PICAŠKANDAL

Surađivali: Ivica Đikić i Vedran Marjanović

SUD PRIHVATIO ZAHTJEV ZA POKRETANJE ISTRAGE U BJELOVARU

Bjelovarski Županijski sud ovih je dana prihvatio istražni zahtjev tamošnjeg Županijskog državnog odvjetništva, koji se odnosi na ratni zločin što se u tom gradu – preciznije, ispred bivše kasarne JNA "Božidar Adžija" - dogodio krajem rujna 1991.: prema Feralovim informacijama, istražno ročište na Županijskom sudu zakazano je za sredinu srpnja, kada bi trebali biti saslušani prvi svjedoci likvidacije trojice visokih časnika JNA – pukovnika Rajka Kovačevića, zapovjednika 265. mehanizirane brigade, potpukovnika Miljka Vasića, pomoćnika zapovjednika za moralno-politički odgoj, i kapetana prve klase Dragiše Jovanovića, oficira sigurnosti u bjelovarskoj vojarni. Do prvih jesenskih dana, pak, u Istražni centar Županijskog suda najvjerojatnije će prispjeti i iskazi nekolicine građana Republike Srbije, koji su svjedočili ubojstvu trojice oficira i koji su događaj već potanko prepričali beogradskom Vojnom tužilaštvu.

Kad se to dogodi – naime, kad dođu iskazi iz Srbije i kad budu saslušani Bjelovarčani koji znaju ponešto o ovom ratnom zločinu – očekuje se da će istražni zahtjev, koji se sad odnosi na tzv. nepoznatog počinitelja, biti preinačen u istragu protiv Jure Šimića, nekadašnjeg šefa bjelovarskog Kriznog štaba: u iskazima koji su dani u Beogradu upravo se Šimića navodi kao glavnog izvršitelja i inspiratora, ničim izazvanog, trostrukog ubojstva ispred kasarne "Božidar Adžija".

DOBRO INFORMIRANI NARKO-DILER

Prema Feralovim informacijama iz policijskih izvora, Jakša Cvitanović Cvik, čovjek kojeg se već mjesecima javno sumnjiči da je godinama glavni narko-diler na Korčuli i kojeg su korčulanski policajci tokom privođenja u Dubrovnik praktično pustili da se otisne u bijeg, pobjegao je zato što raspolaže informacijom o istrazi koja već dosta dugo traje i koja se tiče njegova narko-biznisa, a navodno je i vatreni obračun s Rinom Cetinićem bio motiviran upravo policijskim istražnim radnjama i stanovitim informacijama o Cvikovim ilegalnim poslovima, do kojih su istražitelji došli.

Da se oko ovog navodnog krupnog dilera bio počeo stezati policijski obruč, te da su informacije o tome počele curiti k zainteresiranim izvorima, svjedoči i podatak da je Cvitanović prije dvadesetak dana dobio otkaz u dubrovačkom odvjetničkom uredu u kojemu je bio zaposlen, premda je vlasnica te kancelarije donedavno javno minorizirala kriminalne dosege svog zaposlenika. Nešto se, dakle, u međuvremenu promijenilo, nešto što je donedavno bezbrižnog Cvitanovića nagnalo na bijeg, a koliko je daleko dogurala istraga mogli bi saznati ako bjegunac ikad bude priveden pravdi.

RONČEVIĆ ZBRINUO SURADNIKE

Da vladajući HDZ ne bira načina da svoje članove i simpatizere zbrine na što bolje položaje, dokazuje slučaj "Pleter-usluga", novosnovanog državnog poduzeća u koje će se plasirati višak radnika u Ministarstvu obrane. Za direktora dotične tvrtke, doznaje Picaškandal od svojih vojnih izvora, postavljen je Denis Skubic, donedavni savjetnik ministra obrane Berislava Rončevića, a za predsjednika Nadzornog odbora Rončevićev pomoćnik Ivo Bačić. U četveročlanom NO "Pletera" je i pomoćnik ministra mora, turizma, prometa i veza Robert Pende, također Rončevićev pouzdanik i zemljak iz Našica.

