15. lipnja, 2006. PICAŠKANDAL
Surađivali: Luko Brailo, Ivica Đikić, Igor Lasić i
Vladimir Matijanić
POA ZAPOSLILA KĆI
ČOVJEKA KOJEG JE ISTRAŽIVALA
Činjenica koju je obznanio Novi list i koja kaže da
je Andrijana Barišić, kći ravnatelja
Carinske uprave i člana HDZ-ova Središnjeg odbora Mladena Barišića, zaposlena u Protuobavještajnoj agenciji, prilično
je skandalozna sama po sebi – jer je Barišić
jedan od najbližih prijatelja premijera Ive Sanadera i zato što govori o utjecaju najviših državnih dužnosnika
na kadrovsku strukturu tajne službe – no skandal je još veći ako se zna da je
ravnatelj Carinske uprave svojedobno bio pod POA-inom obradom.
U vrijeme ravnateljskog mandata Joška Podbevšeka, naime, tajni su agenti istraživali Barišićevu izravnu umiješanost u
krijumčarenje (ili: izbjegavanje carinskoga nadzora) većih količina tzv. bijele
tehnike što su iz inozemstva dopremane u Hrvatsku, te se došlo do prilično
čvrstih podataka da je šef Carine pogodovao jednom velikom zagrebačkom uvozniku
i distributeru tehničke robe. Umjesto nastavka istrage, međutim, u POA-u je,
nakon Podbevšekove smjene,
instalirana Barišićeva kći Andrijana, što teško može biti išta
drugo doli odašiljanje poruke koja glasi ovako: zaboravite minule trude vi koji
ste se bavili kriminalnim aktivnostima Sanaderova
intimusa. Pritom ne bi bilo nikakvo iznenađenje ni eventualno otkriće da su iz
špijunskih arhiva misteriozno iščezli tragovi o Barišićevoj upletenosti u šverc bijele tehnike.
KAMO
DALJE?
Tek je nekoliko mjeseci prošlo otkako nam
se iz Osla vratila veleposlanica Jagoda
Vukušić, također bivša predsjednica Hrvatskoga novinarskog društva. Ako je
za povjerovati medijima, sljedeće bi vjerodajnice mogla predati u Canberri, Australija.
Ovaj put barem ne bi morala, za ljubav diplomatskoj naspram novinarske
karijere, navrat-nanos dovršavati zanemareni fakultet i ostatak potrebne
specijalizacije, kao što je bio slučaj uoči Norveške. Međutim, kako doznaje Picaškandal, hrvatska ambasada u
Australiji ostat će nečiji pusti san, jer je posrijedi najobičnija patka. Ili,
štono bi se reklo, probni balon koji će ispuhati kao i ambicija dežurnih kadrovika
u medijskim kuloarima. Jagoda će Vukušić tako po svoj prilici ponovno
razmisliti o privatnim poslovnim vodama, u čijoj se viziji posredstvom istih
medija također već jednom hipotetski probrčkala.
MATUŠIĆ NAPRASNO
ZAŠUTIO
Kad je početkom travnja novinar dubrovačkog dopisništva Jutarnjeg lista Goran Cvjetinović najavio da će u Umjetničku školu "Luka
Sorkočević" stići inspekcija Ministarstva znanosti i obrazovanja zbog niza
nepravilnosti u materijalno-financijskom i administrativnom poslovanju škole,
silno se uzrujao HDZ-ov saborski zastupnik Frano
Matušić. Tada je otkriveno da je i njegov slučaj na popisu
"nepravilnosti", budući da je od kraja 2001. do kraja ožujka ove
godine bio na platnoj listi škole, u svojstvu profesora gitare s punim radnim
vremenom. Stoga je profesorski i zastupnički brižno posavjetovao novinara da
oko toga ne pravi skandal, jer da će se time nanijeti šteta samo školi.
Međutim, inspekcija resornog ministarstva je potvrdila da je
petorici nastavnika prikazan veći koeficijent za obračun plaća, dva su
nastavnika po odluci ravnatelja škole a bez odobrenja Ministarstva primala
plaću, dijelu nastavnika je na tzv. platnoj print listi bio upisan predmet koji
ne predaju... Nakon obavljenog nadzora iz Ministarstva poručuju da tek slijedi
utvrđivanje odgovornosti "škole kao pravne osobe i konkretnih odgovornih
osoba u školi proteklih godina".
