REZALIŠTE

TRAGOM FERALOVA OTKRIĆA

USKOK ISTRAŽUJE ŠEFA SPLITSKE POLICIJE

Feralovo otkriće o stambenim nestašlucima Ivana Merćepa, načelnika Policijske uprave splitsko-dalmatinske, objavljeno u prošlom broju, dobilo je logičan nastavak. Iz ureda Dinka Cvitana, ravnatelja USKOK-a, stigao nam je faks u kojemu stoji: "Povodom Vašeg upita obavještavamo Vas da se, vezano za slučaj o kojem je objavljen tekst u prošlom broju Feral Tribunea, kao i članak u Slobodnoj Dalmaciji od 9. rujna 2005., po zahtjevu USKOK-a vrše potrebne provjere. O daljnjem postupanju odlučit će se nakon prikupljanja i ocjene svih relevantnih otkrića", veli Cvitan.

Podsjetimo, Feral je otkrio, a Slobodna uglavnom prepisala, da je Merćep kupio stan u zagrebačkoj novogradnji na adresi Trpinjska 5, iako je prethodno u Splitu izabrao stan iz programa Poticane stanogradnje. Kako je Poticana stanogradnja državni projekt kojim se stanovi prodaju po cijenama nižim od tržišne i to obiteljima bez vlastitog doma, jasno je da je Merćep prvo iskoristio državne blagodati u Splitu, a potom i kupio stan u Zagrebu. Njegova tvrdnja da je stan u metropoli kupljen novcem od prodaje puničinog stana nema veze s meritumom ove priče, jer je bilo primjereno da je taj novac uložio u otplatu POS-ova stana, kad je već zauzeo mjesto na listi POS-a...

Najspornija je uloga Borislava Bašića, poduzetnika iz Trilja, koji je u kooperaciji sa splitskom tvrtkom Konstruktor, izgradio zgradu u Trpinjskoj 5. Naime, protiv Bašića Županijsko državno odvjetništvo u Splitu još 31. listopada 2003. godine podignulo je optužnicu zbog gospodarskog kriminala u imotskoj tvrtki Vodogradnja. Sudske rasprave protiv Bašića nisu zakazivane iako je Županijsko državno odvjetništvo slalo požurnice: s druge strane, Bašić nam se hvalio kako je omogućio Merćepu da dođe do stana u Zagrebu objašnjavajući to njihovim velikim prijateljstvom. Pitanje je samo hoće li objašnjenja koja nam je dao prijateljski tandem Merćep-Bašić zadovoljiti i USKOK.

V. MATIJANIĆ

ČIČKOLINA U AKCIJI

KOALICIJA GLAVAŠ-ČIČAK

Ivan Zvonimir Čičak, kolumnist Jutarnjeg lista, konačno je dobio dostojno priznanje za svoje principijelno suprotstavljanje Feralovom uredniku Dragi Hedlu i novinaru Novog lista Borisu Paveliću te njihovoj perfidnoj igri kontra Branimira Glavaša i pravne države u Hrvata. Naime, na svojoj službenoj te autoriziranoj Internet-stranici sam Glavaš prenio je Čičkov tekst u posebnoj rubrici "Perom protiv zla"... Podsjećamo, Ivan je Zvonimir 2. rujna u tekstu pod naslovom "Ne podržavam Hedla" raskrinkao osječkog feralovca zbog "zastrašivanja svjedoka" odbijanjem "obveze svjedočenja pred sudom", kao i zbog "apodiktičkog pisanja i utvrđivanja krivca unaprijed", te "manipuliranja" svjedokom Fehirom. Pavelića je pak napao kao "poznatog po selektivnom falsificiranju činjenica", a ovom prilikom zbog izvještavanja sa skupa podrške Hedlu, čemu se on sam, dakle, ne pridružuje... No, ako i nije Čičak osobno želio nasloviti svoj tekst onako kako mu je u odgovoru zatim sugerirao Boris Pavelić – "Podržavam Glavaša" - barem je osječki optuženik za ratne zločine, evo, dobro shvatio čiju bi perušinu mogao čijati u nastavku priče.

