International



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
2. studenoga, 2006.

01 / International

MANIFEST AMERIČKIH LIBERALA

SAD – BUSHOVA MONARHIJA!

bush_120.jpgBruce Ackerman, profesor prava i politologije na Sveučilištu Yale i Todd Gitlin, profesor novinarstva i sociologije na Columbiji, u magazinu The American Prospect objavili su svojevrsni liberalni manifest u kojemu žestoko kritiziraju Bushovu administraciju, ali i čitav američki konzervativni pokret, te pozivaju sve američke liberale da se vrate originalnim vrijednostima liberalizma i na izborima za Kongres svrgnu sadašnju vlast.

Sam tekst, koji je dosad potpisalo nekoliko stotina intelektualaca i drugih građana, zapravo je odgovor na esej Tonyja Judta, objavljen u magazinu London Review of Books, u kojemu je autor američke liberale optužio za "pristajanje uz Bushovu katastrofalnu vanjsku politiku", pa Ackerman i Gitlin smatraju da je "došao trenutak da liberali definiraju sami sebe", te ponovno oživotvore liberalne principe nužne za oporavak zemlje.

"Manifest" započinje kvalifikacijom iračkoga rata kao "nezakonitog, nepromišljenog i destruktivnog", budući da je samo pojačao nesigurnost Amerikanaca i njihovih saveznika, prouzročio nepotrebno nasilje i produbio mržnju ekstremista. Liberali, nadalje, potvrđuju pravo Izraela na sigurno i mirno postojanje, ali isto tako Bushovu administraciju optužuju za "obeshrabrivanje mogućnosti dostojanstvenog izraelsko-palestinskog pomirenja" i "ohrabrivanje nesrazmjernog napada na Libanon, koji je rezultirao razaranjem i brojnim civilnim žrtvama". Autori pritom nisu protiv upotrebe sile na razini principa, već smatraju da je ona ponekad opravdana, kao u slučajevima Bosne, Kosova i Afganistana.

No, vojna intervencija trebala bi biti posljednja opcija, dok oslanjanje Bushove administracije na nju samo "proizvodi neprijatelje, degradira nacionalnu sigurnost, odvraća pažnju od istinskih prijetnji i ignorira potrebu stvaranja međunarodnog poretka koji se miroljubivo nosi sa rastućim silama u Aziji i Latinskoj Americi". Ackerman i Gitlin napominju i da nekontrolirana upotreba sile ugrožava i slobodu samih Amerikanaca, budući da predsjednik uzima sebi za pravo zatvaranje građana bez saslušanja, ilegalno prisluškivanje bez naloga koje je u direktnom sukobu s kongresnim pravilima, te izbjegavanje vladavine prava samostalnim izdavanjem brojnih uredbi.

Autori nadalje Bushovu "politiku panike" optužuju za skretanje pozornosti javnost s važnih pitanja kao što su socijalna pravda i zaštita okoliša, kršenje principa po kojemu su svi građani jednaki pred zakonom, te za rezanje poreza za bogate, čime se jaz unutar društva samo produbljuje. U tekstu se spominje i prezir prema znanosti, bilo da se radi o znanstvenim istraživanjima, evoluciji, kontracepciji, vanjskoj politici ili lijekovima. Drugim riječima, Bushova se administracija konstantno protivi dokazima logike, sabotirajući vlastite stručnjake, i time prkosi razumu, koji je osnova demokratskog upravljanja. Bushova administracija nije zaštitila američke građane ni od terorista, niti od elementarnih nepogoda, a njezina politika sigurnosti temelji se na mučenju i kršenjima međunarodnog prava i time samo oduzima SAD-u moralno pravo da se suprotstavi nasilnim ideologijama.

Američka je država, tvrde autori, republika, a ne monarhija, a Bushova je administracija napose, ali i konzervativni pokret općenito, ugrozila sposobnost vlade da se ponaša razumno i za dobrobit svih, te time osramotila Ameriku i njezinu ulogu demokratskog uzora u svijetu.

ŠPANJOLSKA

PREGOVORI S ETA-om

eta_150.jpg Europski parlament tijesnom je većinom podržao prijedlog španjolske vlade za početak pregovora s baskijskom separatističkom organizacijom ETA, unatoč navodima da je upravo ta organizacija odgovorna za krađu 350 komada vatrenog oružja iz jednog skladišta u Francuskoj samo dan prije sjednice europarlamenta. Iako je rezolucija prošla glasanje, taj događaj podijelio je i španjolsku politiku i europske parlamentarce, budući da je rezolucija izglasana sa samo 10 glasova više u njezinu korist.

