REZALIŠTE

VELIKI DOMOLJUBI S MALOG EKRANA

RTL CENZURIRAO "PROFESIONALCA"

Film Dušana Kovačevića "Profesionalac" prema službenim podacima traje 104 minute, no u verziji koju je hrvatski RTL pripremio i emitirao u svom programu u četvrtak, 1. ožujka, nešto je kraći. S motivacijom koju nije teško nazrijeti, RTL je iz originalne verzije Kovačevićeva filma izbacio nekoliko kadrova koji sadrže televizijske snimke egzodusa hrvatskih Srba iz kolovoza 1995. s popratnom informacijom, pisanom intervencijom redatelja, kako je "u akciji 'Oluja' 500 tisuća Srba napustilo Republiku Srpsku Krajinu".

Sve drugo u RTL-ovom "Profesionalcu" uglavnom je isto kao i u originalu. Od drugih, sitnijih preinaka valja izdvojiti da je zatamnjen tekst koji prati televizijske snimke martovskih demonstracija u Beogradu 1991. i bombardiranja Srbije 1999. godine, te zamijenjen nekom RTL-ovom umotvorinom. No, u tim slučajevima ipak se nije postupilo kao sa dijelom filma koji govori o događajima nakon "Oluje", što ne ostavlja sumnje kako se RTL htio zaštititi od mogućih sumnjičenja za nedostatak domoljublja.

RTL je ovime grubo nagazio autorska prava Dušana Kovačevića, a zacijelo i odredbe odgovarajuće suradnje sa produkcijskom kućom koja mu je isporučila "Profesionalca", ali, što je puno važnije, otvoreno poručio svojim gledateljima kako ih, bez ostatka i iznimke, smatra dresiranim domobranima koje valja poštediti suvišnog uzrujavanja. RTL-ovi konzumenti, onako kako ih vide nevidljivi autori programske sheme, nisu u stanju spariti filmski zahvat sa stvarnim činjenicama, pa valja stoga izbaciti sam zahvat kako, tobože, ne bi došlo do neželjenih posljedica; uskipjele javne rasprave na povijesne teme, braniteljska samoubojstva, napade na srpske povratnike i tome slično.

Činjenica da se RTL za razliku od državne televizije i Nove TV ipak odvažio na emitiranje novije filmske produkcije iz Srbije, potpuno je poništena nalazom da se čak i surovo komercijalna televizija poput RTL-a odvažuje na cenzuru kada to traži viši nacionalni interes.

V. MARJANOVIĆ

DUBROVAČKI "VELEIZDAJNICI"

ŠUICA KAO MJERA BAHATOSTI

Unatoč biranim riječima o nužnosti postizanja konsenzusa u odnosu na "zajedničku budućnost Dubrovnika" vladajuća koalicija HDZ-a u Gradskom vijeću predvođena gradonačelnicom Dubravkom Šuicom svako malo iskaže svoju teško mjerljivu bahatost prema oporbenim vijećnicima. Tako je bilo i prigodom rasprave o ostvarivanju kapitalnih projekata i strategiji razvoja Dubrovnika do 2020. godine, kada je Šuica na nekoliko benignih vijećničkih pitanja o famoznom golf parku na Srđu, tajnim ugovorima o gradnji javne garaže itd., odbrusila: "Kad bih bila na vašem mjestu ne bih se voljela naći jednoga dana u dubrovačkom arhivu kao netko tko je bio protiv razvoja Grada."

Drugim riječima, tko ne podržava prijedloge aktualne gradske vlasti o razvoju Dubrovnika koji, usput, nemaju jasno definirane rokove dovršetka dok su izvori financiranja nepoznati – taj je protiv Šuičina i HDZ-ova viđenja bolje budućnosti, što će reći da će jednoga dana u arhivskim spisima biti tretiran gotovo vijećnikom-veleizdajnikom tih čudesnih zamisli?! Tolika količina prijetnji i nipodaštavajućeg odnosa prema legalno izabranim vijećnicima drugih političkih opcija u dubrovačkom Gradskom vijeću davno nije viđena.

Novi izljev bahatosti Šuica je potom iskazala nedolaskom na svečanost proglašenja osobe godine u izboru tjednika Dubrovački vjesnik. U tom je natjecanju glasovita "mama Šuja" kao, je li, osma gradonačelnica u svijetu, zauzela tek drugo mjesto. Doduše, prošlog je vikenda službeno boravila u Veroni, ali se unatoč prethodnoj ljubaznoj molbi Dubrovačkog vjesnika nije udostojila poslati nikoga iz svoga ureda kako bi na prigodnoj svečanosti u njezino ime preuzeo "srebreni moskar". Stoga je Šuičino srebreno odličje Dubrovački vjesnik posredovanjem City Expressa uputio Uredu gradonačelnice...

