PICAŠKANDAL

Surađivali: Luko Brailo, Ivica Đikić, Drago Hedl i Vedran Marjanović

I PUGELNIK "POGURAO" GOTOVINU

Uprava grada Novske s bivšim HDZ-ovim ministrom prosvjete Božidarom Pugelnikom u glavnoj ulozi, uplatila je zasad nepoznati iznos u korist obrane haaškog osumnjičenika Ante Gotovine, doznaje Picaškandal iz izvora bliskih obrani najpoznatijeg hrvatskog generala i pustolova. Pugelnik je u pratnji novljanskog gradonačelnika Antuna Vidakovića nedavno posjetio sjedište Zaklade za istinu o domovinskom ratu u Zagrebu i uručio uplatnicu njezinu ravnatelju Ivanu Ćurkoviću, što nije zabilježila čak ni internetska stranica Gotovine kao ni - što je još nevjerojatnije – zagrebački Večernji list, poznat po pobiranju svake veličajne "cvebe" o pakoštanskom uzniku.

Kako vele Picaškandalovi izvori, novljanska delegacija sama je inzistirala da se njihova gesta previše ne spominje, jer bi se onda morao objaviti i donirani iznos. A on bi djelovao prilično šokantno u svjetlu činjenice da je Novska jedan od gradova s najvećom stopom nezaposlenosti (svaki osmi radno sposobni stanovnik grada i okolice nema posao) i sinonim posvemašnje besperspektivnosti u državi. Po tome se Novska zasigurno razlikuje od gradskih uprava Splita i Dubrovnika, koje su također uplatili 100, odnosno 500 tisuća kuna na račun Gotovinine zaklade, kao i Zadarske županije. Naravno, Ivanu Ćurkoviću nije palo na pamet da Pugelniku i ekipi predloži da sa darovanim parama možda zaposli nekoga od 1300 Novljana koji se nalaze na burzi.

PRIJAVA PROTIV MATUŠIĆEVE ŠKOLE

Inspekcija Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa svojim je nalazom potvrdila napise dubrovačkog Dopisništva Jutarnjeg lista prema kojima je u Umjetničkoj školi "Luka Sorkočević" proteklih godina bilo poprilično nepravilnosti u materijalno-financijskom i administrativnom poslovanju.

Tako se i službeno doznalo da je Frano Matušić, HDZ-ov saborski zastupnik, s punom plaćom bio prijavljen sve do 26. travnja ove godine, iako je "utvrđeno da je njegov radni odnos sa školom prestao 1. siječnja 2002. godine", kada je on postao dubrovačkim dogradonačelnikom, otisnuo se u političke vode i primao "naknadu po ugovoru o djelu" za honorarno izvođenje nastave od tri sata tjedno.

Potaknute inspekcijskim nalazom sindikalne povjerenice u školi "Luke Sorkočevića" Mariza Petrić i Mira Staničić pokušale su doznati koliko je novaca na ime pune Matušićeve plaće resorno ministarstvo uplatilo, i u što su ta sredstva utrošena. Nisu, međutim, dobile zatražene odgovore jer je tajnica škole na bolovanju, a ključ od dokumentacije je kod nje... Stoga su sindikalne povjerenice dubrovačkom Državnom odvjetništvu odlučile podnijeti kaznenu prijavu protiv vodstva Umjetničke škole "Luke Sorkočevića" zbog onemogućavanja uvida u dokumentaciju.

SUDAC U SUKOBU INTERESA

Sudac Županijskog suda u Osijeku i predsjednik Građanskog odjela spomenute pravosudne ustanove Danijel Zubović, dvije je godine, od 2001. do 2002. bio zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Zanatske štedno-kreditne zadruge u Osijeku. Slučaj je zanimljiv već i zbog same činjenice da jedan sudac, pored svog posla u sudu, aktivno djeluje i u nadzornom odboru jedne novčane institucije, no mnogo je zanimljiviji zbog onoga što se događalo za vrijeme sučeva mandata u Zanatsko štedno-kreditnoj zadruzi, ali i kasnije.

