Glazba



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
6. srpnja, 2006.

01 / Glazba
Tamara VISKOVIĆ: GLAZBA
5. srpnja, 2006.

PET SHOP BOYS: "FUNDAMENTAL"

NASJECKANE GITARE

pet_shop_boys_200.jpgNezasluženo podcijenjen, prethodni album Pet Shop Boysa bio je emotivno nabijeno putovanje kroz "odrasle" teme, kroz svijet samoće i gubitka, ali i bljeskova sreće na sasvim neočekivanim punktovima života. No, publika generalno ne voli kad pop zvijezde pokažu znakove sazrijevanja, da ne kažem starenja. Poput zvijeri, osjete usporeno obnavljanje staničnih struktura, nanjuše egzistencijalnu prtljagu koju sredovječni pjevači i svirači odlažu između refrena, i tiho ih izoliraju, kao bolesnike ili rodbinu netom umrloga. Kako Tennantu i Loweu, kao etabliranim gay-ikonama, na raspolaganju stoje samo dva za show-business prihvatljiva načina starenja – da se pretvore u blajhane camp-tetkice ili uglađene poznavatelje francuskih vina i antikviteta, oni su pokušali sa srednjim putem.

Vratili su se temeljnom zvuku po kojem ih poznajemo i volimo, ali su ga diskretno usporili, prilagodili pretežnom slušanju u kući, a ne u klubu ili na tulumu. Sve je tu: jednostavni, artificijelni ritam, vijoreći refreni, distancirano, gotovo mehaničko pjevanje i aranžmani koji su poput muzičke varijante disko-kugle – i najbanalniju strofu pretvaraju u svjetlucavu mini proslavu. Sve je tu, samo s malo otpuštenim gasom. Album je producirao Trevor Horn reanimirajući na trenutke zvučni inventar koji pamtimo iz njegovog rada s Frankie Goes To Hollywood – tobogane sintisajzera, oštro nasjeckane gitarske intervencije i napumpani vokal. 
 
Pet Shop Boys su oduvijek bili pronicavi socijalni komentatori, ali na "Fundamental" se u nekoliko navrata samouvjereno osvrću na britansku političku scenu, imigraciju, Irak, te sveprisutnu paranoju. Njihov pristup tim temama nije samoljuban i parolaški, kako to obično biva u pop glazbi, ali nije ni dosljedno uspješan. Naime, muzika ovakve vrste ne podnosi pretjerano elaboriran tekst. Ona prirodno teži ka kratkom i upečatljivom, k ponavljanju prije nego objašnjavanju. "I bought a ticket to the revolution and cheered when the statues fell", jedan je od uspješnijih primjera jingleovskog načina u koji Pet Shop Boys sabijaju svoje utiske o aktualnoj britanskoj politici.

________________________________

________________________________
Copyright © 1993 - 2024. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
br_1085_150.jpg