7. ožujka, 2007. REZALIŠTE
VELIKI DOMOLJUBI S MALOG EKRANA
RTL CENZURIRAO "PROFESIONALCA"
Film Dušana
Kovačevića "Profesionalac" prema službenim podacima traje 104
minute, no u verziji koju je hrvatski RTL pripremio i emitirao u svom programu
u četvrtak, 1. ožujka, nešto je kraći. S motivacijom koju nije teško nazrijeti,
RTL je iz originalne verzije Kovačevićeva
filma izbacio nekoliko kadrova koji sadrže televizijske snimke egzodusa hrvatskih
Srba iz kolovoza 1995. s popratnom informacijom, pisanom intervencijom
redatelja, kako je "u akciji 'Oluja' 500 tisuća Srba napustilo Republiku
Srpsku Krajinu".
Sve drugo u RTL-ovom "Profesionalcu" uglavnom je
isto kao i u originalu. Od drugih, sitnijih preinaka valja izdvojiti da je
zatamnjen tekst koji prati televizijske snimke martovskih demonstracija u
Beogradu 1991. i bombardiranja Srbije 1999. godine, te zamijenjen nekom
RTL-ovom umotvorinom. No, u tim slučajevima ipak se nije postupilo kao sa
dijelom filma koji govori o događajima nakon "Oluje", što ne ostavlja
sumnje kako se RTL htio zaštititi od mogućih sumnjičenja za nedostatak
domoljublja.
RTL je ovime grubo nagazio autorska prava Dušana Kovačevića, a zacijelo i odredbe
odgovarajuće suradnje sa produkcijskom kućom koja mu je isporučila "Profesionalca",
ali, što je puno važnije, otvoreno poručio svojim gledateljima kako ih, bez ostatka
i iznimke, smatra dresiranim domobranima koje valja poštediti suvišnog
uzrujavanja. RTL-ovi konzumenti, onako kako ih vide nevidljivi autori
programske sheme, nisu u stanju spariti filmski zahvat sa stvarnim činjenicama,
pa valja stoga izbaciti sam zahvat kako, tobože, ne bi došlo do neželjenih
posljedica; uskipjele javne rasprave na povijesne teme, braniteljska
samoubojstva, napade na srpske povratnike i tome slično.
Činjenica da se RTL za razliku od državne televizije i Nove
TV ipak odvažio na emitiranje novije filmske produkcije iz Srbije, potpuno je
poništena nalazom da se čak i surovo komercijalna televizija poput RTL-a
odvažuje na cenzuru kada to traži viši nacionalni interes.
V. MARJANOVIĆ
DUBROVAČKI "VELEIZDAJNICI"
ŠUICA KAO MJERA
BAHATOSTI
Unatoč biranim riječima o nužnosti postizanja konsenzusa u
odnosu na "zajedničku budućnost Dubrovnika" vladajuća koalicija HDZ-a
u Gradskom vijeću predvođena gradonačelnicom Dubravkom Šuicom svako malo iskaže svoju teško mjerljivu bahatost
prema oporbenim vijećnicima. Tako je bilo i prigodom rasprave o ostvarivanju
kapitalnih projekata i strategiji razvoja Dubrovnika do 2020. godine, kada je Šuica na nekoliko benignih vijećničkih
pitanja o famoznom golf parku na Srđu, tajnim ugovorima o gradnji javne garaže
itd., odbrusila: "Kad bih bila na vašem mjestu ne bih se voljela naći
jednoga dana u dubrovačkom arhivu kao netko tko je bio protiv razvoja
Grada."
Drugim riječima, tko ne podržava prijedloge aktualne gradske
vlasti o razvoju Dubrovnika koji, usput, nemaju jasno definirane rokove
dovršetka dok su izvori financiranja nepoznati – taj je protiv Šuičina i HDZ-ova viđenja bolje
budućnosti, što će reći da će jednoga dana u arhivskim spisima biti tretiran
gotovo vijećnikom-veleizdajnikom tih čudesnih zamisli?! Tolika količina
prijetnji i nipodaštavajućeg odnosa prema legalno izabranim vijećnicima drugih
političkih opcija u dubrovačkom Gradskom vijeću davno nije viđena.
Novi izljev bahatosti Šuica
je potom iskazala nedolaskom na svečanost proglašenja osobe godine u izboru
tjednika Dubrovački vjesnik. U tom je
natjecanju glasovita "mama Šuja"
kao, je li, osma gradonačelnica u svijetu, zauzela tek drugo mjesto. Doduše,
prošlog je vikenda službeno boravila u Veroni, ali se unatoč prethodnoj
ljubaznoj molbi Dubrovačkog vjesnika
nije udostojila poslati nikoga iz svoga ureda kako bi na prigodnoj svečanosti u
njezino ime preuzeo "srebreni moskar". Stoga je Šuičino srebreno odličje Dubrovački
vjesnik posredovanjem City Expressa uputio Uredu gradonačelnice...