I. LASIĆ

JOŠ JEDAN ČAVAO U PRISAVSKI LIJES

ŽELJE I POZDRAVI

Ima tome već dosta dugo, otprilike petnaest godina, kako je na Hrvatskom radiju svečano sahranjeno novinarstvo, ali povremeno zabijanje dodatnih čavala u prisavski lijes za jednu profesiju pažnju plijeni sve većom drskošću i neviđenom lepršavošću što prati naknadne grobarske aktivnosti. Posljednji drastičan slučaj zbio se u ponedjeljak za redovitog mjesečnog premijerova gostovanja u emisiji "Kako vlada Vlada": Ivi Sanaderu nije se svidjela ideja urednice emisije Silve Celebrini-Tevšić da mu požeški župan Zdravko Ronko izravno postavi nekoliko pitanja o Vladinim namjerama glede županije koja je financijski uništena zahvaljujući višegodišnjim naporima HDZ-ova župana Ante Bagarića, pa je Ronku objašnjeno da neće biti ništa od dogovorenog uključenja u radijski program.

"To je bila doista nezgodna situacija. Bila sam vrlo začuđena, jer mi se nikad takvo što nije dogodilo. Premijer je kazao da ne želi javno polemizirati s Ronkom i ja sam uvažila tu njegovu želju. Mislim da sam bila fer prema predsjedniku Vlade", izjavila je Novom listu gospođa Celebrini-Tevšić, manifestirajući svoju potpunu posvađanost sa zdravim razumom i žurnalističkom etikom ili svoj apsolutni bezobrazluk u služenju interesima vladajuće partije. Dotična kvazinovinarka, naime, hladno izjavljuje da je uvažila premijerovu želju, što je jasno i bez njezina priznanja, ali ne nalazi za shodno da objasni prima li plaću zato da bi Sanaderu ispunjavala želje ili zato da bi mu postavljala pitanja koja nisu uvijek umočena u vazelin. Vrhunac bezobrazluka događa se u njezinoj zaključnoj rečenici u kojoj izražava mišljenje da je "bila fer prema predsjedniku Vlade" - što je još jedno otkrivanje tople vode – no ne spominje je li njezin posao da bude fer prema gazdi režima ili da vodi emisiju bez uredničkih intervencija nedodirljivog premijera koji poslušnim žurnalistima često voli zabranjivati pitanja koja ga dovode u neugodnu situaciju.

Sva je, međutim, prilika da Silva Celebrini-Tevšić dobro zna zašto je bila fer prema Sanaderu: ova je radijska kvazinovinarka kandidatkinja za položaj ravnateljice državne novinske agencije HINA-e, pa računa da ispunjavanje premijerovih cenzorskih želja predstavlja dodatnu kvalifikaciju za dospijevanje u žuđenu fotelju. I po svemu sudeći, račun joj nije pogrešan.

I. ĐIKIĆ

U SLAVU TERORIZMU

TRAGIČNI NESPORAZUMI

Upinjući se što svečanije dočekati na slobodi Zvonka Bušića, hrvatski mediji najčešće s teškom mukom spominju činjenicu da je ovaj trodecenijski američki robijaš zapravo međunarodni terorist, osoba koja je 1976. otmicom putničkog aviona ugrozila živote velikog broja civila u Americi, Velikoj Britaniji, Francuskoj i, jasno, u samom avionu... Radije se ističe Bušićev motiv, "borba za nezavisnu Hrvatsku", pa tako i predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks ovih dana podvlači tu okolnost, dodajući: "Samo što su upotrebljene metode bile takve naravi da nisu bile u skladu s demokratskim standardima".

