Glazba



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
2. studenoga, 2006.

01 / Glazba
Tamara VISKOVIĆ: GLAZBA
1. studenoga, 2006.

VARIOUS ARTISTS: "PLAGUE SONGS"

BIBLIJSKE POŠASTI

plague_songs_omot_150.jpgPodaci o ovome albumu su zanimljivi. Deset eminentnih imena rock glazbe na njemu se okupilo kako bi otpjevali deset ekskluzivno za ovaj album skladanih pjesama o deset biblijskih pošasti, redom kojim ih je Mojsije naredao u Knjizi izlaska. Sve su to napravili po okriljem etikete 4AD, jedne od najutjecajnijih neovisnih diskografskih kuća, sinonima progresivne glazbe u 80-ima. No, zanimljivija od podataka je akcija koja ih je ujedinila. To je uostalom bilo i za očekivati, jer malo je vjerojatno da su se Scott Walker, Rufus Wainwright, Brian Eno, Robert Wyatt, Stephin Merritt, Laurie Anderson i Imogen Heap baš slučajno našli u birtiji pa krenuli pjevati o muhama, skakavcima, žabama, ušima, čirevima i ostalim napastima staroga svijeta.

Pjesme je, kao i mnoge druge umjetničke projekte, naručila britanska organizacija Angelart, u sklopu akcije usmjerene na mučnu ekonomsku i političku eroziju britanskog grada Margatea. Propadanjem turističke industrije stanovnici tog obalnog grada su osiromašili i počeli odlaziti. Nekadašnji hoteli i pansioni postali su sklonište ekonomskim migrantima i izbjeglicama. Predvidivo, ono što je od Margatea ostalo na putu je da bude uništeno u sukobima između domorodaca i došljaka, i ugušeno nabujalim neonacističkim pokretima. Zamisao Angelarta je da kroz uporno djelovanje u zajednici ukaže na globalnu srodnost ljudskih sudbina. Stoga su i odabrali 30. 9. – Dan egzodusa, za svoje ovogodišnje polazište, a pjesme na ovom albumu su jedan od načina na koji se potreba traženja nove domovine pokušava staviti u univerzalni kontekst.
 
Odatle i biblijska tema, interpretirana na način koji nije vjerski opterećen, od muzičara s različitim kulturnim korijenima. Imogen Heap je svoje skakavce pretočila u pop pjesmu s kombinacijom đačke upućenosti i razigranosti. Eno i Wyatt su muhe doveli do ruba fizičkog iskustva, a Scott Walker svoju tamu (što bi drugo) pretvorio u a capella dramu. Iako stilski nekonzistentan, album nalazi šarmantan balans, ako ne uvijek u glazbi, onda u pristupu svojim neobičnim temama.

________________________________

________________________________
Copyright © 1993 - 2021. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA
br_1102_150.jpg