Uputio je uobičajenu božićnu kletvu na račun konzumerizma i kapitalističke nezajažljivosti, na što su mu mediji uzvratili, također već uobičajeno, da je i Crkva klekla pred zlatnim teletom potrošnje. Ali, to ovaj put zapravo i nije bilo potrebno.

Sama Crkva raskrinkala se s nekoliko stvari koje se ni uz najveću Božju pomoć ne mogu smatrati vjerodostojnim i logičnim. Prvo, katolička fetva protiv velikih trgovačkih lanaca išla je ove godine dotle da je iz Crkve čak traženo od vjernika da ih bojkotiraju. Ali, istodobno je u Koprivnici božji sluga uredno nazočio otvaranju trgovačkog centra Pevec, čiji je vlasnik poznat po "radničkim logorima" gdje se najviše krše pravila sindikalne zaštite.
 
Drugo, anketna istraživanja pokazala su da građani uopće ne troše tako mahniti kako se mislilo, pa ih je samo pet posto ušlo u minus, što znači da gromovi s Kaptola zapravo pucaju u prazno. A to, naravno, zahtijeva mali komentarčić. Ispada da Bozanić i drugi crkvenjaci otvaraju vatru s oltara po sistemu "držite lopova", jer dok vjerničke ovce, evo, pasu vrlo posno i na Božić, pastiri bogami troše li troše i na taj i na sve druge dane.
 
Ali, nakon što se to otkrilo, s Kaptola se nisu oglasili ni slovom, odakle, opet, ispada nešto još nezgodnije za navodno prečednu Crkvu. Ona napada nastranosti konzumerističkog kapitalizma samo dok se nju samu u njima ne zatekne, poslije čega utone u aristokratsku šutnju iz koje je ne može izvući ni mali tucet razjarenih novinskih tekstova (iako neke od njih potpisuju i komentatori koji se deklariraju kao katolici).
 
Ovo je, međutim, samo prva polovica priče. U drugoj zatječemo Bozanića u jednako sumnjivoj raboti, jer je i ove godine zagrmio protiv komunizma, koji je navodno samo "trenutno denominiran". Tako se stječe dojam da se Katolička crkva nalazi na neprijateljskom teritoriju kojim vladaju, jedva prikriveno, nekakvi ateistički fanatici, što je jezik koji mogu razumjeti samo trknuti osobenjaci tipa Pašalića, Rojsa ili Šibla.
 
No, jezik je tu manji problem. Veći je što spomenuta trojica nemaju baš nikakvih ideja u glavi, čak ni za to da smisle kakve-takve slogane, pa su se raskokodakali o jugo-Hrvatskoj, što je blijeda kopija kopije nekadašnjeg jugo-komunizma. Ali, eto, sada bi se mogli ugnijezditi u mekom krilu matere Crkve, iako ni ona sama ne zna što bi sa sobom – glava joj je u Evropi, ali debelu stražnjicu i dalje drži u toplom blatu pseudopatriotskih tema.
 
Isto je i s komunizmom i kapitalizmom. Nakon što je desetljećima bubnjala protiv bezbožnog komunizma, sada se razočarala i u kapitalizam, koji ne trpi nikakvu hijerarhiju ideja, nego na otvorenu tezgu baca sve, uključujući i religiju. Tako je Crkva, koja i dalje pokušava, kao nekada najtvrđi komunisti, jednim pogledom obuhvatiti cijeli svijet, danas postala, vidi vraga, glavni protagonist do jučer prezrenog "jednoumlja".
 
Naravno, takvi uvijek imaju potrebu autoritativno mahati kažiprstom i pokazivati jedini put kojim društvo treba ići. Ali, gdje ide sama Crkva, nitko ne zna, osim što i kaptolski vrapci vide da je trenutno u nekoj vrsti teškog, ali baš teškog, crno-crvenog bunila.

Marinko ČULIĆ