KYOTO

GLOBALNO ZAGAĐENJE

Agencija Reuters izvijestila je da je u 2004. godini količina štetnih plinova u atmosferi dosegla najvišu razinu u posljednjih desetak godina, unatoč naporima koji su poduzeti u svrhu borbe protiv globalnog zatopljenja, prije svega Protokolu iz Kyota. Taj se podatak temelji na izvještajima koje su države poslale Sekretarijatu UN-a za klimu, a koji pokazuju da je 40 industrijaliziranih zemalja tijekom 2004. godine u atmosferu ispustilo 1,6 posto više ugljičnog dioksida nego godinu ranije, ili 17,8 milijardi metričkih tona više tog plina, većinom iz elektrana, tvornica i automobila, i to unatoč rastu cijene nafte.

Jedino je Japan smanjio ispuštanje štetnih tvari u atmosferu, dok su Europska Unija, Kanada i Sjedinjene Države zabilježile porast, s time da je upravo SAD odgovoran za najveći dio povećanja, ispustivši te godine čak sedam milijardi metričkih tona više ugljičnog dioksida u atmosferu. Sjedinjene Države također su i jedina industrijalizirana zemlja, uz Australiju, koja nije ratificirala Protokol iz Kyota, a kojim se potpisnice obvezuju da će do 2012. godine smanjiti emisije štetnih plinova za barem 5,2 posto ispod razine iz 1990. godine.

Podaci za 2004. godinu najsvježiji su dostupni, a oni pokazuju da je, nakon naglog pada 1990. godine, izazvanog prije svega raspadom Sovjetskog Saveza i njegove teške industrije, razina štetnih plinova sada opet u porastu, iako još uvijek 4,6 posto ispod nivoa iz 1990. Godinu ranije, naime, dosegnuto je čak 5,9 posto niže od postavljenog praga, no većina razvijenih zemalja u međuvremenu je povećala svoje nacionalne razine, a njima su se pridružili i neki novi zagađivači, poput Turske, dok Ruska Federacija, koja posljednjih godina doživljava ekonomski procvat, svoje podatke UN-ovom tijelu nije ni prijavila još od 1999. godine. Najsvježije brojke, osim toga, ne uključuju ni države "Trećeg svijeta", poput Kine i Indije, koje su, prema podacima UN-a, u 2000. godini bile drugi i peti najveći izvori plinova koji uzrokuju efekt staklenika. Ovi su podaci ujedno podosta isušili optimizam oko Protokola iz Kyota koji je vladao sredinom devedesetih, kada je ukupna količina ugljičnog dioksida bila smanjena za čak osam posto ispod one s početka devedesetih, no već nekoliko godina kasnije ona je ponovno počela kontinuirano rasti.

ČEŠKA

STERILIZACIJA BEZ ISPRIKE

U najsvježijem izvještaju UN-ove Komisije za ukidanje diskriminacije žena o Češkoj Republici dokumentirano je i oko 80 slučajeva Romkinja koje su potvrdile ranije optužbe da su prilikom poroda bile sterilizirane bez da su o tome bile pravovremeno obaviještene. U izvještaju se, naime, nalaze svjedočenja žena kojima su, većinom prilikom drugog poroda i u teškim trudovima, liječnici davali da potpišu komad papira, rekavši im da će umrijeti ukoliko to ne učine. Budući da je većina tih žena, kako kažu, zbog trudova bila u velikim bolovima i spremna "potpisati i vlastitu smrtnu kaznu", te da su sve one mahom nepismene, a liječničko osoblje nije im objasnilo da je u pitanju sterilizacija, ove Romkinje nisu ni znale kakvi su zahvati u pitanju. Lokalne organizacije za ljudska prava tvrde i da su neke žene dobivale novac u zamjenu za pristanak na sterilizaciju, a u UN-ovom izvještaju navedeno je 80 ovakvih slučajeva dokumentiranih nakon 2004.

Aktivisti za ljudska prava navode da je ova praksa u Češkoj ustanovljena još u vrijeme sovjetske ere, no s njom se nastavilo i u posljednjih 16 godina, i to ne samo u Češkoj Republici, već i u Slovačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj. Ove optužbe češkim su institucijama već ranije bile prezentirane, no relevantne institucije, uključujući i Ujedinjene narode, od njih nikada nisu dobile nikakav odgovor. U Europskom centru za prava Roma u Budimpešti tvrde i da je izrazito teško dokazati ovakve slučajeve, budući da bolnice taje informacije, no češkom pravobranitelju ipak je uspjelo tijekom godinu dana sakupiti dovoljno podataka da potvrdi navode Romkinja i od vlade hitno zatraži zabranu sterilizacije, kao i javne isprike i novčane kompenzacije za žene kojima je to napravljeno.

