PICAŠKANDAL

Surađivali: Luko Brailo, Ivica Đikić i Vedran Marjanović

TKO ĆE ZAMIJENITI MIRKA GALIĆA?

Prema Picaškandalovim informacijama iz državnoga vrha, glavni ravnatelj Hrvatske radio-televizije Mirko Galić na jesen će se, ako se ne dogodi nešto sasvim nepredviđeno, otisnuti u diplomatske vode i zasjest će na dugo žuđeno mjesto hrvatskoga veleposlanika u Parizu, no prije nego što se to dogodi predsjednik Republike Mesić i predsjednik Vlade Sanader morat će se sporazumjeti o imenu novog prisavskog šefa: Mesić, naime, Galiću zasigurno neće potpisati otpusnicu s HRT-a dok god ne bude siguran da ispražnjenu fotelju na Prisavlju neće zauzeti kakav nabrijani HDZ-ov medijski trudbenik koji bi u izbornoj godini televizijsku vodu skretao na mlin Sanaderove partije.

Šaputanja s HRT-a kazuju da ravnateljske ambicije nisu strane Vanji Sutliću, sadašnjem Galićevu pomoćniku koji čini sve ne bi li stekao naklonost Pantovčaka, Mariji Nemčić, aktualnoj glavnoj urednici koja prikuplja podršku unutar kuće, Goranu Miliću, koji računa na podršku mekšeg krila HDZ-a, Tihomiru Dujmoviću, desničarskom komentatoru iza kojeg postojano stoji neuništivi Andrija Hebrang, te Ivanu Ćaleti, bivšem suvlasniku Nove TV, koji je televizijski biznis prebacio u Bosnu i Hercegovinu i koji ovih dana javno oglašava vlastitu kandidaturu za položaj glavnog ravnatelja HRT-a.

Zasad je, pak, izvjesno tek to da je Ćaleta – zbog javne kandidature i krajnje sumnjivih poslova iz prošlosti – lišen osobitih šansi da se dokopa Prisavlja, dok će sve ostale opcije, a nema sumnje da će se pojaviti i nove, biti u optjecaju do prvih hladnijih dana ove godine.

ŠKEGRINE UZDANICE

Bivši ministar financija Borislav Škegro izvojevao je novi poslovni uspjeh u suradnji s državnom administracijom. Nakon što je državno Croatia osiguranje proljetos uložilo u njegov fond Quaestus pet milijuna eura, Quaestus je prije desetak dana dobio "zeleno svjetlo" Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA) za osnivanje otvorenog investicijskog fonda. Posao oko Škegrine dozvole, kako javljaju Picaškandalovi izvori u financijskom sektoru, odradio je, poslije predsjednika Uprave Ante Samodola, najmoćniji čovjek HANFE, Ivan Vrljić. Time je Vrljić vratio uslugu Škegri koji ga je 1998. izvukao iz anonimnosti i postavio za svog pomoćnika u Ministarstvu financija.

Škegro je Vrljića svojedobno lansirao visoko u paketu s Tomislavom Matićem, kojeg je također stavio za pomoćnika ministra financija, a sada mu je pomoćnik i u Quaestusu. Matić je po Škegrinim instrukcijama vodio privatizaciju Hrvatskih telekomunikacija, a kako je kvalitetno odradio taj posao sugerira podatak da je idući angažman našao u Deutsche Telekomu, sadašnjem vlasniku HT-a. Nezaobilazna je u cijeloj priči o Škegri i njegovim uzdanicama i Privredna banka Zagreb. Ta je novčarska kuća uložila novac u Quaestus, a budućem investicijskom fondu biti će banka skrbnik. Taj nesvakidašnji aranžman također je "amenovala" HANFA.

ŠUICA BOGATO NAGRADILA PROČELNIKE

Predizborni slogan "Šuja je zakon", HDZ-ove dubrovačke primadone i gradonačelnice Dubravke Šuice, postupno se ostvaruje. Tako su na račune sedam pročelnika upravnih odjela dubrovačke gradske uprave počele sjedati nagrade od po 50 tisuća kuna. Ni najredovitiji izvjestitelji koji prate rad Gradskog poglavarstva nisu uspjeli registrirati kada je donesena ta odluka, osim što je iz Ureda "mame Šuje", kad je stvar dospjela do javnosti priopćeno kako je "nagrađivanje u tijeku", dok će se o detaljima tog čina porezna dubrovačka javnost obavijestiti naknadno.