Šeks nastavlja svoju izjavu jednako nevjerojatnom eufemističkom stilizacijom, iskazujući određeno žaljenje zbog tadašnje smrti američkog policajca koja da je "izazvana nesretnim slučajem", iako Bušić i revolucionarni mu kompanjoni uopće nisu prije otmice aviona slučajno zaboravili paklenu napravu uz propagandne letke ostavljene na jednoj postaji podzemne željeznice, nego su to učinili sasvim planski. Još su o tome dijelu akcije obavijestili samu policiju, pa se njihovo upozorenje sad istura kao jedan od najvažnijih olakotnih momenata za teroriste, dok je američka policija valjda sama kriva što nije pažljivije demontirala bombu...

I tako, čudnovatim nizom nesretnih okolnosti Bušić je punih 30 godina zadržan u zatvoru, premda je njegovo puštanje devedesetih nastojao ishoditi i Franjo Tuđman preko Warrena Cristophera, te nije iznenađujuće što sam Vladimir Šeks dandanas smatra kako je "jedan od pionira hrvatske slobode" valjda obična žrtva tragično neskladnih "demokratskih standarda". Posljednjih pet godina, ako se netko nadao njegovu ranijem puštanju, svakako mu na ruku svojom naglom popularnošću nisu išle ni kolege iz Al-Qa'ide. Bez obzira što hrvatski saborski predsjednik - prema Hini – očekivano "ne vidi nikakve razloge koji bi povezivali Bušića i njegove postupke s današnjim terorizmom". A razlozi, tako neskladno bliski Šeksu, opet su jednako u "naravi metoda" i "demokratskim standardima"...

I. LASIĆ

EKOLOŠKA KATASTROFA PRED VRATIMA

SISAK U SMEĆU

Zahvaljujući nesposobnosti dogradonačelnika iz redova Hrvatske stranke prava Veljka Novaka građani Siska strepe ove jeseni od ekološke katastrofe većih razmjera u svome gradu. U središtu Novakovog diletantizma je sanacija i rekonstrukcija gradskog deponija Goričica, odnosno pripadajući natječaji za izbor izvođača radova, kojih je dosada bilo četiri i svi su poništeni odlukama Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave! Posljednji je natječaj poništen u četvrtak, 7. rujna, zbog proceduralnih pogrešaka. Budući da je ostalo malo vremena za početak nužne sanacije Novak je pribjegao bravuroznom rješenju – sklopio je s vinkovačkom tvrtkom Eurco ugovor o sanaciji Goričice izravnom pogodbom!?

"Ne možemo dopustiti da se netko igra sudbinom grada i zdravljem Siščana", zavapio je u obrani svoje "škovacinske" odluke Veljko Novak, prebacujući krivnju za skandal na Državnu komisiju za kontrolu postupaka javne nabave.

Tko raspolaže i najminimalnijim saznanjima o tome kako stoje stvari ovdašnjom praksom postupaka javne nabave, zna da DKOM poništava natječaje samo u slučajevima kada se iz aviona vidi da je riječ o korupciji i kriminalu. Kada DKOM nešto poništi četiri puta, komentar stvarno nije potreban. Biti će zanimljivo vidjeti kakve će sankcije poduzeti državna administracija nakon što je sisački dogradonačelnik javno pregazio njezine odluke i akte u slučaju sanacije Goričice. Ako država blokira provođenje ugovora s Eurcom, Sisak bi mogao ući u velike probleme s odlaganjem komunalnog otpada, kakvi su svojedobno zabilježeni u Makarskoj i Drnišu.

Uzgred, vjerojatno se pitate gdje je u cijeloj priči ostatak sisačkog Poglavarstva, prije svih gradonačelnik Dinko Pintarić? Bjelodano je kako u gradskoj vladajućoj koaliciji HDZ-HSP svaka strana kontrolira svoj dio proračunskog kolača bez uplitanja druge. Uz to, sve je više potvrde da su Ivica Kindi i Roko Nikolić, dvojac koji je proljetos u Gradskom vijeću prešao iz SDP-a u neovisne vijećnike, dovevši desnu koaliciju na vlast, zapravo bliži Novaku i HSP-u nego HDZ-u. Što znači da je stvarni gradonačelnik Siska Veljko Novak, a ne Dinko Pintarić.

