"DIKTAT PROSJEKA" (3): IVO BANAC ODGOVARA NA PISMO AKADEMIKA VLADIMIRA PAARA
PAAROVE INSINUACIJE
29. lipnja, 2006.
Razgovor s ljudima bez
trunka intelektualnog poštenja unaprijed je izgubljena stvar. Zato će ovaj
odgovor Vladimiru Paaru biti vrlo kratak: (1) Vladimir Paar tvrdi da sam neinformiran.
Moja informiranost nije predmet rasprave. Predmet rasprave je HAZU i ponašanje
čelnika HAZU, uključujući Paara. (2) Zato je Paaru važno da me diskreditira, da
me prikaže neznalicom bez znanstvenog kredibiliteta, jer on ne želi govoriti o
predmetu nego o onomu što je nevješto iskonstruirao o meni. (3) Vladimir Paar
tvrdi da sam “ne baš aktivni član /HAZU/ već niz godina”. Ja uopće nisam aktivni član HAZU jer sam u
zadnjih petnaest godina od te ustanove pozvan na tri simpozija, dva koktela i
prije dva tjedna, prvi put (!), na promociju novih članova. Ja sam iz toga
nešto zaključio, ali sad je kasno. (4) “Gospodin Banac” razumije “jezik” Web of
Science (WoS) premda nije jasno zašto bi upravo ta baza podataka bila
relevantna za citate iz humanističkih disciplina, kojima “gospodin Banac” inače
pripada. Naravno, cilj je Vladimira Paara pokazati da “gospodin Banac” sa svojih
26 citata nije ni do koljena Vladimiru Paaru sa njegovih 2322 citata. (5) Ako
Vladimir Paar doista misli da može proturiti “egzaktni pokazatelj” kako nisam
“objavio niti jedan znanstveni rad u zadnjih pet godina”, te da sam relevantno
citiran samo 26 puta u zadnjih 15 godina, neka mu bude. Truman je jednom rekao
da postoje laži, pa onda odvratne laži, pa na kraju statistika. (6) Mene ne
zanimaju matematički dometi akademika Pečarića. Mene zanima njegov povijesni
krivolov. Pohvalno je što se Vladimir Paar ne bavi poviješću. Bit će još bolje
kad se prestane baviti insinuiranjem.
-- Prof. dr. Ivo Banac, Sveučilište Yale
"BIŠKUPIĆ NAS PRAVI BUDALAMA" (2)
NAPAD S NETOČNIM PODACIMA
29. lipnja, 2006.
u Vašem je tjedniku od 16. lipnja 2006.
objavljen razgovor sa Zvonkom Makovićem, predsjednikom hrvatskog PEN centra u
kojem je on gotovo isključivo negativno komentirao rad Ministarstva kulture
Republike Hrvatske. Kojeg god se segmenta kulturnog života dohvatio g. Maković
je za, po njemu, loše stanje pronalazio ne samo odgovornost, nego i krivnju
Ministarstva kulture, ne vodeći pri tome niti malo računa o činjenici da je rad
državne administracije uokviren preciznom zakonskom regulativom.
Tako on, pored ostalog, neupitnom
odgovornošću Ministarstva kulture smatra stanje knjižarske mreže, baratajući
pritom djelomičnim i proizvoljnim podacima. Ministarstvo kulture, u okviru
cjelovite reforme politike prema knjizi koja se provodi od početka mandata,
kreće ovih dana s programom potpore knjižarama i knjižarima koji neće biti u
suprotnosti sa strogim pravilima o zaštiti tržišnog natjecanja. Osnovni cilj
ove mjere jest usmjeriti državne potpore knjižnicama za kupovinu knjiga kroz
knjižare.