ETA je, naime, početkom godine u španjolskim medijima formalno najavila prestanak svih kriminalnih aktivnosti, što je vladi premijera Joséa Luisa Zapatera dalo nadu da bi se višedesetljetni problem s baskijskim separatistima konačno mogao razriješiti mirnim putem. Navodna krađa oružja, međutim, zaoštrila je razdor između Zapaterovih socijalista i konzervativne Narodne stranke, koja je, pišu španjolski mediji, ponovno počela podgrijavati u javnosti "frankoističku paranoju", među ostalim i upornim tvrdnjama da baskijski radikali zasigurno imaju svoje prste u terorističkom napadu u Madridu u ožujku 2004. u kojem je ubijena 191 osoba.

Neki analitičari tvrde da je s ovom rezolucijom unutrašnji španjolski sukob oko pristupa ETA-i prenesen na širi front, čime mu je dat dodatni legitimitet, s obzirom da je, s jedne strane, i sama Narodna stranka krajem 90-ih godina 14 mjeseci pregovarala s ETA-om, dok, s druge strane, njezini teroristi nisu aktivni još od svibnja 2003. godine.

Zbog posljednjeg incidenta s krađom oružja, koju španjolski desničari zdušno koriste za svoje političke ciljeve, španjolska je javnost opet sve sklonija mišljenju da se s ETA-inim separatistima treba obračunati putem represivnih institucija, a ne pregovorima. Toj tezi u prilog ide i činjenica da se ETA kao organizacija itekako promijenila od vremena njezinog osnutka 60-ih godina, kada je prva generacija ETA-inih boraca započela oružanu pobunu protiv Francove diktature. Danas je ona, tvrde upućeni, sastavljena mahom od mladih, agresivnih vandala koje kontroliraju mafijaški bossovi i koja se specijalizirala za reketarenje i ucjenjivanje putem takozvanog "revolucionarnog poreza".

SOMALIJA

ISLAMISTI OPKOLILI VLADU

somalia_120.jpg Posljednjih tjedana zaoštrili su se sukobi između somalske vojske i islamskih militanata okupljenih u Uniji islamskih sudova (UIC), uzrokujući sve veći priljev somalskih izbjeglica u obližnjoj Keniji. Prema podacima UN-a u Keniji se sada nalazi oko 130.000 somalskih izbjeglica, a očekuje ih se još tisuće, dok mediji izvještavaju o prestrojavanju boraca Unije islamskih sudova, koji su prije nekoliko dana zauzeli i grad Buur Hakaba smješten samo 30 kilometara od sjedišta privremene somalske vlade u Baidoi. Islamisti su, osim toga, u lipnju ponovno zauzeli i glavni somalski grad Mogadišu i time proširili kontrolu nad južnim i središnjim dijelom zemlje, opkolivši krhku vladu sa tri strane.

Agencija Reuters izvijestila je i da su u blizini najvećeg vojnog kampa državne vojske uočeni i vojnici vlade Etiopije, pa je prošlog mjeseca UIC objavio sveti rat protiv te zemlje, optuživši je za miješanje u unutarnja pitanja Somalije. UIC inače stanovništvo Etiopije poziva i na rušenje vlade premijera Melesa Zelwija, što bi moglo ozbiljno ugroziti tu zemlju u kojoj je polovica od 77 milijuna stanovnika islamske vjeroispovijesti.

Države smještene u susjedstvu Somalije pribojavaju se nestabilnosti koju bi im moglo donijeti prisustvo fundamentalističke islamske države u njihovoj blizini, pa je lako moguće da se i one uključe u eventualni otvoreni sukob somalske vojske i UIC-a. Američka je vlada u izvještaju o regiji istočne Afrike predvidjela da bi se u ponovni rat u Somaliji moglo uključiti čak 12 drugih država, uzrokujući humanitarnu krizu širih razmjera. Izvještaj američkog Ministarstva vanjskih poslova spominje Etiopiju, Keniju, Ugandu, Eritreju, Tanzaniju, Đibuti, Sudan, Egipat, Jemen, Libiju, Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate, Iran i SAD. Neke od ovih zemalja graniče sa Somalijom i imaju direktne interese podržati jednu od dvije zaraćene strane, dok ostale financijski i na druge načine podržavaju ili prijelaznu somalsku vladu ili Islamske sudove.

VELIKA BRITANIJA

PROTIV DISKRIMINACIJE STARIJIH

london_150.jpg U Velikoj Britaniji na snagu je stupio zakon kojim se zabranjuje diskriminacija na temelju dobi, a taj se zakon prije svega odnosi na diskriminaciju u zapošljavanju. Na ovaj potez britanske su vlasti potakle sve ozbiljnija nemogućnost osoba "u godinama" da se zaposle, kao i činjenica da britansko stanovništvo postaje sve starije, zbog čega se omjer radno sposobnog stanovništva i umirovljenika sve brže mijenja u korist ovih drugih.