V. MARJANOVIĆ

TAKO JE PISAO SREĆKO JURDANA

RANI JADI

Što se događalo u domu Srećka Jurdane, negdašnjeg urednika Glasnika HDZ-a i donedavnog kolumnista Nacionala, prošle subote nit znamo, nit nam je namjera znati. Na hrvatskom novinskom tržištu, hvala Nečastivom, ionako je i previše tiskovina koje se bave obiteljskim odnosima, pa već mjesecima (godinama?) nema dana da ne saznajemo pikanterije iz privatnih života javnih, polujavnih ili nejavnih osoba. Elem, to je li pijani Jurdana udarao ženu i sina, ili se radi samo o prekoračenju roditeljske igre i je li uopće bio pijan i ne baš svježe obrijan, prepuštamo kolegama u spomenutim novinama i pravnoj državi.

Nama je za oko zapeo detalj da je Nacional promptno suspendirao svojega kolumnista, također dok se ne sazna puna istina. Razlozi su moralne naravi, objasnili su u svojemu priopćenju čelni ljudi Nacionala nespremni i dalje ustupati uvodne stranice osobi nad kojom visi sumnja da je obiteljski zlostavljač. A zapeo nam je zbog toga što je pomalo apsurdno da Jurdana gubi kolumnistički status zbog možebitnog zlostavljanja dviju osoba, kad je nekoć, u ranim devedesetima, zagovarao ne baš tolerantan odnos prema čitavim kolektivitetima. Na stranicama Kutline Slobodne Dalmacije upravo je Jurdana na početku rata s Bošnjacima iste nazivao "Osmanlijama", a u istom je razdoblju otkrio i lijep broj židovskih urota.

No, da se ne bismo iscrpljivali u kopanju po prašnjavim kompletima i podsjećali što je sve pisao Jurdana, ovom ćemo prigodom izdvojiti njegovu signifikantnu misao otisnutu negdje u veljači 1993. godine na stranicama Večernjeg lista: "Hrvatstvo definitivno gubi atribute srednjeeuropske decentnosti, pristojnosti i redi i pomiče se prema kolektivitetu balkanskoga smeća. Gdje je izlaz? U kršćanskom odgoju i kaznama, odnosno u radikalnom državnom interveniranju u sferi javnog ćudoreća". Zanimljivo i aktualno, zar ne?

V. MATIJANIĆ

OSJETLJIVI SANADER

TKO JE SUD, NE BUDI MU PRIJATELJ

Ivo Sanader postaje nervozan i drzak kad se raskrinkaju njegove obmane namijenjene širokim biračkim masama. Kad se prošloga tjedna otkrio njegov tajnoviti veronski izlet povezan s dogovorima o prodaji državnog paketa dionica u Plivi, ljutiti premijer prozborio je o SDP-ovim stupidnostima, te je nabrzinu sklepao podvalu da je inzistiranje najjače opozicijske stranke na korupcionaškom ponašanju Vlade u "aferi Pliva" plod njihove namjere da spriječe povrat duga umirovljenicima, jer je – to se prvi put čulo tada – novac od prodaje osamnaestpostotnog udjela u farmaceutskoj kompaniji planiran za namirenje penzionerskih potraživanja.

Kad je, pak, savjetnik glavne haaške tužiteljice Anton Nikiforov u ponedjeljak izjavio da je uključivanje Republike Hrvatske, u formi tzv. prijatelja suda, u proces protiv generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka prilično glup potez, jer to isključuje eventualno prebacivanje rečenog postupka hrvatskome pravosuđu, predsjednik Vlade opet je postao nervozan, pa je rekao kako je Hrvatska dokazala da može voditi suđenja za ratne zločine (ako je jedno suđenje dokaz, onda dobro) i da je Nikiforovljeva reakcija logična, s obzirom da će uključivanje države u haaški proces, na strani optuženika, otežati položaj tužiteljstva.

