Knjige



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
15. lipnja, 2006.

01 / Knjige

14. lipnja, 2006.

SLAVENKA DRAKULIĆ: "TIJELO NJENOG TIJELA. PRIČE O DOBROTI", JUTARNJI LIST, ZAGREB, 2006.

S RIJEČI NA TIJELA

Knjiga "Tijelo njenog tijela" ulazi s gotovo nepoznatom temom u hrvatsku sredinu koja je po mnogo čemu konzervativna i u kojoj se načelo solidarnosti tek počelo razvijati. Ako je jedan jedini tekst u lokalnim američkim novinama o dobrovoljnoj davateljici potaknuo sedmero ljudi da se prijavi za doniranje organa, možemo se nadati učincima knjige Slavenke Drakulić u hrvatskoj stvarnosti, u kojoj je u ovome trenutku skoro sedam stotina ljudi na listi čekanja za transplantaciju bubrega

knjiga_slavenka_120.jpg"Tijelo njenog tijela" s podnaslovom Priče o dobroti najnovija je knjiga Slavenke Drakulić, književnice i publicistice, koja svjetsku premijeru doživljava upravo u Hrvatskoj. Ništa čudno, rekli bismo za hrvatsku spisateljicu; ipak iznenađujuće, treba reći za autoricu čija su publicistička i esejistička djela u posljednjih petnaestak godina redom prvo izlazila u inozemnih izdavača i osvajala europsko i svjetsko tržište. Treba samo podsjetiti da je punih deset godina esejističke knjige Slavenke Drakulić, u izabranim dijelovima, objavljivala samo biblioteka Feral Tribunea, dok su integralni eseji izašli tek prošle godine u izdanju Profila.

Nakon knjige feminističkih eseja "Smrtni grijesi feminizma" (1984.), koja je stekla status "kultne knjige" feminističke publicistike, Slavenka Drakulić objavila je 1987. godine "Holograme straha", roman s autobiografskom jezgrom, u kojem je pripovjedačica mlada žena koja prolazi kroz složenu operaciju transplantacije bubrega. Pripovijedanje u prvom licu neprestano iz sadašnjosti prelazi u prošlost, u raslojenu prošlost koja sabire različite slike pripadne osobnoj povijesti. Cijeli opus Slavenke Drakulić, uključujući i njezine novinske članke, eseje i priče, obilježen je upravo tim neprestanim prelaženjem iz dokumentarnoga u fikcionalno, iz autobiografskoga i biografskoga u "izmišljeno", iz osobnoga i intimnoga u opće i javno.
 
Sada, gotovo dvadeset godina poslije "Holograma straha", ista autorica objavljuje "Tijelo njenog tijela. Priče o dobroti", knjigu priča-reportaža posvećenih temi živih dobrovoljnih donora – osoba koje doniraju svoje organe bolesnim osobama iz čistoga altruizma, osobama koje ne poznaju, koje nisu njihovi srodnici, prijatelji, nisu njihova braća, sestre, supružnici, djeca, roditelji. Tijekom tih dvadeset godina transformirale su se socijalne okolnosti doniranja, napredovala je tehnika transplantiranja, dijelom su se promijenili zakoni o doniranju organa, liječnička etika nijansirala je kriterije, pojavile su se donorske kartice, društvena svijest o potrebi doniranja naprosto je, jednostavno rečeno, napredovala. Jedno je ostalo isto: Slavenka Drakulić ponovo je morala na transplantaciju, ponovo je morala biti primatelj doniranog organa. Ovoga puta nije bila riječ o preminuloj osobi, već o živom davatelju, nepoznatoj osobi.
 
Otvorena budućnost
 
Kada je 1986. Slavenka Drakulić transplantirala bubreg, bio je to tzv. kadaverični bubreg, organ uzet s preminule osobe, koja je za to ranije dala pristanak. Gotovo dvadeset godina kasnije, ponovo u situaciji nužne transplantacije, ponovo u Americi, Slavenka Drakulić dobiva bubreg od donatorice Christine, koju upoznaje nekoliko dana nakon transplantacije. To je početna situacija knjige "Tijelo njenog tijela. Priče o dobroti". I pitanje: zašto je Christine darovala dio svoga tijela? Zašto to u Americi čine i drugi ljudi, njih sve veći broj?
 