L. BRAILO

POTRAGA ZA GENERALOM

RAZMAŽENI ZAGOREC

Prema Feralovim izvorima koji su bliski istrazi protiv Vladimira Zagorca, policija je još prije mjesec i pol dana imala zaokruženu priču o misterioznom nestanku dragulja iz Zagorčeva sefa u Ministarstvu obrane, te su imali namjeru čuti i argumente umirovljenog generala koji se u posljednje vrijeme intenzivno bavi investiranjem u vrijedne građevinske poslove od Istre do Dubrovnika. Kad su ga prvi put pozvali da iz Beča dođe u Zagreb i ispriča svoju verziju priče o nestanku dragulja, Zagorec je rekao da ne može udovoljiti tom pozivu, jer sa suprugom upravo odlazi na Sejšele, te da će se javiti po povratku.

Kako se svjetski putnik uporno nije javljao, zagrebački su ga policajci opet pozvali na razgovor, ali je ovoga puta Zagorec svoju nemogućnost dolaska u Zagreb objasnio neodgodivim poslovnim obavezama. Kad su poslovi obavljeni, osumnjičeniku se ukazao novi način da eskivira davanje iskaza policiji: razbolio se njegov odvjetnik Krešimir Krsnik, a Zagorec nije htio pričati s policajcima bez Krsnikove prisutnosti. I tu je policiji dodijalo zanovijetanje umirovljenog generala, pa su odlučili raspisati potragu za bivšim pomoćnikom ministra obrane koji se bio specijalizirao za ilegalnu trgovinu oružjem.

Taj neviđeni policijski bezobrazluk nije se svidio razmaženom Zagorcu, jer je dotični bio navikao da ga istražna tijela tretiraju kao nedodirljivu personu čiji mir valja remetiti krajnje obzirno i uz puno poklanjanje pažnje njegovu društveno-poslovnom ugledu: iz te navike proizišla je Zagorčeva početna reakcija po kojoj će se pred istražnom sutkinjom u Zagrebu pojaviti tek kad MUP povuče potragu koja je za njim raspisana.

I. ĐIKIĆ

STAMBENA OFENZIVA JADRANKE KOSOR

MINISTARSKE OBMANE I LAŽI

Nakon što je predsjednik Republike Stipe Mesić aktualizirao priču o sumnjivim okolnostima pod kojima se potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor domogla prostranog stana u zagrebačkom naselju Ravnice, dotična je HDZ-ova moćnica javnosti poslala saopćenje u kojemu, između ostaloga, kaže ovo: "Na temelju zamjene stana u Velikoj Gorici između Radio televizije Zagreb i stana u Zagrebu, u vlasništvu tadašnje JNA, 16. veljače 1990. godine sklopljen je Ugovor o korištenju stana između bivše Vojne ustanove za upravljanje i održavanje stambenog fonda JNA Zagreb i nositelja stanarskog prava Ive Škopljanca, s članovima obiteljskog domaćinstva suprugom Jadrankom Kosor i sinom Lovrom Škopljancem, te je na taj način gospođa Jadranka Kosor stekla status sunositeljice stanarskog prava. Po razvodu braka sa suprugom Ivom Škopljancem, potpredsjednica Vlade i ministrica Jadranka Kosor je, uz suglasnost svog bivšeg supruga, a u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima postala isključiva nositeljica stanarskog prava. Potpredsjednica Vlade i ministrica Jadranka Kosor otkupila je, kao nositeljica stanarskog prava, stan u Zagrebu, na adresi Šeferova 4, u vlasništvu Republike Hrvatske i danog na upravljanje Ministarstvu obrane."

