Bilo je stanovitih dilema koga ovog tjedna uglaviti u ovu rubriku. Čovjek najprije danima pišti od bijesa zbog nečuvene bezobraštine Igora Zidića, koji je u darovanome HRT-terminu na sva usta hvalio Horvatinčićevu luksuznu interpolaciju u srcu Zagreba, i pri tome zatajio "sitnicu" da sjedi u žiriju istog tog Horvatinčića.

Dakle, ovdje se po prvobitnom planu trebao pojaviti tekst o jednom od šampiona patriotskog rentijerstva, koji nam je stotinu puta ispričao dirljivu baladu o svojoj ljubavi prema domovini, a nepogrešivo je začepio prvom prilikom kada je voljenim Hrvaticama i Hrvatima trebao odati koliku pinku odatle vuče. Ali, u međuvremenu je puhnula tramuntana novih tema, koja je malo ohladila srdžbu prema ovome zidaru vlastitih probitaka, a osim toga čovjek shvati da se ova priča može ispričati i na drugi način.
 
Ovih dana pala je poluokrugla, petnaesta godišnjica osamostaljenja Hrvatske, i prvo što upada u oči je neobično puno običnih ljudi koji suho komentiraju da im je bilanca petnaestog rođendana hrvatske države razočaravajuća. Jedna Zagrepčanka čak misli da je Hrvatska proigrala međunarodno priznanje i da nije zaslužila da ga onako rano dobije.
 
Ovi sumorni tonovi našli su odraza samo u prigodnome govoru Stipe Mesića, koji je također mišljenja da je međunarodnim priznanjem dobijen kredit koji još nije otplaćen. Jer, kaže, još su preduboki tragovi nedemokratskog, nacionalno netolerantnog društva, a ni ljudi nisu ginuli zato da neki danas gladuju, a drugi plivaju u nezasluženom i nezasitnom bogatstvu.
 
Ukratko, "narod je nezadovoljan Hrvatskom" (kako su u Novome listu stavili naslov na izvještaj), za što je Mesić otvorenije nego ikad prije optužio hrvatsku političku klasu. Okrivio je političke stranke da misle samo na sebe, tj. kako će proći na izborima i zato se razmeću obećanjima za koja i same znaju da su neostvariva.
 
Isto to, samo još otvorenije, ponovio je i Milan Kučan (gostujući kod Bage), koji smatra da u državama ex-Jugoslavije caruje najprizemnije podilaženje biračima, zbog čega su nacional-populistički galamdžije na vlasti zapravo patuljci, nesposobni za nove ideje i za rješavanje ijednog pravog problema svojih zemalja.
 
Ipak, najrazorniju kritiku ovdašnjih političkih elita dao je bivši makedonski predsjednik Kiro Gligorov, prepričavši zgodu kada su predstavnici Evropske Unije nudili tim elitama da će, pod uvjetom da izbjegnu rat, države ex-Jugoslavije biti smjesta kolektivno primljene u EU, plus dobiti bespovratnih pet milijardi dolara. Ali, Milošević i Tuđman to su prezrivo odbili, veli, dok nazočnog Kučana nije spomenuo, ali vjerujemo da je i njegova uloga u tome bila manje slavna nego u Baginoj emisiji.
 
Fini gospodin Gligorov nije to izravno rekao, ali se dalo osjetiti da i u današnjoj Hrvatskoj vidi ostatke tog autizma, tj. objašnjenje zašto je Tuđman s tolikim gađenjem odbio ponudu iz Bruxellesa. Kakva Evropa, kakvi bakrači, ne treba nama nikakva EU, barem ne dok kod kuće ne zavedemo red, tj. odredimo tko zapravo "ima Hrvatsku". Jer, samo takvima će pripasti lovorika koliko im stane za vrat i novca koliko im stane u džepove.
 
Eto, tko kaže da ovo nije priča o Igoru Zidiću?!

Marinko ČULIĆ