Nekoliko čeških Romkinja već je tužilo bolnice, mahom one smještene u gradu Ostrava na granici s Poljskom, u kojemu živi većina od oko 12 tisuća čeških Roma, no nijednoj još nije pošlo za rukom dobiti odštetu ili ispriku. Jedino što je dosad poduzeto promjena je formalne procedure za izvođenje sterilizacije, prema kojoj se ta operacija smije izvoditi najranije šest mjeseci nakon poroda.

KINA

ALIJANSA PROTIV SAD-a

Venezuelski predsjednik Hugo Chávez nedavno se vratio iz službenog posjeta Kini, prilikom kojeg su dvije vlade dogovorile daljnju ekonomsku suradnju, prije svega povećanje izvoza venezuelske nafte u Kinu, te zauzvrat kineska ulaganja u infrastrukturu ove južnoameričke države.

U svom uobičajenom stilu, Chávez je suradnju dviju zemalja nazvao "strateškom alijansom za izgradnju multipolarnog svijeta" koja će se usprotiviti "hegemoniji" Sjedinjenih Država, na što su kineski dužnosnici uzvratili diplomatskom šutnjom, očigledno ne želeći provocirati odnose sa SAD-om.

No, u pekinškoj Narodnoj skupštini Chávez je obećao povećati izvoz nafte u Kinu sa sadašnjih 155 tisuća barela dnevno na 500 tisuća do 2009. godine, odnosno milijun do 2012., a kineski predsjednik Hu Jintao zauzvrat je obećao da će podržati kampanju Venezuele da joj se dodijeli dvogodišnji mandat u Vijeću sigurnosti UN-a, kao i veliku ekonomsku pomoć, uključujući i razvoj komunikacijske mreže temeljene na optičkim kabelima, financiranje projekta izgradnje 20 tisuća stambenih objekata. Uz to, najavio je i investiranje pet milijardi dolara u različite energetske projekte, čime će se smanjiti ovisnost Venezuele o američkim investicijama i povećati ukupna proizvodnja nafte. Što se, pak, tiče mjesta u Vijeću sigurnosti UN-a, Venezueli je kineska podrška potrebna kao ravnoteža za američku podršku Gvatemali, koju ona želi vidjeti na rotirajućem južnoameričkom mjestu u tom tijelu.

Američki nezavisni stručnjaci procjenjuju, pak, da Venezuela, unatoč godinama zapuštenosti, još uvijek raspolaže dovoljno sofisticiranom tehnologijom za preradu teške nafte, kojom ta zemlja obiluje, te da je Kina ispravno procijenila da će upravo takva nafta postepeno dominirati svjetskim tržištem. Kina inače dnevno uvozi 2,3 milijuna barela nafte dnevno, i to mahom od Angole, Saudijske Arabije, Irana i Rusije, a u svim tim zemljama ona daje velike infrastrukturne projekte u zamjenu za naftu, minerale i druge sirovine.

Prema pisanju Los Angeles Timesa, osim u Venezueli, kineske kompanije aktivne su i u Argentini, gdje grade željezničku prugu u zamjenu za udio u argentinskoj naftnoj kompaniji Pluspetrol, u Brazilu sudjeluju u gradnji plinovoda, elektrana i transamazonske ceste od São Paula do Lime, u Boliviji namjeravaju uložiti 1,5 milijardu dolara u državnu naftnu kompaniju YPF Boliviano, dok su u Ekvadoru otkupile udio kanadske naftne kompanije koja tamo upravlja s dva najveća naftovoda.

Chávez je prilikom posjeta Kini naglasio i da se "divi" pokojnom kineskom diktatoru Mao Zedongu i pozdravio Kinesku revoluciju kao "jedan od najvećih događaja 20. stoljeća", dok je Financial Times uoči njegovog odlaska u Kinu objavio analizu venezuelske "revolucionarne" distribucije nafte, koja, zaključuje list, ne donosi dobrobit nikome osim pojedinim domaćim biznismenima i međunarodnim bankama.

MAURITANIJA

BIZNIS S DEVAMA

Zapadnoafrička država Mauritanija pronašla je potencijalno vrlo profitabilan način zarade za nomadsko stanovništvo te zemlje – preradu i izvoz devinog mlijeka, čije tržište, tvrdi UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu, vrijedi desetak milijardi američkih dolara.

