International



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
1. lipnja, 2006.

01 / International

UJEDINJENI NARODI

KAKO PROTIV AIDS-a?

afrika_aids_120.jpg Tijekom ovog tjedna u newyorškom sjedištu Ujedinjenih naroda održava se konferencija o AIDS-u na kojoj se revidiraju rezultati petogodišnjeg globalnog programa za borbu protiv te bolesti. Sudeći prema dostupnim informacijama, čak i danas malo je toga što se u vezi s AIDS-om sa sigurnošću može tvrditi, unatoč tome što epidemija traje već 25 godina i što su u borbu protiv te zaraze uloženi milijuni dolara kroz brojne različite programe.

U nekim afričkim zemljama, primjerice, zabilježeno je smanjenje broja zaraženih, a to se smanjenje pripisuje promjeni seksualnog ponašanja mladih Afrikanaca. Na globalnoj razini, međutim, broj zaraženih još uvijek je u porastu, pa je tako samo prošle godine zaraženo još pet milijuna ljudi. Naročito je zabrinjavajuće što se zaraza sve više širi među ženskom populacijom. Tako su danas polovica zaraženih žene, dok je taj udio 1997. godine iznosio 41 posto, a 1985. godine "samo" 35 posto zaraženih.

Upravo ta činjenica glavna je tema sastanka UN-a, budući da ovaj novi trend zahtijeva i novi pristup u prevenciji i liječenju, no čelni ljudi i donatori koji se bore protiv HIV/AIDS-a još uvijek nisu razriješili neka temeljna neslaganja oko tog pristupa. Sjedinjene su Države, primjerice, u posljednjih nekoliko godina povećale financiranje borbe protiv HIV/AIDS-a, no mnogo je onih koji američki pristup kritiziraju, nazivajući ga "unilateralnim pristupom zbog kojeg se novci uludo troše", umjesto da se taj novac troši putem već postojećih, utabanih programa. Amerikanci, naime, preferiraju takozvani "samo apstinencija" pristup, za razliku od prevladavajućeg globalnog "ABC" pristupa za borbu protiv ove bolesti, koji se temelji na tri razine - apstinenciji, vjernosti i upotrebi kondoma (abstinence, be faithful, use condoms). Osim toga, neke međunarodne organizacije, upravo zbog porasta broja zaraženih žena, sada traže i da se pristup borbi protiv HIV/AIDS-a snažnije poveže s programom reproduktivnog zdravlja, u što svakako spada i pobačaj.

U SAD-u je, međutim, cijeli "pokret" za borbu protiv te bolesti pod prilično jakim utjecajem lobija koji se bori protiv abortusa, a oni iz suprotnog tabora nadaju se da bi prisustvo Laure Bush, supruge američkog predsjednika, moglo smekšati taj lobi, budući da je ona navodno manje konzervativna od nekih drugih krugova u američkoj administraciji.

Sudionici nisu sigurni niti koliko uspjeha zaista daju uobičajene metode, pa tako, primjerice, Austin Ruse iz Katoličkog instituta za obitelj i ljudska prava smatra da "iako je svijet preplavljen kondomima to nije imalo nekog velikog utjecaja na smanjenje broja zaraženih", dok se drastičan pad zaraženih u Ugandi pripisuje i metodi apstinencije, i onoj koja propagira trostruki pristup. Kritičari tvrde i da je tvrdi američki stav da se najmanje jedna trećina donacija za borbu protiv HIV/AIDS-a utroši na programe koji propagiraju samo apstinenciju dovela do propasti nekih dokazano uspješnih drugačijih programa.

INDIJA

MALOLJETNIČKI BRAKOVI

indija_200.jpg Indijske vlasti i nevladine organizacije odlučile su uhvatiti se u koštac s jednom od brojnih zaostalih praksi rasprostranjenih naročito u ruralnim područjima – dječjim brakovima. Prema pretpostavkama aktivista čak jednu trećinu, a vjerojatno i više, udanih žena u Indiji čine one koje su mlađe od 18 godina, a najveći problem određivanja točne brojke činjenica je da se većina brakova uopće formalno ni ne registrira. Indijski vrhovni sud zbog toga je prije nekoliko mjeseci donio uredbu prema kojoj se svi brakovi moraju registrirati, no stanovnici nekih dijelova zemlje toj su odluci doskočili organizacijom svadbenih svečanosti na kojima se takvi brakovi formaliziraju.