Naime, spomenuta Zanatsko štedno-kreditna zadruga, koja je u skladu sa svojim imenom prikupljala štedne uloge zadrugara, završila je u stečaju, pa je od 2002. godine na njeno čelno mjesto sjela stečajna upraviteljica. I do tog događaja, ali i nakon njega, ta je Zanatska zadruga vodila više sudskih sporova sa svojim komitentima koji bi završavali na Općinskom sudu, a potom, ako bi uslijedila žalba, dolazili na Županijski sud. Ondje je, kao što smo rekli, sudac i predsjednik Građanskog odjela Danijel Zubović, ista ona osoba koja je sjedila u Nadzornom odboru kasnije posrnule štedionice.

Zubović je dakle bio i još je to uvijek, u klasičnom sukobu interesa, jer je bio u prilici odlučivati ili je mogao utjecati, na ishod sporova koje je štedno-kreditna zadruga vodila na osječkim sudovima. No, u Županijskom sudu to nikome nije smetalo, a pojam "sukob interesa" nije nešto zbog čega se u Hrvatskoj ljudi zgražaju. Uzrečica kadija te tuži, kadija te sudi, uvriježena mnogo prije nastanka pojma "sukob interesa", ionako se smatra dijelom lokalnog folklora.

TRIJUMF ŠEPAROVIĆEVIH NASTOJANJA

Trebalo se, eto, dogoditi da predsjednik Uprave Croatia osiguranja Hrvoje Vojković na Hvaru bude zatečen u navodno neprimjerenoj razmjeni nježnosti s neidentificiranom ženskom osobom, pa da mu premijer Sanader i stranačka šefica Adlešićeva udijele posljednju opomenu prije degažiranja iz unosne i lagodne direktorske fotelje, s tim da mu je karijera, zapravo, već zapečaćena, te će rečeni državni osiguravatelj od jeseni imati novog direktora: potrebno je, dakle, bilo da ga se uhvati u ženskom zagrljaju, što je u premijerovim očima daleko veći krimen od sustavnog upropaštavanja Croatia osiguranja.

Tako će, po svemu sudeći, na svoje konačno doći Miroslav Šeparović, kum Vladimira Šeksa i jedan od najmoćnijih ljudi u zemlji, koji već mjesecima po važnim adresama zagovara Vojkovićevu smjenu, ali to lobiranje nije potaknuto brigom za državnu tvrtku, nego ambicijama Miroslavove supruge Ljerke koja je članica uprave Croatia osiguranja: gospođa Šeparović, naime, smatra da bi direktorski posao obavljala puno bolje od lepršavog Vojkovića, pa je moćnog muža upregnula u realizaciju svojih karijerističkih pretenzija. Kako je ovo definitivno vrijeme u kojemu odvjetniku Šeparoviću sve ide od ruke, tako je sasvim moguće daljnje financijsko i društveno jačanje ove svemoćne familije.

ŽUŽULOVI UN-NEUSPJESI

Zanimljiva je strategija kojom se služi bivši vanjskopolitički ministar Miomir Žužul u reklamiranju vlastite globalne važnosti, a otkako je – zbog korupcijske afere i javnog osramoćenja – morao napustiti Sanaderov kabinet. Najprije je, krajem ljeta prošle godine, u medijski optjecaj pustio informaciju da je najozbiljniji kandidat za mjesto pomoćnika glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, ali je ostao nijem kad se ispostavilo da njegove njujorške ambicije spadaju u sferu pustih snova. Taj prvi neuspjeh Žužula, međutim, nije obeshrabrio, pa je početkom svibnja ove godine u novine plasirao novu informaciju o sebi i UN-u: iz pouzdanih je izvora, naime, javljeno da je imotski profesor psihologije i pasionirani ljubitelj opere ozbiljan kandidat za mjesto u UN-ovoj Komisiji za mir, koja bi, navodno, uskoro trebala biti uspostavljena.

