Pisma



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon


Greatest Shits


Kultivator

Glazba


Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
29. lipnja, 2006.

01 / Pisma
"DIKTAT PROSJEKA" (3): IVO BANAC ODGOVARA NA PISMO AKADEMIKA VLADIMIRA PAARA
PAAROVE INSINUACIJE
29. lipnja, 2006.

Razgovor s ljudima bez trunka intelektualnog poštenja unaprijed je izgubljena stvar. Zato će ovaj odgovor Vladimiru Paaru biti vrlo kratak: (1) Vladimir Paar tvrdi da sam neinformiran. Moja informiranost nije predmet rasprave. Predmet rasprave je HAZU i ponašanje čelnika HAZU, uključujući Paara. (2) Zato je Paaru važno da me diskreditira, da me prikaže neznalicom bez znanstvenog kredibiliteta, jer on ne želi govoriti o predmetu nego o onomu što je nevješto iskonstruirao o meni. (3) Vladimir Paar tvrdi da sam “ne baš aktivni član /HAZU/ već niz godina”. Ja uopće nisam aktivni član HAZU jer sam u zadnjih petnaest godina od te ustanove pozvan na tri simpozija, dva koktela i prije dva tjedna, prvi put (!), na promociju novih članova. Ja sam iz toga nešto zaključio, ali sad je kasno. (4) “Gospodin Banac” razumije “jezik” Web of Science (WoS) premda nije jasno zašto bi upravo ta baza podataka bila relevantna za citate iz humanističkih disciplina, kojima “gospodin Banac” inače pripada. Naravno, cilj je Vladimira Paara pokazati da “gospodin Banac” sa svojih 26 citata nije ni do koljena Vladimiru Paaru sa njegovih 2322 citata. (5) Ako Vladimir Paar doista misli da može proturiti “egzaktni pokazatelj” kako nisam “objavio niti jedan znanstveni rad u zadnjih pet godina”, te da sam relevantno citiran samo 26 puta u zadnjih 15 godina, neka mu bude. Truman je jednom rekao da postoje laži, pa onda odvratne laži, pa na kraju statistika. (6) Mene ne zanimaju matematički dometi akademika Pečarića. Mene zanima njegov povijesni krivolov. Pohvalno je što se Vladimir Paar ne bavi poviješću. Bit će još bolje kad se prestane baviti insinuiranjem.

-- Prof. dr. Ivo Banac, Sveučilište Yale


"BIŠKUPIĆ NAS PRAVI BUDALAMA" (2)
NAPAD S NETOČNIM PODACIMA
29. lipnja, 2006.

u Vašem je tjedniku od 16. lipnja 2006. objavljen razgovor sa Zvonkom Makovićem, predsjednikom hrvatskog PEN centra u kojem je on gotovo isključivo negativno komentirao rad Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Kojeg god se segmenta kulturnog života dohvatio g. Maković je za, po njemu, loše stanje pronalazio ne samo odgovornost, nego i krivnju Ministarstva kulture, ne vodeći pri tome niti malo računa o činjenici da je rad državne administracije uokviren preciznom zakonskom regulativom.

Tako on, pored ostalog, neupitnom odgovornošću Ministarstva kulture smatra stanje knjižarske mreže, baratajući pritom djelomičnim i proizvoljnim podacima. Ministarstvo kulture, u okviru cjelovite reforme politike prema knjizi koja se provodi od početka mandata, kreće ovih dana s programom potpore knjižarama i knjižarima koji neće biti u suprotnosti sa strogim pravilima o zaštiti tržišnog natjecanja. Osnovni cilj ove mjere jest usmjeriti državne potpore knjižnicama za kupovinu knjiga kroz knjižare.
 