Koliko je indijsko društvo koje živi u siromašnim nerazvijenim dijelovima zemlje duboko tradicionalno i nesklono napustiti neke zastarjele običaje, najbolje svjedoči činjenica da je u toj zemlji još 1929. godine donesen zakon prema kojemu djevojke moraju imati najmanje 18, a muškarci najmanje 21 godinu da bi smjeli stupati u brak. Ni 80 godina postojanja ovog zakona na papiru nije, međutim, dalo neke naročite rezultate, čak ni u gradovima kao što je Pune, u kojemu paralelno egzistiraju ova praksa i tehnološki parkovi, shopping centri i multipleks kina.

Taj tradicionalni, feudalni mentalni sklop odgovoran je za shvaćanje prema kojemu se prisustvo mlade neudane žene doživljava kao društvena katastrofa koja ugrožava čast obitelji. Nevinost djevojaka jedna je od stvari koje osiguravaju obiteljsku čast, pa je obitelji nastoje sačuvati ranom udajom djevojaka, što bi ih trebalo spasiti od silovanja ili predbračnog seksa.

Osim notorno loše implementacije zakona, problem zbog kojeg ova praksa još nije ni blizu iskorjenjivanja je i sam zakon, koji, tvrde indijski aktivisti koji se bave ovim problemom, ne uzima u obzir naknadno registrirane brakove maloljetnika. Zbog toga ni policija, čak i ako otkrije takve slučajeve, nema ovlasti poništiti takav brak. Aktivisti, međutim, bilježe i da je sve više djevojaka koje jednostavno odbijaju stupati u dogovorene brakove, a to su uglavnom školovane djevojke. Stoga je upravo omogućavanje obrazovanja djevojkama primarni preduvjet da se praksa maloljetničkih brakova zaustavi.

ŠKOTSKA

MURDOCH PROTIV SOCIJALISTA

sheridan_tommy_skotska_120.jpg Škotska socijalistička stranka (SSP), koja ima šest sjedišta u parlamentu i lobira za samostalnost Škotske i program socijalne reforme, ovih je dana u središtu bizarnog skandala u kojemu se čak špekulira i o nakani dnevnika News of the World, u vlasništvu američko-australskog konzervativnog medijskog tajkuna Ruperta Murdocha, da namjerno uništi tu malu stranku.

Predsjednik SSP-a Alan McCombes prije nekoliko dana stavljen je u 12-dnevni pritvor zato što je odbio sudu u Edinburghu predati bilješke s jednog stranačkog sastanka koji se održao prije dvije godine. Dan nakon toga policija je pretresla njegov stan i sjedište stranke, a sve to u potrazi za bilješkama koje bi trebale dokazati da je stranačko vodstvo znalo za izvanbračnu aferu jednog od svojih parlamentarnih zastupnika, Tommyja Sheridana.

Sheridan je, naime, nakon što su se u listu News of the World pojavili napisi o njegovoj navodnoj izvanbračnoj vezi, napustio SSP i tužio list zbog klevete, tražeći 200.000 funti. Suđenje bi trebalo početi početkom srpnja, a medijska korporacija News International Group, u čijem je vlasništvu i spomenuti dnevnik, zatražila je da im se, u svrhu njihove obrane, dostave bilješke sa sastanka na kojemu se raspravljalo o Sheridanovoj ostavci. Odvjetnici korporacije tvrde, naime, da se iz tih bilješki vidi da vodstvo stranke nije povjerovalo Sheridanu da nema izvanbračnu aferu, što bi trebalo dezavuirati i njegovu tužbu protiv lista.

Sutkinja edinburškog suda lady Janet Smith zatražila je da joj se preda dokument kako bi odlučila treba li ga poslati odvjetnicima lista, no predsjednik SSP-a Alan McCombes odbio je predati dokument, pozivajući se na pravo na privatnost, koje garantira Europska konvencija o ljudskim pravima, kao i na zaštitu privatnosti članova svoje stranke, koju im je on dužan osigurati. Obrazložio je da bi "podvrgavanje zahtjevu za predajom dokumenata ugrozilo otvorenu raspravu unutar članstava političkih stranaka, kao i pravo na slobodno udruživanje".

Sutkinja Smith bila je, međutim, neumoljiva, pa je McCombesa strpala u zatvor, a njegov stan i stranačke prostorije u Glasgowu podvrgla temeljitom policijskom pretresu, no još nije poznato je li sporni dokument pronađen. Nezavisni škotski dnevnik Sunday Herald ovaj je slučaj protumačio kao "uspješno provođenje strategije podijeli pa vladaj od strane dnevnika News of the World, zbog čega će SSP morati platiti ne samo sudske troškove svega što se dosad poduzelo, već i one za ostalih 13 članova vodstva stranke koje je u svom članku spomenuo News of the World". List dodaje da će zbog toga škotska socijalistička stranka, koja nikad nije bila naročito bogata, morati potrošiti velik novac na sudsku parnicu koju nikada nije ni podržala.

