8. lipnja, 2006. PICAŠKANDAL
Surađivali: Luko Brailo, Ivica Đikić, Igor Lasić i
Vedran Marjanović
GRUBIŠIĆEVE
RAVNATELJSKE NADE
Ravnatelj još uvijek neukinute Obavještajne agencije Veselko Grubišić, koji se na jedvite
jade pomirio sa zakonskim prijedlogom koji predviđa spajanje POA-e i OA-e u
novu Sigurnosno-obavještajnu agenciju (SOA), još se uvijek nije odrekao nade da
će upravo on, Grubišić, a ne Tomislav Karamarko zasjesti na čelno
mjesto u budućoj jedinoj civilnoj špijunskoj službi u Hrvatskoj. U prilog
svojoj kandidaturi Grubišić,
naravno, ne može ponuditi nikakve radne rezultate, jer se njegova agencija u
proteklih nekoliko godina dokazivala isključivo nezainteresiranošću i ozbiljnim
gafovima, nego se isključivo uzda u moć i zagovor bivšeg ministra vanjskih poslova
Miomira Žužula koji i dalje ima
povelik utjecaj na premijera Ivu
Sanadera i koji je taj svoj utjecaj dodatno pojačao uspješnim lobiranjem za
skori premijerov posjet Bijeloj kući.
Teško je, međutim, vjerovati da će Žužulovo lobiranje i u ovom slučaju polučiti jednake efekte,
ponajprije stoga što predsjednik Republike Stipe
Mesić ni u ludilu neće supotpisati Grubišićevo
imenovanje, kao ni bilo koje rješenje iza kojeg stoji aferama
kompromitirani bivši vanjskopolitički ministar, a onda i zato što je Karamarko u proteklih godinu i pol dana
nesumnjivo uspio steći Sanaderovo povjerenje,
i to tako što nije čačkao po sumnjivim poslovima odabranog premijerova kruga,
te se nije sustezao od usputnih aktivnosti u korist vladajuće partije.
TUNEL UMJESTO
PELJEŠKOG MOSTA
Gostujući u ovotjednoj emisiji Hrvatskog radija "U
mreži Prvog" dr. Jure Radnić sa
splitskog Građevinskog fakulteta predložio je da umjesto izrazito skupog mosta
Pelješac – kopno Hrvatska postigne dogovor s BiH, te da se u neumskom zaleđu na
pravcu Brest–Duži u duljini od pet i pol kilometara izgradi tunel s dvije
cijevi kojim bi se prometno povezao jug Hrvatske. U prilog toj ideji prof. Radnić je iznio da bi cijena takvog
tunela s potpunom opremom iznosila 81 milijun eura, što je "četiri do šest
puta manje od zasad predviđene cijene gradnje mosta Pelješac – kopno".
No, Radnićevu je
ideju odmah sasjekao resorni ministar prometa Božidar Kalmeta tvrdeći da tako što "nije realno niti
ostvarivo". Nije, naravno, rekao što je u mogućoj gradnji tunela i
dogovoru s BiH nerealno i neostvarivo, ali je bez ikakve podrobnije
argumentacije lakonski ustvrdio da je gradnja takvog objekta "puno skuplja
od mosta".
Picaškandal dakako
nema namjeru arbitrirati u konkretnom slučaju, ali valja podsjetiti da su
upravo u Kalmetinu megaministarstvu,
koje se često hvali tzv. hrvatskom formulom izgradnje autocesta i pratećih
objekata, izračunali da kilometar izgrađenog i u potpunosti opremljenog tunela
u RH košta oko deset milijuna eura...
WELLNES ZA PRKU
Nova upravna zgrada Privredne banke Zagreb u blizini zagrebačkog
autobusnog kolodvora obogaćena je bazenom na vrhu objekta, kao dijelom cijelog
jednog kata uređenog isključivo za relaksaciju probranih trudbenika te banke.
