FRANCUSKA

SUĐENJE SATIRIČARIMA
 

Na pariškom sudu započelo je suđenje protiv satiričnog tjednika Charlie Hebdo zbog objavljivanja čuvenih danskih karikatura proroka Muhameda. Uz karikature danskog Jyllands-Postena, francuski satiričari objavili su i svoju vlastitu karikaturu, koja prikazuje proroka kako se drži za glavu i rukama pokriva oči, misleći kako je "teško kada te obožavaju budale". Vodeće muslimanske organizacije, Unija islamskih organizacija Francuske i Velika pariška džamija, tužile su list zbog klevete i vrijeđanja na vjerskoj osnovi, a traže 30 tisuća eura i objavljivanje najvažnijih dijelova presude. Za razliku od početnih reakcija, koje su mahom bile kritične prema činu objavljivanja, pa je i francuski predsjednik Jacques Chirac tjednik osudio zbog "poticanja mržnje protiv Muslimana", vodeći predsjednički kandidat Nicolas Sarkozy tužbu protiv lista ovih je dana prokomentirao riječima da mu je "draže da ima previše karikatura nego da ih nema".
 
Na stranu lista stalo je i 50-ak poznatih francuskih intelektualaca, dok je katolički tjednik Pelegrin izašao s podatkom da 79 posto osoba ispitanih u njihovoj anketi smatra da ismijavanje religije "nije prihvatljivo".
 
Poznati Francuzi diskutiraju o tome kako se stav Europljana o dihotomiji sekularno-vjersko i o slobodi izražavanja poprilično promijenio u odnosu na prije 20-ak godina, kada je europska javnost unisono od fatve branila indijskog pisca Salmana Rushdieja, dok danas čak i znatan dio ljevice u Europi danske karikature drži rasističkima.
 
Iako je jedini tužen, Charlie Hebdo nije ni prvi, niti jedini objavio sporne karikature, već su to objavile i dvije TV stanice i dnevnik Le Monde, a satirični tjednik objavio ih je tek nakon što je iz istog razloga otpušten urednik lista France Soir, i to u znak protesta protiv mlake reakcije Europske Unije na napade na danske ambasade u muslimanskim zemljama.
 
Francuski intelektualci u svome su pismu također kritizirali europsku ljevicu zbog nezalaganja za temeljne slobode i olako prihvaćanje argumentacije da je kritika islama rasizam, dok su islamiste optužili zbog inzistiranja na ekstremnim pozicijama i istovremenog prigovaranja da su žrtve islamofobije u Europi. Državni odvjetnik zatražio je oslobađajuću presudu za satiričare, a brojni komentatori drže da su muslimanske organizacije ovom tužbom sebi napravile medvjeđu uslugu, vjerujući da će "javnost u sekularnoj republici podržati njihov pokušaj gušenja demokratskih vrijednosti".
 
ISLAND
 
SVE BLIŽE EUROPSKOJ UNIJI
 

Islandske kompanije već su neko vrijeme izrazito prisutne na tržištima sjeverne Europe, dok je i na druge načine sve jača povezanost Islanda s Europom povećala u toj otočnoj zemlji sklonost stanovništva prema eventualnom pridruživanju EU-u. Nedavno je jedna od najvećih islandskih banaka, Glitnir banki HF, ponudila 340 milijuna eura za kupnju finskog investicijskog fonda FIM Group, s dobrim izgledima da se posao i ostvari, a ova je banka i treća najveća financijska tvrtka na nordijskom tržištu, s operacijama u Velikoj Britaniji, Danskoj, Norveškoj, Švedskoj i Rusiji.
 
Island, međutim, nikada nije službeno zatražio početak pregovora za primanje u članstvo EU-a, već se posljednjih 15-ak godina zadovoljava članstvom u Europskoj asocijaciji slobodne trgovine. Konzervativno-liberalna koalicija koja trenutno vlada Islandom protivi se članstvu, a temeljni razlozi za takav stav leže u nevoljkosti gubljenja državnog suvereniteta, kao i kontrole nad resursima, naročito u odnosu na ribarstvo. Protivnici pridruživanja tvrde i da dobra ekonomija, visoki rast i niska nezaposlenost pokazuju da nema potrebe žuriti u europsku asocijaciju, a sve donedavno takav je stav dijelila i većina islandskog stanovništva.
 