Devino mlijeko, nešto slanije od kravljeg i s trostruko više vitamina C, već se stoljećima pije u Mauritaniji, no njegova prodaja sve donedavno smatrala se ponešto sramotnom. Prije petnaestak godina, međutim, britanska inženjerka Nancy Abeiderrahmane posjetila je tu zemlju kao studentica i začudila se apsurdnoj situaciji da Mauritanci mahom piju uvozno kravlje mlijeko, iako u toj zemlji stoke ima u izobilju, čak i više nego ljudi. Stoga je osnovala prvu u Africi i drugu u svijetu mljekaru u kojoj se pasterizira devino mlijeko.

Mljekara Tiviski sada od nomadskih farmera otkupljuje mlijeko po cijeni od 55 centi za litru, što je pristojan iznos s obzirom da dvije trećine stanovnika Mauritanije živi sa samo dva dolara dnevno. Ovi nomadi, pak, svoje deve muzu tamo gdje se zateknu, a zatim mlijeko šalju u mljekaru smještenu u glavnom gradu Nouakchottu kamionima ili na magarcima, a Abeiderrahmane, čija mljekara otkupljuje prosječno 12 tisuća litara mlijeka svakoga dana, tvrdi da je njezin posao tijekom godina bitno poboljšao standard farmera, jer im svakodnevni priljev gotovine, osim preživljavanja, omogućava i ulaganje u neke druge vrste poljoprivrede.

Neki lokalni stanovnici od ostatka mlijeka rade i hranjive obroke koji se distribuiraju po najsiromašnijim školama, dok se voda od proizvodnje mlijeka koristi i kao gnojivo za neke od rijetkih vrtova u ovom gradu smještenom na pješčanoj površini.

Prema podacima UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu, svjetska potražnja za devinim mlijekom u porastu je, ali je "problem" u tome što većinu mlijeka koje proizvede dvadesetak milijuna deva, koliko ih na svijetu ima, popije njihova mladunčad. FAO sada namjerava farmere naučiti kako povećati proizvodnju i plasirati mlijeko na zapadno tržište. Nancy Abeiderrahmane pošlo je, pak, za rukom proizvesti i sir, unatoč nedostatku za to povoljnih uvjeta, kao što su prirodno zgrušavanje mlijeka, koje se kod devinog mlijeka ne događa, te vlažnih i hladnih prostorija, koje su u ovoj saharskoj državi rijetkost. Taj sir, po teksturi nalik Camembertu, ali ukusa sličnog kozjem, već je dostupan engleskim sladokuscima u dućanima za izbirljive, poput Harrodsa.

INTERNET

GOOGLE IZGUBIO PARNICU

Američka Internet kompanija Google izgubila je u nedavnoj sudskoj parnici koju je protiv nje pokrenuo državni odvjetnik brazilskog grada São Paula, no istovremeno je i postavila presedan o tome na koji način će Internet kompanije surađivati s vladama koje od njih traže tajne podatke. Brazilska je vlada, naime, prvo od Googlea tražila da joj ustupi osobne podatke nekih korisnika njezinog sajta Orkut, za koje je sumnjala da su upleteni u lanac pedofilije, no pritom nije poštovala potrebnu proceduru pa je zahtjev poslala na adresu brazilske podružnice Googlea, umjesto u centralu u američkoj državi Californiji. Google je, pak, zahtjev odbio, pa je cijeli slučaj završio na sudu, koji je odlučio da kompanija mora dostaviti tražene podatke ili će biti kažnjena sa 900 tisuća dolara globe dnevno.

Stručnjaci i organizacije za ljudska prava ovaj su proces pozdravili kao izrazito pozitivan, budući da je njime na neki način izbalansirana, s jedne strane, potreba suradnje Internet kompanija s vladama, s druge, ona o zaštiti pojedinaca od progona represivnih vlada. Sada će se, naime, slični slučajevi rješavati na sudovima, i to protiv temeljne kompanije, a ne njezinih sestrinskih tvrtki u inozemstvu, pa će kompanije imati mogućnost odbiti zahtjeve, primjerice kineskih ili sirijskih vlasti o disidentima ili novinarima.

