REZALIŠTE

ANTIJUNACI NAŠEG DOBA

KERESTINEC, DOMOVINE SIN

Domaći pravosudni mehanizmi voljni su, premda i to dosta nevoljko, procesuirati samo one ratne zločine i njihove počinitelje za koje se interesirao Haaški sud ili su bili previše razvikani u javnosti e da bi ih se moglo zaboraviti i ignorirati: slučaj vojnog zatvora ili logora u Kerestincu blizu Zagreba ne spada u spomenute kategorije, pa Državnome odvjetništvu ne pada ni na kraj pameti da se poduhvati istrage o zvjerstvima koje su hrvatski vojnici – točnije pripadnici 66. bojne Vojne policije – mjesecima prakticirali na rečenom lokalitetu. Prema Feralovim informacijama, kerestinečki zatvor postojao je od konca 1991. do rane jeseni 1992. godine i kroza nj su prošle stotine i stotine građana – uglavnom srpske nacionalnosti – što su bili predviđeni za razmjenu sa srpskom stranom, no prije razmjene koja je često znala biti prisilna prošli su tešku torturu što je uključivala detaljno psihofizičko iživljavanje poslovično maštovitih pripadnika hrvatske Vojne policije.

"Zatvor je bio u jednoj od bivših vojnih zgrada u Kerestincu i u jednoj je prostoriji znalo biti po trideset ljudi koji su spavali na podu", kaže za Feral Tomislav Božović, nekadašnji pilot Jugoslavenske narodne armije, koji je desetak dana svoje zatočeničke kalvarije – što je trajala ranih devedesetih – proveo u Kerestincu. "Tamo je bilo muškaraca koji su, pored ostalog, dovođeni iz vojnih zatvora u Lori i Šibeniku, bilo je dosta starijih ljudi i žena koji su pokupljeni iz svojih stanova i koje se spremalo za razmjenu. Vojni policajci, među kojima je bila i jedna posebno okrutna djevojka, stalno su nas batinali i ponižavali, a tamo je bilo ljudi koji su u zatvoru boravili i po tri-četiri mjeseca. Ja sam u Kerestincu bio desetak dana, ali sam doživio dovoljno užasa koji je vladao u tom logoru."

Tomislav Božović svojedobno je podnio kaznenu prijavu protiv nepoznatih počinitelja koji su ga mučili u vojnom zatvoru blizu Zagreba, no na tu prijavu dosad nitko nije reagirao, niti – kako sada stvari stoje – misli reagirati, jer je ratni zapovjednik Vojne policije general Mate Laušić danas ugledan član društva koji se javno oglašava o sigurnosnim i globalnoterorističkim pitanjima i koji se – na zasad neutvrđen način – uspio izvući od odgovornosti za nesumnjive zločine što su se odvijali u zatvorima pod vlašću Vojne policije. Dinko Barbarić, jedan od glavnih ratnih zapovjednika 66. vojnopolicijske bojne, ovih dana, pak, planira transfer u Sigurnosno-obavještajnu agenciju: bilo bi zanimljivo vidjeti spominje li se u tzv. sigurnosnoj provjeri brigadira Barbarića i mračna kerestinečka epizoda, a još bi zanimljivije bilo znati zašto mu ta epizoda neće predstavljati prepreku za prebacivanje među civilne špijune.

I. ĐIKIĆ

TKO ĆE NASLIJEDITI RAČANA?

SDP BEZ IZBORA PRIJE IZBORA

Bez obzira na informacije o zdravstvenom stanju SDP-ova predsjednika Ivice Račana, prema kojima je njegov povratak u politički život – barem u izbornoj godini – krajnje neizvjestan, na Iblerovu trgu odbačena je ideja, koja je doduše egzistirala vrlo stidljivo, da se sazove stranačka izborna konvencija prije nego što bude poznat novi sastav parlamenta: od ideje o konvenciji, pritisnuti argumentacijom Račanove zamjenice i vjerojatne nasljednice Željke Antunović, odustali su i oni SDP-ovci koji su do jučer anonimno kazivali da je rečena opcija najbolja u slučaju Račanova definitivnog odlaska iz politike. Argumentacija se sastoji u procjeni da uoči izbora ne treba gubiti snagu na unutarnja trvenja.

