KONFERENCIJA UJEDINJENIH NARODA O TRGOVINI ORUŽJEM

ORUŽJE IZ BiH U IRAKU

Na nedavno održanoj konferenciji Ujedinjenih naroda o trgovini oružjem sudionici nisu uspjeli postići dogovor o finalnom dokumentu, odnosno preporukama, a najvećom preprekom ispostavila se ne ilegalna trgovina oružjem, već ona legalna, i to prije svega oružja korištenog u ratu u Bosni i Hercegovini. Naime, unatoč tome što je na snazi moratorij na prodaju "bosanskog" oružja, trgovina tim oružjem, koju stručnjaci nazivaju najvećim transferom oružja nakon Drugog svjetskog rata, još uvijek nije završena, a glavno je njezino odredište Bliski istok, odnosno Irak i Afganistan.

Prema procjenama UN-a, oko jedne četvrtine trgovine oružjem, koja godišnje iznosi oko 4 milijarde dolara, odvija se ilegalno, no dodatni je problem netransparentno legalno trgovanje oružjem. Prema izvještaju organizacije Amnesty International od prije dvije godine, primjerice, iz Bosne je u Irak poslano na tisuće komada oružja, kojemu se, međutim, izgubio svaki trag, prije svega zbog velikog i kompliciranog lanca prodaje u kojemu sudjeluje i po desetak različitih dobavljača. Isto tako, baš ovih dana američka i bosanska vlada dogovaraju pošiljku oružja sovjetskog tipa u Afganistan, no organizacije koje se bore protiv trgovine oružja, a koje su također sudjelovale na UN-ovoj konferenciji, žele da se ono umjesto toga uništi.

Prema podacima europskih promatrača, prije nego što je prošle godine na snagu stupio moratorij, u Irak je iz Bosne poslano oko 290.000 komada ručnog oružja i 64 milijuna rundi municije, a američkoj je vojsci ovo oružje naročito atraktivno upravo zato jer je u pitanju oružje sovjetskog tipa kojim vješto rukuju afganistanski i irački borci, odnosno policije i vojske tih zemalja. U nedavnom izvještaju Amnesty Internationala navodi se i slučaj transporta 99 tona automatskih pušaka iračkoj policiji, za koje se, međutim, ne zna gdje su završile. Organizacija navodi da su u transferu sudjelovale po jedna tvrtka iz Sjedinjenih Država, Bugarske i Moldavije, no ova treća, pod imenom Aerocom, dan prije transporta oružja izgubila je dozvolu za zračni prijevoz nakon pritužbi Europske Unije na slabe sigurnosne uvjete.

Prema AI-ju, Aerocom je navodno i povezan s trgovcem oružja Viktorom Boutom, koji se nalazi na crnim listama UN-a i američke vlade zbog opskrbe oružjem pobunjeničkih skupina diljem Afrike. Nitko, uključujući i američke obrambene tvrtke koje su transfer dogovorile, navodno ne zna gdje je dotično oružje završilo, no bosanska vlada unatoč tome namjerava višak oružja donirati afganistanskoj vladi čim istekne moratorij. Ta je, pak, namjera u suprotnosti s onom UN-a, koji želi da se oružje uništi, i koji je od kraja prošle godine do danas već organizirao uništavanje 90.000 komada ručnog oružja. Transport tog oružja NATO-ove su snage u Bosni ranije bile namijenile Koalicijskim snagama u Bagdadu, ali je taj deal pod pritiskom Europske Unije otkazan.

IRAK

SUDITI I AMERIKANCIMA!

Iračka ministrica za ljudska prava Wijdan Michael najavila je da će od Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda uskoro zatražiti ukidanje imuniteta od sudskog progona koji je pripadnicima Koalicijskih snaga u toj zemlji dodijeljen još prije tri godine. Ukoliko im to ne uspije, najavila je ministrica, tražit će barem da se iračkoj vladi omogući aktivno sudjelovanje u istragama ratnih zločina za koje se sumnja da su ih počinili američki vojnici.

Iako se Iračani praktički od početka američkog napada na tu zemlju žale zbog stotina ubijenih i mučenih civila, kao i situacije u zatvoru Abu Ghraib, tek je nedavni skandal oko navodnog silovanja i ubojstva iračke djevojčice od strane američkih vojnika bio kap koja je prelila čašu i iračke vlasti nagnala da zatraže ukidanje imuniteta koalicijskim vojnicima. Irački premijer Nuri al-Maliki objasnio je, pak, da je "američko odbijanje da se uspostavi red u vojsci ohrabrilo vojnike da čine zločine protiv civila".