Matušić, inače,
spada u red najbučnijih HDZ-ovih tobožnjih legalista u Saboru, omiljena mu je
disciplina držanje govora o moralu u hrvatskom društvu, no od nalaza inspekcije
Ministarstva znanosti i obrazovanja je naglo zamuknuo. Dobro obaviješteni kažu
da trenutačno proučava inspekcijski nalaz u kojemu, uz ostalo, stoji da se na
platnim listama nalaze osobe koje nemaju zaključene ugovore o radu, a ni bilo
kakve druge ugovore sa školom, prije svega – u gitarskom odjelu...
FELDIJEVA KNJIGA I VEČERNJAKOVA PODVALA
Umirovljeni general-pukovnik Franjo Feldi, dugogodišnji zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta i
Ratne škole "Ban Jelačić", penzionerske je dane odlučio skratiti
pisanjem knjige o svim hrvatskim generalima: Feldijeva će knjiga, po Picaškandalovim informacijama,
predstavljati zbirku portreta tzv. hrvatskih vojskovođa, a portreti će,
naravno, biti lišeni eventualnih karijernih mrlja kojima, inače, obiluju biografije
domaćih generala. Da je tome tako – da će, naime, likovi iz Feldijeve knjige biti opisani kao
jedinstven spoj heroja i svetaca – svjedoči i činjenica kako je Đurđa Šušak, udovica pokojnog ministra
obrane, drage volje pristala surađivati s autorom ovoga libra, te mu je stavila
na raspolaganje vlastitu dokumentaciju o djelovanju Gojka Šuška.
Tko zna, možda je među tim dokumentima i onaj što ga je u
ponedjeljak publicirao Večernji list, lažno ga predstavljajući krunskim
dokazom da Hrvatska vojska nije ratovala u Bosni i Hercegovini: riječ je o Šuškovoj naredbi iz srpnja 1992. kojom
se zabranjuje slanje postrojbi HV-a izvan državnih granica, ali se
zapovjednicima nalaže da ne smiju zaustavljati vojnike koji su rodom iz BiH i
koji žele ići na tamošnja ratišta. Budući da je dosljedan u svojoj selektivnosti
kad je posrijedi angažman Hrvatske u hrvatsko-bošnjačkom ratu, Večernjaku
nije palo na pamet da se zapita kakve su sve naredbe uslijedile nakon srpnja
1992. i po kojoj je logici, recimo, general Milivoj Petković, rođen u Šibeniku, kao ratni načelnik Glavnog
stožera HVO-a branio svoj rodni dom u Bosni i Hercegovini.
ŠPIJUNSKI RAT U
SPLITU
S vremena na vrijeme na ovim stranicama objavimo poneku pikanteriju
o radu hrvatskih tajnih službi, pa evo i zgodnog detalja iz splitske Protuobavještajne
agencije. Prema informacijama koje stižu iz obavještajnih krugova, Denis Gudelj, aktualni šef splitske
ispostave te organizacije, te Ante Pezo,
njegov pomoćnik, neće još dugo biti na njezinu čelu. Dok se o njegovim odnosima
s Tomislavom Karamarkom, šefom POA-e,
ispredaju različite priče, od onih da je Karamarku
bezrezervno odan, do onih da uopće ne pričaju, nema nikakve dvojbe da su
podjele unutar službe kulminirale i da dvije skupine agenata – ona za Gudelja i ona protiv – nikada nisu bile
više suprotstavljene negoli sada. Ne znamo kako i kada će sukob kulminirati,
ali znamo da i danas baš kao i desetljećima unatrag možemo plakati za svakom
kunom izdvojenom za rad tajnih službi.
REPOVI ZA POVJERENIKOM
Iako je nova koalicija u Dubrovačko-neretvanskoj županiji,
koju čine predstavnici Nezavisne liste Stipe
Gabrića Jambe, SDP-a i HNS-a, tek počela "obnašati vlast", i
dalje se vuku repovi svibanjskog slučaja koji je izazvao sad već bivši Vladin
povjerenik za Županiju Želimir Bosnić.
