NOVI IZVJEŠTAJ MEĐUDRŽAVNE SKUPINE ZA KLIMATSKE PROMJENE

MILIJARDA LJUDI BEZ VODE

Novinska agencija Associated Press prenijela je poprilično katastrofične dijelove još službeno neobjavljenog drugog izvještaja Međudržavne skupine za klimatske promjene, koji se, za razliku od onog prethodnog u kojemu su se analizirali uzroci globalnog zatopljenja, bavi načinima na koje će globalno zatopljenje utjecati na život Zemlje.

Izvještaj će službeno biti predstavljen u Bruxellesu u travnju i još ga trebaju revidirati dužnosnici vlada, no u prvoj verziji do koje je došla novinska agencija, tvrdi se da su se štetni učinci globalnog zatopljenja "već počeli pokazivati", te da će "kroz nekoliko desetljeća stotine milijuna ljudi biti bez vode, dok će deseci milijuna drugih svake godine imati poplavljene domove, zbog rasta razine mora i temperatura zraka".

Predviđa se i širenje tropskih bolesti, poput malarije, nestanak životinja kao što su polarni medvjedi do 2050. godine, nekontrolirano razmnožavanje mrava i drugih kukaca, privremeno obilje hrane uzrokovano duljom sezonom u sjevernim predjelima, za kojim slijedi mogućnost gladi, opet za stotine milijuna ljudi, i to do 2080. godine.

U nacrtu izvještaja, koji je sastavilo preko 1000 znanstvenika, tvrdi se da se "promjene događaju brže" nego što se ranije očekivalo, te da su znanstvenici "poprilično uvjereni" da se mnogi postojeći problemi, poput promjena u navikama i staništima životinjskih vrsta, sve kiseliji oceani, nestanak močvarnih područja, izbjeljivanje koraljnih grebena i širenje alergija, mogu pripisati upravo globalnom zatopljenju. Kao primjer da je Sjeverna Amerika "već iskusila velike ekosistemske, socijalne i kulturne potrese" navode se nedavni "klimatski ekstremi", poput uragana i požara.

No, sudeći po onome što stoji u izvještaju, te nepogode u SAD-u bit će ništa u usporedbi s onim što nas čeka, s obzirom da se predviđa "masovno izumiranje životinjskih vrsta", a globalno zatopljenje "uskoro će utjecati na svačije živote, naročito one u siromašnim regijama svijeta". To se prije svega odnosi na Afriku i Latinsku Ameriku, čijim bi stanovnicima za manje od 20 godina moglo pofaliti vode, a istu stvar oko milijardu stanovnika Azije može očekivati do 2050. Trideset godina kasnije, nedostatak vode mogao bi pogoditi između 1,1 i 3,2 milijarde ljudi, u ovisnosti o eventualnom smanjenju ispuštanja štetnih plinova.

U izvještaju se predviđaju i neuhranjenost, crijevne bolesti i trovanja morskom hranom, a Europa bi u idućih 40-ak godina mogla ostati bez većine svojih glečera i polovice biljnih vrsta do kraja stoljeća. Privremene pozitivne učinke znanstvenici vide u šumarstvu i poljoprivredi, i to u tropskim i u sjevernim područjima, dok će najviše nastradati oceanski i obalni ekosistemi, vodni resursi i priobalna naselja. Najugroženije regije su Afrika i Azija, otoci i polarna područja, a najmanje ugrožena Sjeverna Amerika, Europa i Australija. Kao rezultat klimatskih promjena, predviđaju znanstvenici, promijenit će se i životni stilovi za većinu svjetske populacije, a ukoliko se klima bude mijenjala "u velikoj mjeri i ubrzano", ekonomski učinci tih promjena biti će negativni. U izvještaju se zaključuje i da se mnogi, iako ne svi navedeni efekti mogu spriječiti, "ukoliko se uspori ispuštanje ugljičnog dioksida, a razina plinova koji uzrokuju efekt staklenika u atmosferi stabilizira" tijekom jedne generacije.

PREDSJEDNIČKA UTRKA U FRANCUSKOJ

"MEDIJALIZACIJA" KAMPANJE

Ionako neobična, predsjednička kampanja u Francuskoj ovih je dana obogaćena još jednom netipičnom pojavom; televizijskim emisijama u kojima predsjedničke kandidate ne ispituju, kako je to drugdje uobičajeno, novinari i stručnjaci, već takozvani "obični" ljudi. Na državnom kanalu France 2 tako se prikazuje dvosatna emisija pod nazivom "Vi prosudite", koja privlači čak 9 milijuna gledatelja, ali isto tako i brojne kritike, poput one da se nešto što bi trebala biti trijezna, ozbiljna debata o gorućim nacionalnim pitanjima ovakvim emisijama trivijalizira.

