VISOCKI

Pjesma Vladimira Visockog počinje ovako:
Zašto je sve drugačije? Naizgled sve je kao i uvijek:
Nebo je isto – ko i uvijek plava mu boja,
Ista je šuma, zrak je isti, ista je voda...
Samo – on se nije vratio iz boja.
 
Sad više ne znam tko je od nas dvojice bio u pravu
U našim sporovima bez sna i bez kraja.
Počeo je da mi nedostaje tek sada,
Kad se nije vratio iz boja.
 
Pjesma Vladimira Visockog završava:
I mjesta u zemunici smo imali dovoljno
I vrijeme nam je brže prolazilo udvoje...
Sada je sve samo za mene, ali mi se čini
Da se to Ja nisam vratio iz boja.
 
SPOMENIK

Pjesma Vladimira Visockog počela mi se motati po glavi nakon što su me zasule vijesti iz Tallinna: noćno uklanjanje spomenika neznanom junaku iz centra grada u režiji estonskih vlasti, potom žestoke demonstracije pripadnika ruske manjine, nasilje koje je preplavilo grad, kontraudar policije, jedan poginuli prosvjednik, mnoštvo ranjenih, skoro tisuću uhapšenih... A sve zato što se neznani junak nije vratio iz boja.
Estonski premijer Anrus Ansip izjavio je da je spomenik morao biti uklonjen, jer je privlačio i ruske i estonske nacionaliste, pa je kao takav predstavljao prijetnju održavanju javnoga reda, mira i tako toga. Estonski nacionalisti su u spomeniku neznanom junaku vidjeli samo simbol ruske okupacije, dok su Rusi bili spremni vidjeti samo simbol oslobođenja Estonije od fašizma za što su izginuli uglavnom ruski vojnici.
 
NEZNANI

Od puste simbolike malo tko je stigao pomisliti na one koji se nisu vratili iz boja, pa bili oni neznani ili nezvani junaci, ili uopće ne bili nikakvi junaci nego, eto, tek obični ljudi postradali u velikoj svjetskoj klaonici, mrtvački hrabri ili nasmrt uplašeni... O njima nije razmišljao ni onaj tko je podizao spomenik, kao ni onaj tko ga je uklonio. Tek Vladimir Visocki i još ponetko, u ovoj priči i neznan i nezvan, jer oni koji se ne oštre ni na Rusiju ni na Estoniju, oni što ne misle da su Estonci premještanjem spomenika na vojničko groblje udarili na vascijeli antifašizam niti da su Rusi blokadom estonske ambasade u Moskvi digli ruku na čitavu Europsku Uniju, oni što znaju da u mrtve ne dira nitko tko na njihovo mjesto ne želi gurnuti ove još žive.
 
PONIŠTENO

U turskom je parlamentu održan prvi krug predsjedničkih izbora, u kojemu sadašnjem ministru vanjskih poslova Abdullahu Gulu za pobjedu nije bilo dovoljno ni to što je bio jedini kandidat. Opozicija je bojkotirala glasanje i time onemogućila da se jedini kandidat ustoliči u predsjedničkoj palači. Ustavni sud je poništio rezultate prvog kruga, našto su zastupnici vladajuće Stranke pravde i razvoja zakazali drugu rundu glasanja. Uzavrela atmosfera na ulicama Ankare, Istanbula i ostalih turskih gradova, gdje se demonstriralo protiv novoga sljubljivanja države i religije, utjecala je na vladajuće pravdoljupce i razvojnike da odustanu od protuustavne odluke o raspisivanju drugog kruga predsjedničkih izbora. Umjesto toga, najavili su održavanje prijevremenih općih izbora u lipnju. Nesuđeni predsjednik Abdullah Gul založio se za ustavne promjene kojima bi bilo omogućeno da glasači izravno biraju šefa države, nadajući se da će mu tako poći za rukom ono što nije prošlo u parlamentu.  
 
OLMERT

Izraelski se premijer Ehud Olmert ne da nagovoriti da odstupi s vlasti. Premda ga izvještaj posebnog istražnog povjerenstva kojim je predsjedao umirovljeni sudac Eliyahu Winograd teško optužuje za seriju katastrofalnih grešaka koje su rezultirale porazom u prošloljetnom ratu protiv libanonskog Hezbollaha, i premda njegovu ostavku traži i vlastita mu stranka Kadima, Olmertu ne pada na pamet da napusti premijerski položaj. U četvrtak će se premijer suočiti i s voljom naroda, premda je teško očekivati da bi mu i ona mogla nešto značiti. Za taj dan su u Tel Avivu zakazane velike demonstracije na kojima će se tražiti opoziv premijera koji uživa više nego skromnu podršku pučanstva, a popularnost mu pada tolikom brzinom da tu više, bojim se, ne mogu pomoći ni Jakov Sedlar ni Anto Đapić. Glavni aspiranti na Olmertovu fotelju su predsjednik Likuda Benjamin Netanyahu zvani Bibi, te sadašnja ministrica vanjskih poslova Tzipi Livni i Shimon Peres iz Kadime. Tko će naslijediti premijerski položaj, a time i Sedlara i Đapića, ostaje da se vidi. U sljedećem filmu.
 
VETO

George W. Bush stavio je veto na odredbu američkog Kongresa kojom bi se ograničilo financiranje iračkoga rata i kojom bi bio zakazan datum povlačenja američkih trupa. Nakon potpisivanja veta Bush je kazao da je time izbjegnuto "određivanje datuma neuspjeha" u iračkoj operaciji.
Kongres je, zahvaljujući demokratskoj većini, donio odluku da će za nastavak iračke krvavije isplatiti još 124 milijarde dolara, ali samo pod uvjetom da se američke trupe povuku  do kraja ove godine. Bushov komentar je glasio: "Vjerujem da bi određivanje roka za povlačenje demoraliziralo Iračane, ohrabrilo ubojice diljem Bliskog istoka, te poslalo poruku da se Amerika ne drži svojih obaveza." Pa neka onda netko kaže da je George W. Bush neodgovoran!
 
TERORIST

Sveta Stolica se preko svojega službenoga glasila L'Osservatore Romano okomila na prvomajski rock-koncert koji je u organizaciji sindikata održan u Rimu, jer su se tamo, navodno, «pred povodljivom gomilom mogli čuti podli napadi na papu Benedikta Šesnaestog». Jedan od voditelja koncerta, Andrea Rivera je napao Svetu Mater Crkvu zbog toga što je odbila služiti vjerski pogreb Pierluigiju Welbyju, koji je godinama bolovao od mišićne distrofije i borio se i naposljetku izborio za svoje pravo da mu se eutanazijom prekrate muke, dok je zločince poput Pinocheta i Franca sa svetom vodicom otpratila u grob. Rivera je kazao i to da je posve razumljivo što se Crkva protivi teoriji evolucije, jer ona sama "nikada nije evoluirala".

L'Osservatore Romano je Riverin nastup proglasio «terorizmom», optuživši voditelja koncerta za «širenje slijepe, iracionalne mržnje prema čovjeku koji govori isključivo u ime ljubavi prema životu i čovjeku». Čovjek koji govori u ime te i takve ljubavi u ovom slučaju se zove, da ne bi bilo zabune, Joseph Ratzinger, a ne Marko Perković, kao što bi to mogla pomisliti naša pastva.