Dekretom koji je 2003. godine donijela privremena američka uprava u Iraku "svi pripadnici multinacionalne vojske, svi djelatnici stranih misija, nekretnine, financijska sredstva i druga imovina, te svi međunarodni konzultanti" dobili su imunitet od sudskog progona u Iraku, uključujući "zatvor, pritvor ili bilo kakav drugi oblik zakonskog procesuiranja od strane iračkih sudova i drugih institucija", a nakon uspostave iračke vlade sredinom 2004. godine taj je tekst jednostavno prilijepljen na UN-ovu rezoluciju kojom je ozakonjena američka okupacija Iraka.

Agencije Reuters i Associated Press također su izvijestile da su silovanje i ubojstvo 14-godišnje iračke djevojčice i troje članova njezine obitelji razlog zbog kojeg su irački pobunjenici, u znak osvete, ubili troje američkih vojnika, no američke vlasti tvrde da dva slučaja ni na koji način nisu povezana. Amerikanci, tvrde novinari, i inače umanjuju ozbiljnost situacije kada je u pitanju odašiljanje informacija o stanju u toj zemlji, pa tako Rod Nordland, šef ureda Newsweeka u Bagdadu, tvrdi da, zahvaljujući naporima američke administracije, većina Amerikanca uopće ne zna koliko je zaista situacija u Iraku strašna, te da gotovo nikakav napredak nije postignut. Dodao je i da je američka vojska neke od novinara koji su iz Iraka izvještavali u okrilju vojske stavila na "crnu listu" jer nije bila zadovoljna njihovim radom.

VELIKA BRITANIJA

EUROSKEPTIČNI KONZERVATIVCI

Predsjednik britanske Konzervativne stranke David Cameron nedavno je najavio izlazak svoje stranke iz europske koalicije Europska narodna stranka – Europski demokrati (EEP-ED), kao i osnivanje nove europske grupe stranaka koja bi trebala okupiti istomišljenike britanskih Konzervativaca. Britanski zastupnik u Europskom parlamentu Geoffrey Van Orden u magazinu Europe's World objašnjava da će ova, naoko marginalna stvar imati velike posljedice na konstituciju europskog parlamenta, s obzirom da će britanski Konzervativci, a vjerojatno i neke druge stranke, istupiti iz EEP-ED-a kao većinske parlamentarne grupacije i time poremetiti ravnotežu u tom tijelu.

Van Orden objašnjava da britanska Konzervativna stranka danas podržava nacionalni suverenitet, odgovornu vladu, slobodno tržište, deregulaciju i otvorenost svijeta, kao i snažnu sklonost atlantskim integracijama u pitanjima obrane i vanjske politike, čime, smatra on, reflektira stavove većine građana Velike Britanije, a vjerojatno i nekih drugih zemalja. Za Konzervativce je, međutim, problem u tome što u Europskom parlamentu ne postoji značajna stranka koja bi zastupala navedene stavove, pa su oni odlučili istupiti iz sporne koalicije i "osnovati novu geopolitičku snagu koja će Europsku Uniju usmjeriti u drugom pravcu". Konzervativac Van Orden smatra i da se ustroj EU svakako mora promijeniti, primjerice, način na koji se biraju parlamentarni zastupnici, a kojim se odabiru kandidati koji ne dovode u pitanje fundamentalne postavke EU, čime se, smatra on, onemogućava realno zastupanje stavova birača.

Stavovi koje podržava EEP-ED, a s kojima se britanski konzervativci ne slažu brojni su: od zajedničke europske vojske i pravosudnog sustava, preko eura i zajedničkog sustava oporezivanja, pa do ukidanja popusta koji Velika Britanija ima na davanja u zajednički budžet, kao i ukidanje britanskog stalnog članstva u Vijeću sigurnosti UN-a. Britancima se ne sviđa ni činjenica da im je jako teško u domovini održavati imidž euroskeptika, budući da su istovremeno vezani s "izrazito federalističkim blokom parlamenta", odnosno EEP-ED-om.

Samostalni, odnosno ujedinjeni s istomišljenicima, smatraju britanski Konzervativci, njihova se podrška više neće moći uzimati zdravo za gotovo, a prebrodit će se i razne druge praktične prepreke koje su ih dosad činile "nevidljivima i bezubima". Nova grupacija, koja sada sebe ponosno naziva euroskeptičnom, bit će četvrta po veličini u Europskom parlamentu, a možda i veća, nakon što u potpunosti profunkcionira i počne privlačiti druge stranke.