Predsjednička kandidatkinja Segolene Royal nazvala ih je, međutim, pravim primjerom "participativne demokracije", koja "kandidate približava ljudima", no kritičari tvrde da ih kandidati vole zato jer im je vrlo lako kontrolirati konverzaciju u kojoj ljudi koji uglavnom nisu stručnjaci, a ni novinari, češće govore o svojim privatnim problemima, poput malih penzija i zdravstvenog osiguranja, nego što ih pitaju o važnim stvarima poput državnog duga ili vanjske politike. No, čak i u tim ležernim okolnostima, neki su obični ljudi uspjeli zbuniti kandidate, pa je, primjerice, Royal, kako prenose mediji, poprilično "zaplivala" kada ju je jedna učiteljica ispitivala o prosvjetarskim plaćama.

Royal je odgovorila kritikom konzervativne vlade zbog ukidanja 125.000 učiteljskih pozicija u posljednjih pet godina, ali je na pitanje znači li to da bi njena vlada ponovno uvela ukinute poslove, odgovorila da bi "sigurno otvorila njih 5000". Najbolji rezultat, inače, imao je kandidat desnice Nicolas Sarkozy, odgovorivši na čak 47 pitanja u dva sata, dok je centrist Francois Bayrou odgovorio na njih 27.

Ovakva "medijalizacija" predsjedničke kampanje svakako je novost u odnosu na predsjedničke duele kakvi su se organizirali ranije, a o nekima od njih čak se rade i kazališne predstave. Jedna pariška produkcija, primjerice, bavi se debatama dvojice francuskih predsjednika, Valéryja Giscarda d'Estanga i Francoisa Mitterranda, iz 1974. i 1981. godine. Takve naporne emisije, u kojima su dobro pripremljeni novinari rešetali predsjedničke kandidate sada su, međutim, zamijenili direktni razgovori publike s kandidatima, koji obično imaju i svoje web sajtove i blogove na kojima također odgovaraju na pitanja pučanstva. Kritičari, pak, drže da kandidati ovakve oblike "participativne demokracije" koriste da bi izbjegli ozbiljne konfrontacije sa stručnjacima, te da televizijske mreže, prepuštajući pitanja gledateljima, kandidatima zapravo poklanjaju dva sata TV-prostora za nesmetano izlaganje prethodno napisanih monologa.

BERLIN

SMRT ZA MEDVJEDIĆA?!

U Berlinu je trenutno u tijeku poprilično žučna rasprava koju vode organizacije za prava životinja, a u centru rasprave nalazi se tri mjeseca star polarni medvjedić Knut, rođen u berlinskome zoološkom vrtu. O Knutu se od samog rođenja brinu djelatnici zoološkog vrta, hraneći ga iz boce jer ga je majka Tosca odbacila netom po rođenju, no neke organizacije za prava životinja pitaju se ne bi li za Knuta možda bilo bolje da ga nema.

Medvjedić je u međuvremenu postao svojevrsna zvijezda, a njegovo "službeno predstavljanje" javnosti zakazano je za idućih nekoliko dana. Poznata fotografkinja Annie Leibovitz već ga je fotografirala u sklopu kampanje za zaštitu klime, no sveopće oduševljenje pokvarili su neki aktivisti za prava životinja tvrdnjom da bi Knuta najbolje bilo eutanazirati, jer takva divlja životinja ne bi trebala biti odgajana kao domaća.

Da je cijela stvar poprimila razmjere showa svjedoči i nedavna naslovnica najčitanijeg njemačkog dnevnika, tabloida Bild. List je izjavu Franka Albrechta da "hranjenje medvjeda ljudskom rukom nije prikladno za tu životinjsku vrstu, već je u pitanju najobičnije kršenje zakona o dobrobiti životinja", popratio patetičnim naslovom "Hoće li slatki Knut biti ubijen injekcijom?" Albrecht, naime, smatra da će životinja, zbog ovakvog odgoja, imati poremećaj ponašanja, a s njim se slaže i Wolfram Graf-Rudolf, direktor zoološkog vrta, koji također drži da hranjenje na bocu nije primjereno za divlju životinju, te da će on zbog toga biti "fiksiran na svog čuvara, a ne na 'pravog' polarnog medvjeda". Graf-Rudolf, međutim, drži i da je sada prekasno da se Knutu skrate eventualne muke, "greška je već napravljena, a trebalo je imati hrabrosti i uspavati ga puno ranije". Wolfgang Apel iz Njemačke lige za zaštitu životinja također smatra da "treba prestati s praksom da se medvjedi odgajaju kao ljudi", no i da Knut "ima pravo na život".

