BUNT

Smjerne kršćanske posjedničke dušice iz udruge Faderhuset zatražile su od gradskih vlasti Kopenhagena da im omogući konzumaciju njihova posjeda u centru grada. Riječ je o zgradi bivšega kazališta u koju su prije petnaestak godina ušli skvoteri i pretvorili je u žarište alternativnih kulturnih događanja, gdje su rado navraćali i umjetnici formata Nicka Cavea ili Bjork. Prva barufa oko zgrade Ungdomhuset izbila je 1999. kada su je gradske vlasti prodale grupaciji Human A/S, koja ju je potom, vođena humanističko-merkantilnim porivima, preprodala Faderhusetu. Nova frka počela je prošloga četvrtka, kada je policija postupila po naređenju i nasilno iselila skvotere, nakon čega su radnici potpomognuti teškom mehanizacijom pristupili zadatku rušenja zgrade. Buknule su demonstracije koje su se ubrzo pretvorile u jedan od najžešćih antikapitalističkih prosvjeda u novom mileniju, a mladim buntovnim Dancima su u pomoć počeli pristizati istomišljenici iz cijele Europe. Među više od tisuću uhapšenih nakon sukoba s policijom našli su se tako i anarhisti i antiglobalisti iz Njemačke, Norveške, Švedske, Italije, Grčke, Litve, Francuske, Velike Britanije, a privedeno je i nekoliko Amerikanaca koji, kad su se već zatekli na Starom kontinentu, nisu htjeli propustiti sudjelovanje u kopenhaškoj pobuni. Na obzorju iskrsavaju stare parole, na ulicama se čuju riječi poput "solidarnosti među ljudima", spominju se španjolski građanski rat i šezdeset osma... A policija mlati i hapsi.
 
ABE
 

Japanski premijer Shinzo Abe daleko je od toga da pokaže i trunku žaljenja, a o solidarnosti da i ne govorimo, prema žrtvama sustavnog silovanja što su ga carevi vojnici uoči i za vrijeme Drugog svjetskog rata provodili nad seksualnim robinjama koje su nazivali "ženama za utjehu". Riječ je o oko 200 tisuća nesretnica, mahom Korejki i Kineskinja, koje su nasilno odvođene u japanske vojne bordele, gdje su godinama bile zlostavljane, a mnoge od njih su i ubijene. Japanski premijer je, muškobanjast i puškobanjast kakav već jest, prošloga tjedna izjavio da to nisu bile nikakve seksualne robinje nego najobičnije prostitutke. Shinzo Abe je ovu svinjariju prevalio preko usta unatoč tome što su još prije 15 godina otkriveni dokumenti iz kojih se vidi da je japanski vojni vrh izravno skrbio o nabavi "žena za utjehu", od kojih su mnoge u soldatske "logore za razonodu" dopremane još kao djevojčice. I što se nakon Abeove izjave dogodilo? Ništa osim što su u Koreji i Kini organizirane demonstracije u kojima se sudjelovale i žene koje su preživjele pakao japanskih vojnih zabavišta. Nijedan svjetski državnik, nikakvi East Riveri, Bijele kuće, Bruxellesi, Kremlji, nitko Abeu nije rekao ono što ga spada, a spada ga i puno gore od diplomatskoga: "Aba ti pas čunku!"
 
BUDŽET
 

Tko zna – možda su baš takvi tipovi poput Abea idealni saveznici slobodoljubivog svijeta u novoj preraspodjeli moći u Aziji, kada Kina na krilima gospodarskog rasta najavljuje povećanje vojnoga proračuna za skoro pa 18 posto? Čak i s tim povećanjem, kineski će vojni budžet biti šest puta manji od američkog, ali – vrag je strah. Nije mi ni nakraj pameti opravdavati novi kineski sprint u mahnitoj svjetskoj utrci u naoružavanju, ali ni previdjeti neospornu činjenicu da tempo te utrke nabija najmoćnija svjetska sila koja za svoje militarističke prohtjeve godišnje izdvaja preko 150 milijardi dolara više nego Kina, Rusija, Francuska, Velika Britanija, Njemačka, Italija, Indija, Pakistan, Iran i Sjeverna Koreja zajedno.
 
HODOČAŠĆE
 

Ti se novčani iznosi, prije ili kasnije, počnu pretvarati u neke druge brojke, u one kakve već godinama stižu iz Iraka, na koje su svi oguglali i kojima se u svakodnevnim vijestima  pridaje manje važnosti nego brojkama sa sportskih terena. Sto sedamnaest šiitskih hodočasnika stradalih u iračkom gradu Hilli na putu u Kerbalu postaje i opstaje numerička činjenica ravna rezultatu 106:66 kojim je Cibona savladala pokojnu Jugoplastiku, ili rumunjskom BDP-u koji je prošle godine uvećan za 7,7 posto.
 
Brojka od devet afganistanskih civila, od čega pet žena i dvoje djece, ubijenih u američkoj zračno-bombarderskoj odmazdi za napad na američki vojni konvoj, u planetarnoj tvornici vijesti ima tretman nusproizvoda pred strahotnih 3,3 posto, koliko se i ovoga ponedjeljka survao indeks Nikkei na nemirnoj Tokijskoj burzi. Tako će, danas-sutra, i broj stradalih u kineskoj vojnoj intervenciji, kojom Peking opet prijeti Tajvanu, na jedno uho ulaziti a na drugo izlaziti, zajedno s cijenom barela nafte od 61,06 a možda i 61,09 dolara.
 
JEDAN
 

A kada se netko poput Ivana Safronova, novinara ruskoga lista Komersant, pozabavi tajnom isporukom oružja u ovom slučaju Siriji i Iranu, a u nekom drugom možda Izraelu ili Tajvanu, tada se sve svede na brojku jedan. Jedan čovjek, po zanimanju novinar, pao kroz prozor zgrade u kojoj je stanovao. Jedan čovjek, jedan prozor, jedan pad. Samoubojstvo uspjelo, počinitelj nepoznat.