Glazba



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon


Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune











Stranica obnovljena:
8. ožujka, 2007.

01 / Glazba
Tamara VISKOVIĆ: GLAZBA
7. ožujka, 2007.

ARCADE FIRE: "NEON BIBLE"

BEZ UTOPIJE

arcade_fire_omot_150.jpg

"Neon Bible" je drugi album Arcade Fire. S prvijencem su dosegli kultni status, postali referentno ime za specifičnu vrstu rock-zvuka, došli su na naslovnicu Timea, ustanovili Internet kao ključno mjesto glazbene industrije, stavili Montreal rame uz rame New Yorku i Londonu po pitanju glazbenog trendsetterstva. Ukratko, s izuzetkom nekakvog intergalaktičkog audio-poduhvata, ništa nisu ostavili za drugi album. A on, ipak, sa svim svojim vrlinama i manama, naletima ekscentričnosti i konformizma, koje je koji put teško razlučiti jedne od drugih, ispunjavaju gigantska očekivanja pred njega postavljena.

Dok je njihov prvijenac nadahnuće nalazio u sferama osobnog, "Neon Bible" izražava duboki nemir vezan uz opće stanje svijeta. Političke, ekonomske i ekološke tragedije stopljene su u bezimeni užas, u metafore poput "crnog vala posred oceana", u apokaliptični imaginarij kojim, poput suludih uličnih propovjednika, svijetu objavljuju da je kraj blizu, i da je njegov dolazak neminovan. Nema obećanja utopije, niti načina iskupljenja. Likovi koji su tradicionalno zaduženi za spas u zadnji čas – mesije, bogovi, dobrohotni posjetitelji iz svemira i junaci akcijskih filmova, diskreditirani su kroz suptilnu ironiju. Ovakva tematska ekspanzija ne rezultira uvijek izvrsnošću. Više nego jednom stihovi se opasno približe klišeju, ali njihova sposobnost da rock učine većim, glasnijim, dramatičnijim i slojevitijim nego što i najoptimističniji slušatelj očekuje još uvijek je bez premca među suvremenicima.
 
Bogati, melodični miks instrumenata koji uz tradicionalne gitare uključuje dijapazon različitih udaraljki, mandolina, orgulja i čega sve ne, natopljen je u reverb, i unatoč neospornoj deprimirajućem sadržaju, ne ostavlja depresivan utisak. Mogu se naći sličnosti između pjevanja Wina Butlera i, recimo, Iana McCullocha, mogu se povući paralele između njih i ostalih predstavnika kanadske scene, ali glavna osobina Arcade Fire jest da zvuče samo i jedino kao Arcade Fire. U svijetu u kojemu sve nalikuje na sve ostalo, to je neprocjenjiva vrlina.

________________________________

________________________________
Copyright © 1993 - 2024. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA

br_1120_150.jpg