Kao i u većini drugih, posebice bogatih zapadnih zemalja, kompanije i agencije za zapošljavanje sve češće odbijaju uopće uzimati u obzir aplikacije osoba starijih od 45-50 godina, dok većina oglasa za posao u uvjetima navodi i osobine poput "mlad", "energičan", a rjeđe i one koje se odnose na starije osobe, poput "zreo". Odsad će, međutim, upotreba ovakvih epiteta u oglasima za posao biti zabranjena, a tražitelji posla koji smatraju da su diskriminirani moći će od kompanija sudskim putem tražiti odštetu.

Osim dobnih odrednica, novim se zakonom zabranjuje i otpuštanje osoba starijih od 50 godina kao "tehnološkog viška", te sistem nagrađivanja starijih zaposlenika, pa su ga stručnjaci ocijenili kao najradikalniji potez u politici zapošljavanja od uvođenja zakona protiv rodne i rasne diskriminacije, donesenog prije nekoliko desetljeća.

Britanska vlada za ovu se legislativu odlučila prije svega zbog toga što rastući broj penzionera prijeti krizom mirovinskih fondova, koja se može spriječiti zapošljavanjem "starijih", s obzirom da danas ljudi žive dulje i zdraviji su. Britanski ministar trgovine i industrije Alistair Darling objasnio je da ignoriranje cijele jedne generacije radno sposobnog stanovništva nema nikakvog smisla, tim više što će kroz samo 15 godina 50-godišnjaci i oni stariji činiti više od jedne trećine radne snage. Da takve osobe zaista i žele raditi, potvrđuje nedavno provedeno istraživanje britanskih sindikata, koje je pokazalo da jedan milijun osoba starih između 50 i 65 godina želi raditi, a taj broj iznosi više od jedne trećine ove dobne skupine.

Za razliku od američkog, kao i zakona nekih drugih europskih zemalja, britanski je zakon o dobnoj diskriminaciji osmišljen tako da štiti i mlade zaposlenike, koji su također česte žrtve diskriminacije poslodavaca. Skeptici, međutim, napominju da samo donošenje zakona ne znači nužno i prestanak diskriminacije, s obzirom da je u Velikoj Britaniji i danas uobičajeno da žene zarađuju manje od muških kolega na istim pozicijama, unatoč 30-godišnjem postojanju zakona o rasnoj i rodnoj diskriminaciji. Budući da Velika Britanija, poput SAD-a, ima vrlo razvijenu "kulturu kompenzacija", neki stručnjaci očekuju da će ovaj zakon, kao i u Americi, najviše koristiti bolje plaćenim, starijim, bijelim muškarcima na viskom pozicijama, koje se često zamjenjuju mlađima i koji najčešće podnose tužbe za dobnu diskriminaciju.

SKANDALOZNO PRIZNANJE AMERIČKOG POTPREDSJEDNIKA DICKA CHENEYJA U JEDNOM RADIJSKOM INTERVJUU

INKVIZICIJSKO MUČENJE

cheney_150.jpg Američki potpredsjednik Dick Cheney u intervjuu WDAY Radiju u Fargu, Sjeverna Dakota, radijskom je voditelju priznao da se američki istražitelji prilikom ispitivanja osumnjičenih za terorizam koriste tehnikom potapanja, takozvanog waterboardinga. U intervjuu, koji je voditelj Scott Hennen započeo obaviješću Cheneyju da mu "slušatelji poručuju da ga svi oni, ukoliko je potrebno teroriste potapati u vodu, podržavaju, ako će to spasiti američke živote". Prema transkriptu razgovora, koji je i Bijela kuća objavila na svojoj Internet stranici, Cheney je potvrdio voditeljevu sugestiju da je diskusija o upotrebi mučenja "pomalo blesava", s obzirom na prijetnje s kojima su SAD suočene, te da Bijela kuća waterboarding ne smatra mučenjem, pa ga i dopušta CIA-inim agentima uključenima u ispitivanje osumnjičenika.