G. Maković veliku pažnju posvećuje tzv. malim izdavačima. Pritom izbjegava spomenuti da je upravo ekstenzivan sustav potpore i otkupa, uveden od prethodne vlasti, doprinio atomizaciji nakladničke scene, nastanku brojnih kućnih pogona, što naravno nije samo po sebi loše, ali je jako loša njihova potpuna ovisnost o fondovima Ministarstva i njihova tržišna bespomoćnost. G. Maković navodi brojne primjere lijepih poduhvata tih malih kuća, pa tako i sabrana djela Thomasa Bernhardta, koja on uređuje kod nakladnika Branka Čegeca. Nesumnjivo je riječ o pravom poduhvatu, ali je isto tako istina da je Ministarstvo kulture rečeni projekt pomoglo s oko 200.000,00 kuna. Ipak, moramo naglasiti kako je projekt u ozbiljnom zakašnjenju, a do sad je izašlo šest knjiga. Međutim ovo je primjer na kojem se vidi bit razilaženja i potpuno različitih koncepcija - naime vjerojatno iznos od 200.000,00 kuna nakladniku nije bio dovoljan da u cijelosti isfinancira projekt, ali Ministarstvo kulture stoji iza tvrdnje da je to vrlo ozbiljna potpora, i da negdje mora postojati granica iza koje državna pomoć prestaje i počinje, barem djelomična, tržišna potvrda bilo kojeg nakladničkog projekta.
 
G. Maković potpuno netočno tvrdi kako je iznos plaćen od strane Ministarstva kulture za potporu knjizi 2004. godine zapravo zasluga prethodne vlasti, kao da je prevaljivanje duga na tuđa leđa nečija vrijednost i nešto čime se treba hvaliti. Istina je zapravo sljedeća: dug od 7 milijuna kuna prebačen iz 2003. u 2004. godinu ostaje do današnjeg dana problem kojeg Uprava za knjigu i nakladništvo s puno teškoća svladava.
 
Ovo Ministarstvo započelo je sustavnu reformu politike prema knjizi upravo stoga jer je više nego jasno da politika koja se sastoji isključivo od izravnih subvencija nije nešto što u današnjim uvjetima može imati dobar učinak. Politika prema knjizi ne sastoji se samo od izravne potpore nakladnicima, nego je važno voditi računa o svima koji sudjeluju u procesu stvaranja i distribuiranja knjige. Za razliku od "proračunskog pristupa" g. Makovića, Ministarstvo kulture je prethodne godine po prvi put uvelo Potporu za poticanje književnog stvaralaštva (jedan od 25 korisnika je i Zvonko Maković), ovih dana provodi pripremne radove na uvođenju Uredbe o jedinstvenoj cijeni knjige, a u procesu usklađivanja hrvatske zakonske regulative s europskom zagovara i operacionalizaciju "prava javne posudbe" kao još jednog oblika potpore stvaraocima. Uvjereni smo kako će otkup knjiga kroz knjižare, a ne kao do sada nabavkom izravno od nakladnika, biti značajna potpora i pomoć u oporavku uništene knjižarske mreže.
 
Na kraju, za ilustraciju koliko su tvrdnje gospodina Makovića neutemeljene, te kako očito neke podatke jednostavno ne zna interpretirati, naglašavamo kako gospodin Maković iznosi potpuno netočan podatak kako je udio kulture u državnom proračunu pao s jedan posto na 0,80 posto. Kao prvo "pad" o kojem govori gospodin Maković dogodio se 2003. godine za mandata ministra Vujića (s jedan na 0,78 posto), ali ne stoga što su se smanjila sredstva za kulturu (te godine je u apsolutnom iznosu proračun Ministarstva kulture, narastao za 6 posto) nego stoga što se uključivanjem mirovinskog i fonda zdravstvenog osiguranja promijenila struktura državnog proračuna. Ovaj podatak najbolje ilustrira na koji način gospodin Maković manipulira podacima koji su dostupni svakom hrvatskom građaninu. Njegova tvrdnja kako se "evidentno izdvaja znatno manje sredstava u svim segmentima kulture" potpuno je proizvoljna i netočna i svjedoči o potpunom nepoznavanju ili nezainteresiranosti za objektivne podatke, baš kao i njegova tvrdnja da Ministarstvo kulture proračun za kulturu troši za zaštitu okoliša jer zaštita okoliša uopće nije u djelokrugu Ministarstva.
 
