REZALIŠTE

LICEMJERNO IZVRTANJE POVIJESNIH ČINJENICA BIVŠEG PREDSJEDNIKA CRNE GORE

BLASFEMIČNI BULATOVIĆ
 
Mislio sam da će i protiv mene ići optužnica, kaže u intervjuu Večernjem listu bivši predsjednik Crne Gore Momir Bulatović ističući kako je "onome tko je u logici rata teško donijeti logiku mira". Tako se blasfemni Momir još jednom predstavlja patološkim zanesenjakom u ulozi poslušne Miloševićeve pudlice koja licemjernim izvrtanjem činjenica i povijesno relevantnih spoznaja o raspadu SFRJ pokušava umanjiti vlastitu ulogu u tim događajima. On je, naime, nevoljni suučesnik tih krvavih ratnih zbivanja koje danas s povijesne distance hladno obraz(laže) tvrdeći čak da mu je "bilo pogotovo nepojmljivo da se Dubrovnik granatira".
 
No, isti taj Momir mirotvorac, protiv kojega dosadašnje hrvatske vlasti nisu podnijele ni istražni zahtjev, u jesen je '91. uoči glasovite "operacije Dubrovnik" kliktao kako je "JNA iz pasivne odbrane prešla u ofenzivnu akciju", odnosno da je tih listopadskih dana iz Crne Gore i istočne Hercegovine krenuo "antifašistički front protiv pomamljenog ustaštva".
 
Pa je stoga rukovođen logikom mira u svojstvu tadašnjeg predsjednika Predsjedništva CG 1. listopada 1991. godine naredio upućivanje posebne jedinice MUP-a CG za "izvršenje borbenih zadataka oružanih snaga u ratnom sukobu na granici između Republike Crne Gore i Republike Hrvatske", čime Crnu Goru izravno uvodi u rat protiv prvih susjeda. Da bi zatim JNA, je li, iz pasivne obrane prešla u ofenzivnu akciju i dospjela gotovo do samih zidina Dubrovnika za koji mu je bilo nepojmljivo da će biti granatiran...
 
Sve se to, prema Bulatovićevu tumačenju, događalo u vrijeme građanskog rata u SFRJ koji Momir, Milošević i njima slični nisu uspjeli spriječiti s obzirom da njihovi politički i ostali napori nisu doprli do Slovenije, Hrvatske i BiH. Gdje je, eto, bilo teško donijeti logiku mira odnjegovanu na voždovu kanabeu uz koji je godinama smjerno čučao Momo mirotvorac od čije naknadne pameti boli glava. I želudac, naravno...
 
L. BRAILO
 
GDJE JE NESTAO MINISTAR UNUTARNJIH POSLOVA
 
UŠUTKANI KIRIN
 
Gdje je nestao ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin? Je li netko već prijavio Kirinovo misteriozno iščeznuće iz javnoga života? Je li se policija možda već upustila u potragu za svojim nestalim šefom koji je, do prije samo koji mjesec, bio sveprisutan u medijima i čiji su medijski nastupi bili prepričavani po kavanama i širili se internet-predajom? Tolike rasprave o organiziranom kriminalu, korupciji, pogibijama u prometu i ukidanju propisa o tzv. nula promila, a legendarnog ministra nigdje: da se čovjeku stvarno nije nešto dogodilo?
 
Ne, nije mu se dogodilo ništa strašno i nema potrebe da se pokreće potraga po šumama i gorama: prema Feralovim informacijama, Kirinu je, jednostavno, Vladin glasnogovornik i najbliži Sanaderov savjetnik Ratko Maček izdao strogu zapovijed o zabrani istupanja na radiju i televiziji, jer svaki ministrov nastup u kojemu ovaj mora izgovoriti više od dvije prostoproširene rečenice za sobom povlači internetsko seciranje i salve smijeha u širokim narodnim masama. Kirin se zasad striktno pridržava Mačekove naredbe koja će, po svemu sudeći, potrajati do izbora, a onda neartikulirani mladić iz Virovitice više i neće biti bitan. Ministarsku fotelju ubuduće će moći samo sanjati, bez obzira na ishod izbora, a aktualni ravnatelj policije Marijan Benko već je započeo pripreme da preuzme ministarsku dužnost, ako HDZ uspije zadržati vlast.
 
I. ĐIKIĆ
 
SULUDA LJUTNJA JEDNOG OD HAAŠKIH ODVJETNIKA ANTE GOTOVINE
 
MUKE PO LUKI
 
Luka Mišetić, jedan od odvjetnika haškog optuženika Ante Gotovine, naljutio se na advokate Ivana Čermaka i Mladena Markača, koji su drugog (i važnijeg) Gotovinina advokata Gregoryja Kehoea prijavili za sukob interesa, pa je svoju djetinjastu ljutnju prenio i u podnesak Haaškome sudu u povodu rečene prijave. Mišetić se ne bavi opovrgavanjem dokumenata koji govore da je Kehoe svojedobno sudjelovao u kreiranju optužnice za "Oluju", što ga nepobitno diskvalificira za zastupanje Ante Gotovine koji je optužen za zločine u toj operaciji; on se bavi poluinteligentnim pokušajima detektiranja motiva koji su Čermakove i Markačeve advokate naveli da konstatiraju Kehoev interesni konflikt, pa spominje osvetničke porive, niske udarce, dosluh s "pseudonovinarima" koji odavno pišu o nespojivosti prošle i sadašnje funkcije Grega Kehoea u Haagu...
 