Kako rečena komisija do danas nije osnovana i kako je Žužul još jednom ostao bez žuđenog namještenja u UN-u, što je opet popratio tišinom, ne bi mu bilo zgorega da se poštedi budućih blamaža i da posluša glasove iz diplomatskih krugova koji kažu da bivši ministar vanjskih poslova nema nikakve šanse da se primakne UN-u sve dok je među živima Budimir Lončar, specijalni savjetnik predsjednika Mesića, čija se riječ na East Riveru itekako sluša, a koji zasigurno neće naći koju lijepu riječ za priučenog imotskog diplomata s izraženom sklonošću da uvećava privatno bogatstvo.

OGLAŠENA PRODAJA ZGRADE HNS-a

Beogradska tvrtka "Generalexport" oglasila je 21. lipnja ove godine uz, kako se navodi u njezinoj dokumentaciji dostupnoj Picaškandalu, suglasnost Agencije za privatizaciju Republike Srbije, prodaju desetak visokovrijednih nekretnina u Hrvatskoj, a među njima i zgrade u centru Zagrebu poznate kao "Kuća hrvatskog nogometa". Time je "Generalexport", prije rata poznatiji kao "Genex", ostvario lanjske najave da će dati na "bubanj" sjedište Hrvatskog nogometnog saveza, koji je kuću kupio od INE i smatra se, kao i "Genex" vlasnikom, pa je stoga glatko i odbacivao upozorenja kako je od INE kupio "mačka u vreći". Prema tvrdnjama Beograđana, međutim, INA se nezakonito uknjižila kao vlasnik Rusanove 13.

Osim "Kuće nogometa", "Genex" nudi još sedam nekretnina u Hrvatskoj, među kojima je površinom najveća dubrovačka vila Rašica; ona se sa pripadajućim sadržajima proteže na 2,9 tisuća "kvadrata". U istom "Genexovom" paketu je i rovinjski hotelski kompleks Škarabe, što se proteže na preko tisuću, a tu je i poslovna zgrada u centru Opatije od otprilike 400 metara kvadratnih. Pametno je misliti kako dotične objekte, kao i u slučaju Rusanove, već netko koristi, kao i to da na njih postoji nečija uknjižba, ali to je dio velike priče zvane izravnavanje računa između bivših jugoslavenskih republika, u kojoj su se svi ponašali uglavnom na isti način – kidisali su na imovinu pravnih i fizičkih osoba iz drugih republika SFRJ, računajući kako će istu moći vječno uživati. Nema sumnje da će oni koji su se dokopali takvih nekretnina i sada grčevito boriti za njih, pa se kao Hrvatski nogometni savez, pozivati na kakve-takve isprave, a na kušnji će biti pravne države u bivšim jugoslavenskim republikama. Ergo, u "Generalexportu" primaju ponude za oglašene nekretnine u Hrvatskoj do 6. srpnja ove godine.

V. MARJANOVIĆ

HDZ UPROPAŠTAVA "RAGUSU"

"Ovako više ne može. Ugostiteljsko-turističko poduzeće 'Ragusa' ide u privatizaciju ili u potragu za strateškim partnerom koji će pomoći većinskom vlasniku, Gradu Dubrovniku, da se napokon obračuna s dugogodišnjim gubicima." Ustvrdila je to dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica prigodom rasprave o novom, prošlogodišnjem gubitku UTP-a "Ragusa" u iznosu od 5,1 milijun kuna najavljujući "promjenu smjera" u 2006. godini.

Šuičina reakcija jest logična, jer je upravo nevjerojatno da "Ragusa" koja raspolaže s pet objekata na najatraktivnijim dubrovačkim lokacijama i s iznimno visokim cijenama može godinama poslovati s gubitkom. Među ostalim, u sastavu tog poduzeća je i kavana/slastičarnica "Cele" do crkve Svetoga Vlaha koja je toliko profitabilna da su privatni ugostitelji spremni mjesečno plaćati čak 166 tisuća kuna najma za taj objekt.

