Tamara VISKOVIĆ: GLAZBA
1. lipnja, 2006.
SCOTT WALKER, "THE DRIFT"
UZNEMIRUJUĆI POTOP
Tinejdžerski idol Scott Walker prije 40 je godina izluđivao djevojke pjevajući u
troglasju evergrin "The Sun Ain't Gonna Shine Anymore" (pjesmu kod
nas poznatu u nategnutoj obradi grupe Dorian Gray kao "Sjaj u tami").
Napustio je tercet Walker Brothers na vrhuncu slave, osamio se u manastiru na
Isle of Wight i potom se posvetio prepjevavanju skladbi Jacquesa Brela. S vremenom priča o Walkeru postaje sve zanimljivija, ali učinili bismo nepravdu albumu
ako bismo previše prostora posvetili autorovoj biografiji. Zato ćemo samo
ustvrditi da, iako je bio prvi od dugog niza zgodnih dečki koji napuštaju
boy-band da bi ostvarili uspješnu samostalnu karijeru, nipošto ne potpada pod Williams/Timberlake šablonu.
Albumi koje objavljuje u pravilnim
razmacima od 11 godina kriptična su, uznemirujuća izdanja u kojima svoje tmurne
svjetonazore deklamira u formi koja je jednako bliska poeziji i dramskom monologu.
Prijeteći, monolitni blokovi zvuka funkcioniraju više kao scenografija nego kao
glazbena pratnja. Čitav se album doima kao neka vrsta bitke s instrumentima i
posljednjim trunkama nade i razuma. Gudači kao da traže melodiju, nađu je, pa
opet izgube. Gitare zvuče kao patchwork odbačenih akorda, a ritam, na tragu industrial estetike, fragmentira skladbu
koja je, u svojoj biti, potpuno izgubila tradicionalnu pop-rock strukturu. Walkerov intenzivni bariton glas je
čovjeka suočenog s prizorom rasula biblijskih dimenzija, i u svojoj sablasnoj
interpretaciji podsjeća na misaonije nastrojenu Diamandu Galas.
Teme se preklapaju na asocijativnoj razini,
obuhvaćajući vrlo fluidan imaginarij i likove, od Mussolinijeve ljubavnice Clare,
Elvisovog mrtvorođenog blizanca Jesseje do Slobodana Miloševića. Neki izvori čak tvrde da su strofe pjesme
koja otvara album citati dijelova novinskih članaka i TV-reklama. Od prevelike
težine album spašava Walkerov istančan
smisao za apsurd koji, s vremena na vrijeme, rezultira komičnim upadicama i
neočekivanim glazbenim prevratima. The Drift je daleko od albuma za
rekreacijsko slušanje, ali je vrijedan pune pažnje koju od slušatelja
zahtijeva.
________________________________