L. BRAILO
POTRAGA ZA GENERALOM
RAZMAŽENI ZAGOREC
Prema Feralovim izvorima koji su bliski istrazi
protiv Vladimira Zagorca, policija
je još prije mjesec i pol dana imala zaokruženu priču o misterioznom nestanku
dragulja iz Zagorčeva sefa u
Ministarstvu obrane, te su imali namjeru čuti i argumente umirovljenog generala
koji se u posljednje vrijeme intenzivno bavi investiranjem u vrijedne
građevinske poslove od Istre do Dubrovnika. Kad su ga prvi put pozvali da iz
Beča dođe u Zagreb i ispriča svoju verziju priče o nestanku dragulja, Zagorec je rekao da ne može udovoljiti
tom pozivu, jer sa suprugom upravo odlazi na Sejšele, te da će se javiti po
povratku.
Kako se svjetski putnik uporno nije javljao, zagrebački su
ga policajci opet pozvali na razgovor, ali je ovoga puta Zagorec svoju nemogućnost dolaska u Zagreb objasnio neodgodivim
poslovnim obavezama. Kad su poslovi obavljeni, osumnjičeniku se ukazao novi
način da eskivira davanje iskaza policiji: razbolio se njegov odvjetnik Krešimir Krsnik, a Zagorec nije htio pričati s policajcima bez Krsnikove prisutnosti. I tu je policiji dodijalo zanovijetanje
umirovljenog generala, pa su odlučili raspisati potragu za bivšim pomoćnikom
ministra obrane koji se bio specijalizirao za ilegalnu trgovinu oružjem.
Taj neviđeni policijski bezobrazluk nije se svidio razmaženom
Zagorcu, jer je dotični bio navikao
da ga istražna tijela tretiraju kao nedodirljivu personu čiji mir valja remetiti
krajnje obzirno i uz puno poklanjanje pažnje njegovu društveno-poslovnom
ugledu: iz te navike proizišla je Zagorčeva
početna reakcija po kojoj će se pred istražnom sutkinjom u Zagrebu pojaviti tek
kad MUP povuče potragu koja je za njim raspisana.
I. ĐIKIĆ
STAMBENA OFENZIVA JADRANKE KOSOR
MINISTARSKE OBMANE I
LAŽI
Nakon što je predsjednik Republike Stipe Mesić aktualizirao priču o sumnjivim okolnostima pod kojima
se potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske
solidarnosti Jadranka Kosor domogla
prostranog stana u zagrebačkom naselju Ravnice, dotična je HDZ-ova moćnica
javnosti poslala saopćenje u kojemu, između ostaloga, kaže ovo: "Na
temelju zamjene stana u Velikoj Gorici između Radio televizije Zagreb i
stana u Zagrebu, u vlasništvu tadašnje JNA, 16. veljače 1990. godine
sklopljen je Ugovor o korištenju stana između bivše Vojne ustanove za
upravljanje i održavanje stambenog fonda JNA Zagreb i nositelja stanarskog
prava Ive Škopljanca, s članovima
obiteljskog domaćinstva suprugom Jadrankom
Kosor i sinom Lovrom Škopljancem,
te je na taj način gospođa Jadranka
Kosor stekla status sunositeljice stanarskog prava. Po razvodu braka sa
suprugom Ivom Škopljancem,
potpredsjednica Vlade i ministrica Jadranka
Kosor je, uz suglasnost svog bivšeg supruga, a u skladu sa Zakonom o
stambenim odnosima postala isključiva nositeljica stanarskog prava.
Potpredsjednica Vlade i ministrica Jadranka
Kosor otkupila je, kao nositeljica stanarskog prava, stan u Zagrebu, na
adresi Šeferova 4, u vlasništvu Republike Hrvatske i danog na upravljanje
Ministarstvu obrane."