G. Maković veliku pažnju posvećuje tzv.
malim izdavačima. Pritom izbjegava spomenuti da je upravo ekstenzivan sustav
potpore i otkupa, uveden od prethodne vlasti, doprinio atomizaciji nakladničke
scene, nastanku brojnih kućnih pogona, što naravno nije samo po sebi loše, ali
je jako loša njihova potpuna ovisnost o fondovima Ministarstva i njihova
tržišna bespomoćnost. G. Maković navodi brojne primjere lijepih poduhvata tih
malih kuća, pa tako i sabrana djela Thomasa Bernhardta, koja on uređuje kod
nakladnika Branka Čegeca. Nesumnjivo je riječ o pravom poduhvatu, ali je isto
tako istina da je Ministarstvo kulture rečeni projekt pomoglo s oko 200.000,00
kuna. Ipak, moramo naglasiti kako je projekt u ozbiljnom zakašnjenju, a do sad
je izašlo šest knjiga. Međutim ovo je primjer na kojem se vidi bit razilaženja
i potpuno različitih koncepcija - naime vjerojatno iznos od 200.000,00 kuna
nakladniku nije bio dovoljan da u cijelosti isfinancira projekt, ali
Ministarstvo kulture stoji iza tvrdnje da je to vrlo ozbiljna potpora, i da
negdje mora postojati granica iza koje državna pomoć prestaje i počinje, barem
djelomična, tržišna potvrda bilo kojeg nakladničkog projekta.
G. Maković potpuno netočno tvrdi kako je
iznos plaćen od strane Ministarstva kulture za potporu knjizi 2004. godine
zapravo zasluga prethodne vlasti, kao da je prevaljivanje duga na tuđa leđa
nečija vrijednost i nešto čime se treba hvaliti. Istina je zapravo sljedeća:
dug od 7 milijuna kuna prebačen iz 2003. u 2004. godinu ostaje do današnjeg
dana problem kojeg Uprava za knjigu i nakladništvo s puno teškoća svladava.
Ovo Ministarstvo započelo je sustavnu
reformu politike prema knjizi upravo stoga jer je više nego jasno da politika
koja se sastoji isključivo od izravnih subvencija nije nešto što u današnjim
uvjetima može imati dobar učinak. Politika prema knjizi ne sastoji se samo od
izravne potpore nakladnicima, nego je važno voditi računa o svima koji
sudjeluju u procesu stvaranja i distribuiranja knjige. Za razliku od
"proračunskog pristupa" g. Makovića, Ministarstvo kulture je prethodne
godine po prvi put uvelo Potporu za poticanje književnog stvaralaštva (jedan od
25 korisnika je i Zvonko Maković), ovih dana provodi pripremne radove na
uvođenju Uredbe o jedinstvenoj cijeni knjige, a u procesu usklađivanja hrvatske
zakonske regulative s europskom zagovara i operacionalizaciju "prava javne
posudbe" kao još jednog oblika potpore stvaraocima. Uvjereni smo kako će
otkup knjiga kroz knjižare, a ne kao do sada nabavkom izravno od nakladnika,
biti značajna potpora i pomoć u oporavku uništene knjižarske mreže.
Na kraju, za ilustraciju koliko su tvrdnje
gospodina Makovića neutemeljene, te kako očito neke podatke jednostavno ne zna
interpretirati, naglašavamo kako gospodin Maković iznosi potpuno netočan
podatak kako je udio kulture u državnom proračunu pao s jedan posto na 0,80
posto. Kao prvo "pad" o kojem govori gospodin Maković dogodio se
2003. godine za mandata ministra Vujića (s jedan na 0,78 posto), ali ne stoga
što su se smanjila sredstva za kulturu (te godine je u apsolutnom iznosu proračun
Ministarstva kulture, narastao za 6 posto) nego stoga što se uključivanjem
mirovinskog i fonda zdravstvenog osiguranja promijenila struktura državnog proračuna.
Ovaj podatak najbolje ilustrira na koji način gospodin Maković manipulira
podacima koji su dostupni svakom hrvatskom građaninu. Njegova tvrdnja kako se
"evidentno izdvaja znatno manje sredstava u svim segmentima kulture"
potpuno je proizvoljna i netočna i svjedoči o potpunom nepoznavanju ili nezainteresiranosti
za objektivne podatke, baš kao i njegova tvrdnja da Ministarstvo kulture
proračun za kulturu troši za zaštitu okoliša jer zaštita okoliša uopće nije u
djelokrugu Ministarstva.
