Osoba tjedna: ŽELJKO KOMŠIĆ
7. ožujka, 2007.
Ko će koga ako ne svoj svoga. U najnovijem
prepucavanju Hrvatske i BiH oko gradnje pelješkog mosta i omanjeg grozda
drugih, graničnih i imovinskih pitanja, najviše se s bosanske strane isprsio
hrvatski član Predsjedništva BiH Željko Komšić.
Veli da Bosna i Hercegovina ne može
prihvatiti gradnju mosta Pelješac-kopno, kojim doduše Hrvatska legitimno povezuje
svoj teritorij, ali ugrožava i izlazak BiH na otvoreno more. A on očito nema
namjeru skrivati koji mu je od ta dva legitimna cilja bliži srcu.
Zato će mu se sada vjerojatno opet
izvlačiti nespretno mucave izjave u vrijeme izbora, u kojima je izbjegavao reći
da u državnom vrhu zastupa bh-Hrvate. Ali, Komšić je u međuvremenu izgleda i
sam vidio da bježati od te činjenice može odvesti u uskogrudnost i dogmu isto
kao i kada tu činjenicu obogotvoruješ, i odnedavno ga čujemo kako izjavljuje da
BiH ne može funkcionirati na principima klasične građanske države.
Dakle, propade trud hrvatskim ljutikama
koje bi u njemu najradije opet, kao u devedesetima, egzorcirale "Alijinog
(danas valjda Silajdžićevog) Hrvata". Komšića tom strjelicom više ne možeš
prikucati za prvu banderu.
On je iz novog filma, i možda upravo
gledamo početne kadrove stvaranja bh-državnog patriotizma među tamošnjim
Hrvatima, koji prve stidljive klice – koje doduše još ni same ne znaju u što će
izrasti – baca i među bosanskim Srbima.
A, vidiš, čim je ta liga novih patriota
raščistila sa sobom što hoće, odmah je pokazala i izvrsno snalaženje u diplomatskim
nadigravanjima i domunđavanjima. Što, obraća se Komšić Zagrebu nevino da nevinije
ne može, vi kažete da su naše dvije zemlje već postigle sporazum o pelješkom
mostu? To je točno, ali, na žalost, Vlada BiH to nije ratificirala, a razumjet
ćete da bez toga sporazum ne vrijedi.
Vidi se da je ovaj naše gore list vrlo
dobro upoznat s hrvatskom diplomatskom školom, jer je Hrvatska na istu foru
izbjegla primijeniti sporazum Račan-Drnovšek, a nakon toga i sporazum
Tuđman-Izetbegović oko razgraničenja na obali i drugim spornim pitanjima. Od
ovog posljednjeg je i krenuo najnoviji spor dviju država, ili je barem u tome
sadržan njegov važan dio.
A takve stvari su hrvatsku diplomaciju i
dovele gdje su je dovele. Ovakvim kalamburima uspjelo se uništiti odnose s manje-više
svim hrvatskim susjedima, iz čega doduše ne treba izvoditi zaključak da su baš
svi oni cvijeće koje bi čovjek poželio na svome reveru. Ali, ako se sada
Hrvatska odlučila počupati čak i sa zemljom u kojoj Hrvati čine jedan od tri
državotvorna naroda – i to baš oko teritorija gdje oni žive – onda više ne znaš
s čime bi to usporedio.
Unikatna roba, jarane!
Marinko ČULIĆ