Antunovićeva je, dakle, uza se dobila veliku većinu viđenijih partijskih persona, između ostaloga i zahvaljujući dosta odlučnom držanju otkako je lider SDP-a na liječenju, a to znači da su Ljubi Jurčiću uvelike opale šanse da postane SDP-ov premijerski kandidat: Račanova je zamjenica, naime, predvodnica brojne grupacije koja misli da eventualni budući premijer mora ujedno biti i šef stranke, jer je to, navodno, jedino jamstvo da će Vlada provoditi stranačku politiku i da će Vladini potezi jednim dijelom biti u funkciji ostvarivanja i stranačkih (političkih) interesa. Ona pritom govori o jakom SDP-ovu timu na čelu s Račanom, ali ne govori ni tko bi bio u tom timu, ni tko bi bio na čelu tima – jer netko mora biti prvi – ako Račan ne bude sposoban za bavljenje javnim poslom.

O tome se, dakle, sad ne govori, ali puno je toga što kazuje da, u tom slučaju, Antunovićeva sebe vidi šeficom SDP-ove ekipe koja se želi useliti u Banske dvore: u HDZ-u će, navodno, biti presretni ako dođe do realizacije ovog scenarija.

I. ĐIKIĆ

ZATAŠAKANE MALVERZACIJE

VLADINO LIŠAVANJE PROBLEMA

Prije pet godina u ovo se vrijeme pričalo o vrlo dvojbenoj prodaji Dubrovačke banke Dalmatinskoj banci, koja je nedugo zatim zajedno s Istarskom i Sisačkom pretvorena u grupaciju Nove banke (NB). Tada je ondašnji potpredsjednik Vlade Slavko Linić govorio: "Iako Vlada nije zadovoljna cijenom koju je pokazalo tržište, zadovoljna je novim vlasnicima. Jer, koji put novac nije jedino što predstavlja zadovoljstvo u transakciji." Slično je zadovoljstvo pokazivao i tadašnji ravnatelj Državne agencije za sanaciju banaka (DAB) Marinko Filipović, izričito tvrdeći kako je prodaja Dubrovačke banke "dobar posao za hrvatsku državu".

Danas više nema ni Nove banke, prodana je mađarskoj grupaciji OTP, a hrvatski porezni obveznici, koji do 2008. godine saniraju Dubrovačku banku s 2,6 milijardi kuna zbog poznatih financijskih kutleraja iz 1998., još uvijek nisu dobili odgovore ministra financija Ivana Šukera i premijera Ive Sanadera koji su sa saborske govornice obećavali kako će preispitati pod kakvim je uvjetima obavljena transakcija u kojoj, eto, novac nije predstavljao primarno zadovoljstvo.

Obljetničko podsjećanje: Dubrovačka banka je prije pet godina prodana londonskom fondu CCL, odnosno Dalmatinskoj banci za 240 milijuna kuna, a taj kupoprodajni utržak nije dosegao ni deset posto spomenutog državnog sanacijskog iznosa. Zatim je cijela Nova banka, u kojoj je Dubrovačka banka činila okosnicu sveukupnog poslovanja te grupacije u ljeto 2005. godine prodana mađarskom OTP-u za impozantnih 230 milijuna eura. Nezavisni dubrovački financijsko-ekonomski stručnjaci su izračunali kako je u toj transakciji londonski CCL ostvario dobit od čak 600 posto!

I još jedno podsjećanje: u veljači 2002. godine, kada je potpisan ugovor o "dobrom poslu za hrvatsku državu" čiji porezni obveznici i dalje ne znaju tko je, kako i zašto tako čudesno "trgovao" u Dubrovačkoj banci bilo je zaposleno 537 ljudi. Pet godina poslije u sadašnjoj dubrovačkoj Poslovnoj jedinici OTP-a rade 192 uposlenika...

L. BRAILO

BAGERI U CENTRU SPLITA

NAKARADNO I SVEČANO

Poglavarstvo grada Splita još je jednom, unatoč upozorenjima struke i prosvjedima građana, odlučilo prekršiti odredbe važećeg Generalnog urbanističkog plana (GUP) i u daljnju proceduru uputiti konačni prijedlog Odluke o donošenju izmjena i dopuna Provedbenog urbanističkog plana (PUP) povijesne jezgre Splita.