Ministarstvo kulture otvoreno je za
raspravu i kritike, u Radnu skupinu za reformu politike prema knjizi uključili
smo predstavnike svih udruga i grupacije na koje će se mjere politike odnositi,
ali s indignacijom odbacujemo ovakve napade koji se temelje na potpuno netočnim
podacima.
Molimo Vas da u idućem broju objavite ovo
reagiranje.
S poštovanjem,
-- Uprava za knjigu i nakladništvo Ministarstva kulture
OTVORENO PISMO MINISTRU KULTURE BOŽI BIŠKUPIĆU
TROGODIŠNJE SROZAVANJE KNJIGE
29. lipnja, 2006.
Istupi ministra Bože Biškupića nakon javne tribine na temu Kome treba knjiga? pokazali su njegovo
potpuno nesnalaženje u situaciji koju je u dosadašnjem tijeku mandata rješavao
isključivo feudalnom autoritarnošću i diskvalifikacijama bez ikakve potrebe za
argumentacijom i poštivanjem činjenica. Ustvrdivši kako je tribina
"početak predizborne kampanje", poslužio se otrcanom frazom i
zamjenom teza, pokušavajući prebaciti problem sa strateškoga na političko tlo,
kako bi nestranački skup struke okvalificirao kao politički miting i time mu
oduzeo legitimitet. Stvarnost ga, na žalost, drastično demantira.
1. Skup je organiziran na poticaj struke, a organizatori su
jedna udruga pisaca i jedna neprofitna ustanova.
2. Podaci korišteni u istupima uvodničara na tribini preuzeti
su jedino i isključivo sa web-stranice Ministarstva kulture, pa njihovo
osporavanje dovodi u pitanje i famoznu "transparentnost" i smisao web
stranice, te vjerodostojnost koju sam Ministar kao njezin potpisnik demantira.
3. Udjel proračuna Ministarstva kulture u državnom proračunu
značajno se smanjuje, proporcionalno proračunskom rastu iz godine u godinu.
4. Sredstva namijenjena knjizi doživjela su radikalan pad u
protekle tri godine. (tablica)
5. Broj objavljenih naslova, uključujući udžbenike, na koje
otpada znatan dio, u protekle se dvije godine smanjio za više od 800. Prema
podacima NSK trenutno s 2107 naslova objavljenih
2005. Hrvatska ima manje od pola knjige na 1000 stanovnika dok je prosjek EU
jedan novoobjavljeni naslov na 1000 stanovnika.
6. Optužbe na račun nakladnika zbog neizvršenih obveza, temeljene
na kumulativnim brojkama, zaobilaze činjenice, jer se niti jednom riječju ne
spominje o kojem je broju naslova riječ, koliki je postotak sufinanciranja u
ukupnim troškovima proizvodnje knjige, kao ni na temelju kojega članka iz ugovora
ministar samovoljno provodi represivne mjere, ako je poznato da u svakom
ugovoru za svaki pojedini naslov postoji članak koji regulira eventualna
zakašnjenja, odustajanja od projekata i slično.
7. Preimenovanje preuzetih a prenesenih obveza u dug posve
je proizvoljna interpretacija, jer je i sam ministar vrlo dobro upoznat sa
stanjem prenesenih obveza na kraju njegovoga prošlog mandata, kako onih vezanih
za knjigu, ali i daleko većih kada je riječ o filmu. Ili je pak jedini tada stvarni dug bio onaj
samostalnim umjetnicima za pune dvije godine neplaćenih davanja zdravstvenom i
mirovinskom fondu. Ugovorna obveza postaje dugom tek kada se ne realizira, ne i
ako je realizacija u tijeku. Ministarstvo ne isplaćuje kreditna sredstva nego
daje bespovratnu potporu, za Biškupićeva mandata neznatnu, kao pomoć pri
realizaciji projekata od kojih neki mogu potrajati više godina.