Saopćenje je smišljeno kao jeftina i jednokratna obmana, no polučilo je neočekivan uspjeh, jer su domaći mediji – s prerijetkim izuzecima – najednom odlučili ignorirati nezakonito stambeno zbrinjavanje Vladine potpredsjednice i Sanaderove zamjenice. U čemu se sastoji obmana? U tome što se ona zamjena stambenog prostora (Velika Gorica za Zagreb) nikako ne odnosi na devedesetak kvadrata velik stan u Ulici Vilka Šeferova broj 4, stan koji Kosorova spominje tek u onom dijelu svog saopćenja u kojemu govori o otkupu: obitelj Kosor (ili Škopljanac), naime, dvosobni velikogorički stan zamijenila je za podrumski stambeni prostor od trideset i osam četvornih metara iz vojnog fonda u Šeferovljevoj ulici, ali ne u Šeferljevoj 4, i ne na trećem katu zgrade u Šeferovoj 4, i ne za stan u kojemu su početak hrvatsko-srpskog rata dočekala dvojica sinova umirovljenog pukovnika JNA koji se prezivao Drobac. Jadranka Kosor imala je stanarsko pravo za stan od trideset i osam podrumskih kvadrata, ali to pravo nema nikakva doticaja s gotovo trostruko većim staništem kojeg se Tuđmanova miljenica dokopala godine 1995. zahvaljujući bahatoj velikodušnosti ministra obrane Gojka Šuška koji se nije volio obazirati na – ionako nakaradne – zakone.

Što je bilo s podrumskim stanom na koji je Kosorova imala stanarsko pravo? Vraćen je u vojnostambeni fond a zauzvrat gospođa Kosor je preselila u trostruko veći za koji nije iala nikakvo pravo. Što će biti s ovim vrlo stupidnim i krajnje prozirnim pokušajem Jadranke Kosor da jeftinim prikrivanjem činjenica sebe prikaže u svetačkom svjetlu? Neće biti ništa, jer u ovoj zemlji afere traju po dva dana i nikoga se ne tiče to što potpredsjednica Vlade em živi u stanu koji joj ne bi smio pripadati, em javno iznosi neistine o načinu vlastitog stambenog zbrinjavanja.

I. ĐIKIĆ

POLITIKANTSTVO U NACIONALNOJ I SVEUČILIŠNOJ KNJIŽNICI

MAŠTROVIĆEV OBRAČUN S DUHOVIMA

Hrvatska vlada nedavno je imenovala prof. dr. Tihomila Maštrovića novim glavnim ravnateljem Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, na prijedlog ministra kulture Bože Biškupića i ministra znanosti i prosvjete Dragana Primorca. Maštrović nije, kako doznajemo, s većinskim brojem glasova prošao nižu savjetodavnu instancu, ali je presudila arbitrarna ministarska odluka kojom je ujedno zanemarena volja dosadašnjeg glavnog ravnatelja Josipa Stipanova da za još koju godinu odgodi odlazak u mirovinu.

Jedan od prvih nastupa novog ravnatelja, još prije nego što je 1. ožujka preuzeo funkciju, bio je odgovor na novinarsko pitanje o utemeljenosti 400. obljetnice utemeljenja NSK-a, a za koju se upravo priprema slavlje. Maštrović je objasnio da to u pitanje dovode samo "zloguki proroci"(!) i da je prava cifra nabranih godina došla zapravo do negdje oko 397. U idućoj rečenici Tihomil je Maštrović naoko nemotivirano udario na "svojedobnog ministra kulture" Stipu Šuvara kao devastatora povijesnih građevina u Centru, no uopće ne spominjući ono što ga pritom svrbi – da je novo zdanje NSK-a na Trnju građeno, eto, nekim slučajem baš za Šuvarova mandata.

I prije negoli je zasjeo u Šuvarovu gradnju, Maštrović je tako nastavio s "kontroverznim" ponašanjem koje ga je karakteriziralo u više javnosti poznatih situacija u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, na Filozofskom fakultetu u Zadru i na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Ako i nema potrebne kvalitete za preuzimanje nacionalnog hrama knjige, kao što ga bije glas među značajnim dijelom akademske elite, novi glavni ravnatelj svakako je unaprijedio svoj politički status. Na istom tragu koji prati već godinama.

U Zadru je tako Maštrović prošlog desetljeća nastojao djelovati po dvostrukoj liniji zapovijedanja na koju se nadovezao u Zagrebu, i to mu je u znatnoj mjeri uspijevalo, bar prema ostvarenoj šteti. U aktualnom mandatu HDZ-a, nagrađen je za to prije dvije godine Nagradom Grada Zadra. Kako doznajemo iz kulturno-političkih kuloara, ovaj put je Božo Biškupić vodio Maštrovića za ruku (Dragan Primorac se samo složio s tim), i doveo ga ravno do njegove supruge Mikice Maštrović koja vodi Grafičku zbirku NSK-a te navodno privatno surađuje s Biškupićem u veoma unosnoj trgovini grafikama.

I. LASIĆ