Rüdiger Schmiedel iz Njemačke fondacije za medvjede još je optimističniji, pa je tjedniku Spiegel rekao da se "divlju životinju ne može pripitomiti", te da je siguran da će on "čim dosegne pubertet svog čuvara opaliti po glavi". Stručnjak za medvjede Udo Ganslosser također tvrdi da su polarni medvjedi "programirani da žive sami", pa on "neće patiti kada više ne bude u kontaktu s roditeljskom figurom".

U međuvremenu, Knutu ne gine još stresova koje će mu prouzročiti ljudi: sada je dostigao željenu težinu od osam kilograma, pa mu uprava zoološkog vrta priprema "zabavu" na kojoj se očekuje gomila ljudi, kamera i fotoaparata.

LONDON

FESTIVAL EUROPE

U Londonu se održava Festival Europe, niz različitih događaja kojima se obilježava pedeseta godišnjica Ugovora iz Rima, temelja Europske ekonomske zajednice. Kako objašnjava jedan od organizatora festivala, pjesnik Niccoló Milanese, London je idealan grad za obilježavanje ovakve godišnjice, jer je i "najveći i najviše kozmopolitski" u Europi, a cilj festivala je pozabaviti se onim što najviše nedostaje europskom projektu; integraciji stanovnika Europe, koja se, za razliku od ekonomske i političke, nije u potpunosti ostvarila.

Festival je, stoga, građanska inicijativa koja će popratiti službene proslave u Rimu i Berlinu, a sastoji se od niza javnih diskusija i izložbi u najpoznatijim londonskim umjetničkim i drugim institucijama: galerijama Tate Modern i Courtauld, fakultetu London School of Economics i Asocijaciji stranih novina. Diskutirat će se o pitanjima kao što su zaštita okoliša, istočnoeuropska umjetnost, europski socijalni model, odnos Turske i EU, sličnosti i razlike između europske i kineske umjetničke i filozofske tradicije…

Festivalu će prisustvovati neki od najpoznatijih svjetskih intelektualaca, a osobit naglasak na umjetničku i filozofsku tradiciju Europe organizatori su stavili, kako objašnjava Milanese, zato jer je i "sama prvobitna diskusija o demokraciji započela u umjetničkim krugovima, a ne kao formulacija prava čovjeka u odnosu prema institucijama vlasti". Budući da je Europa prije dvije godine odbila ratificiranje zajedničkog ustava, organizatori smatraju da jedino rasprava na razini civilnog društva, koja je u prošlosti mahom izostala, može revitalizirati europski projekt.

Milanese objašnjava i da se Festival Europe "temelji na premisi da su javno intelektualno propitivanje i potraga za istinom i ljepotom istinsko naslijeđe i važnost Europe", a otvorenost, gostoljubivost, znatiželja i diskusija vrline koje su tradicionalno izražene u Europi. Upravo te vrline, smatra Milanese, odnosno njihovo kultiviranje i promoviranje najbolji su način da se ponovno pronađe izvorni europski karakter.

TURCI U NJEMAČKOJ

POSAO UMJESTO "NATURALIZACIJE"

Ugledna organizacija Međunarodna krizna grupa (ICG) pozvala je njemačke vlasti da ponovno razmisle o nekim restriktivnim mjerama koje se uvode u cilju "naturalizacije" imigranata, naročito turskih, te umjesto toga usmjere napore i financije u obrazovanje i zapošljavanje, kako bi se oni više osjećali državljanima Njemačke, a manje pripadnicima dijaspore, intenzivno povezane sa strukturama zemalja iz kojih potječu.

Međunarodna krizna grupa polazi od činjenice da je upravo Njemačka, kao druga europska zemlja po veličini muslimanske imigrantske zajednice, dokaz da tako velika manjina ne mora dovesti do pojave nasilnih islamističkih skupina ili socijalnih nemira. Politički i džihadistički tokovi islamizma naišli su na malo ili ništa odjeka među gotovo tri milijuna turskih Nijemaca, no ICG drži da bi njemačke vlasti, nakon što su tek nedavno uopće prihvatile činjenicu da su turski gastarbajteri u Njemačku došli da bi tamo i ostali, trebale poduzeti niz koraka kako bi se njihova integracija učvrstila.

Organizacija smatra da je upravo donedavno odbijanje njemačke političke klase da uopće prihvati realnost turske imigrantske zajednice kao trajne njemačke manjine, a ne neki kulturni razlozi, uzrok njihove nepotpune integracije i lingvističke i socijalne segregacije, motivirane prije svega nesigurnošću u vlastiti položaj i ostanak u Njemačkoj.