Tako su oni koji pune gradski proračun jer – zna se tko je zakon – zasad ostali zakinuti za odgovore tko je, kada, na temelju kojih kriterija i zašto dodijelio nagrade pročelnicima koje dosežu i godišnji iznos plaća dobrog dijela dubrovačkog građanstva. Usput, gradskim je pročelnicima nedavno povećana plaća za tridesetak posto, pa više doista nitko ne može reći da gradonačelnica ne vodi računa o svojim ljudima. Koje plaća i nagrađuje – čijim novcima?

SVEUČILIŠTU OPET MRVICE

Nije tome davno, točnije početkom studenoga prošle godine, kada se na (pa)radnoj sjednici Sanaderove Vlade dubrovačkom Sveučilištu obećavala svekolika političko-razvojna i, dakako, financijska potpora. No, prolaze mjeseci a obećana sredstva ne pristižu.

Doduše, dolaze ali na kapaljku. Iz Državnog proračuna Dubrovačko sveučilište je ove godine dobilo samo osam milijuna kuna namijenjenih za rekonstrukciju zgrade ljetnikovca Crijević – Pucić, gdje će biti smješten budući rektorat najmlađe hrvatske visokoškolske obrazovne ustanove. Iz rebalansiranog budžeta može se očekivati još nekih dva milijuna za uređenje povijesnog vrta i opremanje spomenutog ljetnikovca. To ukupno iznosi 10 milijuna, iako je iz Zagreba kroz državni proračun u ovoj godini bilo obećano namicanje od 21 milijun kuna, u tri navrata. U resornom ministarstvu kažu da nema dovoljno sredstava za sve veće obrazovne potrebe u Hrvatskoj. No, u toj računici nešto ne štima jer je gotovo istodobno Vlada RH za izgradnju kampusa Sveučilišta u Mostaru namijenila 360 milijuna kuna, od čega pola tog iznosa otpada na kreditno zaduženje.

Kako ima novaca za mostarsko, a ne i za dubrovačko Sveučilište kao prvo "bolonjsko" u Hrvatskoj, ostaje i dalje nepoznato. Jednako kao što se i dalje ne zna što se dogodilo s novcima od namjenske prodaje ex dubrovačke Duhanske stanice za DU Sveučilište u iznosu od 29,154.277,15 kuna. Ta su sredstva u veljači 2004. godine uplaćena u državni proračun, no od tada do danas na račun DU Sveučilišta od tog iznosa "sjelo" je samo 1,5 milijuna.

POREZNI UDAR NA ILOK

Ovih je dana glavna tema u Iloku odluka gradske uprave predvođene gradonačelnikom Mladenom Papkom iz HDZ-a o uvođenju prireza po stopi od pet posto. Kako javljaju Picaškandalovi izvori iz tog gradića, gradonačelnik i njegova ekipa predmet su zajedljivih komentara svojih sugrađana zbog nepopularne mjere, ali ne zbog njezina pukog poduzimanja, već zbog posvemašnje neusklađenosti uvođenja prireza sa statusom Iloka kao područja od posebne državne skrbi. Po potonjoj osnovi, naime, stanovnici svih područja od državne skrbi, pa tako i Iločani, ostvaruju nemale porezne olakšice, a i sama gradska uprava Iloka vuče novac iz državnog proračuna na više razboja.

Uvođenjem prireza Papak i njegovi poslali su poruku državnoj administraciji da Iloku povlašteni status ne treba, odnosno da njegovi porezni obveznici imaju raspoloživog dohotka i za posebne poreze. Iločani sada strahuju od toga kako će Porezna uprava tretirati njihove porezne prijave za ovu godinu, a neki od njih, vele Picaškandalovi izvori, razmišljaju o tome da sastavljanje svoje porezne prijave povjere – Mladenu Papku.

MIKSANJE KOSTIJU U DARUVARU

Ovogodišnji Dan antifašističke borbe, bar kako je najavljeno iz protokola gradske vlasti Daruvara na čelu s gradonačelnikom Zvonkom Cegledijem, obilježen je na vrlo zanimljiv način. Tako je ujutro, 22. lipnja na Gradskom groblju položeno cvijeće, upaljene svijeće i odana počasti kod Centralnog križa, te kod spomen-obilježja palim domobranima kao i "žrtvama antifašističke borbe".