RUSIJA

PROJEKT PROTIV PUTINA

Nekoliko stotina ruskih disidenata, uključujući i bivšeg premijera Mihaila Kasjanova, šahovskog prvaka Garija Kasparova i dvoje bivših savjetnika ruskog predsjednika, organizirat će u Moskvi konferenciju "Drugačija Rusija", koja će se održati u isto vrijeme kada i samit G-8 zemalja u Sankt Peterburgu, u znak protesta protiv načina na koji predsjednik Vladimir Putin vodi zemlju.

Projekt "Drugačija Rusija" okuplja ljude različitih političkih usmjerenja, od komunista do nacionalističke desnice, no svima im je zajednički cilj da pred svjetskim čelnicima Putinovu Rusiju razotkriju kao "lažnu fasadu iza koje službene vlasti vode rat protiv nezavisnog civilnog društva". Organizator konferencije Andrej Ilarjonov, koji je prošle godine bio prisiljen dati ostavku na mjesto ekonomskog savjetnika u Kremlju zbog kritiziranja službene politike, tvrdi da su ruske vlasti "monopolizirale cjelokupnu ekonomiju, politiku, ideologiju i građansko društvo", dok Jurij Džibladze iz nezavisnog Centra za razvoj demokracije i ljudska prava objašnjava da to što Putin radi "nije samo ograničavanje demokracije, već potpuni razlaz od demokratskog sustava".

Međunarodna organizacija Freedom House koja prati stanje demokracije u svim svjetskim zemljama još je prije dvije godine Rusiju ocijenila kao "neslobodnu", za razliku od "djelomično slobodne", kakvom ju je ocjenjivala do tada, a jednim od najvećih problema smatra se i činjenica da većina ruskih građana pristaje na ograničene građanske slobode u zamjenu za red i ekonomski prosperitet.

Iako ruske vlasti nisu pokušale represivno spriječiti okupljanje opozicijskih aktivista, ruski poslanik na samitu G-8 zemalja otvoreno je apelirao na predstavnike zapadnih država da ovo okupljanje ignoriraju, dodavši da će njihovo eventualno sudjelovanje u toj konferenciji ruske vlasti smatrati "neprijateljskom gestom". Unatoč tome, nekoliko stranih diplomata, uključujući dvoje američkih predstavnika, najavili su sudjelovanje na alternativnoj konferenciji, a organizatori te konferencije tvrde i da su ih vlasti na različite načine pokušale prisiliti da odustanu od svoje namjere.

INTERNET

"GOOGLE - LJUDIMA!"

Njemačko-talijanska skupina multimedijalnih umjetnika pokrenula je na Internetu projekt pod nazivom Google Will Eat Itself (Google će pojesti sam sebe), kojim, kako kažu, žele "razotkriti totalni monopol na informacije, slabosti novog globalnog sustava oglašavanja i renesansu novog ekonomskog balona". Projekt, naime, funkcionira tako što su umjetnici na svoju ruku uz pomoć programa Adsense na velik broj Internet stranica postavili stotine tisuća malih tekstualnih oglasa za Google, pa sada svaki korisnik koji posjeti neku od tih stranica nesvjesno pokrene proceduru uz pomoć koje organizacija GWEI dobije od Googlea malu novčanu uplatu za tu marketinšku uslugu. Google organizaciji svakog mjeseca pošalje ček s određenim iznosom, a kada se skupi dovoljno novca organizacija ga uloži u kupovanje Googleovih dionica.

Projekt GWEI na ovaj je način do sada kupio 91 dionicu Googlea u vrijednosti od 38.511 dolara, a krajnji je cilj projekta kupiti sve dionice, nakon čega će ovaj Internet pretraživač potpuno prijeći u vlasništvo svojevrsne društvene kompanije pod imenom Javna kompanija Google ljudima. To će dioničarsko društvo potom dionice vratiti korisnicima koji su ih nesvjesnim klikanjem na Internet stranice s reklamama kupili, pa će Google u dalekoj budućnosti postati društveno vlasništvo.