Stavimo li, na trenutak, po strani promijenjene socijalne i medicinske okolnosti, možemo se zapitati što je bitno različito u knjizi "Tijelo njenog tijela. Priče o dobroti", po čemu se ona razlikuje od "Holograma straha"? Rekla bih jednostavno: razlikuju se po bitno drugačijoj emotivnoj intonaciji. "Hologrami straha" bili su knjiga o prošlosti i strahu, o bolesti i strahovima, knjiga u kojoj se eventualna budućnost nazirala tek nakon zadnjega retka teksta. "Tijelo njenog tijela. Priče o dobroti" knjiga su o sadašnjosti postojanja i vrijednosti života, knjiga u kojoj je budućnost otvorena mogućnost.
 
Kada smo pred ljeto 2003. (putem e-maila) razgovarale za časopis Sarajevske sveske, na pitanje o prošlosti Slavenka Drakulić dala je vrlo jasan odgovor: Ne volim se vraćati u prošlost. Ne volim misliti na sebe od prije dvadeset pet godina. Ne volim gledati svoje stare slike. Čini mi se kao da je to netko drugi. Ne sjećam se kada se to dogodilo, možda zbog bolesti, ali ja sam zapravo naučila (istrenirala se?) živjeti samo u sadašnjosti: ovoga trenutka, sada. Ništa osim toga ne postoji, ni prošlost niti budućnost, naročito ne budućnost.
 
Spašavanje svijeta
 
Ove rečenice, kao neka vrsta epiloškog komentara "Holograma straha", istovremeno su kontrapunkt "Tijelu njenog tijela. Pričama o dobroti": priče o dobroti priče su o dobrim ljudima. I naravno, nije slučajno da je moto knjige židovska poslovica "Onaj koji je spasio jedan ljudski život, spasio je cijeli svijet". U četrnaest poglavlja "Tijela njenog tijela" pripovijeda se o četrnaest (i više) ezgemplarnih priča o davateljima tj. darovateljima. Svaki davatelj ima svoju osobnu povijest, svoju etiku, svoje razloge koje često ne može imenovati i gotovo da svi na pitanje: "Zašto donirate?" odgovaraju jednostavnim protupitanjem: "A zašto ne – kad je to nama normalno, obično, kad smo to mogli?"
 
"Tijelo njenog tijela. Priče o dobroti" sastavljena je od 14 epizoda poredanih kronološkim slijedom, koje prate put Slavenke Drakulić Amerikom nakon transplantacije, put koji je istraživačko putovanje novinara, koji želi upoznati i razgovarati s drugim darovateljima, ali istovremeno je i emotivno, spekulativno traganje za odgovorima na mnoga pitanja koja postavlja dobrovoljno davanje organa. Priča o njezinoj donorici, Christine Swanson, predstavlja poticajni motiv, ne samo prvotno pitanje "zašto, čemu ili radi čega", već i kakva je osoba koja to čini. Ali "Tijelo njenog tijela" otkriva nam da je svaka osoba posebna, da je svaka priča o dobroti na svoj način drugačija, iako ih ujedinjuje to što doista jesu priče o bezgraničnoj mogućnosti darivanja, o bezgraničnoj mogućnosti života.
 
