MAHFUZ

"April je mjesec prašine i laži." To bi vam, eto, bio moj odgovor kada biste me pitali za najdojmljiviju rečenicu kojom počinje neki roman. Tom rečenicom egipatski pisac Nagib Mahfuz započinje svoje "Razgovore na Nilu", jedan od pedesetak romana koliko ih je napisao za svojega 95-godišnjeg života. Mahfuz, jedini pisac arapskoga jezika koji je dobio Nobelovu nagradu, umro je u srijedu, 30. kolovoza, u jednoj kairskoj bolnici. Umro je od posljedica otkazivanja bubrega i upale pluća, premda su mu prije 12 godina namijenili bržu i brutalniju smrt. Jedan ga je islamski fanatik 1994. na ulici napao nožem, pokušavajući tako izvršiti volju lidera organizacije zvane Džihad, koji su još osamdesetih godina pozivali na likvidaciju Nagiba Mahfuza zbog navodnoga bogohuljenja u romanu "Djeca ulice". Piscu je nakon atentata paralizirana desna ruka, pa je posljednjih desetak godina morao diktirati svoje tekstove.

BOJKOT

Mahfuz je bio jedan od rijetkih arapskih intelektualaca koji je javno podržao potpisivanje egipatsko-izraelskog mira 1979., nakon čega su njegove knjige bojkotirane u mnogim arapskim zemljama, unatoč tome što se zalagao za prava Palestinaca. Odnos prema njemu nije poboljšan ni nakon što je 1988. dobio Nobelovu nagradu za književnost. Naprotiv, to je još samo pojačalo bijes islamskih radikala prema piscu "Kairske trilogije", "Sage o bijednicima", "Lopova i pasa", "Karnaka", "Tisuću i jedne noći"...

PRIMIRJE

Nagib Mahfuz je umro, a oni koji, za razliku od njega, misle da je Bliski istok pretijesan i za Arape i za Izraelce još uvijek su, hvala na pitanju, u izuzetnoj kondiciji. Takozvano primirje između Izraela i Libanona još uvijek više sliči predahu između dviju ratnih rundi negoli uvodu u mir. Izrael još uvijek drži Libanon pod zračnom, kopnenom i pomorskom blokadom, a Hezbollah i dalje odbija osloboditi onu dvojicu izraelskih vojnika čije je zarobljavanje bilo povod za rat.

KORPE

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kofi Annan u svojoj posredničkoj misiji uglavnom skuplja korpe i s jedne i s druge strane. Izraelskom premijeru Ehudu Olmertu ne pada na pamet prekinuti blokadu sve dok se međunarodne mirovne trupe ne rasporede uz izraelsko-libanonsku granicu, a do tada ne kani ni povući svoje snage sa zaposjednutog teritorija na jugu Libanona. Jedan od njegovih nezaobilaznih uvjeta je i bezuvjetno oslobađanje dvojice zarobljenih soldata. Tada bi se, veli Olmert, "primirje moglo održati i prerasti u pravi mirovni sporazum između Izraela i Libanona". Libanonski premijer Fouad Siniora na sve to izjavljuje kako je Libanon "posljednja arapska država koja će potpisati mir s Izraelom".

RAZMJENA

Mohammed Fneish, Hezbollahov ministar u libanonskoj vladi, izjavio je da neće biti bezuvjetnog oslobađanja dvojice Izraelaca i poručuje da će oni biti pušteni samo ako Izrael pristane na razmjenu zarobljenika. To je njegov odgovor na Annanov prijedlog da zarobljeni Izraelci budu predani libanonskoj vladi ili trećoj strani pod pokroviteljstvom Međunarodnog odbora Crvenog križa.

PROCJENA

A vođa libanonskog Hezbollaha šeik Hassan Nasrallah u intervjuu libanonskoj državnoj televiziji kaže kako "nikada ne bi zapovjedio otmicu dvojice izraelskih vojnika da je znao kako će to Izraelu poslužiti kao povod za razaranje njegove zemlje". Hezbollahov lider u tvrdi kako "nije mislio da postoji jedan posto šanse da će zarobljavanje izraelskih vojnika dovesti do rata ovakvih razmjera" i dodaje kako "strahote koje je Libanon prošao u proteklih mjesec dana ne bi smatrali opravdanim ni on, ni Hezbollahovi borci, ni zatvorenici u Izraelu i njihove obitelji".