Saopćenje je smišljeno kao jeftina i jednokratna obmana, no
polučilo je neočekivan uspjeh, jer su domaći mediji – s prerijetkim izuzecima –
najednom odlučili ignorirati nezakonito stambeno zbrinjavanje Vladine
potpredsjednice i Sanaderove
zamjenice. U čemu se sastoji obmana? U tome što se ona zamjena stambenog
prostora (Velika Gorica za Zagreb) nikako ne odnosi na devedesetak kvadrata
velik stan u Ulici Vilka Šeferova broj 4, stan koji Kosorova spominje tek u onom dijelu svog saopćenja u kojemu govori
o otkupu: obitelj Kosor (ili Škopljanac), naime, dvosobni
velikogorički stan zamijenila je za podrumski stambeni prostor od trideset i
osam četvornih metara iz vojnog fonda u Šeferovljevoj ulici, ali ne u
Šeferljevoj 4, i ne na trećem katu zgrade u Šeferovoj 4, i ne za stan u kojemu
su početak hrvatsko-srpskog rata dočekala dvojica sinova umirovljenog pukovnika
JNA koji se prezivao Drobac. Jadranka Kosor imala je stanarsko pravo
za stan od trideset i osam podrumskih kvadrata, ali to pravo nema nikakva
doticaja s gotovo trostruko većim staništem kojeg se Tuđmanova miljenica dokopala godine 1995. zahvaljujući bahatoj
velikodušnosti ministra obrane Gojka
Šuška koji se nije volio obazirati na – ionako nakaradne – zakone.
Što je bilo s podrumskim stanom na koji je Kosorova imala stanarsko pravo? Vraćen
je u vojnostambeni fond a zauzvrat gospođa Kosor
je preselila u trostruko veći za koji nije iala nikakvo pravo. Što će biti
s ovim vrlo stupidnim i krajnje prozirnim pokušajem Jadranke Kosor da jeftinim prikrivanjem činjenica sebe prikaže u
svetačkom svjetlu? Neće biti ništa, jer u ovoj zemlji afere traju po dva dana i
nikoga se ne tiče to što potpredsjednica Vlade em živi u stanu koji joj ne bi
smio pripadati, em javno iznosi neistine o načinu vlastitog stambenog zbrinjavanja.
I. ĐIKIĆ
POLITIKANTSTVO U NACIONALNOJ I SVEUČILIŠNOJ
KNJIŽNICI
MAŠTROVIĆEV
OBRAČUN S DUHOVIMA
Hrvatska vlada nedavno je imenovala prof.
dr. Tihomila Maštrovića novim
glavnim ravnateljem Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, na prijedlog
ministra kulture Bože Biškupića i
ministra znanosti i prosvjete Dragana
Primorca. Maštrović nije, kako
doznajemo, s većinskim brojem glasova prošao nižu savjetodavnu instancu, ali je
presudila arbitrarna ministarska odluka kojom je ujedno zanemarena volja dosadašnjeg
glavnog ravnatelja Josipa Stipanova da
za još koju godinu odgodi odlazak u mirovinu.
Jedan od prvih nastupa novog ravnatelja,
još prije nego što je 1. ožujka preuzeo funkciju, bio je odgovor na novinarsko
pitanje o utemeljenosti 400. obljetnice utemeljenja NSK-a, a za koju se upravo
priprema slavlje. Maštrović je
objasnio da to u pitanje dovode samo "zloguki proroci"(!) i da je
prava cifra nabranih godina došla zapravo do negdje oko 397. U idućoj rečenici Tihomil je Maštrović naoko nemotivirano udario na "svojedobnog ministra
kulture" Stipu Šuvara kao devastatora
povijesnih građevina u Centru, no uopće ne spominjući ono što ga pritom svrbi –
da je novo zdanje NSK-a na Trnju građeno, eto, nekim slučajem baš za Šuvarova mandata.
I prije negoli je zasjeo u Šuvarovu gradnju, Maštrović je tako nastavio s "kontroverznim" ponašanjem
koje ga je karakteriziralo u više javnosti poznatih situacija u Hrvatskoj
akademiji znanosti i umjetnosti, na Filozofskom fakultetu u Zadru i na
Hrvatskim studijima u Zagrebu. Ako i nema potrebne kvalitete za preuzimanje
nacionalnog hrama knjige, kao što ga
bije glas među značajnim dijelom akademske elite, novi glavni ravnatelj svakako
je unaprijedio svoj politički status. Na istom tragu koji prati već godinama.
U Zadru je tako Maštrović prošlog desetljeća nastojao djelovati po dvostrukoj liniji
zapovijedanja na koju se nadovezao u Zagrebu, i to mu je u znatnoj mjeri uspijevalo,
bar prema ostvarenoj šteti. U aktualnom mandatu HDZ-a, nagrađen je za to prije
dvije godine Nagradom Grada Zadra. Kako doznajemo iz kulturno-političkih kuloara,
ovaj put je Božo Biškupić vodio Maštrovića za ruku (Dragan Primorac se samo složio s tim),
i doveo ga ravno do njegove supruge Mikice
Maštrović koja vodi Grafičku zbirku NSK-a te navodno privatno surađuje s Biškupićem u veoma unosnoj trgovini
grafikama.
I.
LASIĆ