CALEXICO: "GARDEN RUIN"

USPAVANI PROTEST

Joey Burns i John Convertino su uvijek imali oštro oko za uočavanje raskoraka između pojedinačne egzistencije i općih pravila. Ta empatija i pronicavost u pjesmama je prerastala u oblik suptilnog angažmana, obilježenog više pozivom na toleranciju i socijalnu osjetljivost, nego iskazivanjem profiliranih političkih stavova. No, trend upadljivog politiziranja pop i rock muzike, koji je zahvatio skoro svih, od Flaming Lipsa do Pet Shop Boysa, nije zaobišao ni njih, pa je Garden Ruin njihov prvi album koji pretendira na sveobuhvatniji komentar "velikih tema". To se odrazilo i na formi.

Glavna obilježja glazbe Calexica, prostornost, evokativnost i neužurbanost, prepustila su mjesto sažetijim, konvencionalnije konstruiranim skladbama. Americana, koja je donedavno bila rastopljena u jazz, mariachi i podložna filmskim utjecajima, sada je koncentriranija i bliža rocku i alt-countryju. Instrumentala, koji su oduvijek dijelili njihove albume na prostrane zvučne parcele, s upečatljivim morriconeovskim temama raštrkanim kao kosti u pustinji, više nema. Sada svaka pjesma, kao dobro podmazani mehanizam, odrađuje svoj cilj, a cilj joj je gotovo uvijek neki vid protesta. Tu dolazi do izvjesnog nesrazmjera.
 
Garden Ruin je, gledamo li ga kao protestni album, prilično uspavan. Odsviran uglavnom u sporijem i srednjem tempu, aromatiziran reverbom i povremenim pjevanjem na španjolskom i francuskom, ostavlja dojam da autori svoj angažman shvaćaju više kao nužno negodovanje, nego kao inicijativu za neku vrstu promjene. Dvije skladbe - "Letter to Bowie Knife" i "All Systems Red", izbjegavaju takvu sudbinu. Prva zbog čvrstog ritma koji uvjerljivo podržava stihove i druga kao primjer koliko duboko, i koliko dobro, Calexico mogu prodrijeti u teritorij Mogwaia i Sonic Youtha, a da pri tom ne izgube osobnost. Vješto komponiran, solidan album, koji pokazuje želju izlaska iz prepoznatljivih okvira. Osobno bi me više veselilo da su pošli u smjeru koji da naslutiti kraj albuma – onom disonantnijem i energičnijem – ali ne sumnjam da će Garden Ruin popularnost dugovati upravo svojoj konvencionalnoj formi.

________________________________