No, uz najavu poduzimanja radikalnih zaokreta u vođenju te tvrtke Šuica se tek usputno dotaknula odgovornosti bivših direktora i nadzornih odbora "Raguse", koje je slijedom logike većinskog vlasnika, postavljao Dubravkin HDZ. Nije tome davno da je na čelo "Raguse" bio doveden ugostiteljstvu nevični ekonomist Davorko Obuljen, ali zato blizak vladajućim "pokretačima Hrvatske". Najavljivan je kao spasitelj tog poduzeća, ali je i pod njegovim vodstvom u 2004. godini ostvaren novi gubitak u iznosu od 3,219.345 kuna. Onda je Nadzornom odboru "Raguse" na čijem je čelu bio novinar HR-Radio Dubrovnika Hrvoje Španić (treba li uopće napominjati kojoj je stranci blizak) naložena izrada programa konsolidacije poduzeća.

No, umjesto bučno najavljivanog izlaska iz krize UTD "Ragusa" je opet poslovala s gubitkom, pa se, je li, "ovako više ne može". U međuvremenu je Obuljen postao direktorom "Hotela Maestral" kojima slijedi privatizacija, svestrani se Španić skrasio u Nadzornom odboru "Hrvatske lutrije" na koju ga je dužnost imenovala Sanaderova Vlada, a gradonačelnica najavljuje radikalne zaokrete u odnosu gradske vlasti prema "Ragusi"...

L. BRAILO

DUBROVNIK GLUH ZA POMIRENJE

"Strašno sam frustriran činjenicom što mi u Dubrovniku nisu dali prostor kako bi se mogao održati osnivački sastanak Vijeća nevladinih organizacija Dubrovnika i Trebinja. Obratio sam se čelnim ljudima dvaju hotela, jednog restorana i jedne tvrtke da u njihovim dvoranama za sastanke, u subotu, 24. lipnja, održimo spomenuti skup ali, eto, nisam mogao osigurati prostor. Hotelski prostori su bili zauzeti jer su 'imali svadbe', restoran je imao 'veliku ekskurziju', a direktor tvrtke koja ima dvoranu za sastanke mi je poručio da njegovi djelatnici 'ne bi odobrili održavanje takvog skupa, jer da je bio rat'. Potresen sam takvim raspletom, jer je ovo ipak 2006. godina, i mi bi, ne zbog drugih nego zbog nas samih trebali uspostaviti veze i razvijati prekograničnu suradnju", kaže za Feral dr. Zdravko Bazdan, sveučilišni profesor i voditelj Suradnog centra HHO-a za Dubrovačko-neretvansku županiju.

Ideju o ustanovljenju Vijeća nevladinih organizacija Dubrovnika i Trebinja prof. Bazdan je iznio je krajem prošlog mjeseca na javnoj tribini o ljudskim pravima u regiji upriličenoj u središtu istočne Hercegovine. Tom je prigodom pozvao trebinjsko političko vodstvo da izrazi žaljenje zbog svega što se početkom listopada '91. i poslije događalo. "Pokažite Dubrovčanima i Dubrovniku da imate snage priznati pogreške i kazati oprostite i žao nam je", rekao je tom prigodom Feralov sugovornik. Dodao je kako je nakon tog istupa obaviješten da se u Skupštini općine Trebinje priprema tekst isprike Dubrovniku koji će se uskoro naći pred odbornicima tamošnjeg lokalnog parlamenta.

"I onda i sad sam uvjeren da radim nešto korisno, a Vijeće nevladinih organizacija Dubrovnika i Trebinja zamišljeno je kao spona između dva grada u kojima bi se naizmjenično sastajali ljudi koji imaju slične ili iste interese u brojnim aktivnostima koje provode u svojim sredinama", kaže Bazdan.

Feralovu sugovorniku i osvjedočenom borcu za ljudska prava posve je jasno tko je, kada, kao i uz čiju pomoć izazvao rat na prostorima bivše SFRJ, i kakva je u tom kontekstu bila uloga Trebinja početkom devedesetih godina prošlog stoljeća. "Ne možemo živjeti zarobljeni u prošlosti, a čini mi se da u tom pogledu iz Dubrovnika prema Trebinju ne idu optimalni signali. Zato sam i otišao na tamošnju tribinu i jasno rekao kako bi se njihovo političko vodstvo trebalo ispričati Dubrovniku i reći – žao nam je. Mislim da je to za početak ono što bi trebala učiniti trebinjska službena vlast. Međutim, ne mogu vjerovati da je i nakon toga u samom Dubrovniku na iznimno veliko odbijanje naišla ideja o novim oblicima suradnje između nevladinih organizacija dva grada. Teško mi je prihvatiti činjenicu da mnogi ne shvaćaju da je i hrvatski nacionalni i državni interes korektna i normalna suradnja u pograničnim krajevima.