Ministarstvo kulture otvoreno je za raspravu i kritike, u Radnu skupinu za reformu politike prema knjizi uključili smo predstavnike svih udruga i grupacije na koje će se mjere politike odnositi, ali s indignacijom odbacujemo ovakve napade koji se temelje na potpuno netočnim podacima.
 
Molimo Vas da u idućem broju objavite ovo reagiranje.
 
S poštovanjem,

-- Uprava za knjigu i nakladništvo Ministarstva kulture


OTVORENO PISMO MINISTRU KULTURE BOŽI BIŠKUPIĆU
TROGODIŠNJE SROZAVANJE KNJIGE
29. lipnja, 2006.

Istupi ministra Bože Biškupića nakon javne tribine na temu Kome treba knjiga? pokazali su njegovo potpuno nesnalaženje u situaciji koju je u dosadašnjem tijeku mandata rješavao isključivo feudalnom autoritarnošću i diskvalifikacijama bez ikakve potrebe za argumentacijom i poštivanjem činjenica. Ustvrdivši kako je tribina "početak predizborne kampanje", poslužio se otrcanom frazom i zamjenom teza, pokušavajući prebaciti problem sa strateškoga na političko tlo, kako bi nestranački skup struke okvalificirao kao politički miting i time mu oduzeo legitimitet. Stvarnost ga, na žalost, drastično demantira.

1. Skup je organiziran na poticaj struke, a organizatori su jedna udruga pisaca i jedna neprofitna ustanova.
 
2. Podaci korišteni u istupima uvodničara na tribini preuzeti su jedino i isključivo sa web-stranice Ministarstva kulture, pa njihovo osporavanje dovodi u pitanje i famoznu "transparentnost" i smisao web stranice, te vjerodostojnost koju sam Ministar kao njezin potpisnik demantira.
 
3. Udjel proračuna Ministarstva kulture u državnom proračunu značajno se smanjuje, proporcionalno proračunskom rastu iz godine u godinu.
 
4. Sredstva namijenjena knjizi doživjela su radikalan pad u protekle tri godine. (tablica)
 
5. Broj objavljenih naslova, uključujući udžbenike, na koje otpada znatan dio, u protekle se dvije godine smanjio za više od 800. Prema podacima NSK trenutno s 2107 naslova objavljenih 2005. Hrvatska ima manje od pola knjige na 1000 stanovnika dok je prosjek EU jedan novoobjavljeni naslov na 1000 stanovnika.
 
6. Optužbe na račun nakladnika zbog neizvršenih obveza, temeljene na kumulativnim brojkama, zaobilaze činjenice, jer se niti jednom riječju ne spominje o kojem je broju naslova riječ, koliki je postotak sufinanciranja u ukupnim troškovima proizvodnje knjige, kao ni na temelju kojega članka iz ugovora ministar samovoljno provodi represivne mjere, ako je poznato da u svakom ugovoru za svaki pojedini naslov postoji članak koji regulira eventualna zakašnjenja, odustajanja od projekata i slično.
 
7. Preimenovanje preuzetih a prenesenih obveza u dug posve je proizvoljna interpretacija, jer je i sam ministar vrlo dobro upoznat sa stanjem prenesenih obveza na kraju njegovoga prošlog mandata, kako onih vezanih za knjigu, ali i daleko većih kada je riječ o filmu. Ili  je pak jedini tada stvarni dug bio onaj samostalnim umjetnicima za pune dvije godine neplaćenih davanja zdravstvenom i mirovinskom fondu. Ugovorna obveza postaje dugom tek kada se ne realizira, ne i ako je realizacija u tijeku. Ministarstvo ne isplaćuje kreditna sredstva nego daje bespovratnu potporu, za Biškupićeva mandata neznatnu, kao pomoć pri realizaciji projekata od kojih neki mogu potrajati više godina.
 