Činjenice, međutim, demantiraju osjetljivog premijera: mogućnosti tzv. prijatelja suda da ozbiljnije utječe na sudski proces prilično su nikakve, što su svojim izjavama potvrdili i odvjetnici koji u Haagu brane hrvatske optuženike, a otvoreno svrstavanje države na stranu okrivljenih za ratne zločine istoj toj državi nesumnjivo oduzima dobar dio vjerodostojnosti u domaćim suđenjima za rečena kaznena djela. Da se u ulozi prijatelja suda, umjesto hrvatske Vlade, pojavio, primjerice, profesor Mirjan Damaška korist bi bila jednaka (dakle, i dalje uglavnom nikakva), ali ne bi bilo štete u vidu državnog gubljenja vjerodostojnosti. Ivi Sanaderu, međutim, nije važna vjerodostojnost i državno rasipanje novaca na sasvim besmislene stvari, jer ovdje se radi o nečemu važnijem: idu, naime, izbori, a premijer – pod čijom je dirigentskom palicom uhapšen Ante Gotovina – javnosti sad mora pokazati vlastitu skrb za haaške utamničenike iz hrvatskih redova. Nervoza se javlja kad se ispostavi da ta skrb čini više štete nego koristi i kad se raskrinka njezina prevarantska narav.

I. ĐIKIĆ

ŠPIJUNSKA POGREŠKA

PETAR PRIPUZ – ŽRTVA POA-ine "ZAMJENE IDENTITETA"

Petar Pripuz – bogati zagrebački poduzetnik i brat Zorana Pripuza, za kojeg se tvrdilo da pripada tzv. knežijskoj zločinačkoj organizaciji – dobio je ovih dana pismo iz parlamentarnog Vijeća za civilni nadzor sigurnosnih službi: pošto je, naime, u jednom domaćem tjedniku pročitao podatak da je bio pod paskom Protuobavještajne agencije zbog sumnje da se bavi kriminalnim aktivnostima, Pripuz se obratio rečenome vijeću, upitavši zašto je bio objekt praćenja i prisluškivanja tajne službe, odnosno na temelju čega je svrstan među osobe za koje se sumnja da se bave organiziranim kriminalom. Dobio je odgovor koji otprilike glasi ovako: da, POA vas je neopravdano obrađivala i tako kršila vaša ljudska prava i temeljne slobode, a to se zbilo zato što su vas domaći špijuni zamijenili s nekim drugim, najvjerojatnije, s vašim bratom Zoranom.

Kako je moguće da tajna služba mjesecima prati i prisluškuje čovjeka za kojeg ne zna kako se zove? Zar je moguće da tokom mjeseci nadziranja nisu shvatili koga prate? Naravno da je i jedno i drugo potpuno nemoguće: Petar je Pripuz nesumnjivo bio ciljano obrađivan, ali POA tokom čitavog tog vremena nije uspjela prikupiti ništa dovoljno relevantno da bi moglo poslužiti kao obrazloženje nadzora, pa se sad od Pripuzove tužbe pokušava izvući komičnim konstrukcijama o "zamjeni identiteta". No, nije pametno vjerovati da će im to izvlačenje uspjeti, kao što nije pametno vjerovati da u ovoj zemlji postoji sudac – iako ne treba govoriti kakvih sve ima – koji će povjerovati u POA-inu "zamjenu identiteta".

I. ĐIKIĆ

SNOVI I JAVA DUBROVAČKOG TURIZMA

UVENULI "PLAVI CVIJET"

Nije tome davno otkako je čelništvo Turističke zajednice grada Dubrovnika (TZGD) prašilo po novinarima, jer da "mediji orkestrirano ruše image Dubrovnika". Pa se u povodu novinarskih propitivanja o toku i učincima ovogodišnje sezone dodatno zaključilo kako su sve to "orkestrirani, uglavnom neargumentirani pokušaji rušenja imidža Dubrovnika kao vodeće hrvatske i europske destinacije. Ti vrlo opasni pokušaji inicirani su na lokalnoj razini, a potom su podignuti ne nacionalnu i međunarodnu razinu".