Moje kolege i ja smo samo htjeli kroz građansku inicijativu dati impuls poboljšanju sadašnjih zategnutih odnosa između Dubrovnika i Trebinja, i pokušati napraviti nešto što političarima baš i ne ide od ruke. No, umjesto razumijevanja tih nakana i doista dobre volje kojom smo pristupili ostvarivanju te ideje doživio sam mnoštvo pokuda i pogrda. Tužan sam i frustriran. Nevjerojatno mi je saznanje koliko malo mojih sugrađana poznaje oblast ljudskih prava, koliko su slabo o tome informirani te kako se i dalje Hrvatska promišlja srcem a ne pameću. I još samo ovo: Dubrovačka Republika je mogla opstati i napredovati samo sa sigurnim zaleđem, no to izgleda mnogi ne shvaćaju", rekao je za Feral dr. Zdravko Bazdan.

L. BRAILO

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

VESNA GIRARDI-JURKIĆ - Na vrata ove bivše ministrice kulture zakucali smo s naročitim oprezom, otprilike kao kad se spremate na susret s nekim čije vam je zlosilje iz džepa izbilo mnogo novaca. Dvogodišnji mandat Vesne Girardi-Jurkić na čelu Ministarstva kulture (1992.-1994.) obilježila je odluka da se ovom listu nametne porez na promet, kojeg su po tadašnjim zakonima bile oslobođene sve tiskovine, izim onih pornografskog sadržaja i opredjeljenja. Što je to (bilo) pornografsko u našemu tjedniku? "Feral je kontinuirano napadao vlast", obrazložila je svoju odluku ministrica kulture u rahmetli Nedjeljnoj Dalmaciji. Valjda nijedna laž Tuđmanove vlasti nije samoogoljena do kraja, kao potonja. Skandal je daleko odjeknuo, ali vratimo se mi spomenutom intervjuu i ministričinoj rečenici kako je odluka o oporezivanju Ferala donesena "nakon određenih konzultacija".

A da su dotične konzultacije obavljane s Poglavarom, potvrditi će nasljednik Vesne Girardi-Jurkić u ministarskoj fotelji Zlatko Vitez, očitovanjem kako Franjo Tuđman dugo nije želio čuti za ukidanje poreza Feralu, iako su to od prvog dana predlagali i on, Vitez, i njegov nadređeni u Vladi, premijer Valentić.

Ta natezanja Girardi-Jurkić već prati u Parizu, kamo ju je Tuđman instalirao za hrvatsku predstavnicu pri UNESCO-u, valjda kao nagradu za rad u Vladi, koji je, osim bavljenja političkom pornografijom, uglavnom obilježen uklanjanjem knjiga na ćirilici i autora skromnih domoljubnih dosega iz knjižnica diljem države. Interes za djelovanje bivše ministrice u francuskoj metropoli iskazivali su tek magazini za žene, žedni iscrpnih informacija o stanju u tamošnjim buticima.

"Gledam širom otvorenih očiju čega sve ima u pariškim trgovinama", poručila je u jednom takvom intervju Vesna Girardi-Jurkić, istarska arheologinja koja je u HDZ-ove visoke strukture doplovila na tragu imperativa da u istima bude netko i iz Istre, regije u kojoj je Tuđmanov pokret jedva prelazio izborni prag. Iz HDZ-a će 2000. godine prijeći u Demokratski centar, a danas, kako je poručila Feralovu novinaru, više nije članica nijedne stranke.

"Posvećena sam isključivo znanstvenom radu, nedavno sam postala izvanredni profesor na Filozofskom fakultetu riječkog Sveučilišta", referira ova zaboravljena asica, odbacujući eventualni povratak u politiku indignacijom nekoga tko je u jednoj od najstarijih ljudskih rabota, vrlo propatio.

V. MARJANOVIĆ