NASTAVAK

A u pojasu Gaze i na Zapadnoj obali - nova ubojstva i nova hapšenja. Izraelski specijalci ubili su dvojicu Palestinaca u izbjegličkom logoru Balata na Zapadnoj obali i tvrde da se radilo o pripadnicima Brigada mučenika Al-Aqse, oružanog krila Fataha, pokreta pod ravnanjem palestinskog predsjednika Mahmouda Abbasa. U predgrađu Shijaiyeha u pojasu Gaze Izraelci su ubili još petoricu Palestinaca. Povećana je i kvota uhapšenih Palestinaca, pa bi zarobljeni izraelski kaplar Gilad Shalit – ako ikada dođe do te razmjene – mogao postići rekordnu cijenu: jedan za bog-te-pita-koliko-njih.

GAZI

Izraelci nisu jedini koji se u pojasu Gaze služe udarcima ispod pojasa. Portparol palestinske vlade Gazi Hamad izjavio je da Palestinci moraju prestati optuživati Izrael za sve svoje probleme, te upozorio da je pojas Gaze prepušten na milost i nemilost nasilničkim bandama. "Nada koju je donijelo izraelsko povlačenje zamijenjena je noćnom morom", kazao je Gazi Hamad.

KATOLIK

S Bliskog nam zapada za to vrijeme dolaze sumanute izjave. Bivši talijanski premijer Silvio Berlusconi obratio se mladim katolicima na skupu u Riminiju i poručio im da u Italiji trebaju živjeti samo Talijani i katolici. "Ljevica bi htjela multietničku i multikulturnu Italiju! Imigranti moraju štovati naše tradicije! Pet godina je premali rok za traženje talijanskog državljanstva!", lupetao je Silvek i izazvao reakcije Svete Matere Crkve iz čijeg mu je krila poručeno da potpuno pogrešno tumači katoličke korijene Italije, da je Crkva otvorena cijelom svijetu i svim religijama, te da je stoga blasfemično kazati da Italija mora biti talijanska i katolička.

DIWAN

Iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad pozvao je američkoga kolegu po funkciji i pameti Georgea W. Busha na izravno televizijsko sučeljavanje, u kojem bi Iran iskazao svoje viđenje svjetskih problema i njihovih rješenja. "Uvjet je da ne bude cenzure, posebice za američke gledatelje", poručio je drug Mahmo na press-konferenciji u Teheranu. Bijela kuća je munjevito odbacila Ahmadinejadovu ponudu, nazvavši je "pokušajem odvraćanja pozornosti". Može to nekome izgledati kao washingtonsko izmotavanje, ali zapravo nema nikakve štete što do tog karikaturalnog istočno-zapadnog diwana neće doći. Jer to i ne bi bio nikakav diwan nego združeni iransko-američki udar na rubriku "Greatest Shits". Hvala, ne treba!

HOSTIJA

Friška vijest iz Zagreba kaže: "Dvadesetogodišnji Turčin Y. K. izazvao je pravu pomutnju i zgražanje vjernika, časnih sestara i svećenika u zagrebačkoj katedrali kada se za vrijeme mise igrao s hostijom i zadržavao pred oltarom u utorak oko 18.25 sati. Mladi Turčin je zajedno sa svojom prijateljicom ušao u katedralu te prilikom pričesti došao do svećenika. Primio je hostiju, stavio je u usta, potom izvadio, mirisao, opipavao i dizao rukom iznad glave. Okupljeni građani te časne sestre i svećenici počeli su negodovati.

Uskoro se pribrao jedan od vjernika i Turčina izveo iz katedrale. Turčin je zajedno sa svojim pratiljom krenuo prema Trgu bana Josipa Jelačića gdje su ga uskoro uhvatili policajci koje je pozvao netko od očevidaca događaja koji je u katedrali shvaćen kao provokacija. Mladić je zadržan u policiji do jutros kada je odveden sucu za prekršaje.

Sud je mladog Turčina, uhićenog zbog nedoličnog i drskog ponašanja te vrijeđanja moralnih osjećaja građana, kaznio s više od 1000 kuna. Kako se doznaje u Policijskoj upravi zagrebačkoj, Turčin je odmah nakon toga napustio Hrvatsku." A kog bi vraga u njoj i radio?