BRAZIL

EKSPANZIJA SAO PAULA

sao_paolo_200.jpg Unatoč nedavnim neredima u brazilskom gradu Sao Paulu u kojima su se sukobile organizirane bande kriminalaca i policija, taj grad, tvrde magovi tržišta nekretnina, uskoro bi mogao postati novo odredište građevinskih investitora. Tako barem tvrdi vojvoda od Westminstera, najbogatiji čovjek u Velikoj Britaniji i direktor kompanije koja posjeduje nekretnine diljem svijeta, vrijedne ukupno 8,6 milijardi dolara. Njegova kompanija Grosvenor nedavno je najavila svoj ulazak na brazilsko tržište, objasnivši da će upravo Sao Paulo, uz kineski Šangaj i koridor u južnoj Kaliforniji koji povezuje San Diego i Los Angeles, doživjeti svoju razvojnu ekspanziju u ovom stoljeću.

U izvještaju koji je objavio Grosvenor stoji da "čuvene favele Sao Paula već pokazuju znakove promjena", te da postoji velika vjerojatnost da će se "topografija grada uskoro stopiti u strukturiraniji oblik, potpomognut prirodnim procesom regeneracije i ulaganjima stranih investitora".

Sličnog su mišljenja i urbanisti Sao Paula, koji se slažu da grad ulazi u fazu kada postaje velika međunarodna metropola, a investitore najviše motivira stabilna brazilska ekonomija, kontrolirana inflacija, te činjenica da su kreditne kamate pale s ogromnih 20 posto na nešto više od 15 posto. Fabio Noguiera, direktor građevinske tvrtke Brazilian Mortgages, kaže da je najbitniji pad kamata, budući da su do sada samo rijetki mogli uzeti kredit uz takvu kamatu, tim više što su ga morali isplatiti u roku od 5 do 10 godina. U Brazilu je samo 20-ak posto stanova i poduzeća kupljeno na kredit, dok je u Europi i SAD-u ta brojka oko 70 posto. Budući da sada brazilska vlada potiče investiranje u stambene objekte, a banke imaju sve više povjerenja u pravni sustav i radije daju kredite nego prije, i investitorima i građanima bit će lakše dobiti kredite.

Širi Sao Paulo još uvijek nije postao veliko gradilište, a gradski urbanisti tvrde da ni neće, budući da on, sa svojih 19 milijuna stanovnika rasprostranjenih na više od dva milijuna jutara terena, više ni nema mjesta za horizontalno širenje. Većina planirane gradnje stoga će se odvijati vertikalno, osim u centru grada, gdje ima mnogo praznih parcela, a u čak 20 posto zgrada nitko ne živi. Osim toga, grade se i nove ceste i tuneli, a modernizira se i gradski prijevoz, no stručnjaci upozoravaju da posebno treba pripaziti na gradske favele i deficit objekata za stanovanje.

Fabio Noguiera tvrdi da oko milijun stanovnika uopće nema nikakav krov nad glavom, dok njih još milijun živi u uvjetima koji su ispod uobičajenih standarda. Osim toga, grad je kronično zatrpan automobilima, njih 5,5 milijuna, s oko 300.000 novih svake godine. Kada se svemu tome doda loše stanje sigurnosti i nedavni neredi i ubojstva, postaje jasno da Sao Paulo ima još puno posla prije nego postane urbanistički raj. Gradski tajnik za planiranje Francisco Vidal Luna kaže, međutim, da "sigurnost ne utječe na odluke o kupnji nekretnina, već poboljšanje javnih službi, jeftini tereni i financijska stabilnost".

NA BRITANSKOM VISOKOM SUDU FORMALNO ZAVRŠENA 40-GODIŠNJA AGONIJA STANOVNIKA OTOKA DIEGO GARCIA U INDIJSKOM OCEANU

IZGON RADI VOJNE BAZE

otok_diego_garcia_200.jpg Na britanskom visokom sudu nekidan je formalno završena 40-godišnja agonija stanovnika otoka Diego Garcia u Indijskom oceanu, koje su prije 40-ak godina britanske vlasti izgnale s otoka da bi ga prepustili američkoj vojsci koja je tamo izgradila zračnu bazu. Ovaj proces nastavak je odluke britanskog suda iz 2000. godine da se stanovnicima otoka pod britanskom vlašću, protjeranima na Mauricijus, dozvoli povratak na otok. To, međutim, nije realizirano jer je britanska vlada četiri godine kasnije, pod pritiskom Amerikanaca, uložila žalbu na ovu presudu pozivajući se na takozvani "kraljevski ukaz". Prema tom ukazu Kraljica i njezini ministri na britanskim prekomorskim teritorijima imaju "neograničenu moć", veću i od one britanskih sudova, no "problemčić" koji su vladini odvjetnici zaboravili uzeti u obzir je u tome što je Kraljica to pravo izgubila još u 17. stoljeću.