On je, podsjeća Picaškandal, u tzv.
tranzicijskom razdoblju od ponovljenih izbora do uspostavljanje nove vlasti
kojom je dotadašnja oporba detronizirala HDZ, uzeo sebi za pravo donijeti izmjene
i dopune županijskog Prostornog plana. Tim su izmjenama, među ostalim, na
platou Srđa ponad Dubrovnika povećane površine za golf igrališta i tzv. prateće
sadržaje sa 100 na 310 hektara, u Konavlima je za iste namjene dotadašnja
površina s 59 povećana na 80 hektara, na djevičanski očuvanom otoku Šipanu
omogućena je gradnja hotelskog naselja od čak 1500 ležaja...
Takav je potez u uređenim društvima nezamisliv jer, ističu
pravni stručnjaci, povjerenik nema legitimitet na izborima od birača izabranog
već samo privremeno postavljenog dužnosnika čiji je posao da do formiranja
vlasti osigura normalno funkcioniranje županijske uprave.
Ne treba, međutim, odviše zamjerati Bosniću (inače članu HDZ-a) što se malo zaigrao i sebi priuštio
ingerencije koje mu ne pripadaju. U konkretnom je slučaju dokazao kako nisu
točne prevladavajuće tvrdnje hrvatskog građanstva koje smatra da je državna
administracija spora i neučinkovita. Naime, potrebne suglasnosti za izmjene i
dopune spomenutog plana kojima se bitno mijenja razvoj Županije, mišljenja
nadležnih ministarstava zaštite okoliša, poljoprivrede, kulture i obrane su
izdane u roku hitro.hr. Točnije u razdoblju od 27. travnja do 4. svibnja, što
je brzina kojom se i mnogo uređenije državne administracije od hrvatske ne mogu
pohvaliti. Dok nova vlast smišlja kako će provesti dugotrajni postupak izmjena
i dopuna ekspresno izmijenjenog i dopunjenog ŽPP-a, Picaškandalovi izvori dojavljuju da u redovima njemačkih, kanadskih
i engleskih investitora zainteresiranih za ulaganja na Srđu, u Konavlima i na
Šipanu vlada veliko zadovoljstvo učinkovitošću navodno reformirane HDZ-ove
državne administracije.
L. BRAILO
OESS ZANIMA SLUČAJ KORUPCIJE U PRAVOSUĐU
Slučaj zagrebačke stomatologinje Nevenke Rački – o kojemu je Feral opširno pisao u dva
navrata, a posljednji put prije petnaestak dana – zainteresirao je i Misiju
OESS-a u Hrvatskoj, zatim Ured pučkoga pravobranitelja, te nekoliko organizacija
za zaštitu ljudskih i ženskih prava. Razlog ovom interesu jest sumnja u
pravosudnu korupciju koja rezultira time da gospođa Rački već trinaest godina pokušava podijeliti zajedničku imovinu sa
svojim bivšim suprugom dr. Dragutinom De
Syjem, ali joj to ne uspijeva zbog odluka Općinskog i Županijskog suda u
Zagrebu, čiji pojedini djelatnici godinama ulažu značajne napore ne bi li
realizirali iracionalnu nakanu dr. De
Syja i njegova odvjetnika Ivana
Surjana da poznata stomatologinja bude izbačena iz stana u Ulici Račkoga, u
kojemu gotovo tri desetljeća ima ordinaciju.
Sumnja da je riječ o korupciji počiva na nevjerojatno brzom
donošenju presuda u korist bivšeg muža Nevenke
Rački, te na činjenici da su te presude, u kojima prednjače sutkinje i suci
Županijskoga suda, praćene nikakvim ili vrlo nesuvislim obrazloženjima, a
rečenu sumnju dodatnu produbljuju i ovi podaci: odvjetnik Surjan nekoć je bio sudac Županijskog suda i bio je odvjetnički
partner sadašnjeg neformalnog ministra pravosuđa Miroslava Šeparovića, pa tako raspolaže snažnim utjecajem među
sucima sa Zrinjevca, a bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt svojedobno je – zbog sumnjivih radnji – bila
naložila inspekcijski nadzor "slučaja Rački-De
Syo", no stvar je zaboravljena poslije njezine deložacije iz
ministarske fotelje. Sad valja pratiti hoće li inspekcija biti aktualizirana
nakon što se za priču zainteresirao OESS.