Medijska urota na lokalno-nacionalnoj i međunarodnoj razini je ubrzo pala u zaborav budući da je stvarno bilo iluzorno očekivati novin(ar)sku reakciju na onoliku količinu paranoične zamjene teza i primjene glasovitog pravila o ubijanju glasnika-donositelja loših vijesti kakvu je iskazalo vodstvo TZGD-a.

Pa je onda prošlo još malo vremena da bi početkom ovog tjedna Slobodna Dalmacija objavila kako u završnici akcije biranja najbolje uređenog turističkog središta Jadrana, za što laureati dobivaju "Plavi cvijet" Hrvatske turističke zajednice (HTZ) neće biti, recimo, Opatije, Poreča, Cavtata... ali i Dubrovnika. Dugogodišnjih favorita i ranijih osvajača "Plavog cvjeta" ove godine nema ni u konačnici akcije HTZ-a jer je ocjenjivački sud, uz ostalo, ustvrdio da je u "svima njima tijekom sezone bilo i građevinskih radova i neuređenih šetališta i raskopanih kupališta, prilaza koji su malo "umorni", neosvježene signalizacije i slično, pa jednostavno nisu skupili potrebna broj bodova kako bi krenuli u završnicu".

Tako zvučnu zaušnicu "Dubrovniku kao vodećoj hrvatskoj i europskoj destinaciji" dugo nitko nije opalio, a zvučnija je i bolnija tim više što je istinita, što su je locirali ljudi koji se stvarno bave turizmom, i na što su tzv. medijski urotnici koji, je li, orkestrirano ruše imidž Dubrovnika, dobronamjerno upozoravali proljetos, dakle u vrijeme kad se u "naftaškim" sredinama turističkog dijela Jadrana odvijaju pripreme za sezonu. Pošli bi sad udugo ako bi objašnjavali što se događa na vrlo frekventnim mjestima u Dubrovniku gdje se izvode opsežni radovi na, primjerice, gradnji podzemne garaže na Ilijinoj glavici, obnovi hotela "Bellevue", zagušenim gradskim prometnicama, nečistim plažama...

Umjesto pobrajanja podulje liste višegodišnjih problema "vodeće hrvatske i europske turističke destinacije" valja samo zamijetiti da vodstvo TZGD-a nije ni jednom jedinom riječju popratilo ispadanje Dubrovnika iz završnice "Plavog cvijeta".

L. BRAILO

ZAŠTO PRIJAVU PROTIV ČELNIKA RAIFFEISEN BANKE PRATI ŠUTNJA

BANKA U MINUSU

Iz Hrvatske narodne banke nisu pustili ni glasa nakon što je direktor zagrebačke Tvornice olovaka Damir Lamza prijavio USKOK-u predsjednika Uprave Raiffeisenbanke Zdenka Adrovića i još neke osobe iz vrha upravljačke strukture te banke za utaju poreza tešku četrdesetak milijuna kuna. Lamza je od 1. listopada 1999. do 31. listopada 2001. godine, obnašajući funkciju zamjenika direktora Raiffeisen društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondom - prema dokumentima o prijavi USKOK-u koje je pružena na uvid javnosti – primao plaću, po odlukama Adrovića i drugih visokorangiranih ljudi iz Raiffeisen banke, i u Hrvatskoj i u Austriji, čime je prekršeno mnoštvo propisa raznih. Podatak da je Lamza papire koje je dostavio USKOK-u, poslao i guverneru HNB-a Željku Rohatinskom, prisnažuje da će tu biti posla i za HNB.

No, šutnja HNB-a povodom činjenice da se šef četvrte po veličini hrvatske banke suočio s ozbiljnim optužbama i mogućom istragom USKOK-a, samo je dio posvemašnje nezainteresiranosti za ovaj slučaj. Ona se dijelom hrani na izostanku probavljivog odgovora na pitanje što je Damir Lamza čekao pet godina, zašto nije ranije prijavio Adrovića i društvo?