No, globalizacija je učinila svoje, pa se i Islanđani, lingvistički povezani sa zapadnom Europom, sve više orijentiraju na taj kontinent. Budući da se nalazi na pola puta između Europe i SAD-a, islandski studenti sve donedavno radije su odlazili na studij u SAD, no i to se sada mijenja, a islandski poduzetnici sve su prisutniji na europskom tržištu. Island je tijekom Hladnog rata bio u sferi zaštite SAD-a, no odlazak američkih vojnika iz vojne baze u Keflaviku krajem prošle godine potvrdio je želju za osamostaljenjem Islanda u vojnom smislu, iako je ta zemlja i dalje aktivna članica NATO saveza.
 
Po prvi put od pristupanja trgovinskoj zajednici s Europom, ispitivanja javnog mnijenja pokazuju, pak, da je većina islandske javnosti za početak pregovora s EU-om, njih 58 posto, dok 50 posto Islanđana priželjkuje članstvo u toj zajednici. Donedavno najspornije pitanje ribarstva također je donekle izgubilo na važnosti, budući da se mlađe generacije sve manje bave tom privrednom granom.
 
REAKCIJE NA PUTINOV GOVOR ODRŽAN NA KONFERENCIJI O SIGURNOSTI U MÜNCHENU
 
NOVI "HLADNI RAT"?
 

Nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin na nedavno održanoj konferenciji o sigurnosti u Münchenu žestoko napao administraciju Sjedinjenih Država zbog namjere gradnje obrambenog sustava u Poljskoj i Češkoj, "poticanja nove utrke u nuklearnom naoružanju" i "destabilizacije Bliskog istoka", europski su se mediji raspisali o tome predstavlja li taj govor početak "novog Hladnog rata".
 
Kako prenose izvjestitelji, Putinov "neuobičajeno oštar i nediplomatičan" rječnik, kojim je američko ponašanje sumirao kao "prekoračenje granica u svim sferama", te se zapitao "protiv koga je usmjerena ekspanzija" NATO-a na bivše sovjetske satelite, ponajviše je razljutio čelnike upravo tih, novih članica EU-a, ali i njemačku kancelarku Angelu Merkel, koja je i sama 1980-ih godina živjela u Istočnoj Njemačkoj, a najmanje su se, navodno, uzrujali predstavnici SAD-a.
 
Shodno tome reagirali su i mediji u tim zemljama, pa, primjerice, češke Livode noviny drže da je Putinov temeljni cilj "oslabiti veze između Europe i SAD-a", i to u kontekstu povećanja vlastitog utjecaja u globaliziranom svijetu u kojemu sve više dominiraju Kina, Indija i Brazil, pa je njegovo shvaćanje međunarodnih odnosa, drži češki list, "isključivo matematičko". Slično razmišljaju i komentatori estonskog Postimeesa, a i češki i estonski list zaključuju da je Putinov govor samo još jednom naglasio potrebu pripadnosti tih zemalja organizaciji NATO-a.
 
Neki su zapadni mediji reagirali još oštrije od onih u bivšim sovjetskim republikama, pa tako švedski Sydsvenska Dagbladet smatra da Putinov govor zasigurno predstavlja "povratak retorike Hladnog rata", a podsjetio je i da SAD nije jedina zemlja koja forsira utrku u naoružanju, budući da je upravo Rusija u posljednjih sedam godina učetverostručila svoj vojni proračun. Njemački Frankfurter Allgemeine Zaitung drži, pak, da je Putin svojim govorom Europi pokazao da joj je "Rusija sve osim prijateljskog i pouzdanog partnera", a najdalje je u kritici Putina ipak otišao britanski konzervativni Times, čiji je urednik zaključio da je ruski predsjednik novi "najveći zlotvor" koji nas je svojim govorom podsjetio da "Amerika ipak nije najopasnija nacija svijeta".
 