Svaka je osoba drugačija, naglasit ću, upravo u onoj mjeri u kojoj je tijelo svakoga čovjeka jedinstveno i posebno. "Tijelo njenog tijela", što ne iznenađuje poznavatelje opusa Slavenke Drakulić, ponovo je knjiga o tijelu i tjelesnosti, ovoga puta iz aspekta koji nije prvenstveno aspekt ženskoga tijela, već tijela kao mjesta života, kao dara života. U svim dosadašnjim romanima Slavenke Drakulić središnja tema bilo je žensko tijelo – tijelo koje je izloženo pogledu izvana, vanjskom oku, izloženo opasnosti, nasilju, ljubavnoj strasti, različitim vrstama krajnjih, radikalnih stanja. U igri su bili bolest, silovanje, ljubavna strast, kanibalizam. Tako su se mijenjale perspektive sagledavanja tijela u romanima Slavenke Drakulić: od tijela koje je izloženo bolesti do tijela koje se jede iz ljubavi, iz želje da se u potpunosti posjeduje drugo tijelo. Bolest i silovanje krajnji su oblici koji su pokazivali da nemamo vlasti nad "vlastitim" tijelom, da je njime moguće raspolagati izvana (bilo da je riječ o drugim osobama ili bolesti).
 
Kad bubrezi lete
 
U romanima Slavenke Drakulić postalo je jasno još nešto - da bolest, ljubav, silovanje nisu samo pitanje posjedovanja, raspolaganja tijelom u fizičkom smislu, već da otvaraju granična pitanja o (ne)mogućnosti međuljudske komunikacije, složeni registar načina kojima tijelo pokušava komunicirati osjećaje onkraj onoga što je iskazano jezikom.
 
"Tijelo njenog tijela. Priče o dobroti" govori, nasuprot tome, o davanju i darivanju tijela, o životu jednoga tijela u drugome koji predstavlja novi način suživljenja i komunikacije. Kakav je suodnos između darivatelja i primatelja? Često ne dolazi do njihova upoznavanja, tek posredno izmijenjene informacije (transplantacija je uspjela i primatelj živi), čini se da su rijetki oni koji žele uspostaviti kontinuirani kontakt, nešto više od godišnjih susreta udruga davatelja i primatelja. Za druge, pak, postoji religiozni osjećaj blagoslova čina darivanja. I najčudnija priča, možda i najduhovitija, trinaesta po redu, u kojoj jedna darovateljica i jedna primateljica, zajedno s autoricom "Priča o dobroti", lete malom cessnom sjeverno od Burlingtona, prema Kanadi. Tri bubrega u nebu.
 
slavenka2_150.jpg Za način pripovijedanja u "Tijelu njenog tijela. Pričama o dobroti" vrijedi mnogo od onih tekstualnih osobina koje smo mogli upoznati u prethodnim publicističkim djelima Slavenke Drakulić. Ispisujući na stanoviti način povijest svakodnevice – što je prvenstveno obilježje njezinih publicističkih tekstova - ona premošćuje novinarstvo i književnost. To, budimo jasni, nije suprotstavljanje već spajanje faction i fiction, činjenica i priča. Radi se o strategiji izlaganja, kombinaciji prikazivanja događaja i njihove analize s književno-pripovjednom strategijom, koja uključuje opisivanje, pripovijedanje i svjesni ulaz u postupak fikcionalizacije. Sve to, na različite načine i u različitim omjerima, miješa se i povezuje u tekstovima Slavenke Drakulić, ali uvijek s istom namjerom - da bi oblikovala neki problem ili temat kroz osobnu, pojedinačnu priču.
 
I u "Tijelu njenog tijela" autorica piše na način da u prvom čitanju ne možemo razlikovati osobnu priču od problema: Christine, Adam, Cathy, otac Sullivan, Tom, Pat, Eileen… i teme koje oni nose: razlozi, etička pitanja, otpor ili podrška obitelji, uloga medija, vjera, blagoslov, tržište organa. U iskustvu čitanja, njihove nam priče – poput klasičnih ezgempla – pripovijedaju da bi nam rekle nešto više, nešto što nije samo jednokratno i pojedinačno, što se tiče ljudi prije i poslije našega vremena, što nam može pomoći da ne učinimo krivi izbor, što nam možda može pomoći da se shvatimo zašto smo počinili krivi izbor. U knjizi "Tijelo njenog tijela. Priče o dobroti" upravo je tema pitanje izbora, ispisana u osnovi iz doživljaja onoga tko je primatelj, ali pokušavajući pratiti glasove darovatelja, nijanse njihovih osjećaja, međusobnih razlika i sudbina.
 
