* VELIKA retrospektiva Rembrandtova stvaralaštva koja obuhvaća djela tog flamanskog slikara iz raznih krajeva svijeta, otvorena je ovog vikenda u Berlinu u prigodi 400. obljetnice slikareva rođenja (1606.-1669.) Sve do 5. studenog gradski će Kulturforum predstaviti tri izložbe na kojima će se javnost upoznati i s djelima njegovih učenika. U Slikarskoj galeriji (Gemaeldegalerie), na izložbi pod nazivom "Rembrandt. Genije u potrazi", moći će se vidjeti 80 slika ovog majstora kontrastiranja svjetla i sjene, napose "Djevojka na prozoru", "Mojsije baca ploče zakona" i "Menonitski svećenik Anslo razgovara sa svojom ženom". Djela dolaze iz berlinskog državnog muzeja, ali i iz Londona, Los Angelesa, Sankt Peterburga i Dresdena. Odjel za bakrorez gdje se izlažu dvije zbirke, "Rembrandt. Crtač" i "Rembrandt. Majstor bakroreza", otkriva crteže i bakroreze velikog umjetnika. Za kraj, 4. i 5. studenog održat će se međunarodni simpozij na kojemu će najvrsniji stručnjaci raspravljati o osjetljivoj temi autentičnosti djela koja se pripisuju ovom slikarskom geniju.

* IKONA, pronađena nakon anonimnog telefonskog poziva u kanti za smeće u središtu Sankt Petersburga, odgovara jednoj s popisa od 221 nedavno ukradene umjetnine iz muzeja Ermitaž. Policija sumnja da je poziv uputio trgovac umjetnina ili privatni kolekcionar koji je nakon medijske objave shvatio da je ta sveta slika ukradena te je se želio riješiti.
"Radi se o remek-djelu optočenom draguljima, koje odgovara jednom s popisa ukradenih umjetnina iz muzeja u Sankt Petersburgu", objavio je policijski glasnogovornik Vladislav Kiriljov. Ikona je pronađena u kanti za smeće nakon što je policija uputila poziv građanima da pomognu u potrazi za ukradenim umjetninama, čija je ukupna vrijednost procijenjena na 5 milijuna dolara. Press služba muzeja Ermitaž objavila je da je to vjerojatno najvrednije djelo s popisa: radi se o ikoni Svi sveti iz 1893. naslikane na drvetu sa srebrnim okvirom optočenim dragim kamenjem: smaragdima, safirima, granatima i tirkizima.
 
* RAČUNALNE simulacije pokazale su kako se u ranom svemiru tamna tvar spojila s uobičajenim plinovima i stvorila male galaktike i kako su se te male galaktike milijardama godina spajale da bi stvorile velike zvjezdane sustave kao što je Mliječna staza. No, rezultat tih simulacija je i jedna zagonetka. Pokazalo se, naime, da bi gustoća tamne tvari trebala biti najveća u središtima galaktika, dok su promatranja kretanja zvijezda otkrila da je jezgra tamne tvari u galaktikama danas uglavnom "ispuhana", a njezina gustoća ostaje nepromjenjiva tisućama svjetlosnih godina. "Znamo za taj 'problem' više od deset godina", kaže Sergey Mashchenko s kanadskog Sveučilišta McMaster u Hamiltonu. Astronomi su predlagali nekoliko mogućih "rješenja" te anomalije. Na primjer, mislili su da bi tamna tvar mogla "bježati" zbog neke egzotične sile, koja osim gravitacije djeluje među česticama i tjera ih na međusobno sudaranje, nalik biljarskim kuglama.
 
Sada su, pak, Mashchenko i njegovi kolege dokazali da se smanjivanje gustoće tamne tvari događa uslijed eksplozija masivnih zvijezda na kraju njihovog života. Na svom vrhuncu, takve supernove mogu sjajiti jače od galaktika u kojima se nalaze. Mashchenko misli da bi ti šok-valovi iz supernova morali djelovati na međuzvjezdani plin u galaktikama te da bi gravitacijski poremećaji koji nastaju uslijed tog "zapljuskivanja" plina morali otupljivati šiljke gustoće tamne tvari u središtima galaktika…
 
* GALERIJA Tate Modern, jedna od glavnih umjetničkih znamenitosti u Londonu, pokrenula je projekt širenja u obliku neke vrste kubističke Babilonske kule staklenih površina koji bi se trebao otvoriti u povodu Olimpijskih igara 2012. godine. Spojeno s preuređenom elektranom u koju je smješten Tate Modern, na južnoj obali Temze, proširenje visoko 70 metara trebalo bi stajati 215 milijuna funti, koje bi uglavnom financirao privatni sektor. Londonska gradska uprava potpisala je ček vrijedan sedam milijuna funti za taj projekt koji su osmislili arhitekti Jacques Herzog i Pierre de Meuron, tvorci prve zgrade. Tate Modern, koji okuplja međunarodnu modernu umjetnost od 1900. do naših dana, s najvećim autorima 20. stoljeća - Picassom, Dalijem, Warholom - ugostio je više od četiri milijuna posjetitelja prošle godine, više nego dvostruko od predviđenog.
 
