Tamara VISKOVIĆ: GLAZBA
8. lipnja, 2006.
HERBERT: "SCALE"
PITKI RUSVAJ
U blizini Herberta, čovjek mora biti oprezan. Mljackanje, šmrcanje,
blebetanje, krckanje smokija, češkanje ćiverice... sve to može završiti na nosaču
zvuka, transformirano u opuštenom vokalu Dani
Siciliano. Ovakav uvod možda zvuči karikaturalno, ali njegov cilj nije niti
da vas nasmije, niti da vas potakne da autora mentalno arhivirate pod "pretenciozna
atrakcija". Naime, Herbert je
uveo musique concréte u digitalnu eru
potpunije i dosljednije od svojih suvremenika. Njegova se glazba na teoretskoj
razini doima zamornom – albumi u potpunosti kreirani od amplificiranih zvukova
koje proizvodi ljudsko tijelo ili ekološki manifest komponiran od zvukova različitih
vrsta hrane i ambalaže – konvencionalnijeg će slušatelja obeshrabriti u startu.
No, iako nisu dobar materijal za
zviždukanje, tako konstruirane kompozicije ugodna su, intrigantna muzika koja
ni po čemu ne zaostaje za onom skladanom na klasičnijim glazbalima. Štoviše,
njezina teksturiranost i nijansiranost u stanju je rastvoriti tradicionalne
žanrove prema potpuno novim horizontima. Scale je, tako, izgrađen na
pop-soul osovini.
Fleksibilni vokal njegove dugogodišnje
suradnice, gđice Siciliano, po prvi
je put izbačen u prednji plan, i senzualno se provlači kroz jazz, soul i big
band zvuk, poput anestezirane disko dive. Kao izvrstan poznavatelj tih
glazbenih stilova (njegov najpoznatiji side-projekt je The Matthew Herbert Big
Band), Herbert će iskoristiti sve
adute koje oni nude, i rastegnut će ih preko granice žanra točno toliko da
protrese njegovu osnovnu strukturu, ali da je bitno ne poremeti.
Album je konzistentan i ne pada u
kvaliteti, kako to najčešće biva u ovome biznisu koji se bazira na hitu, već je
prema kraju sve zanimljiviji. Među 723 izvora sampleova od kojih je komponiran
nalazi se sadržaj ženske torbice, kesica krekera i prolaznik sa želučanim
tegobama. Bubnjevi su, kao u nekoj apsurdnoj muzičkoj inscenaciji Julesa Vernea, putovali u zrak balonom,
nizdol u pećinu, jurcali cestom i ronili pod pučinu. I sav taj rusvaj, začudo, niti
opterećuje pjesme niti narušava njihovu pitkost.
________________________________