8. U trogodišnjem razdoblju Biškupićeva mandata stanje knjige
srozano je do najnižih razina, iz čega je posve razvidno, ne samo nepostojanje
kulturnog projekta knjige, nego i njezino sustavno zatiranje, tezama o
nakladništvu kao izričito tržišnoj djelatnosti. Da li će ovako radikaliziran
stav prema izdavačima i knjizi linearno primijeniti i na ostale djelatnosti,
kazalište, film, etc.? Brodway i Hollywood također su utemeljeni na tržišnim
principima. Znatan dio danske ili norveške kinematografije nije. Jednako kao
niti izdavaštva. Dugogodišnje bavljenje naivom očito je urodilo novim Čudom
hrvatske naive!
9. Sustav vrednovanja knjiga kandidiranih za potporu Ministarstva
potpuno je razoren, sredstva se dodjeljuju bez uvida u stvarne troškove
proizvodnje pojedine knjige, makar su podaci o njima sastavni dio svake
prijave, jednako kao i terminski plan, prema kojemu bi se ugovori mogli jedino
i zaključivati.
10. Zagovaranje izravne nabave u knjižnicama zanemaruje stanje
"na terenu", kao što zaboravlja razloge zbog kojih je otkup
Ministarstva svojedobno i pokrenut: nabavom knjiga, naime, više upravljaju
medijske manipulacije nego procjena vrijednosti pojedinih djela, a knjižnice
ipak nisu shopping centri, nego kulturne (i obrazovne) institucije.
11. Ministarstvo kulture potpuno je zanemarilo značaj knjižara
kao kulturoloških mjesta, pa ih tretira jednako kao dućane s mješovitom robom i
javno stimulira njihovo propadanje, podržavajući krajnje dvojbene projekte tzv.
kiosk nakladništva, koji je temeljito uzdrmalo sve razine nastanka i života
knjige. Ukupna Hrvatska danas raspolaže s knjižarskom mrežom dostojnom
osrednjega provincijskog gradiće u nekoj zapadnoj zemlji.
12. Silan ponos zbog potpore autorima, definiran u prošlom
mandatu ministarstva, također otvara pitanje kriterija, kojima bi se doista
vrednovala suvremena spisateljska i prevodilačka produkcija.
Ovih dvanaest točaka samo je pokušaj evidentiranja postojećeg
zanemarenog, zapuštenog, omalovaženog i pogubnog stanja knjige ali i jedan
mogući uvod u proces s kojim se nužno moramo suočiti, ne želimo li u neke nove
integracije zakoračiti u posuđenim koricama i sa sadržajem koji smisao čitanja/služenja
knjigom svodi na dokolicu.
Pozivamo sve sudionike kulturnoga života da se svojim prinosom
priključe zahtjevu za hitnim formiranjem stručnih timova koji će osmisliti
kulturni projekt Hrvatske, a u njemu i kulturni projekt hrvatske knjige.
Kulturnim projektom držimo dugoročni plan Vlade, a ne samo jednoga
ministarstva, s jasnim civilizacijskim ciljevima, razrađenom strategijom i taktikom
za razdoblje koje neće biti omeđeno datumom sljedećih izbora. Paralelno s time
nužno je pokrenuti niz hitnih mjera, kako bismo preduhitrili realnu mogućnost
da u trenutku nastanka kulturnoga projekta ostanemo bez njegova predmeta.
Ako ministar već zaziva predizbornu kampanju, mi ga nećemo
prikraćivati: što se nas tiče, kampanja može početi. Nadamo se da će barem
jedna stranka prepoznati nužnost i značaj ove inicijative i preuzeti ključnu
ulogu u stvaranju nacionalnoga kulturnog projekta. Koja - to je sada za knjigu uistinu najmanje važno
pitanje.
Za inicijativu Hrvatskoga P.E.N. centra i Centra za knjigu:
Zvonko Maković, predsjednik PEN-a, Branko Čegec, ravnatelj Centra za
knjigu, Albert Goldstein, uvodničar tribine, Mišo Nejašmić, uvodničar tribine, Seid
Serdarević, uvodničar tribine
--