* KARLO V. Habsburški, prvi kralj ujedinjene Španjolske i car Svetog Rimskog Carstva, najmoćniji europski vladar u prvoj polovini 16. stoljeća, morao je abdicirati na vrhuncu vladavine zbog gihta, objavili su španjolski znanstvenici. Naime, istraživanja na Karlovom malom prstu, koji je odvojen od ostatka tijela i sačuvan, nedvojbeno su dokazala da je vladar patio od teškog gihta, objavio je Jaume Ordi sa sveučilišta u Barceloni. Giht, upala zglobova (artritis) uzrokovana stvaranjem kristala mokraćne kiseline u zglobovima, poznat je kao bolest kraljeva jer je u prošlosti bio povezivan s prekomjernim uživanjem u alkoholu i proždrljivošću, odnosno visokim životnim standardom; to je bila svojevrsna kazna za lagodni stil života. Na vrhuncu svoje 40-godišnje vladavine (1516.-1556.) Karlo V. je pod svojom vlašću imao teritorije u Europi, Aziji, Africi i osvojene dijelove kraljevstva Inka u Peruu i Asteka u Meksiku.

________________________________

MUMOK - MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI U BEČU
BEUYSOV AKCIONIZAM

Dva desetljeća navršila su se početkom godine od smrti Josepha Beuysa, jedne od najkontroverznijih, ali i najznačajnijih umjetničkih osobnosti 20. stoljeća. Djela prožeta avangardističkom utopijom oslobađanja svijeta i čovjeka kroz umjetnost, Beuys je svojim likovnim radovima i akcijama inspirirao nadolazeće umjetničke generacije kao malo koji drugi umjetnik. U bečkom Muzeju za modernu umjetnost (MUMOK) 3. kolovoza otvorena je izložba "Joseph Beuys – iz zbirke MUMOK-a", na kojoj je prvi put u cijelosti predstavljena "Kölnska mapa", opsežna grafičko-slikarska zbirka koja bitno

doprinosi razumijevanju Beuysova akcionističkog i skulpturalnog djela. Nadalje, tu su rani objekt "Vrata" (1954.-56.), u Beču produciran rad "Bazični prostor mokro rublje" (1979.), te dokumentacija akcije "Crpka za med" iz 1985. "Kölnska mapa" sastoji se od 64 rada na papiru nastalih između 1945. i 1973., što ih je prikupio jedan kölnski kolekcionar prije nego što su prešli u fundus zbirke bečke Zaklade Ludwig.

U mapi, koja egzemplarno obuhvaća Beuysovo crtačko djelo, nije izostavljena nijedna tema dominantna za Beuysov umjetnički rad i mišljenje, od tema zemljopisne ili fizikalne prirode, preko promišljanja čovjeka, posebice žene, koju autor skicira u mitskim odnosima i simboličkim radnjama, kao što je to slučaj u radovima "Debela djevojčica" ili "Planinarka", do listova koji dokumentiraju Beuysovu fascinaciju biologijom i životinjskim svijetom.

Jedno od prvih Beuysovih djela kupljenih za Zbirku Ludwig bila je instalacija "Bazični prostor mokro rublje", čija je prva verzija nastala u siječnju 1979. u bečkoj Galeriji kraj Sv. Stjepana, dok je nekoliko mjeseci kasnije adaptirana za Bečku secesiju. Ishodište za instalaciju bilo je, prema autorovu kazivanju, posjet bečkoj palači Liechtestein, adaptiranoj kao privremeni prostor za Muzej moderne umjetnosti, za Beuysa, međutim, posve nepogodnim prostorom u kojem se "može vješati samo mokro rublje".