8. U trogodišnjem razdoblju Biškupićeva mandata stanje knjige srozano je do najnižih razina, iz čega je posve razvidno, ne samo nepostojanje kulturnog projekta knjige, nego i njezino sustavno zatiranje, tezama o nakladništvu kao izričito tržišnoj djelatnosti. Da li će ovako radikaliziran stav prema izdavačima i knjizi linearno primijeniti i na ostale djelatnosti, kazalište, film, etc.? Brodway i Hollywood također su utemeljeni na tržišnim principima. Znatan dio danske ili norveške kinematografije nije. Jednako kao niti izdavaštva. Dugogodišnje bavljenje naivom očito je urodilo novim Čudom hrvatske naive!
 
9. Sustav vrednovanja knjiga kandidiranih za potporu Ministarstva potpuno je razoren, sredstva se dodjeljuju bez uvida u stvarne troškove proizvodnje pojedine knjige, makar su podaci o njima sastavni dio svake prijave, jednako kao i terminski plan, prema kojemu bi se ugovori mogli jedino i zaključivati.
 
10. Zagovaranje izravne nabave u knjižnicama zanemaruje stanje "na terenu", kao što zaboravlja razloge zbog kojih je otkup Ministarstva svojedobno i pokrenut: nabavom knjiga, naime, više upravljaju medijske manipulacije nego procjena vrijednosti pojedinih djela, a knjižnice ipak nisu shopping centri, nego kulturne (i obrazovne) institucije.
 
11. Ministarstvo kulture potpuno je zanemarilo značaj knjižara kao kulturoloških mjesta, pa ih tretira jednako kao dućane s mješovitom robom i javno stimulira njihovo propadanje, podržavajući krajnje dvojbene projekte tzv. kiosk nakladništva, koji je temeljito uzdrmalo sve razine nastanka i života knjige. Ukupna Hrvatska danas raspolaže s knjižarskom mrežom dostojnom osrednjega provincijskog gradiće u nekoj zapadnoj zemlji.
 
12. Silan ponos zbog potpore autorima, definiran u prošlom mandatu ministarstva, također otvara pitanje kriterija, kojima bi se doista vrednovala suvremena spisateljska i prevodilačka produkcija.
 
Ovih dvanaest točaka samo je pokušaj evidentiranja postojećeg zanemarenog, zapuštenog, omalovaženog i pogubnog stanja knjige ali i jedan mogući uvod u proces s kojim se nužno moramo suočiti, ne želimo li u neke nove integracije zakoračiti u posuđenim koricama i sa sadržajem koji smisao čitanja/služenja knjigom svodi na dokolicu.
 
Pozivamo sve sudionike kulturnoga života da se svojim prinosom priključe zahtjevu za hitnim formiranjem stručnih timova koji će osmisliti kulturni projekt Hrvatske, a u njemu i kulturni projekt hrvatske knjige. Kulturnim projektom držimo dugoročni plan Vlade, a ne samo jednoga ministarstva, s jasnim civilizacijskim ciljevima, razrađenom strategijom i taktikom za razdoblje koje neće biti omeđeno datumom sljedećih izbora. Paralelno s time nužno je pokrenuti niz hitnih mjera, kako bismo preduhitrili realnu mogućnost da u trenutku nastanka kulturnoga projekta ostanemo bez njegova predmeta.
 
Ako ministar već zaziva predizbornu kampanju, mi ga nećemo prikraćivati: što se nas tiče, kampanja može početi. Nadamo se da će barem jedna stranka prepoznati nužnost i značaj ove inicijative i preuzeti ključnu ulogu u stvaranju nacionalnoga kulturnog projekta. Koja - to je sada za knjigu uistinu najmanje važno pitanje.
 
Za inicijativu Hrvatskoga P.E.N. centra i Centra za knjigu:
 
Zvonko Maković, predsjednik PEN-a, Branko Čegec, ravnatelj Centra za knjigu, Albert Goldstein, uvodničar tribine, Mišo Nejašmić, uvodničar tribine, Seid Serdarević, uvodničar tribine

--


________________________________
Copyright © 1993 - 2014. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
naslovna_1084_150.jpg