I ponovno, drugi moto kojim je vođena knjiga, moto koji upućuje na nerijetke analogije sa spašavanjem Židova za vrijeme Drugoga svjetskog rata: Ne mogu vam dati nikakav razlog. Ne radi se o razlozima. Uzmimo da je bilo ljudi kojima je trebalo pomoći i mi smo im pomogli.
 
Naposljetku, ponešto i o domaćem kontekstu recepcije "Tijela njenog tijela. Priče o dobroti", knjige koja ulazi s gotovo nepoznatom temom u sredinu koja je po mnogo čemu konzervativna i u kojoj se načelo solidarnosti tek počelo razvijati. Ako je jedan jedini tekst u lokalnim američkim novinama o dobrovoljnoj davateljici potaknuo sedmero ljudi da se prijavi za doniranje organa, možemo se nadati učincima knjige Slavenke Drakulić u hrvatskoj stvarnosti, u kojoj je u ovome trenutku skoro sedam stotina ljudi na listi čekanja za transplantaciju bubrega.

Andrea ZLATAR

________________________________

12 POLICA

RICHARD DAWKINS: "THE GOD DELUSION", BANTAM PRESS, 2006.

dawkins_80.jpg Časopis Prospect nedavno je Dawkinsa, zajedno s Umbertom Ecom i Noamom Chomskim, proglasio vodećim svjetskim intelektualcem. Dawkins, globalno znan po svojim tekstovima i knjigama iz znanosti i filozofije, u kojima je često pisao da iracionalna vjera u Boga doprinosi "samoozljeđivanju" društva, sada se predstavlja novom knjigom, "The God Delusion", u kojoj tematizira stanje u modernome svijetu, koje karakterizira rastuća sekularnost u Europi s jedne, te jačanje religijskog fundamentalizma na Srednjem istoku ali i u Srednjoj Americi, s druge strane. Dawkins u svome novome djelu napada Boga u svim njegovim oblicima, a kritičari posebno ističu autorovu "briljantnu argumentaciju", te "fascinantnu polemičnost"…

PELE: "THE AUTOBIOGRAPHY", SIMON & SCHUSTER, 2006.

pele_80.jpg Čak i ljudi koji ništa ne znaju o nogometu, znaju za – Pelea, slavnu brazilsku, Santosovu "desetku", najvećeg nogometaša u povijesti ove igre. Pele je s Brazilom tri puta osvajao svjetsko prvenstvo, postigao je najviše golova u povijesti, više od tisuću, a ova autobiografija odgovara i na pitanje kako je i zašto Pele postao – globalna ikona. Ova sjajna knjiga također se bavi i Peleovim sportsko-ambasadorskim, političkim i drugim vidovima njegova života. Pele je rođen 23. listopada 1940. u siromašnoj obitelji u mjestu Três Corações, nogometaš mu je bio i otac, a na njegovom oproštaju od reprezentacije, 1971. godine, na Maracani je nastupila Jugoslavija, Jurica Jerković je čak dao i fenomenalni gol...

ZADIE SMITH: "ON BEAUTY", PENGUIN BOOKS, 2006.

smith_80.jpg Ovaj roman Zadie Smith nedavno je osvojio prestižnu britansku Nagradu Orange za fikciju vrijednu 56.050 dolara. Riječ je o autoričinom trećem romanu, modernoj obradi romana Howards End E. M. Forstera. "Ova knjiga kombinira izvanrednu karakterizaciju s vještinom i naizgled lakim zapletom", rekla je Martha Kearney s BBC-ja, koja je predsjedala žirijem. "Kreće se od razotkrivanja obiteljske intime do širih tema, estetike, etike i nepredvidivosti akademskog književnog tour de forcea." Inače, Nagrada Orange namijenjena je ženama čiji su romani objavljeni u Velikoj Britaniji, a odlikuje ih "izvrsnost, originalnost i pristupačnost".

D. V.

________________________________
Copyright © 1993 - 2018. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
br_1082_150.jpg