Ono što se u Daruvaru zove "centralnim križem" nije međutim nikakvo središnje mjesto na kojem se, kao drugdje, pale svijeće za one koji nisu pokopani na tom groblju. Riječ je o križu koji je udruga veterana Hrvatski domobran svojedobno podigla domobranima palim za hrvatsku državu. Prošle godine daruvarski gradonačelnik Zvonko Cegledi upravo je taj križ samoinicijativno proglasio "središnjim" i od tada se prigodom blagdana ondje pale svijeće. Jedno od mjesta na kojima su povodom Dana antifašističke borbe zapaljene svijeće je i spomenik "Hrvatima, građanima Daruvara i okolnih mjesta koje su partizani i komunističke vlasti pogubile za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata".
 
Svijeće su, prema predviđenom protokolu, paljene i kod spomenika na zajedničkoj grobnici partizanima iz Drugog svjetskog rata. U pozivu na tu komemoraciju stoji, kako će to biti učinjeno pred "spomen-obilježjem žrtvama antifašističke borbe" (!).
 
Ipak, bilo bi nepravedno sve svaljivati na leđa aktualnog gradonačelnika Zvonka Cegledija, jer u onome što se događalo u Daruvaru, prste ima i njegov zamjenik Dalibor Rohlik, socijaldemokrat, inače predsjednik Gradske organizacije SDP-a, koji je protokol i osmislio.
 
D. HEDL

BIVŠI ŠEF OSJEČKE POLICIJE OPTUŽIO ODVJETNIKA

Dubravko Jezerčić, bivši šef osječke policije, prošlog je utorka, na Općinskom sudu u Osijeku, na trećem suđenju u slučaju "osječkog roba" Branka Markana, nepravomoćno osuđen za iznudu na godinu dana zatvora i plaćanje odštete od 65 tisuća kuna, Na istu kaznu osuđen je i njegov nekadašnji policajac Tomislav Mikulić. Taj se proces, koji još uvijek nije završen jer su i Jezerčić i Mikulić najavili tužbu, razvlači već šestu godinu. "Osječki rob" Branko Markan, kome su Jezerčić i Mikulić na prijevaru oteli kuću da bi prvi, na zemljištu nekadašnje Markanove kuće gradio luksuzni restoran, prošle je godine umro kao beskućnik u potpunoj neimaštini.

Na izlasku iz sudnice Jezerčić je najavio kako će sada raskrinkati Markanovog odvjetnika Dinka Matijaševića, jer navodno posjeduje snimku na kojoj je ovaj poznati osječki odvjetnik od njega tražio novac u zamjenu za Markanovo odustajanje od iskaza.
 
"To je očajnički pokušaj čovjeka koji je izgubio sve kriterije da skrene pažnju sa svojih nečasnih radnji na mene. Strašno je da je čovjek koji se služi takvim lažima mogao biti šef policije", kaže za Feral odvjetnik Matijašević.
 
Matijašević kaže kako ga je svojedobno, zbog važnog razgovora ali ne govoreći o čemu, u svoju servisnu radionicu pozvao osječki obrtnik Stipe Buljubašić, te da je ondje zatekao Jezerčića. Ovaj mu je tada rekao da želi razgovarati o nagodbi, a Matijašević je, želeći se prvo konzultirati s Markanom, odgovorio da za to nije spreman i predložio da se nađu nekom drugom prilikom. Poziv je ponovljen za mjesec dana pa je tada Jezerčić nudio novac, no ne kako bi se nagodio s Markanom, već ga je htio dati Matijaševiću da ovaj isposluje Markanovu promjenu iskaza.
 
"Ovo što sada tvrdi bivši šef osječke policije Dubravko Jezerčić više je nego smiješno. Čak sam desetak puta pisao predsjedniku Vrhovnog suda šaljući požurnice, a obratio sam se i premijeru i predsjedniku Republike, moleći ih da urgiraju kako bi osječki sud napokon riješio taj slučaj. I ne samo to, odbio sam zahtjev suda za psihičkim vještačenjem Markana i upoznao ih da on ostaje kod svih svojih iskaza. A sada Jezerčić izlazi s ovakvim nebulozama. Ako doista posjeduje snimku naših razgovora, to samo govori da je bio sprema i na neovlašteno snimanje, ali ja ga pozivam da snimku objavi, pa će se vidjeti tko je kome što nudio", kaže odvjetnik Matijašević.
 