Dio odgovora na to pitanje možda se nalazi u činjenici da je Zdenko Adrović član i Nadzornog odbora Plive, kompanije što se već nekoliko mjeseci združenim naporima njezine Uprave i Sanaderove Vlade pokušava prebaciti u vlasništvo američkog Barra, upadajući pritom iz skandala u skandal. Najnoviji u tom nizu svakako je ovaj s Adrovićem, čiju je reputaciju uspješnog i savjesnog bankara prva nagrizla istraga o jamstvima koje je država dala za kredite "Viktora Lenca" u Raiffeisen banci. Optužbe koje iznosi Damir Lamza puno su preciznije. Pritom valja imati na umu da je u Lamzinoj prijavi masnim slovima istaknuta navodna Adrovićeva poruka Lamzi povodom događaja oko "Lenca" slijedećeg sadržaja:

"Nitko mi ništa ne može jer sve ima svoju cijenu".

V. MARJANOVIĆ



WC ZA KRALJEVE

RAGUZEJSKI GOLDEN SHIT

"Da se više ne sramimo kada nam netko dolazi", rekla je dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica (HDZ) nakon što je njezino Poglavarstvo jednoglasno prihvatilo ponudu za uređenje sanitarnog čvora u središnjoj zgradi gradske uprave koja će stajati skromnih 461.000 kuna?! Od toga iznosa tvrtki OTP za opremanje zlatnog zahoda isplatit će se 217 tisuća, dok ostatak od 244.000 kuna ide poduzeću "Vulix" koje izvodi građevne radove.

Jest da u zgradu dubrovačkog Poglavarstva navraćaju predsjednici, premijeri, okrunjene glave, ove i one face... ali kad se za navodno eliminiranje srama pred gostima može nonšalantno ulupati blizu pola milijuna kuna koje osiguravaju dubrovački porezni obveznici, tada je jasno da se radi o čudovišnom primjeru beskrajne bahatosti i rastrošnosti aktualne gradske vlasti.

Jest i da je "mama Šuja zakon", kako je od milja naziva njezin stranački i pridruženi vazelinski zdrug, ali nije normalno da baš nitko iz Poglavarstva o uređenju zlatnog zahoda ne prozbori niti riječi. Kao što nije ni normalno da troškovnik za opremanje i uređenje prostora gdje će se nalaziti po dva pisoara, dvije zahodske školjke, dva umivaonika itd. izradi tvrtka "Alafaplan" koju vodi Stijepo Butijer, inače član Šuičina Poglavarstva. Nije normalno ni da radovi počnu i prije formalnog donošenja odluke, kao što nije normalno i da se za sanitarno uređenje tih prostora troši gotovo isto novaca koliko je iz ovogodišnjeg gradskog proračuna namijenjeno za besplatne udžbenike dubrovačkim osnovcima.

Mnogo toga nije u konkretnom skandaloznom slučaju normalno, ali su gradski poglavari šutke odobrili, primjerice, nabavku umivaonika i od 2912 kuna, ormarića ispod umivaonika od samo 5613 kuna, radijatora od 7044 kune, sušila za ruke od 4320 kuna... No, usto će se "pažljivo rušiti pregradni zidovi debljine 10 i 12 cm od šuplje opeke s keramičkim pločicama, vratima i instalacijama", pa će se "pažljivo štemati podne i zidne keramičke pločice...", potom će se "pažljivo skidati – demontirati sanitarna oprema..."... To drugim riječima znači da skupocjenu sanitarnu opremu uz brižno izvođenje radova valja i platiti 461.000 kuna, pa će uređenje zlatnog zahoda od 16 metara četvornih u konačnici stajati oko 4 tisuće eura po kvadratu, odnosno samo 500 eura više od prosječne cijene stambenog kvadrata unutar dubrovačkih zidina.

No, ni to nije sve. Umjesto razložnog objašnjenja poreznom pučanstvu o bahatoj rastrošnosti gradonačelnica Šuica je izvoljela nazivati dio novinara koji su pratili sjednicu Poglavarstva na kojoj, eto, nisu shvatili lokalnu primjenu glasovitog načela o "pokretanju Hrvatske".

L. BRAILO