STROJANI

Mehanizacija pravne države Slovenije napokon je usrećila rasiste u glavnom slovenskom selu zvanom Ambrus. U četvrtak rano ujutro srušene su dvije zidane kućice i tri barake romske obitelji Strojan u naselju Dečja Vas, pa se nabrušenim Ambrušanima osmjehnuo čestit i etnički čist Božić. Istinabog, jedanaestero Strojana je prijetilo da će ostati na svojoj zemlji i na ruševinama svojih kuća, pa makar i u šatorima, a u tom ih je naumu podržavao i sam slovenski predsjednik Janez Drnovšek. On je u Dečju Vas poslao dva kontejnera u koja su se Strojani trebali privremeno smjestiti, ali je taj transport spriječen energičnom akcijom lokalnih rasista, inače ovogodišnjih prvaka Europske Unije u podizanju barikada. Ambruške barikade su zaustavile kontejnere, ali ne i Drnovšeka, koji je Strojane uspio nagovoriti da se privremeno presele u predgrađe Ljubljane između Črnuča i Šentvida, gdje je uz pomoć ljubljanskoga gradonačelnika Zorana Jankovića za njih pronašao useljivu jednokatnicu sa strujom, vodom i grijanjem.

OPERA

Nisu Ambrušani jedini građani i seljaci Europske Unije koji su svoja kršćanska srca pred Božić ogrijali na tuđoj nevolji. Niti 24 sata nakon rušilačke akcije slovenskih vlasti u Dečjoj Vasi, svjetina je provalila u šatorsko naselje u mjestu Opera kraj Milana, koje je talijanska Civilna zaštita podigla za Rome deložirane iz svojih izbi na sjeveru Italije. Rezultat: sve srušeno, sve spaljeno. Na taj se rezultat, uostalom, moglo kladiti s popriličnom sigurnošću, jer je Bossijeva Sjeverna liga pozvala domoljubno pučanstvo na prosvjede protiv "logora za nomade" u kojima su smješteni "došljaci koji ne plaćaju poreze i ne poštuju zakone". Barbarsku akciju civiliziranih sjevernjaka, sve samih legista i legalista, policija je, u ime pravne države Italije, popratila nemoćnim pogledima.

WELBY

Pravna država Italija odlučila je pokazati svoju moć u slučaju Piergiorgija Welbyja, distrofičara koji je godinama na najvišim adresama tražio svoje pravo da prekine bolno i ponižavajuće životarenje koje se održavalo aparatima, i da mu se dopusti da dostojanstveno umre. Pred Welbyjevim željama je naposljetku popustio anesteziolog u cremonskoj bolnici Mario Riccio, isključio mu respirator i dao mu lijekove kojima ga je poštedio od samrtne boli. A onda na scenu stupaju Crkva i Država. Crkva zabranjuje da se Welbyja pokopa po katoličkom obredu, a Država pokreće istragu protiv Riccija. Welbyjev sprovod na Trgu San Giovanni Bosco, pred zatvorenim vratima crkve gdje je obitelj željela prirediti posljednji ispraćaj, okuplja tisuće ljudi i pretvara se u prosvjedni skup protiv licemjerja Crkve i Države. Koje se uhvate života pa ga ne puštaju... sve dok ga ne položiš na oltar Domovine ili na branik Vjere.

TURKMENBAŠI

Saparmurat Nijazov, tvorac najbizarnije diktature na svijetu, umro je iznenada, ušuškan u svoje plahte od zlatne svile, u glavnom gradu Turkmenistana Ašhabadu. Dvadesetak novinskih redaka je premalo da se nabroje sve ludosti njegove dvadesetogodišnje vladavine: od toga da je mjesece u kalendaru preimenovao po sebi i članovima svoje obitelji, preko zabrane skoro pa svega: pušenja, duge kose, opere i baleta, slušanja radija za vrijeme vožnje, playbacka i šminkanja televizijskih voditelja, svih religija osim islama i pravoslavlja..., preko ukidanja knjižnica i bolnica izvan glavnoga grada, pa do sijanja vlastitih pozlaćenih spomenika diljem zemlje, izgradnje ledene palače usred pustinje i na koncu do toga da je svoju "Ruhnamu", vođen autorskom skromnošću, proglasio drugom najvažnijom knjigom u povijesti, odmah iza Kur'ana Časnog... Sve ove bizarnosti kojima je obilježena Turkmenbašijeva vladavina bile su samo gornji sloj jedne temeljite satrapije koja je uzimala svoj pozamašni danak u krvi i čiji su protivnici nestajali s lica sretne zemlje u pravoj epidemiji službeno proglašenih samoubojstava po zatvorima.