Djelo "Vrata" – izgorjela vrata umjetnikova ateljea sa zečjim ušima i lubanjom čaplje – svjedoči o Beuysovim iskustvima sa starim mitovima, magijskim običajima i njihovim simbolima, dok je "Crpka za med" dokumentacija šestosatne akcije, realizirane u Beuysovu ateljeu u Düsseldorfu – aparata izrađenog uz pomoć za Beuysa tipičnih materijala kao što su mast, pust, figura zeca, med itd. Dokumentacija se sastoji od jedne kasete sa sitotiskom, petnaest fotografija, jedne audio-kasete i jednog sveska s tekstovima. Preko 130 publikacija o Josephu Beuysu i njegovu djelu, kojima raspolaže MUMOK, dostupno je publici putem informacijskog punkta, uređenog u muzeju. Izložba je otvorena do 29. listopada.

(Boris PERIĆ)

KNJIŽEVNOST
KING I IRVING: NEKA ŽIVI HARRY POTTER!

"Zadnje sam poglavlje gotovo dovršila još 1990., pa zato točno znam kako će priča završiti", rekla je nedavno J. K. Rowling, autorica serije romana o mladom čarobnjaku Harryju Potteru. "Jedan je lik naknadno pošteđen, ali moram reći da će dva umrijeti, premda to nisam željela", rekla je J. K. Rowling. "Trebalo je platiti cijenu. Ovdje imamo posla s apsolutnim zlom. Meta nisu sporedni likovi. Napadnuti su glavni - eto, tako sam napisala", objasnila je Rowling.

"Nemoj ubiti Harryja, neka preživi!", javno su, pak, J. K. Rowling ovih dana zamolila dva najpopularnija američka pisca, Stephen King i John Irving. "Držim fige Harryju", rekao je Irving na zajedničkoj konferenciji za medije održanoj poslije zajedničkog dobrotvornog javnog čitanja triju pisaca. Autor Svijeta po Garpu i niza bestselera kazao je da su se on i King osjećali kao predgrupe autorici Harryja Pottera. King je bio malo suptilniji – on je Rowling samo poručio da vjeruje u to da će ona "biti fer prema svom junaku". "Ne bih želio da Harry padne na slapovima Reichenbach", rekao je King aludirajući na napore Arthura Conana Doylea da ubije Sherlocka Holmesa. Pod pritiskom obožavatelja Conan Doyle je kasnije napisao priču u kojoj je otkrio da je slavni detektiv preživio pad. Rowling je rekla da joj pisanje zadnje knjige dobro ide te da se osjeća oslobođenom.
 
"Ne mogu još otkriti sadržaj, ali bit će zabavan na drugačiji način nego dosad jer sam konačno donijela odluku što će se točno dogoditi. Znam da će je neki ljudi mrziti, neki će je obožavati, ali tako i treba biti", rekla je. "Idem prema kraju koji sam oduvijek planirala. Par likova koje sam mislila ostaviti na životu će ipak umrijeti, ali jedan je dobio pomilovanje", izjavila je spisateljica ne želeći detaljnije objašnjavati.
 
Upitana o tome kakav je osjećaj ubijati izmišljene likove, J. K. Rowling je rekla kako razumije kad autor želi ubiti neki lik tako da nitko poslije njega ne može pisati nikakve nastavke koji uključuju taj lik otvarajući tako vrata onome čega se obožavatelji najviše boje – da će Harry morati umrijeti.

OSVAJANJE SVEMIRA
JAPAN NA MJESECU

Bitka za Mjesec u punom je jeku - SAD šalje astronaute 2015., Europa 2020., slične aspiracije imaju i Kina i Indija, a u "igru" se uključio i Japan koji na Zemljinom satelitu do 2030. želi izgraditi - naselje. Naime, japanska svemirska agencija (Jaxa) planira 2020. godine uputiti astronaute na Mjesec kako bi ondje izgradili naselje koje će u funkciji biti 2030. godine. Prema tom planu, predstavljenom na međunarodnoj konferenciji u Tokiju, za koji, međutim, još ne postoji nikakav proračun, Japan će početi projekt lansiranjem satelita u orbitu Mjeseca 2007. godine. U prvoj etapi u svemir će se lansirati brod bez posade radi prikupljanja uzoraka. U idućoj etapi, godine 2020., astronauti bi se trebali iskrcati na Mjesec i početi gradnju postaje te je završiti, kako se predviđa, u roku od deset godina.

"Izvedivost projekta na ovom stupnju nije još jasna. Moramo dobiti dopuštenje japanske vlade i naroda, iako je, sa strogo tehnološke točke gledišta, sve moguće u nekoliko desetljeća", pojasnio je glasnogovornik Jaxe Satoki Kukokava.