Svakome tko pozna važeće zakonske odredbe, jasno je koliko je nezakonit pokušaj Poglavarstva da prekrajanjem starih urbanističkih dokumenata omogući klijentelističku izgradnju hotela i stambenih objekata u staroj jezgri, antičke mozaike prekrije izgradnjom "trgovačko-uslužnih sadržaja", a na zapadnom dijelu Rive - suprotno mišljenju struke i zdravom razumu - omogući pokušaj gradnje garaža koje je glavni konzervator u RH Miljenko Domijan nazvao "podmorskim a ne podzemnim".

Kao što je Feral pisao u više navrata, bilo kakav pokušaj izmjene starih urbanističkih planova na području povijesne jezgre nije, naime, moguć bez prethodnih urbanističkih natječaja kojima bi se stvorile podloge za provođenje takvih izmjena. Tako predviđa članak 103. važećeg GUP-a, koji je koncem 2005. godine u konačnu proceduru usvajanja na Gradskom vijeću uputilo upravo Poglavarstvo koje sada svojim novim prijedlogom krši izglasane i zakonski važeće odredbe.

Priopćavanje javnosti donesene odluke nije moglo proći bez debelog zaobilaženja istine, na koje je novinare već navikao Branko Poljanić, član Poglavarstva zadužen za urbanizam, prije preuzimanja te dužnosti inače direktor tvrtke kojoj se planiraju povjeriti radovi na lokaciji broj 1 predviđenoj "izmjenama". Poljanić je, naime, ustvrdio da su "zbog velikog broja primjedbi, urbanisti sve problematične objekte i lokacije ostavili u postojećim gabaritima". Istina je pak da je najveća gradnja predviđena na bedemu Contarini, na kojem sada nema ni hotelskih ni stambenih objekata, a na koji ne samo da su iznesene brojne primjedbe u raspravi održanoj u Društvu arhitekata Splita, nego je zajedničku izjavu protiv planirane gradnje potpisalo pedeset stanara okolnih zgrada na tom području.

Istina je također da je Poglavarstvo u daljnju proceduru uputilo konačni prijedlog Odluke o izmjenama PUP-a, a da nije pismeno odgovorilo na primjedbe koje su pristigle u zakonski određenom roku javnog uvida, niti se o njima očitovalo bilo kakvim izjavama u javnosti. Konačno, Poljanić je novinarima izjavio da je "struka" odabrala "model po kojem bi ulaz u garažu bio kraj Matejuške", a u stvarnosti se u vrijeme posve improviziranog donošenja odluke da i garaže postanu jedna od 21 lokacije u planu izmjena, tom idejom nije bavio doslovno nitko iz prometne struke. Ovo je na spomenutoj raspravi u Društvu arhitekata priznao sam Poljanić, ustvrdivši da postoje stanoviti kontakti s Institutom građevinarstva iz Rijeke, koje bi tek "mogao" obaviti prometnu studiju za rečenu lokaciju.

Jedino pitanje koje zapravo valja postaviti u vezi s donesenim "konačnim prijedlogom" sporne Odluke, jest u koliko mjeri sam Poljanić uopće vjeruje da će ona na koncu biti izglasana na Gradskom vijeću. Kako sam spominje, prije planiranog izglasavanja ona mora dobiti suglasnost županijskog Zavoda za prostorno planiranje, Ureda državne uprave i Ministarstva prostornog uređenja. Ne treba zaboraviti ni Urbanističku inspekciju kojoj je slučaj prijavljen zbog kršenja članka 103 GUP-a, a koja je ove godine već proglasila protuzakonitom odluku Poglavarstva o povećanju kvadrata za djelomičnu rekonstrukciju srušenog dijela "najpoznatije splitske bespravne gradnje" na objektu Lazarica.