Ta se "tehnika ispitivanja" sastoji od držanja glave osumnjičenika pod vodom, ili, pak, simuliranja utapanja prolijevanjem vode po nosu i ustima prekrivenima celofanom, a može rezultirati stresom i drugim psiholoških traumama, kao i oštećenjem pluća i mozga uslijed gubitka kisika. Civilizirani svijet, s izuzetkom SAD-a, tu metodu drži "okrutnim, nehumanim i ponižavajućim postupanjem" i shodno tome zabranjuje međunarodnim pravom. Osmislila ju je španjolska inkvizicija u ranom 16. stoljeću, a poput ostalih tehnika mučenja, i ova se održala sve do danas, ali je nakon Drugog svjetskog rata zabranjena. U Americi je izvan zakona stavljena nešto kasnije, za vrijeme Vijetnamskog rata, da bi s nedavnom donesenim Zakonom o vojnim komisijama ponovno bila dozvoljena, i to člankom zakona koji američkom predsjedniku daje ekskluzivno pravo da sam odlučuje što jeste, a što nije mučenje.

Osim što je sadistička, neki stručnjaci tvrde i da metoda potapanja nije ni naročito učinkovita, budući da osobe podvrgnute takvom mučenju zbog ekstremne patnje i boli često istražiteljima priznaju bilo što. Televizija ABS News izvijestila je, pak, da su CIA-ini volonteri u prosjeku izdržali oko 14 sekundi prije nego što bi popustili, dok je Kalid Šeik Mohammed, takozvani mozak operacije 11. rujna, navodno izdržao skoro 2 i po minute prije nego je istražiteljima dao tražene informacije, te time zaradio njihovo divljenje.

PROJEKT AMERIČKOG MAGAZINA ZA POP-KULTURU "VICE" I REŽISERA SPIKEA JONZEA

DVD-VODIČ PO OPASNOSTIMA

vice_vodic_120.jpg Urednici magazina za pop-kulturu Vice i režiser Spike Jonze, poznat po filmovima "Adaptacija" i "Biti John Malkovich", zajedno su izdali DVD turistički vodič pod naslovom "Vice Guide to Travel", koji je u mnogo čemu netipičan za žanr putopisa, ali i zanimljiv upravo zbog svog neobičnog pristupa. Umjesto za uobičajena otkrivanja prirodnih, kulturnih i drugih znamenitosti, autori Viceovog vodiča odlučili su se za prikazivanje neobičnih, ali i opasnih detalja. Tako su Viceovi reporteri, među ostalim, posjetili švercere oružjem u Pakistanu, snimali radioaktivne veprove u Černobilu, u Paragvaju su posjetili preživjele stanovnike nacističke komune Nueva Germania, koji su im pričali o posljednjim danima dr. Jozefa Mengelea, a u Bugarskoj pronašli trgovca takozvanim "prljavim bombama". U Libanonu su se družili s pripadnicima terorističke skupine Brigade mučenika al Aqsa, a u Rio de Jeneiru prisustvovali rave partyju u organizaciji lokalne bande zloglasne favele Božji grad.

Osim što donosi nepoznate informacije na zabavan način, tvrde recenzenti, ovaj DVD vodič otvara i pitanje kako to da ovakva skupina amaterskih i mahom neiskusnih novinara uspijeva pristupiti ljudima i mjestima kojima se ne mogu približiti ni svjetski poznate najmoćnije medijske kuće, poput BBC-ja i CNN-a. Tajna njihovog uspjeha, objašnjava Njujorčanin Shane Smith, izdavač magazina Vice i jedan od autora dokumentarca, leži u činjenici da na svakoj lokaciji ekipa ima takozvane fixere, mlade lokalce koji im savjetima i prisustvom pomažu pristupiti određenom društvu. Osim toga, objašnjava Smith, prednost ovakve "neprofesionalne" ekipe je i u tome što se oni oblače na način koji nikome nije upadljiv, za razliku od velikih TV-ekipa koje svi zapaze i koji mahom sa sobom ne vode insidere.

Još jedna posebnost ovog turističkog vodiča je i da, unatoč tome što se bavi izrazito ozbiljnim temama, situacije koje snima komentira duhovitim i pomalo blesavim opservacijama. Autori smatraju da je ovaj pristup, sasvim različit od konvencionalnog TV-novinarstva, njihova prednost, a ne nedostatak, budući da im je cilj prikazati "vlastite osjećaje, načine na koji reagiraju kao ljudska bića", a ne toliko biti objektivan, s obzirom da se ne smatraju ekspertima za terorističke skupine, bliskoistočnu politiku i ostale stvari kojima se bave. U sljedećem nastavku, međutim, ipak će izvještavati analitičnije, dok će pojedini segmenti biti duži, a posjetit će sudanski "odred smrti" Janjaweed, tokijsku javnu kuću s robotima i zabave u Iranu, a oko 2500 slobodnih suradnika iz cijelog svijeta poslali su im i brojne druge ideje.

Tena ERCEG


________________________________
Copyright © 1993 - 2021. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
br_1102_150.jpg