Glazba



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon

Oswald

Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune

Pisma










Stranica obnovljena:
15. veljače, 2007.

01 / Glazba
Tamara VISKOVIĆ: GLAZBA
14. veljače, 2007.

BLOC PARTY: "A WEEKEND IN THE CITY"

SNAGA DROBILICE

bloc_party_150.jpg

Od hrpe debitanata koji se svake godine promoviraju kao novi Beatlesi, tek će šačica s drugim albumom opravdati podignutu medijsku graju, a na prste se kokošje nožice daju nabrojati oni koji će nadići vlastiti prvijenac. Jak, samopouzdan drugi album najsigurniji je znak da bi grupa mogla potrajati i proizvesti muziku koja će je nadživjeti. Gotovo sva značajna imena pop i rock glazbe dijele jednu osobinu – s prvim su izdanjem postali poznati; s drugim su ušli u legendu. Talking Heads i Joy Division, Pulp i Suede, Massive Attack i Nirvana, Beck i Bjork, mogla bih nabrajati dok mi ne utrnu prsti. Čak ni Madonna nije postala "Madonna" prije drugog albuma. "A Weekend…" ima glavne karakteristike dobrog drugog albuma.

Poboljšava originalni zvuk, razvija ga i daje mu dubinu. Ne tako mahnit i oštar poput izvrsnog debija "Silent Alarm", novi materijal probija restriktivne okvire post-punka, dodajući više slojeva zvuka ispod suhih, štektavih gitara. Pozitivna nuspojava toga jest da bend sada manje ovisi o potencijalno zamornom cviležu pjevača Kelea Okerekea, koji je upečatljivo obilježio njihov prvijenac, ali bi, na duže staze, mogao postati limitirajući faktor. Matt Tong još uvijek bendu priskrbljuje čvrstu armaturu, mlateći po bubnjevima ko da ih hoće zatući u papar, ali ostali elementi njihove glazbe su postali suptilniji. Nefokusirani bijes njihovih prvih pjesama prerastao je u neposredniju konfrontaciju s konkretnim problemima nataloženima u utorima velegrada – rasizmom, vjerskom nesnošljivošću i homofobijom.
 
Tako, iako smo tek šest tjedana u 2007., već treći put moram napisati da je neki album svojim motivima usko vezan uz prilično mračnu sliku Londona (Burial i The Good, the Bad & the Queen su mu prethodili). Prema kraju, pjesme postaju introvertnije i gotovo neugodno otvorene. Tu do izražaja dolazi njihov potpuni nedostatak ironije, cinizma ili skepse. Bloc Party svoje riječi iznose s naivnom ozbiljnošću tinejdžera, a muziku sa snagom i ustrajnošću drobilice.

________________________________

________________________________
Copyright © 1993 - 2024. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA

br_1117_150.jpg