M. PETRIĆ

NALIČJE VELIKIH OBEĆANJA

BANDIĆ ŠTEDI NA "GREDELJU"

Tvornici željezničkih vozila "Janko Gredelj" stigao je dopis uprave grada Zagreba u kojem joj se predlaže sklapanje dodatka ugovoru kojim su dvije strane lani uglavile kupoprodaju velikog zemljišta u strogom centru Zagreba za 640 milijuna kuna. Zemljište, na kojem se nalaze pogoni tvornice, dijelom zaštićeni kao spomenik kulture, Grad je po ugovoru trebao platiti u deset rata, počevši od 15. siječnja ove godine. Od "Gredelja", međutim, Bandićevo poglavarstvo sada traži odgodu prve rate od 8,8 milijuna eura, što zorno svjedoči kako je metropola zašla u financijske probleme, o kojima se do jučer, pod dojmom bajki o superuspješnom vođenju njezine administracije, nije ni sanjalo.

Pametno je vjerovati kako će zaiskani dodatak ugovoru o kupoprodaji zemljišta i pogona pokraj zagrebačkog glavnog kolodvora biti i sklopljen. "Janko Gredelj", naime, nema puno izbora, među ostalim, i stoga što gradu prodaje tramvaje, kojima je ovih tjedana, da stvar bude gora, naglo skočila cijena za stotinjak tisuća eura po komadu, zbog poskupljenja sirovina od kojih se vozila prave. Valja računati i s činjenicom da je donedavni direktor "Gredelja" Ivan Tolić prešao, nakon dogovorene transakcije sa zemljištem, na direktorsku poziciju u zagrebačkom "Holdingu" i sigurno zna kako se "Gredelj" može nagovoriti na (daljnju) suradnju.

Kupnju "Gredeljeva" kompleksa Milan Bandić proglasio je jednim od povijesnih gradskih poteza, jer je osvojeni prostor viđen za rješavanje prometnog kolapsa u središtu grada i izgradnju tražene stambene infrastrukture. Vrijeme prolazi, tvornica je još uvijek na svome mjestu, nije raspisan čak ni natječaj za idejno urbanističko rješenje prostora. Pozadina opisanog zastoja sada je posve jasna, a sve bi se moglo donekle ubrzati tako da se u rečeni dodatak unese i - odgoda plaćanja druge rate. Inače, grad Zagreb trebao bi isplatiti kompletan iznos "Gredelju" do 15. siječnja 2009., a 640 milijuna kuna odgovara otprilike količini poreznih prihoda koja je proračunu Zagreba izbijena posljednjim izmjenama poreznih zakona. Tako uskraćene prihode Bandićevo poglavarstvo kani namiriti komunalnim poskupljenjima koja su odgođena za iduću godinu, kada bi, zacijelo, mogla početi i isplata "Gredelju".

V. MARJANOVIĆ

PODUZETNICI U POLITICI

PREPRODAVAČI MAGLE

Otkad se u Gradskom vijeću Splita nalaze članovi poduzetničke Liste Velog mista, njihove članove prati glas da jednostavno ne razumiju prirodu političkog procesa. Predsjednik Gradskog vijeća, bivši košarkaš a sadašnji poslovni čovjek Željko Jerkov, više je puta pokazao nedovoljnu upućenost u postupke tipične za sustav parlamentarne demokracije, a osobito se istaknuo očiglednim nerazumijevanjem pojma sukoba interesa.

Kad je prijavljen saborskom Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa zbog puta u Moskvu što mu ga je platio Dmitrij Železnjak, izjavio je da su on i ruski poduzetnik veliki prijatelji te da o pogodovanju nema riječi jer on nije ni na kakvoj funkciji u izvršnoj vlasti. U predmetnom slučaju sporno je bilo je li Jerkov mogao pogodovati Železnjaku u rješavanju dugovanja koje prema Gradu Splitu ima poduzeće Luka d.d., čiji je većinski dioničar upravo Železnjak, dok grad u vlasništvu luke ima manji udio.

No, u slučaju koji je izašao na vidjelo proteklog tjedna, "nepolitični" i prijateljski Jerkov niti načelno nema slično "prijateljsko" opravdanje. Pokazalo se, naime, da njegova tvrtka namjerava sudjelovati u poslovima opremanja dvorane koja bi se u splitskoj Lori trebala graditi za Europsko rukometno prvenstvo, a za čiju se gradnju osobno svim silama zalagao koristeći vlastiti politički položaj. Jerkov sad, nastavljajući zorno pokazivati svoje duboko nerazumijevanje demokratske politike, tvrdi kako ne misli zbog ovakve trivijalnosti političko djelovanje prepustiti onima koji ne znaju ni poslovati.

