U prošlome broju Feral Tribunea objavljeno je pismo pristiglo iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bartolić Nikola i Bartolić Tomislav, ureda koji zastupa Muzej suvremene umjetnosti iz Zagreba i mr. sc. Snježanu Pintarić, trenutačnu ravnateljicu iste ustanove. Kako se tim pismom nastoji opovrgnuti ono što sam ja iznio u intervjuu objavljenom u FT (13. 04. 2007.), te me se optužuje za klevetu, neistine, uvrede i ne znaš već što, a u završnome dijelu pisma čak prijeti i tužbom, to sam prisiljen reagirati. Iz zaista nesuvislo složenoga pisma, koje odaje ne samo dvojbeno poznavanje logike, prava, pa i sintakse hrvatskoga književnog jezika, ja nikako nisam uspio razumjeti čime sam to uvrijedio, oklevetao, iznosio neistine upućene rečenoj ustanovi i spomenutoj gospođi.

Mogu pretpostaviti da je Zajednički odvjetnički ured izmanipuliran, da mu nisu stavljene na raspolaganje neke relevantne činjenice koje bi pokazale i dokazale kako niokakvim neistinama i klevetama nema niti traga u mojemu intervjuu. Nesporna je činjenica da me je angažirala gospođa Pintarić da radim projekt stalnoga postava i da je ona, a nitko drugi sa mnom sklopio i potpisao ugovor. Nesporna je činjenica da sam na taj posao pozvan u jesen 2003. godine kao dio tima s kojim sam trebao raditi projekt. Tim smo sačinjavali mr. sc. Leonida Kovač, ugledna kustosica Muzeja suvremene umjetnosti i ja. Nesporna je činjenica da smo sastancima s ravnateljicom i dogovorima oko projekta tijekom toga dugoga vremena prisustvovali kolegica Kovač i ja zajedno i da bi barem tu činjenicu gospođa Pintarić trebala znati, budući je i ona aktivno sudjelovala u pripremana. Štoviše, potrudila se da mi osigura ugovor koji je sa mnom sklopila, a isti takav ugovor, mimo obećanja, nije osigurala kolegici Kovač koja je odustala od rada na projektu, pa sam ga učinio sam.
 
Razlozi zašto me je gospođa Pintarić pozvala da radim projekt i sa mnom sklopila ugovor leže, vjerojatno, u činjenici da cijeni moj rad i moje iskustvo. Nisam se ja njoj nudio, već je ona mene pozvala. Razlozi zašto odjednom mijenja kurs i sada govori po novinama kako sam nekvalificiran za posao na koji me je upravo ona ranije pozvala, zašto odjednom traži da isti posao za koji je mene angažirala radi dvoje kustosa muzeja prije nego sam svoj projekt dovršio i predao, ti razlozi leže u nečemu drugom. O čemu vrlo dobro znamo i ona, i ja i mnogi drugi koji su involvirani u čitav ovaj kompleks.
 
Kada govorim o čestim skandalima koji potresaju MSU posljednjih nekoliko godina ja se samo referiram na ono što bi trebao znati i Zajednički odvjetnički ured da je iole pratio medije koji su izvještavali sve što se tamo događalo. Kada govorim da je neprimjereno da trenutačni ministar kulture daje upute što treba ući u Fundus Muzeja, ja samo ponavljam notornu činjenicu koju je javno iznosio sam ministar, a nije na državnim činovnicima da nekom nacionalnom muzeju nameću svoje ukuse, pogotovo kada je riječ o ukusu kakav ima gospodin Biškupić.
 
Ja ne poznajem Zajednički odvjetnički ured koji je u ime MSU-a i Snježane Pintarić Feralu poslao pismo, no o stručnosti toga ureda mogu zaključiti na osnovu mnogih rečenica poput ove: "S obzirom da se ne navodi konkretno, a ako gosp. Maković pritom misli..." Molio bih i Zajednički odvjetnički ured, i MSU i gospođu Pintarić da se klone insinuacija upućenih meni, da se svi skupa ne trude misliti, a pogotovo ne ono što bih to, eventualno, ja trebao. A osobito im ne dozvoljavam da svoje mišljenje imputiraju meni. Apage satanas!
 