Iako je projekt zapravo simbolički, budući da će umjetnicima trebati milijuni godina da na ovaj način steknu vlasništvo nad čuvenom Internet kompanijom, njegova je svrha, kako kažu, "dekonstruirati nove mehanizme globalnog oglašavanja", odnosno pokazati realnost takvog marketinga, a realnost je da se vrijednost Googlea danas procjenjuje "na veću od svih švicarskih banaka zajedno". Google je dosad pronašao i isključio tri od 40-ak računa koje je projekt GWEI postavio na Internet stranice diljem svijeta, a pisma koja je tim povodom Google uputio projektu mogu se pročitati na njihovoj Internet stranici. Na Internet stranici projekta GWEI nalazi se i obrazac koji treba ispuniti građanin koji želi postati dioničar fiktivnog društva "Google ljudima" i jednog dana kupiti dionice Googlea, čija vrijednost danas iznosi 423.20 američkih dolara.

STANOVANJE U NEW YORKU

"RUPE" ZA ŠTAKORE

Newyorški tjednik Village Voice u najnovijem broju donosi reportažu o stanovanju u Velikoj jabuci pod egidom "Deset najgorih stanodavaca u New Yorku", prema kojemu Dioklecijanova palača izgleda kao elitni hotel, a mutni poslovi tvrtki za stanoupravu kao finska vlada. Najgori stanodavac u Sjedinjenim Državama, barem što se New Yorka tiče, prema Village Voiceu definitivno je Odjel stanovanja i gradskog razvoja (HUD), federalna državna agencija koja bi se trebala brinuti za stanje zgrada u državnom vlasništvu.

Ta agencija, međutim, u ovom gradu već godinama privatnim koncesionarima dozvoljava financijska marčapijanja koja su dovela do neviđenog propadanja zgrada, naročito u dijelovima Manhattana, Harlema i Brooklyna, i zbog kojeg stanari tih zgrada žive u raspadnutim, trulim stanovima po kojima nesmetano šetaju horde štakora, s gnjilim stubištima, pokvarenim instalacijama i kuhinjskim aparatima, jednom riječju, u stanovima nalik narkomanskim rupama.

Nedavno je dotična federalna agencija započela deložacije mahom siromašnih stanara, a one su tek privremeno spriječene zahvaljujući tužbama koje su u ime stanara podignuli brojni newyorški odvjetnici. Iako je, naime, federalni sud New Yorka ove deložacije proglasio neustavnima i protivnima pravilniku HUD-a, mnogi su stanari pod pritiskom ucjena i sitnih podmićivanja već napustili stanove u kojima, po zakonu, imaju pravo živjeti. Razlog ovih agresivnih izbacivanja stanara, tvrde njihovi odvjetnici, leži u činjenici da su sporne dijelove grada gradske vlasti zamislile kao buduće elitne kvartove, u kojima za siromašne neće biti mjesta. Toj tvrdnji u prilog ide činjenica da su među izbačenim stanarima i mnogi koji već godinama, ako ne i desetljećima, žive u ovim stanovima i uredno plaćaju stanarine, pa prema tome nema nikakvog legalnog opravdanja za njihovu deložaciju.

Newyorški list piše da korijen ovog najnovijeg skandala leži u onom ranijem koji se dogodio tijekom 1990-ih, kada su građevinski investitori masovno iskorištavali rupe u zakonu koje su im omogućavale uzimanje velikih kredita, tobože za renoviranje, temeljenih na prenapuhanim vrijednostima zgrada, da bi onda taj novac trošili na druge stvari dok su zgrade propadale. Prema podacima organizacije Harlem Operation Take Back, špekulanti nekretninama na ovaj su način grad prevarili za oko 200 milijuna dolara.

Dužnost državne agencija bila je, pak, da nadgleda kako se koriste njihovi krediti, no agencija se sve to vrijeme uredno oglušivala o upozorenja njezinog vlastitog glavnog inspektora, koji je još 1997. godine agenciju upozorio da je dotični kreditni program "dizajniran na način da omogućava riskantne poslove s nekretninama, prodaju zemljišta i financijske sheme, nerealne procjene vrijednosti nekretnina i lažne ili prevelike najamnine". Unatoč upozorenjima, agencija je nastavila korumpiranim investitorima davati povoljne kredite, a ovi su ih za to vrijeme varali i maltretirali stanare. Na taj je način prodano 200-injak zgrada namijenjenih renoviranju, a sudbina njihovih stanara neizvjesna je, budući da se oni, za sada još uvijek bezuspješno, bore za privatno-javni oblik vlasništva koji bi im omogućio da u njima nastave živjeti.

Tena ERCEG