D. HEDL

CRKVA U ŠPIJUNSKIM OBRAČUNIMA

Prilično je zanimljiva inicijativa koja je ovih dana potekla od zagrebačkog isusovca dr. Vladimira Horvata: dotični je, naime, od parlamentarnog Vijeća za civilni nadzor sigurnosnih službi zatražio da ispita razmjere i razloge špijunske obrade nad odabranim primjercima domaćeg svećenstva u vrijeme vladanje Račanove koalicije, odnosno u vrijeme kad je Protuobavještajnom agencijom šefovao, kasnije smijenjeni, Franjo Turek. Nitko normalan, naravno, ne bi imao ništa protiv ove inicijative da ona nije striktno ograničena na rečeno vremensko razdoblje, te da njezin smisao nije smješten u sferu političko-špijunskih obračuna, umjesto u polje razotkrivanja eventualno nelegalnih i prljavih tajnopolicijskih aktivnosti.

Da je se, naime, htjelo ovo potonje, onda se istražni zahtjev ne bi zaustavio na Turekovu špijunskom razdoblju, nego bi se protegnuo i na ono doba kad su poluge obavještajne moći došle u HDZ-ove ruke, jer se – prema potvrđenim informacijama iz špijunskih krugova – u okviru "slučaja Gotovina" i tada obrađivao značajan broj katoličkih svećenika za koje se sumnjalo da na bilo kakav način pružaju pomoć Gotovininu bijegu. No, budući da je čitava operacija zamišljena kao jedan vid opstrukcije Turekove rehabilitacije i njegova povratka na državnu plaću, o čemu se priča posljednjih tjedana, onda nije bilo zgodno problematizirati antisvećeničke rabote aktualnog šefa POA-e Tomislava Karamarka, inače, uglednog člana hrvatske ispostave turbokatoličke organizacije Opus Dei.

I. ĐIKIĆ

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

VINKO BRNADIĆ - Sa dubrovačke političke scene, gdje je šefovao HDZ-om i prtio skromnu dužnost dožupana, lansirao se 1998. u središte velike državne afere zvane Dubrovačka banka. I to tako što je sa šefom dotične novčarske kuće Nevenom Baračem, lokalnim SZUP-ovcem Petrom Luburićem, sveprisutnim širokobriješkim tajkunom Miroslavom Kutlom i još prisutnijim Tuđmanovim savjetnikom Ivićem Pašalićem, sklopio ortački ugovor o kontroli i kasnijem preuzimanjem banke. Vinko Brnadić bio je tu, više nego dožupan i domicilni HDZ-ovac, bitniji kao predsjednik Nadzornog odbora Dubrovačke banke i jedan od onih koji je izglasovao smjenu Barača, što je ovog isprovociralo na iznošenje prljavog veša i obznanu samog ortačkog ugovora. Kasnije je uslijedilo pritvaranje Barača, slom banke i pravosudno perušanje iz kojeg su svi ortaci izašli neokrznuti, osim ako se izgon iz politike, u Brnadićevu slučaju, ne cijeni kao neka kazna...

"Jest, nema me već osam godina u javnom životu, ali se ni ne guram. Puno radim, valja prehranit troje djece", referira Brnadić Feralovu novinaru. Ipak, našao je vremena da ode na utakmice hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, dokazujući time da se nije posve uklonio iz hrvatskog nogometa, u kojem je u drugoj polovici devedesetih bio nezaobilazan faktor, dužeći funkciju člana Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza.
 
"Smijenjen sam u Savezu na izričit zahtjev pokojnog Tuđmana, jer se nisam sviđao 'nogometnoj' sviti oko njega na čelu sa Suadom Rizvanbegovićem", otkriva Brnadić.
 
U Dubrovniku i okolici Brnadić radi biznis sa preradom otpada, građevinom i apartmanima. Posao ide, kaže, bolje nego što bi trebao. Iako priznaje da se drži podalje od politike, pa ne zna vode li ga još kao člana HDZ-a, ne smatra da je u njoj nešto zabrljao.
 
"Čist sam, HDZ je dok sam ga ja vodio u Dubrovniku uvijek pobjeđivao u različitim okolnostima i prilikama. Valjda i to nešto znači", poručuje ovaj zaboravljeni as, koji će se u dubrovačkim društvenim analima voditi kao bitan akter nikad do kraja razbucane mafiokracije.
 
V. MARJANOVIĆ