I. ĐIKIĆ
PODUZETNICI UBILI GRAD
Prije nekoliko mjeseci u Splitu je započeto uklanjanje reklamnih
panoa s pročelja u staroj gradskoj jezgri. Akciju su zajednički proveli
Komunalno redarstvo i Konzervatorski zavod, a rezultat je zaista impresivan: Grad
danas izgleda živahno kao Tirana prije trideset godina što i ne bi bio najveći
grijeh – neke od skinutih reklama zaista bi bolje pristajale cirkuskim trupama,
nego drevnoj palači – da su odgovorni donijeli normu po kojoj bi reklame
trebale izgledati. No, odgovorni, u ovom slučaju ponajprije Konzervatorski zavod
i Goran Nikšić, njegov prvi čovjek,
to nisu učinili, a splitska gradska vlast koju, podsjetimo, čine HDZ i poduzetnička
Lista Velog mista ponašaju se kao da ih se sve to uopće ne tiče. O šteti koju
trpe vlasnici prostora u zabačenijim kutovima palače možemo tek nagađati čudeći
se pritom da je udar na reklame blagoslovila lokalna vlast u kojoj značajnu
ulogu imaju upravo poduzetnici, dakle, osobe koje sasvim sigurno znaju značaj
reklama. Da ne spominjemo Iliju Naletilića,
istaknutog člana Liste Velog mista, koji nije ilegalno postavio reklamu u centru
grada, nego bespravno izgradio kuću na Šolti. Ta vlast bi po zdravom razumu
morala imati razumijevanja za male poduzetnike koji su Grad i konzervatore
doslovce molili da konačno propišu standarde prema kojima bi se izradile nove
reklame.
No, to nije kraj: na fotografiji Lea Nikolića, stalnog paparazza ove rubrike, vidite splitsku glavnu
tržnicu na kojoj je, prema standardima splitskih konzervatora, sve za deset.
Šatori koje vidite su ujednačeni, "struka" se usuglasila da su sjajni...
Je li za gradsku vizuru pogubnije imati niz ovakvih šatora, ili reklamicu na
pročelju kuće? Pametnom dosta.
V. MATIJANIĆ
KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA
ANTE BUŠIĆ – Nazvali smo ga i bio je malo
iznenađen, ali se brzo snašao: "Odgovorit ću vam na pitanje, ali samo ako
ćete prenijeti jedino ono što sam rekao i ako će to biti ozbiljno prezentirano,
jer s Feralom imam loša iskustva, sve
to što ste pisali o meni."
A
kakvo mi tek iskustvo imamo s njim, sve to što smo pisali o njemu... I onda se
Bušić brzo snalazio. Bio je prvi direktor Slobodne
Dalmacije u vlasništvu Miroslava Kutle nakon političko-kriminalne otimačine
tih novina 1993. godine. Sad, budući da se i nama stvarno ponekad riga od ponavljanja
tako mučnoga gradiva unedogled, ovaj put nećemo podsjećati kako je sve to
izgledalo, valjda se nečega i sami još sjećate. Ante je Bušić 1999. godine sam
lijepo rekao u Jutarnjem listu: "Mene
mogu optužiti jedino da sam pomogao Kutli da izvuče novac iz Slobodne Dalmacije, ali tko kaže da
Kutle neće taj novac vratiti..."
Naš
junak bio je zatim i član uprave "Orbis Holdinga" Tuđmanova teniskog
partnera Brune Orešara, sagradio je famozne Bušića dvore na Visokoj u Splitu, a
ni promjena vlasti nije ga posebno uzdrmala. Kaznene prijave protiv njega su
bez puno objašnjenja stavljene ad acta, da bi se potom konačno i neometano bacio
u vlastiti privatni biznis.
"Otvorio
sam firmu 'Satnik'", rekao nam je, "za veleprodaju i distribuciju
cigareta Tvornice duhana Rovinj na području Dalmacije". Pitali smo kako mu
ide posao, za očekivati je da s cigaretama nema puno rizika. "Je, istina,
ne žalim se..." A "Satnik" je inače smješten u zgradi
upropaštene splitske Sveučilišne tiskare, koju je Bušić nekim slučajem otkupio
po cijeni za koju će naknadno i sam priznati kako je bila nerealno niska.
"Sad
više nemam nikakvih planova za povratak na javnu scenu. Jednostavno nemam
takvih ambicija. Ide mi dobro, dakle, ako se pokaže još boljim možda ću i
širiti posao. Ali, nemam nikakve megalomanske ambicije, znam kad mi je dosta."
Svaka
čast, stvarno je i bilo dosta.
I. LASIĆ