Doušnici Picaškandala iz PBZ-a koji su imali prilike
vidjeti deveti kat dotične zgrade vele kako se osim bazena tamo nalaze spavaće
sobe, bar, oveće kupaonice sa jacuzzijem, teretana i slični rekreacijski
sadržaji, luksuzno opremljeni za opuštanje Bože
Prke i ostalih članova Uprave banke, kao i njihovih gostiju.
Prema nekim komentarima koji o "devetom spratu"
među zaposlenicima PBZ Grupe kruže e-mailom, opisani luksuz znak je pažnje od
strane poduzeća koje je PBZ-u iznajmilo ili prodalo novu upravnu zgradu prema
poslovodstvu jedne od naših najvećih banaka. Picaškandalovi
dojavnici domeću kako brižno čuvana informacija o wellnes centru za Upravu
banke ne bi izazvala toliku pažnju zaposlenika, da im ista ta Uprava nije
velikodušno ponudila parking u okviru zgrade za naknadu od svega
700 kuna mjesečno.
VOJKOVIĆ ZA GENERALE
Petorica
članova uprave "Croatia osiguranja" na čelu s Hrvojem Vojkovićem ovih
dana uložili su vlastitih 500 tisuća kuna za spas svojih radnih mjesta, budući
da su im zbog lošeg poslovanja već neko vrijeme u vladi kuvertirani otkazi. Vojković i
četvorica odvojili su po polovinu svoje godišnje premije i uplatili dojmljivu
cifru na račun Zaklade za istinu o Domovinskom ratu i Caritasa, no to je
svakako samo forma kojom ovi rukovodioci pokušavaju otkupiti nagomilane poslovne
grijehe. Istina, ovo je zanimljivo zbog toga što usput razotkriva Zakladu za
pomoć (nekim) generalima u Haagu, kao zatajenu Vladinu političku agenciju.
Predsjednik Nadzornog odbora politički tako nastrojenog državnog
osiguravatelja, uostalom, ministar je financija Ivan Šuker; članica uprave je i
Ljerka Šeparović, supruga Miroslava
Šeparovića, odvjetnika Ante Gotovine –
barem će se njima izravno vratiti uloženo... No, demonstracija podobnosti i
požrtvovnosti zabrinutih članova uprave "Croatia osiguranja" tako je
ujedno i pokazatelj kurentnih državotvornih vrijednosti i stanja na pripadajućem
političkom tržištu, a tek ćemo vidjeti je li preplaćeno menadžersko društvo
dobro procijenilo ovaj marketinški pokušaj ili će im ipak ubrzo biti žao što se
nisu odmah isprsili s čitavim milijunom.
MESIĆ U OSIJEKU PONOVNO DOČEKAN PAROLAMA
Predsjednika Republike Stjepana
Mesića samo zahvaljujući intervenciji vatrogasaca osječkog Hrvatskog
narodnog kazališta nisu ponovno dočekale uvredljive parole kakvima je bio izložen
prilikom jednog od prošlih posjeta Osječko-baranjskoj županiji. Naime, na
zgradi HNK u Osijeku, kamo je Mesić
došao u ponedjeljak 5. svibnja na proslavu Dana županije, u noći sa subote na
nedjelju, osvanule su pogrdne parole na njegov račun. Nekoliko parala u kojima
se uz njegovo ime spominju Srbi, Stevani i Cigani osvanule su ispisane na pročelju
zgrade, tako da bi ih Mesić, da
parole u međuvremenu nisu obrisali kazališni vatrogasci, posve sigurno vidio dolazeći
na proslavu.
Sve je zabilježila i osječka policija, a za počiniteljima
se, po običaju, traga. Tko je parole pisao krajnje je zagonetno.