SAD
 
BEZ PUŠENJA I U STANOVIMA!?
 

Ono što je većini pušača do jučer izgledalo kao najgora noćna mora – zabrana pušenja u stanovima – u Sjedinjenim se Državama ipak počelo događati. Antipušačka, najblaže rečeno, histerija u toj zemlji ovih je dana pomakla područje borbe, a ovog puta na prvoj liniji fronte našli su se penzioneri države Michigan. Izvjestan broj penzića koji žive u stambenim zgradama, odlučili su, naime, za svoje probleme s disanjem, očne iritacije i slične tegobe optužiti, ne svoje poodmakle godine, već pušače u susjednim, pa i manje susjednim stanovima, a u tome ih zdušno podržavaju liječnici. Zato su vlasnici zgrada u nekim gradovima Michigana već zabranili pušenje u privatnim stanovima, a šuška se i da gradski oci kalifornijskog grada Belmota pripremaju zakon koji će vlasnike obvezati da dio zgrada rezerviraju za nepušače.
 
Pravni eksperti objašnjavaju da zabrana pušenja u privatnim stanovima ima pokriće, budući da zakon pušače ne štiti od diskriminacije kao što je to slučaj kod rasne, etničke i vjerske pripadnosti, dok rijetki glasovi pravne struke upozoravaju na "detaljić" da je ovakva politika ipak zadiranje u privatnost koje bi moglo postati opasan presedan. Ovakva upozorenja, međutim, neminovno padaju u drugi plan kada se institucije počnu razbacivati statistikama i "znanstvenim" tvrdnjama, poput one da "40 posto svih smrti u požarima u stanovima uzrokuje pušenje", ili, pak, kada odjel za čistoću zraka Californije ustvrdi da je "second-hand dim cigareta podjednako toksičan kao i industrijski zagađivači".
 
Diljem Michigana već je 12 od ukupno 132 stambene komisije potpuno zabranilo pušenje u stambenim zgradama, a procjenjuje se da barem jedna komisija u ostatku Amerike to isto učini svakog mjeseca. Vlasnici zgrada nemaju ništa protiv, jer će zahvaljujući zabrani uštedjeti na "pripremi" stanova za nove stanare, nakon što se iz istih isele pušači.
 
Sve dosadašnje zabrane u Michiganu odvijale su se na dobrovoljnoj bazi, odnosno odluci stambenih komisija, no zakon koji se priprema u Californiji to će vrlo vjerojatno podignuti na razinu koja ne ostavlja izbora. Kako upozoravaju kritičari ove politike, nakon ovakve zabrane, jedine stambene jedinice u kojima će se smjeti pušiti ostat će samostojeće kuće, no i to bi se moglo brzo promijeniti, nakon što vlasti odluče da je od sekundarnog udisanja dima potrebno zaštititi i vlastitu djecu pušača.
 
SIRIJA
 
RAZDOR ŠIJITA I SUNITA
 

Nakon Iraka, Libanona, pa čak i Palestine, u kojoj nema šijita, ali ima političkog sektaškog nasilja, razdor među dvjema vodećim muslimanskim sektama pomalo se premješta i u Siriju. Zbog izrazito sekularnog ustroja te zemlje, u kojoj vlada socijalistička stranka Baas, vjerska pripadnost službeno se ni ne bilježi, ali se pretpostavlja da suniti čine oko 75 posto, dok alaviti, druzi i kršćani čine ostatak, a šijita ima oko 1 do 2 posto, ili nešto više od 350 tisuća. Unatoč maloj brojnosti, u Siriji su se pojavile glasine da novoosnovane šijitske organizacije koje financira Iran plaćaju sunitima da se preobrate, no i bez toga, s obzirom na stanje na Bliskom istoku, Sirijci su itekako svjesni vlastitih vjerskih identiteta.
 
U toj se zemlji, primjerice, nalazi grobnica Sukaine, kćeri šijitskog mučenika imama Al-Husseina, a to je područje naseljeno izrazito konzervativnim sunitima.
 