Osim što se, prema vlastitim tvrdnjama ne bave politikom, niti su politička stranka, nego samo žele pomoći svom gradu, članovi Liste Velog mista bi se možda ipak morali naučiti suzdržavati od davanja izjava u područjima o kojima očito ne znaju gotovo ništa. Na početku svog mandata u Gradskom vijeću tvrdili su, uostalom, da će bavljenje razvojem grada prepustiti "stručnjacima": kako dvije godine kasnije takvih nema nigdje na vidiku, kao ni obećanih velikih poslova, javila se vjerojatno potreba za kvazi-stručnjačko istupanje u medijima. Nažalost, s upravo suprotnim od željenih efekata.

M. PETRIĆ

ZBRKA U DUBROVAČKIM HOTELIMA

NE PITAJ ZA IME!

"Valamar Lacroma Resort", "Valamar Club Dubrovnik", archinature, VIP wellness zona, all inclusive light, show-cooking... Mislite li, poštovani čitatelji, da je riječ o novoj vrsti kompjutorskog virusa, niste u pravu. Prva dva "valamara" su novi nazivi donedavnih hotela "Plakir" i "Minčeta", dijela hotelske tvrtke "Dubrovnik Babin kuk" koja posluje unutar "Valamara", najveće turističke grupacije u Hrvatskoj. Ostali pojmovi su dio obrazloženja vodstava spomenutih dviju tvrtki uz pomoć koji su se novinarima i poslovnim partnerima na posebno priređenom predstavljanju pobliže objašnjavali novi investicijski ciklusi na Babinu kuku; novi proizvod "Valamar Club", "Valamar brand", rebrandiranje i repozicioniranje dosadašnjeg turističkog proizvoda na tom dijelu poluotoka Lapad, ili Lapad Peninsule, kako vam drago.

No, umjesto pljeska za napore uložene na rebrandiranje promjena naziva hotela “Plakir” u “Valamar Lacroma Resort” (Lacroma je inače otočić Lokrum nedaleko Grada) i hotela “Minčeta” u “Valamar Club Dubrovnik”, članovi managementa “Valamara” i “Babin kuka” doživjeli su negativne komentare dubrovačkih novinara i turističkih djelatnika. Naravno, pravo je vlasnika da mijenja nazive hotela u svom vlasništvu, ali nepoštivanje tradicije dugoročno gledano u Dubrovniku nikad nije bilo prihvaćeno, oponentska je poruka rebrandistima iz grupacije iza koje stoji grof Jakob Eltz. No, na takve prigovore stiže odgovor kako se promjena naziva “Plakira” seriozno osmišljavala godinu dana, te da su je izabrali kupci njihovih proizvoda na stranom tržištu. Koji su to kupci, koje su to touroperatorske organizacije, nije se moglo doznati.

Inače, ovotjedna "valamarijada" samo je nastavak već debelo zaživjele prakse tzv. rebrandiranja svega i svačega u Dubrovniku, pa se tako od lani u neposrednom susjedstvu Babin kuka nalaze "Importanne Resort" i "Importanne Sweets" iza kojih se kriju objekti ex-hotela “Neptun” koje je i na taj način novi vlasnik Ciril Zovko repozicionirao na turističkom tržištu.

Moglo bi se, dakako, o spomenutoj temi govoriti i pisati još podosta s različitih stajališta, te se podsjetiti Dubrovačke, Nove pa zatim OTP banke... i sličnih primjera razbucavanja dijela identiteta Dubrovnika. No, kako je to uzaludan posao, podsjetit ćemo na slične, doduše netržišne izljeve bahatosti zabilježene nakon Drugog svjetskog rata. Tada se dio ondašnjih vlastodržaca domislio da bi i u ta vremena poznatim dubrovačkim hotelima "Excelsior" i "Imperial" trebalo promijeniti nazive u "Moskva" i "Beograd". Nakon što je ta ideja izazvala sveopći (pod)smijeh dubrovačkog građanstva prijedlog onodobnog rebrandiranja i repozicioniranja je povučen. Bilo je to daleke 1946. i 1947 godine...