Britanski visoki sud, nemalo zgrožen ovakvim razmišljanjem vlade, u završnoj je riječi rekao da je "ideja da neki ministar ukazom može cijelu populaciju izgnati s britanskog prekomorskog teritorija, i pritom tvrditi da to radi 'zbog mira, reda i dobre vladavine Teritorijem' - odvratna".

Prema pisanju Daily Telegrapha, deportacija stanovnika Diego Garcia dogodila se u tajnosti, nakon što su Britanci i Amerikanci sklopili deal 1966. godine, prema kojemu su Britanci u zamjenu za 50-godišnju koncesiju za ispražnjeni otok na kojemu je niknula vojna baza od Amerikanaca dobili popust pri kupnji sustava za podmorske nuklearne projektile Polaris. Na suđenju se, pak, čulo kako su vlasti britanskog Commonwealtha plinom otrovali domaće životinje, a ljude u trupovima brodova transportirali na Mauricijus.

Protjerani stanovnici ne žele se vratiti na otok Diego Garcia, već na susjedne Solomonske otoke, no u žalbi na odluku britanskog suda 2004. godine, američki je asistent za vojno–politička pitanja državne tajnice Condoleezze Rice, Lincoln Bloomfield, rekao da bi povratak stanovnika čak i na susjedne otoke mogao "povećati rizik od infiltriranja terorista koji se koriste projektilima i elektroničkim napravama". Amerikancima se nije svidio ni prijedlog otočana da se zaposle u njihovoj vojnoj bazi, gdje već radi oko 2000 građana Filipina i Šri Lanke. Neki mediji špekuliraju da se Amerikanci tako grčevito bore da se stanovnici ne vrate zbog toga što tamo drže zatočene talibanske borce i pripadnike Al-Qa'ide.

Američki prizivni sud u Washingtonu prije nešto više od mjesec dana odbacio je, pak, prijedlog da se stanovnicima otoka daju novčane odštete, objasnivši da bi "revidiranje 40 godina stare odluke američkog ministarstva obrane predstavljalo miješanje u međunarodne odnose koji su izvan institucionalnih ovlasti suda".

KANADA

COHEN: POKLONOM DO POVRATA POREZA

cohen_120.jpg Kanadski pisac, pjesnik i kantautor Leonard Cohen poklonio je Knjižnici rijetkih knjiga Thomas Fisher u Torontu 140 kutija raznoraznih predmeta, za što će, kako piše kanadski list Globe and Mail, uz pomoć američke korporacije koja je u suvlasničkom odnosu s bibliotekom, dobiti povrat poreza u vrijednosti "sedmeroznamenkastog broja američkih dolara". Richard Landon, direktor knjižnice Thomas Fisher, koji pisca poznaje već 40-ak godina, sredinom 2005. godine Cohena i njegovu ženu Anjani Thomas sreo je u Los Angelesu, gdje su dogovorili preuzimanje stvari, tada smještenih u antikvarijatu Cohenove kćeri.

Budući da predmeti još nisu katalogizirani, nije poznato što se sve točno nalazi u 140 kutija, no s obzirom na milijunski iznos povrata poreza, sigurno je da se radi o vrijednim stvarima. U knjižnici Thomas Fisher inače se nalazi i najveća svjetska kolekcija originalnih talijanskih opernih libretta, kao i vrlo stari antikviteti, poput babilonske table za pisanje iz 1789. godine prije Krista, a sam Cohen već je jednom, 1968. godine, knjižnici dao 14 kutija svojih crteža i rukopisa, uključujući i onaj njegovog prvog neobjavljenog romana "Balet gubavaca", kao i romana "Divni gubitnici", koji je objavljen i u Feralovoj biblioteci. Prema riječima direktora Richarda Landona, Cohen je tada dobio samo nekoliko desetaka tisuća dolara, "što mu je ipak bilo dovoljno da godinu dana provede na otoku Hydra". Kanadski list ironično dodaje da su 71-godišnjeg pisca i glazbenika, inače budista, sada financijske teškoće "izmamile iz zena u svijet trgovine", zbog čega se odlučio na ponovnu suradnju s Landonom.

Tena ERCEG


________________________________
Copyright © 1993 - 2021. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
br_1080_150.jpg