Previše zivka Branimira Glavaša, zbog čega ga je nedavno ukorio i Stipe Mesić, a previše ga je, brate, i u novinama, gdje jednom policajcu baš i nije mjesto dok vodi tešku i eksplozivnu istragu.

Ali, nakon što smo se u medijima naslušali MUP-ovskih i policijskih glavešina kako mlate praznu slamu ili se čak hvale onim čega bi se trebalo sramiti, Vladimiru Faberu taj bi grijeh svakako trebalo oprostiti.
 
Jer taj je čovjek "slamanjem Glavaša" napravio numizmatički rijedak posao za koji se može mirne duše reći da ga je hrvatska policija obavila, baš onako, sa suverenom profesionalnošću. Osim toga, pričljivog načelnika osječke policije opravdava i nešto što je sasvim sigurno jedan od ključeva uspjeha istrage protiv Glavaša.
 
Otkako je šefovskom naredbom prekomandiran u Osijek, na nj se iz glavaševskih promidžbenih špiritana slio slap takvih uvreda kakvih se mogao domisliti samo netko kome nisu strani omiljeni motivi staljinističke i nacističke propagande. "Ljudsko smeće", policijski "gad", "pederčina", "zvezdaš" koji je na onoj utakmici u Maksimiru brutalno premlaćivao BBB-ovce...
 
Tolika količina blata nikada nije bačena u lice jednom visokom službeniku Republike Hrvatske a da psovači zbog toga nisu fasovali ni najbenigniju prekršajnu prijavu (morao ju je podnijeti, u vidu privatne kaznene tužbe protiv Glavaša, sam Faber). E, ali te uvrede bile su i velika i glupa greška.
 
Faber očito funkcionira tako da ga je baš to zapjenjeno režanje, uz koje je došlo i nekoliko nimalo neuvjerljivih prijetnji smrću, dodatno motiviralo da skalpel istrage zasiječe još više i još dublje. Kako čovjek nije od jučer, nije se, naravno, spustio u osječko ratno podzemlje baš bez ikakvih štitnika i osigurača.
 
Pa je medijske istupe iskoristio da poruči kako mu kao višestruko odlikovanom branitelju ne pada na pamet uzmaknuti pred onima koji su "diskreditirali hrvatski grb i zastavu". Razumije se da, uz ovo, on ima i odgovarajuće zaleđe na vladajućim "hillovima" u Zagrebu, ali raspamećeni Glavaš i njegovi nesposobni adlatusi nisu ni ovdje primijetili jedan vraški važan detalj.
 
Proglasili su ga poslušnim Sanaderovim pijunom, očito zato što je to model po kojem se sami postrojavaju pa za drugi i ne znaju, ali da su samo malo mućnuli glavom sjetili bi se da su Fabera zbog profesionalne svojeglavosti, u najbolje smislu te riječi, smjenjivali i Tuđmanova i trećesiječanjska vlast (prva zbog toga što je bio previše revan u istrazi protiv Kutle i Gucića, druga zbog njegovih prigovora na strančarenje u policiji).
 
Nije ga, dakle, smijenila još samo ova, Sanaderova vlada, ali, da ne ureknemo, i za to još ima vremena. Naravno, bila bi to grozna, neoprostiva šteta, jer Vladimir Faber, slično kao Ika Šarić u sudstvu, izgledaju kao prvi vjesnici da u ovoj zemlji nije baš sve otišlo kvragu. No, kada se nedavno pojavio prijedlog da ga se i odlikuje, neka nevidljiva ruka to je diskretno zaustavila.
 
Ipak je u ovoj zaguljenoj zemlji još uvijek sve na vagi.

Marinko ČULIĆ