ICG stoga smatra da bi njemački establishment svakako trebao napustiti koncept prema kojemu "integracija prethodi naturalizaciji", odnosno zahtjev da Turci i drugi useljenici demonstriraju svoj "njemački duh" prije nego što apliciraju za državljanstvo. Organizacija drži da je nerealistično očekivati integraciju osoba kojima se istovremeno odriču državljanstvo i puno sudjelovanje u javnom životu, te da zbog tih nerealnih očekivanja vlasti i politička klasa izbjegavaju ispunjavati vlastite obaveze kojima je cilj integracija. Naglašavanje "ideološke korektnosti", objašnjavaju, dovodi do stigmatizacije imigranata koji se procijene kao "inherentno ne-njemački", što se onda često preslikava na cijele zajednice i njihove organizacije.

ICG upozorava i da takvo stanje komplicira komunikaciju između vlasti i muslimanskih vjerskih vođa, dok istovremeno omogućava najjačoj od njih, Turskoj islamskoj uniji za vjerska pitanja, da monopolizira zastupanje cjelokupne turske manjine i funkcionira kao "satelitski aparat turske države i instrument uz pomoć kojeg ona kontrolira eventualnu opoziciju u redovima turske dijaspore". Organizacija apelira i na regionalne vlasti da imaju u vidu "pluralitet stavova i organizacija" kada donose institucionalne odluke, ali i da se pobrinu da u ime turskih Nijemaca ne govore "vjerski forumi koje sponzorira vlada", već prije svega političke stranke.

AMERIČKO PRAVOSUĐE

PREPATRIOTSKI FBI

Glavni inspektor američkog ministarstva pravosuđa pripremio je izvještaj u kojemu kritizira činjenicu da FBI već godinama bez ikakve kontrole koristi uredbu sadržanu u Patriotskom zakonu, prema kojoj toj agenciji za dobivanje telefonskih, poslovnih i financijskih podataka neke "sumnjive" osobe nije potrebno prethodno odobrenje suda. U izvještaju stoji da FBI, koji svake godine zatraži "sigurnosne provjere" za 20-ak tisuća ljudi, cijeli program provodi na način koji ne štiti od zloupotrebe.

Ovaj izvještaj već je izazvao žestoke kritike većinskog demokratskog Kongresa usmjerene prije svega na glavnog državnog tajnika Alberta Gonzalesa, jednog od autora Patriotskog zakona, da bi se za Gonzalesa stvar dodatno zakomplicirala kada je, bez ikakvog objašnjenja, smijenio čak osam državnih odvjetnika, a mediji objavili dokumente koji sugeriraju da su odvjetnici otpušteni iz političkih, a ne profesionalnih razloga.

Jedan od spornih dokumenata je i e-mail prepiska iz 2005. godine, između Gonzalesa, koji je tada još uvijek radio kao pravni savjetnik Bijele kuće i pripremao se za funkciju glavnog državnog odvjetnika, i njegovog šefa kabineta Kylea Sampsona, u kojemu njih dvoje raspravljaju o otpuštanju državnih odvjetnika koji "nisu lojalni Bushu", njih "15 do 20 posto". Pod pritiskom Kongresa zbog tih skandala, Gonzales je rekao da će ministarstvo pravosuđa sada ipak prihvatiti prijedlog da se izmijeni prošle godine doneseno pravilo koje njemu daje ovlasti da bez ikakvih ograničenja imenuje privremene državne odvjetnike, pa će odsad privremeni odvjetnici funkciju moći obavljati samo 120 dana, nakon čega odluku o novom odvjetniku preuzimaju federalni sudovi.

No, ovaj Gonzalesov ustupak za neke članove Kongresa nije dovoljno jak razlog da od njega ne zatraže ostavku, naročito nakon skandala s nekontroliranim uhođenjem građana od strane agencije FBI. Prije 2001. godine, spomenuta uredba, koja je birou omogućavala uhođenje bez prethodne dozvole suda, upotrebljavala se iznimno za osobe, uglavnom strane državljane, osumnjičene za špijunažu, da bi nakon toga, s donošenjem Patriotskog zakona, ona bila proširena i na američke građane pod bilo kakvom vrstom istrage. Zakon ovakve provjere omogućava i nekim drugim institucijama, poput Ministarstva domovinske sigurnosti, a vrhovni američki sud revidirao ga je prije dvije godine, ali nije zatražio da se u njega uvrsti i odredba prema kojoj bi za provjeru bilo potrebno prethodno sudsko odobrenje.

Tena ERCEG