Internet stranica Orkut postoji od 2004. godine i ima oko 16 milijuna korisnika, a tijekom ove godine na njoj je postavljeno i oko 40 tisuća fotografija dječje pornografije, kao i brojne grupe koje zagovaraju rasizam, nasilje, antisemitizam i okrutnost prema životinjama. Google takve sadržaje redovito uklanja, no korisnici ih i dalje postavljaju, jer im je, sve do sada, bilo jasno da su zaštićeni od progona principom privatnosti na koju se kompanija obavezuje.

Za razliku od drugih Internet kompanija, poput Microsofta, Yahooa i AOL-a, koje su sve ranije kineskim vlastima bez pogovora davale podatke o političkim disidentima, Google je brazilske vlasti prisilio na poštivanje zakonske procedure, pa se stručnjaci nadaju da će se slični slučajevi ubuduće rješavati na ovaj način. Nadaju se i da će represivne vlade natjerati da dobro promisle prije nego što se upuste u traženje povjerljivih podataka o korisnicima. Također za razliku od spomenutih kompanija, Google je početkom ove godine odbio zahtjev američke vlade da joj dostavi slučajan uzorak od milijun upita u period od jednog tjedna, čime se trebala provjeriti učinkovitost softwarea za blokiranje pristupa pornografskim sadržajima. Druge su kompanije ispunile zahtjev, a Google je slučaj također riješio na kalifornijskom sudu, gdje je sudac djelomično odobrio vladin zahtjev.

VELIKA BRITANIJA

BRITANSKI EGZODUS

U Velikoj Britaniji nedavno su objavljeni zabrinjavajući statistički podaci: svake godine, naime, tu zemlju napusti čak 350 tisuća stanovnika, daleko najviše u Europi. Tako je Velika Britanija dobila još jedan imigracijski "problem", budući da je muči i izrazito velik broj doseljenika iz cijelog svijeta.

Čak 4,5 milijuna Britanaca, ili osam posto ukupne populacije, živi izvan domovine, a broj onih koji odlaze u samo deset godina povećao se za oko 50 posto, dok je u nedavnom istraživanju BBC-ja 13 posto ispitanih izjavilo da bi se u bliskoj budućnosti željelo preseliti u neku drugu zemlju. Ovi podaci pokazuju i da sada ima više Britanaca koji žive izvan Velike Britanije nego što ima stranaca u toj zemlji.

Relevantne organizacije tvrde da su razlozi za emigriranje Britanaca vrlo raznoliki, baš kao i profesionalne, društvene, dobne i sve druge skupine kojima oni pripadaju, pa tako među onima koji odlaze ima i vodoinstalatera u Španjolskoj ili Australiji, medicinskih sestara na Bliskom istoku, policajaca na Novom Zelandu, ili umirovljenika iz srednje klase na jugu Francuske.

Najpopularnija destinacija britanskih emigranata je Australija, u kojoj živi 615 tisuća Britanaca, a odmah zatim Sjedinjene Države s njih pola milijuna. Prema istraživanju instituta ICM osnovni razlozi zbog kojih Britanci napuštaju svoju zemlju su bolja kvaliteta života, visoki životni troškovi u Velikoj Britaniji, preseljenje posla, te klimatski uvjeti. Neki Britanci, naročito oni koji su otišli u Sjedinjene Države, nezadovoljni su i melankoličnim pogledom na svijet karakterističnim za taj narod, prema kojemu je "čaša uvijek poluprazna", dok su Amerikanci, primjerice, vječni optimisti.

S druge, pak, strane, u Veliku Britaniju i dalje dolazi sve više i više došljaka, pa je tako u samo dvije godine od proširenja Europske Unije u tu zemlju doselilo čak pola milijuna istočnih Europljana, dok su britanske vlasti očekivale tek negdje 13 tisuća. Britanska vlada stoga je zauzela stav da je toj zemlji potrebna "kontrolirana imigracija", a taj su stav učvrstili i strahovi od terorističkih prijetnji, no neki stručnjaci upozoravaju da upravo iz razloga brojnih odlazaka Britanaca imigracijsku politiku ne bi trebalo dodatno zaoštravati. Odlasci kvalificiranih građana donose, međutim, i izvjesne probleme, pa su tako britanske vlasti zabrinute zbog penzija koje odlaze u inozemstvo, navala dobrostojećih imigranata stvorila je pritisak na španjolski zdravstveni sustav te podignula cijene nekretnina u Francuskoj, dok su australske i irske vlasti već javno pozvale svoje kvalificirane emigrante da se vrate ili barem investiraju u svojim zemljama.

Tena ERCEG