Kad je Mesić svojedobno
dolazio na Olimpijadu starih sportova u Brođance, nedaleko Osijeka, još u
vrijeme dok je bio predsjednik Hrvatskog sabora, pred sam razlaz s Tuđmanom, dočekan je nizom uvredljivih
parola ispisanih na cesti kojom je dolazio. Tada su iza te akcije stajali
aktivisti Branimira Glavaša,
pokazujući na taj način pravovjernost.
No, sada je teško vjerovati da iza ispisivanja parola stoji
ista ekipa jer je Glavaševa lista vladajuća
u Osječko-baranjskoj županiji, a župan Krešimir
Bubalo, predsjednik je novoosnovane stranke Hrvatski demokratski sabor
Slavonije i Baranje, nastale po Glavaševoj
licenci. Kako je Bubalo u Osijek
pozvao Mesića i pri tom, zbog
predsjednikovih obveza, čak bio voljan pomaknuti datum proslave s 2. na 5.
lipnja, teško je vjerovati da poruke Mesiću
i ovaj put stižu od istih onih koji su mu ih slali prilikom dolaska u
Brođance, prije više od deset godina.
D. HEDL
BEZAKONJE U GOSPIĆU
Na više državnih instanci u čijem je opisu posla progon
privrednog kriminala, poslana je oveća dokumentacija o šteti koju nekoliko
gospićkih tajkuna dobro uhodanim malverzacijama već duže vrijeme nanosi
državnom i lokalnom proračunu. Prema dijelu te dokumentacije, koja je je
poznata Picaškandalu, od Državnog inspektorata
traži se da nešto poduzme prema poduzetniku Željku Ratkoviću koji je otvorio kamenolom usred sela Podoštra, bez
ikakvih dozvola i na njemu lijepo zaradio za vrijeme gradnje autoceste
Zagreb-Split. Nadalje, upozorava se na rabote nešto poznatijeg Gospićanina Jose Mraovića-Tuđmana, odnosno
njegovu izgradnju asfaltne baze u zaštićenom parku prirode Velebit.
Treći lik koji se obrađuje u spomenutoj predstavci je Pavao Pavelić, kojem je država dodijelila posao preuređivanja rodne kuće
Nikole Tesle u Smiljanu, a on to zloupotrijebio na način da otpadni materijal
odlaže uz cestu Gospić-Poljari-Divoselo. Okrznuta je i gospićka gradska uprava,
zbog dodjele stanova osobama koje te iste stanove potom iznajmljuju za 200 do
300 eura. Konačno, Ministarstvu zaštite okoliša i prostornog uređenja sugerira
se bavljenje rascvjetalom divljom gradnjom u Karlobagu.
Nema sumnje, samo ono što je o raširenosti privrednog kriminala
u Ličko-senjskoj županiji poznato Picaškandalu u svakoj normalnoj državi
zahtijevalo bi neki oblik hitne državne intervencije. Pametno je, međutim,
vjerovati kako će ista izostati, budući se u dijelu dotične predstavke
upozorava da su Pavelić, Mraović i Ratković, kao i gospićka gradska uprava, dio
vladajuće političke opcije ili su joj fatalno bliski.
V.
MARJANOVIĆ
VESNA LEVAR ŽALILA SE NA POSTUPANJE TUŽITELJA NOVOSELA
Udovica ubijenog svjedoka gospićkih ratnih zločina Milana Levara, Vesna Levar, na brojne je državne adrese, prije otprilike mjesec
dana, uputila predstavku u kojoj se žali na postupanje Dragana Novosela, zamjenika glavnog državnog odvjetnika: kako je Feral
svojedobno pisao, Novosel je – odgovarajući
na pitanje Levarove o tome dokle je
stigla istraga o atentatu na njezina supruga – napisao kako je o detaljima istrage
u dva navrata obavijestio zagrebačku odvjetnicu Ines Škofač, premda dotična nema nikakve s Vesnom Levar, te je usput otkrio identitet i okvirni sadržaj iskaza
dvojice svjedoka koji su nedavno saslušani u vezi s rečenim ubojstvom.
