je da se radi o vrijednim stvarima. U knjižnici Thomas
Fisher inače se nalazi i
najveća svjetska kolekcija originalnih talijanskih opernih libretta, kao
i vrlo stari antikviteti, poput babilonske table za pisanje iz 1789. godine
prije Krista, a sam Cohen već je
jednom, 1968. godine, knjižnici dao 14 kutija svojih crteža i rukopisa,
uključujući i onaj njegovog prvog neobjavljenog romana "Balet gubavaca", kao i romana "Divni gubitnici", koji je
objavljen i u Feralovoj biblioteci. Prema riječima direktora Richarda Landona, Cohen je tada dobio samo nekoliko desetaka tisuća dolara, "što
mu je ipak bilo dovoljno da godinu dana provede na otoku Hydra". Kanadski
list ironično dodaje da su 71-godišnjeg pisca i glazbenika, inače budista, sada
financijske teškoće "izmamile iz zena u svijet trgovine", zbog čega
se odlučio na ponovnu suradnju s Landonom.
Tena ERCEG