L. BRAILO

INTERNETSKA OBMANA

NARUŠENI UGLED

Nedugo po objavljivanju SDP-ove liste 50 poduzetnika koji su priskrbili najviše prigovora vlastitih radnika za kršenje Zakona o radu, u dnevnim listovima objavljen je oglas pod nazivom "Najbolji poslodavci! Najbolji posloprimci!" portala MojPosao; zajedničko dvama popisima je učešće nekolicine tvrtki, poput Bille, Heruca, Peveca i državne Agencije za malo gospodarstvo. I dok je iz objave najveće opozicijske stranke jasno zašto i kako je nastala, o motivima portala MojPosao da objavi oglas u kojem, među ostalim, opjevava i tvrtke koje je SDP optužio za kršenje radničkih prava može se samo nagađati, a jedan od mogućih odgovora jest podizanje "narušenog ugleda" tvrtkama svojim poslovnim partnerima.

Podsjetimo, u Herucu su radnice ove zime zaštrajkale zbog mizernih plaća, začinjenih željeznom disciplinom i diskriminacijom pri isplati prinadležnosti poput božićnica. Iz Uprave poduzeća čiji je vlasnik Dragutin Biondić, utemeljenost štrajka osporavali su, među ostalim, i visinom prosječne plaće u Herucu od 2700 kuna. Biondićevi menadžeri pritom nisu ulazili u procjenu može li se s takvim osobnim dohotkom – a riječ je o prosjeku - živjeti u državi Hrvatskoj, već su likovali kako je Herucova plaća najveća među tekstilnim poduzećima u državi.

O zloglasnoj socijalnoj politici Zdravka i Višnje Pevec u istoimenoj veletrgovini mnogo toga znalo se i prije objavljivanja SDP-ove liste; još će puno vode proteći Savom i Dravom prije nego što se u Pevecu osnuje sindikat, jerbo oni koji su imali takve namjere više kod Zdravka i Višnje ne rade. Ulazak Bille na hrvatsko tržište popraćen je kršenjem zakona na način da su zapošljavani stranci bez radnih dozvola, pa ne čudi da su nastavili u istom stilu, dok je Hrvatska agencija za malo gospodarstvo, u kojoj ima mobbinga i neplaćenog prekovremenog rada, posebna priča, budući se radi o ogranku državne administracije.

Na oglasu portala MojPosao otisnuta su imena još nekih poduzeća koje njihovi radnici terete za uskraćivanje materijalnih i drugih prava, poput HEP-a, Ministarstva vanjskih poslova i Magme, ali se nisu potužili SDP-u, pa ih ni nema na njegovom popisu. To je još jedan dokaz kako parola "Najbolji poslodavci! Najbolji posloprimci!" predstavlja svojevrstan oblik drvenog željeza.

V. MARJANOVIĆ

U SPORU S BIVŠIM SIS-ovcem

SUD OSLOBODIO FERALOVE NOVINARE

Ivica Đikić i Vladimir Matijanić, Feralovi urednici, nepravomoćno su oslobođeni optužbe da su oklevetali Boška Ramljaka, dugogodišnjeg alkarskog arambašu i bivšeg djelatnika bivše hrvatske obavještajne službe SIS, kojega se na ovim stranicama spominjalo kao jataka Ivice Rajića, negdašnjeg bjegunca od Haaškog suda koji je osuđen za ratne zločine. Ramljak, kojega je, inače, u svibnju 2003. godine zbog sumnje da je pomagao Rajiću ispitala i splitska policija pred kojom se pojavio u majici "nema predaje – pomažemo generala Antu Gotovinu besplatno", tvrdio je da su ga Feralovi urednici oklevetali i uvrijedili u tekstu "Ivica Rajić krio se pod imenom Jakov Kovač", gdje se tvrdi baš to - da bi Ramljak i njegovi SIS-ovski kolege mogli imati veze s dugogodišnjom državnom zaštitom koju je u Splitu uživao Rajić.

Marina Boko, sutkinja Općinskog suda, uzela je u obzir tvrdnje Feralovih autora da su imali pouzdane izvore od kojih su dobili tu informaciju, te da nije bilo nikakvog razloga ni namjere za klevetanje Ramljaka.

F. T.