Prema Picaškandalovim informacijama, nije proveden natječaj za upravljače i nadzornike MORH-ova poduzeća, koje bi trebalo zapošljavati najmanje 800 ljudi i pružati različite usluge državnoj administraciji, od čišćenja do zaštite objekata. Takvim imenovanjem menadžmenta "Pleter-usluga" iskopani su temelji za još jednog gubitaša, čiji će se minusi sanirati iz državnog proračuna. A, s obzirom na djelatnosti ove tvrtke, biti će posla i za razne agencije koje se bave zaštitom tržišnog natjecanja.

PREVARENI SISAK

Odluka Vlade da se zemljište pod kontrolom države više neće darivati općinama, gradovima i županijama, već samo davati u koncesiju, izazvala je konsternaciju u sisačkoj gradskoj upravi. Kako, naime, javljaju Picaškandalovi izvori u gradu na tri rijeke, sisačkim vlastima godinama je obećavano kako će u zamjenu za opraštanje ogromnih dugova za komunalije tamošnjoj Željezari dobiti dio zemljišta koje taj nekadašnji privredni gigant koristi, a nije mu nužno za proizvodnju. Sisak je tako na najboljem putu da u slučaju Željezare ostane i bez novaca, i bez zemljišta, budući nema interesa da uzima u koncesiju nekretnine u koje mora uložiti dodatni nemali novac za daljnju uporabu, a ne može se na iste uknjižiti kao vlasnik.

Podsjetimo, Vlada je jedinstvenu odluku o tome da se državno zemljište može isključivo davati u koncesiju donijela kako bi zaštitila svoje vlasništvo u jadranskom priobalju, kao jednu od predostrožnosti pred famoznom navalom stranaca na taj dio Hrvatske kada potonja uđe u Europsku Uniju.

Dio lokalnih jedinica vlasti u unutrašnjosti ranije se pobrinuo da im država prepiše svoje zemljište u svrhu otvaranja tzv. slobodnih gospodarskih zona. Među takvima, međutim, nije bio i grad Sisak, što Feralovi doušnici pripisuju navadi da ovaj dio Hrvatske ni u aktualnoj garnituri nema svojih ljudi. A dodaju i kako država više preferira kupce za zemljište Željezare nego prebijanja dugova preko istoga. Na ovim stranicama već smo objavili kako je dio dotičnog zemljišta kupila tvrtka CIOS Petra Pripuza, brata jednog od "navalnih igrača" čuvene zločinačke organizacije, Zorana Pripuza.

MAKINACIJE U POSEDARJU

Središnji državni ured za upravu bavi se legalnošću odluka lokalnih vlasti u Posedarju o utemeljenju projekta "Posedarja Rivijera", vrijednog stotinjak milijuna eura i "blagoslovljenog" od strane Ministarstva mora, turizma, prometa i veza. Prema dopisu što je iz Središnjeg državnog ureda za upravu dostavljen čelnicima Općine Posedarje, a čiji je sadržaj poznat i Picaškandalu, traže se podaci o tome je li pri donošenju odluke Općinskog vijeća Posedarja da se sa zagrebačkom Ingrom - kao glavnim izvoditeljem na projektu "Rivijera" - napravi ugovor po načelu da općina daje zemlju a Ingra znanje i kapital, poštivan općinski Statut i Poslovnik Općinskog vijeća.

Feral je već objavio da se dio posedarskih vijećnika prilikom pokretanja projekta "Posedarje Rivijera" žalilo da nemaju dovoljno informacija o tom projektu, te da se od njih kriju ključni detalji poput onoga što će biti s općinskom zemljom ukoliko se kapaciteti "Rivijere" ne izgrade, ili po kojoj cijeni se Ingri ustupa zemlja. No, Općinsko poglavarstvo već je potpisalo ugovor s Ingrom, a sam čin potpisa uveličao je državni tajnik za turizam Zdenko Mičić.

Središnji državni ured za upravu nadležan je za kontrolu legalnosti odluka tijela lokalnih vlasti, a iz njegova dopisa Ivanu Juričeviću, načelniku Općine Posedarje, vidljivo je da je već vodio prepisku sa Juričevićem o "Posedarje Rivijeri", ali da nije bio zadovoljan sa odgovorima potonjeg, pa je zatražio dodatne informacije.