KRALJ

Ne znam što da vam preporučim a da dostojno ožalite Saparmurata Nijazova, ali u slučaju Jamesa Browna, upravo preminuloga kralja soula i prvosvećenika boga ritma, gramofonu se sam od sebe nudi onaj neuništivi "Live At The Apollo" s "I'll Go Crazy", "Try Me", "Think", "I Don't Mind", "Please Please Please" pa sve do "Night Train". Ključna pjesma se zove "Lost Someone".

VOJNA

U somalijski sukob između prijelazne vlade i Unije islamskih sudova umiješala se Etiopija, izazvavši bojazan da bi se na istoku Afrike mogao zametnuti rat u kojemu bi sudjelovalo čak 10 do 12 zemalja. Pred združenim snagama somalijske vlade i etiopskih trupa padao je grad za gradom u centralnoj Somaliji, da bi borci Unije islamskih sudova bili satjerani u okolicu Mogadishua čiji se pad očekuje najkasnije za dan ili dva. Tako barem kaže etiopski premijer Meles Zenawi koji već najavljuje i povlačenje svoje vojske iz Somalije u roku od tjedan dana, dočim bude "dovršen posao eliminacije islamističkih terorista". Vođe Unije islamskih sudova pozivaju muslimane svijeta u juriš na Adis Abebu, a nezaustavljivo povlačenje svojih snaga pokušavaju predstaviti kao "stvar taktike". Portparol Unije Abdi Kafi prijeti da će Etiopljani, ukoliko pokušaju osvojiti Mogadishu, "imati svoj Sudnji dan" jer će ih trenutno bježeći islamisti "napasti iz svih pravaca".

POLJE

U novoj će godini, kako smo već bilježili, diljem planeta niknuti nekoliko višestokilometarskih zidova, a među tarabarske neimare se, evo, javlja i pakistanska vlada. Pakistanski ministar vanjskih poslova najavio je da će duž granice s Afganistanom vojska Perveza Musharrafa postaviti ograde i minska polja e kako bi zaustavila upade domaćih talibana na teritorij susjedne zemlje. Afganistan se protivi takvoj vrsti zaštite, uz obrazloženje da će minska polja i ograda stvoriti dodatne probleme ljudima koji imaju rodbinu s obje strane granice. No, ograda bi, po svemu sudeći, riješila barem dio problema što ih pakistanski predsjednik Pervez Musharraf, unatoč često iskazivanoj kooperativnosti, još uvijek ima u odnosima sa Sjedinjenim Američkim Državama.

PISMO

A sada idemo do tzv. Regiona gdje se ljudi uzdaju u se i u svoje gusle... Elem, pismo piše Dodik Milorade, pismo piše Packovoj Doriski... Ljutiti premijer Republike Srpske je u otvorenom pismu objavljenom u banjolučkim Nezavisnim novinama optužio šeficu parlamentarne Komisije za jugoistočnu Europu da je ona "svojim angažmanom u i oko BiH pokazala jednostranost, zlonamjernost i paušalnost čiji je jedini cilj bio diskreditacija Republike Srpske, njenih institucija, političkih predstavnika i Srba u cjelini", te joj poručio da se s njom "formalno i neformalno, ne želi sresti nikada više u životu", te je zamolio da njega i građane Republike Srpske "poštedi svoje prisutnosti". Doris Pack je odbila komentirati Dodikovo sikter-pismo, jer ga navodno nije ni dobila. Trebalo bi to pismo proslijediti svima koji su se 1995. pravili pametni, e da bi se sada pravili nevješti i vjerovali kako se 2007. neće naplaćivati stari računi... Sretna vam Nova godina!