S poštovanjem,

-- prof. dr. Zvonko Maković

"SPORNA I NEDOSTIŽNA" (3)
NAGRADE, PROFESIJE, OVRHE...
3. svibnja, 2007.

Dužinom i ekspresijom u prošlom broju Ferala objavljeno reagiranje predsjednice Općinskog suda u Varaždinu Dijane Hofer i predsjednice Ovršnog odjela na istome sudu Tatjane Ledinšćak-Babić daleko nadmašuju sam povod – spominjanje i kvalificiranje nekih postupaka sutkinje Ledinšćak-Babić u mom članku "Sporna i nedostižna", tiskanom u 1126. broju od 20. travnja ove godine. Kako nisam pristaša daljnjeg navodnjavanja činjenicama, podacima i kvalifikacijama o meritumu teksta "Sporna i nedostižna", ovrsi nad obiteljskom kućom varaždinskih poduzetnika Duška i Marine Prevolčić u sudskom postupku koji je vodila Tatjana Ledinšćak-Babić (čije reagiranje, valjda radi pojačavanja dojma, supotpisuje i predsjednica Općinskog suda u Varaždinu), prepuštam zainteresiranim čitateljima da (ponovo) pročitaju oba teksta objavljena u Feralu i sami izvuku zaključke o tome je li dotični ovršni postupak bio u skladu sa osnovnim unutarnjim načelom ovrhe – da se tužitelj, odnosno vjerovnik, u ovom slučaju Raiffeisenbanka, naplati brzo i pravično - ili je postupak vođen i vodi se od kolovoza 2003. naovamo radi ostvarenja nekih drugih ciljeva.

Profesionalnost dolje potpisanog doslovce je «spaljena» u reagiranju sutkinja Hofer i Ledinšćak-Babić: ako je, međutim, dozvoljeno primijetiti, gotovo četverogodišnje trajanje ovršnog postupka nad obiteljskom kućom Prevolčića i kontroverze koje ga prate (inspekcija Ministarstva pravosuđa i prijave Državnom odvjetništvu) kazuju kako je ovdje u pitanju profesionalnost nekog drugog. A s time zaista nikakve veze nemaju ni međunarodne nagrade ovim novinama, ni pokojni Vladimir Primorac, o čemu su se varaždinske sutkinje razvezale u potresnom smiraju svog reagiranja.
 
S poštovanjem,

-- Vedran Marjanović, novinar Feral Tribunea

"KREDITI PO DUHU SVETOM" (2)
PODUZETNA BISKUPIJA
3. svibnja, 2007.

Molimo Vas da u svrhu istinitog informiranja javnosti objavite demantij teksta objavljenog u vašem listu 26. travnja 2007. pod naslovom "Krediti po Duhu Svetom" autora Luke Braila. U spomenutom tekstu autor prikazuje dvojbenim zajam koji je Dubrovačka Biskupija sklopila prošle godine sa švicarskim društvom Midia Investments, a koji je u potpunosti u skladu sa važećim hrvatskim propisima i dobrim poslovnim običajima.

Naime, Dubrovačka Biskupija već duže vrijeme traži donatore ili poslovne partnere za svoje vjerske i socijalne projekte u Biskupiji: obnova oštećenih objekata (samostan svete Klare, Biskupska palača, samostan svete Marije na Mljetu, nekoliko župnih crkava i kuća), ili pak gradnja novih objekata (starački dom u Gospinom polju, pastoralni centri u Mokošici, Korčuli i nekoliko novih crkava...). Za izvođenje spomenutih projekata trebalo bi uložiti oko 16 milijuna eura u sljedećih 15 godina (do 2021. godine).
 
U tu svrhu, Biskupija je sklopila sporazum o zajmu sa švicarskim društvom Midia Investments, a kao osiguranje za povrat duga je predložena hipoteka na nekretnini Svete Klare u Dubrovniku. Napominjemo kako je ostvarivanje založnog prava na nekretnini posve uobičajen instrument osiguranja kod ove vrste financijskog poslovanja.

-- Don Bernardo Pleše, ekonom Biskupije