Dok kreće novi rat, koji bi ponovno mogao zapaliti cijeli Bliski istok, on zabavlja svjetsku javnost. Nije mu to, doduše, namjera, kao ni kada opetovano ljosne s bicikla ili se umalo uguši jedući perece, ali je ovaj put šaljivdžija daleko nadmašio sve to.

Svi mediji u svijetu cirkularno su objavili njegovu "opservaciju", nehotice izbrbljanu u mikrofon za koji nije znao da je uključen, da "Hezbollah treba prestati raditi sranja i sve će biti gotovo". Ali, time je nezasluženo pala u drugi plan još duhovitija Bushova izjava kojom je preporučio Rusiji da gradi demokraciju kao u Iraku.
 
Na to je Putin, uz cerekanje stotina prisutnih novinara, uzvratio da Rusiji Irak baš i ne izgleda kao uzor koji bi trebalo slijediti, što će reći da nije svaka pita iz američke pećnice za prste polizati. Ali, ni sada kada se iz te pećnice puši i dimi sve u šesnaest, Amerikanci nikako da vide ono što je bilo jasno od samoga početka.
 
To je da će američka intervencija u Iraku, koja je navodno trebala pogoditi u srce islamistički terorizam, naprotiv ovome samo dati novu snagu i još ujediniti protiv Amerike i Izraela dva nepomirljiva krila islamskog svijeta – sunite i šiite. Intervencija u Iraku prvi put je donijela dominaciju šiita nad sunitima u toj zemlji, zbog čega se ondje angažirala udarna igla sunitskog ekstremizma Al-Qa'ida, koje dotad tamo nikada nije bilo.
 
A kada su pomislili da su barem dobili na svoju stranu šiite, Amerikancima se zbog pretjeranog zatezanja struna s najvećom šiitskom zemljom Iranom, i to odronilo pod nogama. Šiitski muslimani iz Libanona, organizirani u vjersku miliciju Hezbollaha, napali su u pograničnom području grupu izraelskih vojnika, zarobivši dvojicu (prethodno je nešto slično napravio i palestinski Hamas, pa je očita koordinacija, iako je ovaj posljednji sunitskih korijena).
 
Time su najvjerojatnije namjerno izazvali Izrael da intervenira, jer je Hezbollah jedan od rijetkih u arapskome svijetu koji se s njime znao vojnički nositi. Ali možda i više od toga ovo bi mogla biti poruka Irana da se u slučaju da ga Amerikanci ili Izraelci (ili oboje) napadnu neće braniti samo na svome teritoriju, nego će frontu proširiti sve do Izraela.
 
Kako god, bilo bi pretjerano optužiti Amerikance, pa i njihovog neizlječivo zabavnog predsjednika, za ovu najnoviju eksploziju nasilja u Libanonu odnosno Izraelu. Kao što bi, naravno, bilo pretjerano okrivljivati ih što islamski svijet izgleda, kako se i iz ovog najšturijeg prikaza vidi, kao  vrlo komplicirana konstrukcija s vrlo labilnim težištem.
 
Ali su svakako odgovorni za ono što ne biste dozvolili ni svome djetetu pred nekim muzejskim ili galerijskim eksponatom sličnog opisa – da u tu delikatnu konstrukciju diraju. A pogotovo su odgovorni što se u to "sranje" pačaju tako da uvijek primjenjuju pravilo, prvo, da je Izrael uvijek u pravu i, drugo, ako i nije – primjenjuje se prvo.

Marinko ČULIĆ