Levarova se,
dakle, žalila na Novoselov nemar i
neodgovornost koji nisu ništa doli opstruiranje istrage, pa je dosad dobila
očitovanja iz Ureda predsjednika, Vladina Ureda za ljudska prava, te iz parlamentarnog
Odbora za pravosuđe: ove su tri adrese, naime, predstavku proslijedile glavnom
državnom odvjetniku Mladenu Bajiću,
zahtijevajući hitno objašnjenje Novoselovih
postupaka, no odgovor zasad nije stigao. Kad i stigne, ne treba očekivati
spektakl: Dragan Novosel naprosto je
trajna vrijednost hrvatskog tužiteljstva i može raditi što god hoće –
uključujući i opstruiranje važnih istraga – bez straha da će za svoje postupke
snositi ikakve posljedice.
I. ĐIKIĆ
KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA
RIKARD GUMZEJ -
"Zna se", "Odlučimo sami o sudbini svoje Hrvatske", "Imamo
Hrvatsku", "Tuđman a ne Balkan"; neki su od slogana koje je
domislio mandrak HDZ-ovog izbornog
agitpropa devedesetih godina Rikard alias Josip Gumzej. Iz njegove radionice
izašao je i dobar dio sirovog nacionalističkog kiča, budničarske ornamentike i
tzv. državotvornog presinga koji je poplavio javni prostor nakon HDZ-ova uspona
na vlast. Ta je poplava posebno šikljala iz programa Hrvatske radio-televizije,
u čijim je upravnim tijelima, uostalom, Rikard Gumzej ubirao apanažu
zasluženu stranačkim radom, figurirajući
non-stop kao kandidat koji može svakog časa uskočiti i na samo čelo HRT-a ili
barem televizijskog informativnog programa. Pa ipak, nikad nije zapasao ni te,
ni neke druge funkcije prvog reda, iako se na vrijeme i u potpunosti zbližio s
Usudbenikom. Obostrano povjerenje posebno je iskazano u podatku da je Gumzej
osmislio zlatnike s likom Tuđmana, te dizajnirao onu propisno ismijanu
Poglavarevu uniformu za jarunsku vojnu paradu uoči Oluje 1995.
"I
danas mislim da su te stvari bile potrebne Hrvatskoj, kao i nacionalist poput
Tuđamana na čelu države", veli Gumzej.
Razloge
zbog čega u politici, koja mu je, kako će ovih dana otkriti Feralovu novinaru, strast, nije napravio
više, valja tražiti u netrpeljivosti na koju je nailazio kod ostalih HDZ-ovih
glavešina, posebno kod Ivića Pašalića, a razloge te netrpeljivosti u podatku da
je u bivšem sistemu bio u Beogradu uvažen koliko i u Zagrebu, pa je tako nešto
svojih modnih i stilističkih ideja prodao i Lepoj Breni. Dio odijuma stranačkih
kolega, Gumzej je zacijelo navukao i soliranjima kao što je javna osuda
oduzimanja koncesije Radiju 101 od Vijeća za telekomunikacije pod kontrolom
HDZ-a.
Nakon
političkih promjena 2000. vratio se zarađivanju na licenci izbora hrvatske
kandidatkinje za "Kraljicu svijeta" i, kakvom da je, hrvatskom show
biznisu. Otkriva, međutim, kako još uvijek ima i kancelariju u Središnjici HDZ-a,
na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma.
"Mada
više nisam alfa i omega stranačke propagande kao što sam bio, savjetnik sam i
imam određeni utjecaj", poručuje ovaj zaboravljeni as. Tako se Rikard
Gumzej uvrstio na kraći popis stranačkog inventara koji je Ivo Sanader preuzeo
od Franje Tuđmana. Čime je to zaslužio, ostaje misterija, kao i dobar dio
ostatka Gumzejeve društvene karijere.
V.
MARJANOVIĆ