Među sirijskim sunitima raširen je i stav da su irački šijiti odgovorni za ponižavajuće vješanje Saddama Husseina, iako ovaj nije bio prakticirajući sunit, kao i za sektaško nasilje u toj zemlji, a kao posljedicu šireg, antisunitskog raspoloženja doživljavaju i pokušaje šijitskog Hezbollaha da svrgne libanonsku vladu.
 
U cijeloj priči ne treba zanemariti ni američku administraciju, koja je poznata po iskorištavanju vjerskih i drugih razlika da bi postigla neki politički cilj, pa se javno spominjala ideja da se strepnje sirijskih sunita iskoriste za borbu protiv iranskog utjecaja u toj zemlji, ali i samog sirijskog vladajućeg establishmenta, koji mahom pripada šijitskoj sekti Alavita.
 
Upravo zbog toga sirijski je režim postao tolerantniji prema iskazivanju vjerske pripadnosti, pa je, zbog zaštite od eventualnih unutarnjih raskola i američkih manipulacija, u posljednjih godinu dana dozvolio održavanje vjerskih obreda i javno slavljenje prorokovog rođendana, zahvaljujući čemu su stvari za sirijsku vladu, unatoč iranskom uplitanju, za sada još uvijek pod kontrolom.
 
KRIZA JAPANSKE VLADE
 
"STROJEVI ZA PRAVLJENJE DJECE"
 

Japanski premijer Shinzo Abe posljednjih mjeseci ima problema sa svojim brbljavim ministrima, a najnoviji skandal izazvao je ministar zdravstva Hakuo Yanagisawa, kada je, javno izražavajući zabrinutost zbog smanjenja nataliteta u toj zemlji, žene nazvao "strojevima za pravljenje djece". Točnije, populacijski nastrojeni 71-godišnjak rekao je da je problem japanskog nataliteta činjenica da je "broj strojeva za pravljenje djece ograničen, pa stoga nema drugog načina nego reći im da poprave prosjek po glavi".
 
Stopa nataliteta u Japanu zaista je među najnižima na svijetu i iznosi 1,29 djece, čemu je dobrim dijelom uzrok upravo seksistički uređeno društvo koje ženama ne pruža uvjete za istovremeno uspješnu karijeru i majčinstvo.
 
Opozicijske stranke, koje, kao ni Abeova Liberalno-demokratska stranka, nemaju žena na vodećim pozicijama, požurile su zatražiti Yanigasawinu ostavku, unatoč ministrovim opetovanim javnim isprikama, no premijer Abe ga je ipak podržao, procijenivši da mu ne bi bilo pametno izgubiti još jednog ministra u prva četiri mjeseca mandata. Krajem prošle godine, naime, Abe je bio prisiljen najuriti Genichira Sata, ministra administrativne reforme, zbog skandala s financiranjem političkih stranaka.
 
Premijerov rejting nakon najfriškijeg skandala stropoštao se sa preko 70 posto na početku mandata na samo 40 posto, a istraživanja pokazuju i da 50-ak posto ljudi želi Yanagisawinu ostavku. Slično, međutim, misle i neki ljudi u samoj premijerovoj stranci, pa tako i etičko povjerenstvo LDP-a smatra da bi ministar zdravstva trebao otići. Unatoč tome, šef Abeova kabineta Yasuhisa Shiozaki potvrdio je da ministar ostaje, što bi moglo dodatno produbiti raskol u samoj stranci.
 
Abe je nedavno morao obuzdati i svog ministra obrane Fumija Kyumu, koji je prvo američku invaziju na Irak nazvao "greškom", a kasnije je u Washingtonu novinarima rekao i da se američka administracija ne bi trebala ponašati tako "bahato" u vezi premještanja svoje vojne baze na japanski otok Okinawu. Amerikancima, nenaviknutima na ovakvu japansku kritičnost, ove se opaske nisu svidjele, a kao da Abeu to nije bilo dovoljno, nedugo zatim i ministar vanjskih poslova Taro Aso američki plan za Irak proglasio je "vrlo nezrelim".
 
Tena ERCEG