NOVE BANDIĆARIJE

Prijedlog rebalansa zagrebačkog proračuna za ovu godinu što će se u četvrtak, 13. srpnja zateći na dnevnom redu sjednice Gradske skupštine, može se svesti na zaključak da gradonačelnik Milan Bandić nastavlja skupo žrtvovati razvojni koncept Grada Zagreba u korist svoje promocije i tekućeg potplaćivanja čitave mreže vanjskih suradnika koji čine njegovu istinsku političku bazu. Kapitalna ulaganja u objekte društvenih djelatnosti smanjit će se prema prijedlogu za 108 milijuna kuna, konkretno u kulturi za preko 28 milijuna (Muzeju suvremene umjetnosti smanjuje se davanje za 16 milijuna), dječji vrtići gube 18 milijuna, škole šest milijuna, objekti zdravstvene i socijalne skrbi 15 milijuna, a sportski objekti 42 milijuna, pri čemu se izdvajanje za maksimirski stadion povećava s 22 milijuna na 24 i pol, dok skijalište na Sljemenu ostaje na ranije određenih 33 milijuna...

Povećanje prihoda poslovanja i upravnih tijela s ukupnim povećanjem proračuna za gotovo pola milijarde kuna tako se ipak neće baš najpovoljnije odraziti na razvikani graditeljski zamah od posebnog društvenog interesa, ne računamo li Maksimir i Sljeme od posebnog zanimanja Milana Bandića. Ali, zato će na uravnoteženom budžetu prosperirati gradonačelnikov ured, recimo, koji pod stavkom "Intelektualne i osobne usluge" potražuje preko sedam milijuna kuna, dok su mu "Ostali nespomenuti rashodi poslovanja" narasli na milijun. Porast će malo i plaće zaposlenih gradskih birokrata – u njih je uvijek korisno izazvati nešto ganuća – a ne treba sumnjati da će se u novom izgledu zagrebačkog proračuna pronaći još zanimljivih preinaka s potpisom predsjednice Gradske skupštine, Bandićeve akvizicije Tatjane Holjevac.
 
Prava cveba na dnevnom redu sjednice skupštine od 13. srpnja krije se pod rednim brojem 15., gdje predsjednica Holjevac u ime skupštinskog Odbora za javna priznanja predlaže Zaključak o prihvaćanju pokroviteljstva nad "Zagrebačkim vjenčanjima" - organizacijom komercijalnih "tradicijskih" svadbi dogovorenom s marketinškom agencijom "Momentum Croatia" i u navodnu turističku korist Zagreba. Materijal priložen uz prijedlog sadrži niz zanimljivosti poput propisanih maksimalno 0,05 litre šampanjca Cristalla Roderer, koliko će se mladencima smjeti istočiti u čaše, a zbog hipervisoke cijene čuvenog pića, itd.
 
Na stranu sad što su i ostale predviđene delicije uglavnom iz uvoza, tek vrijedi zabilježiti da Bandić i Holjevčeva namjeravaju ovaj "tradicijski" cirkus sponzorirati s dva i pol milijuna kuna, jasno, bez natječaja.
 
I. LASIĆ

ĐAPIĆ OSIJEKU NAMEĆE IZRAELSKI LOD

"Ovo je korak prema povezivanju Osijeka i Loda kao gradova prijatelja", trijumfalno je prošlog petka izjavio osječki gradonačelnik Anto Đapić, nakon što je zamjenik gradonačelnika tog grada, Ariel Ben Ham, zajedno s njim položio vijenac pod spomenik na mjestu nekadašnjeg ustaškog sabirnog centra, nadomak Osijeka, odakle su Židovi tokom Drugog svjetskog rata transportirani u Jasenovac i druge logore.

Đapić se nada da će tako ipak ostvariti svoj san koji je propao tokom prošlogodišnjeg posjeta Izraelu, ali nije uspio, zbog svojih ranijih proustaških izjava, uspostaviti suradnju s tamošnjim gradom Arielom.
 
Hrvatska javnost uglavnom ne zna da je izraelski grad Lod, kojega Đapić priželjkuje za grad prijatelj Osijeku, do izraelsko-arapskog rata 1948. bio izvan granica Izraela i nosio je arapsko ime al-Lud, a kasnije je poznat kao Lydda. Upravo je Lod bio jedno od najmračnijih poprišta toga rata – brojni civili pobijeni su prilikom izraelske okupacije toga grada, 28 okolnih sela potpuno je spaljeno, dok je oko 40 tisuća ljudi, Arapa, protjerano je iz svojih domova, temeljem osobne naredbe Davida Ben Guriona, izraelskog premijera i ministra obrane. O tom maskaru izraelske vojske tada su opširno izvještavali mediji, zgražajući se nad okrutnošću prema civilima. Kasniji izraelski premijer Isak Rabin u svojim je memoarima izrazio žaljene zbog te mračne epizode. No, bez obzira na to, izraelski su doseljenici naselili to područje, uselivši se u Lodu u ispražnjene arapske kuće.
 
Nije poznato je li tko Đapića upoznao s novijom poviješću grada kojega želi nametnuti kao grad prijatelj Osijeku, no poznato je da građane Osijeka nitko nije pitao žele li biti prijatelji baš s takvim izraelskim gradom.
 
D. HEDL

AGRESIJA NA PALAČU

Ovotjedna porcija fotografskih svjedočenja o novovjekoj agresiji na splitsku baštinu u režiji Lea Nikolića, stalnog paparazza ove rubrike, vodi nas do Zlatnih i Srebrenih vrata Dioklecijanove palače. Srebrena su okružena štandovima, pultovima, jeftinom robom što bi se moglo protumačiti i kao dokaz da je grad još uvijek živ, iako su se neki spremni kladiti da to nije istina.

Druga fotografija, pak, predočava nam Zlatna vrata koja su unakažena nekakvim skelama. Jer, naravno, zima u Splitu je ruski okrutna pa se ovakvi neimarski podvizi i ne mogu izvoditi nego u srpnju. Prisjetimo li se akcije uklanjanja reklamnih natpisa iz splitske jezgre s obrazloženjem da se narušava izgled gradskih pročelja, dobit ćemo jasnu sliku o estetskom i logičkom rasapu u nadležnim gradskim službama.
 
V. MATIJANIĆ

KUCAMO NA VRATA ZABORAVLJENIH ASOVA

PETAR LUBURIĆ – Nekadašnji šef dubrovačkog ureda Službe za zaštitu ustavnog poretka najpoznatiji je po tzv. ortačkom ugovoru o preuzimanju Dubrovačke banke, a što ga je '97. sklopio s Miroslavom Kutlom, Nevenom Baračem, Vinkom Brnadićem i Ivićem Pašalićem. Dobro se sjećamo, štetu nastalu njihovim isisavanjem oko tri i pol milijarde kuna iz te kuće nadoknađujemo svi još i danas: afera je skončana tako što je banka propala, a oni se izvukli. Luburić je premješten u zagrebački SIS, nakon promjene vlasti dugotrajnim je bolovanjem izbjegavao otkaz, i na koncu nam izmaknuo iz vida.

Prije toga, točnije prije rata, Petar je Luburić trgovao namirnicama u poduzeću "Dubrovkinja". Na mjesto načelnika SZUP-a u Dubrovniku postavljen je manje zahvaljujući tome, više zbog preporuke Mladena Vukojevića, brata Vicina. Inače su zemljaci, otprilike Ljubušaci, naš as je iz obližnjeg sela Klobuka. Pripisivale su mu se kojekakve opačine pored Dubrovačke banke, da spomenemo samo čuveno zataškavanje malverzacija u Neretvanskoj dolini – ne griješite ako vas te riječi asociraju na Jamba i "Razvitak"...

Još teže zvuči činjenica da je baš Luburić bio na čelu SZUP-a kad su njegovi agenti u Dubrovniku 1993. godine uhapsili Kasima Kahrimanovića te ga na državnoj granici u tajnosti izručili HVO-u, nakon čega je prema svjedočenju jednog logoraša Kahrimanović ubijen u konc-logoru Dretelj. Slučaj nikad nije do kraja rasvijetljen, i tu se izvukao tko je trebao, premda se zna tko i kako nije.

Danas ima Luburić veliku kuću u Štikovici i poduzeće u Bosni i Hercegovini koje za područje jugoistočne Europe zastupa prodaju MUL-T-lock uređaja, alarma i tsl. O svojim planovima kaže da ih nema, bar u području javnog djelovanja. "Što se tiče javnosti, jedino što želim je da ostanem nejavan. Dosta mi je javnosti za sva vremena. Zanima me samo obitelj i privatno poslovanje", rekao nam je Petar Luburić.

I. LASIĆ