Opširno pisanje o opakim motivima i prešućivanje očitih činjenica jedino je što Luki Mišetiću preostaje. To je prazna, ali jedina karta na koju može igrati, a igrati naprosto mora zato što zna da je Kehoe stup Gotovinina obrambenog tima i da će se bez tog američkog stručnjaka on, Mišetić, zateći u golemim problemima: može se tješiti samo time da će postojati jedan čovjek koji će, u tom slučaju, biti u još većim teškoćama. Njemu je ime Ante Gotovina.
 
I. ĐIKIĆ
 
SVI USPJESI BRANKA GRGIĆA
 
TAJNA STRANAČKE ISKAZNICE
 
S vremena na vrijeme na novinskim stupcima osvanu vijesti o turobnom financijskom prezentnu Hajduka. Stalno neki vjerovnici, bit će ovrhe, neće biti ovrhe, račun blokiran, dug ogroman, prihodi slabi i tako dalje i tomu slično. Kada se, pak, povede diskusija o rezultatima, onda je, uz poslovično nenaklonjene suce, glavni krivac i klupski budžet, a koji je, veli popularna splitska mantra, "znatno tanji od onog Dinamovog".
 
A na kraju svake od tih priča u nekom od medija Branko Grgić, predsjednik Hajduka, biva predstavljen kao uspješni menadžer. Čovjek je 1995. godine u Vlaku slobode iz Hrvatske narodne stranke prešao u Hrvatsku demokratsku zajednicu, honoriran je ugodnom čelnom funkcijom u Lučkoj upravi, a nešto kasnije posađen je na predsjedničko mjesto u Hajduku za koje je toliko srastao da se opravdanima čine bojazni kako u splitskom prvoligašu kani uvesti monarhijski oblik vladavine. Grgića je nedavno u Splitu pohvalio i Ivo Sanader, premijer, ostavljajući prosječnog promatrača prilično zbunjenog. Do vraga, što je uopće učinio Grgić? Niti će njegove godine vladavine Hajdukom ostati upamćene kao osobito uspješne, niti upravljanje splitskom Lučkom upravom zahtijeva poduzetnički kliker neophodan za "stvaranje novca". Grgić je tu tek nešto kao direktor autobusnog kolodvora, ubire novac od onih koji mu dolaze i uspješno radi na vlastitom reklamiranju. Bit će da je ipak tajna u stranačkoj knjižici.
 
V. MATIJANIĆ
 
NAGRADE I UVREDE
 
PEŠORDA PONOVNO PIŠE
 
Talijanska Republika dodijelila je hrvatskom piscu i rimskome sveučilišnom profesoru Predragu Matvejeviću najveće priznanje za područje kulture, umjetnosti i znanosti, titulu Commendatore i odlikovanje Zvijezda solidarnosti (Stella della solidarieta Italiana), a koje mu je po ukazu predsjednika Giorgija Napolitana svečano uručeno 30. travnja u Talijanskome kulturnom institutu u Zagrebu. Ali, kakva bi to bila vijest o Matvejeviću na ovoj strani Jadrana, da se u nju nije upleo – Mile Pešorda? On je, naime, dan uoči svečanosti dodjele, a zbog nje, uputio e-mail talijanskom ambasadoru Alessandru Grafiniju, predsjedniku hrvatske vlade Ivi Sanaderu, medijima i još nekolicini adresa. U rubrici Subject napisao je: "protest zbog difamatora P. Matvejevića".
 
Pešorda piše Talijanima da se njihov čin "može shvatiti i kao izravni pritisak na Republiku Hrvatsku i njezin Vrhovni sud, u svjetlu činjenice da Vrhovni sud RH još razmatra, u slobodnu svijetu Zapada nevjerojatni zahtjev zamjenika glavnoga državnog odvjetnika RH Milojka Vučkovića (inače vrhovnog suca još u komunističkoj Jugoslaviji!) da poništi pravomoćnu sudsku presudu Predragu Matvejeviću na uvjetnu kaznu zatvora od 5 mjeseci zbog počinjenoga i dokazanoga zlodjela klevete i uvrede", a pri kojem je zlodjelu on sam, Pešorda, "bio žrtva brutalnoga verbalnoga političkoga atentata koji je 10.11.2001. počinio vaš odlikovani državljanin". Tako ubijeni Pešorda, podsjetimo se, inače je autor davnoga žalobnog pjesmuljka u slavu Tita ("Tužaljka;/ Glas koji slijedi/ Maršalov put", zatim i o "zemlji koja diše pepelom svoga sina" ili "budućnosti otvorenoj Kumrovcem").
 
Dalje u elektronskoj noti, kuka nad udesom Pešorda što ga ubi teška reč i teška pismenost, i sveudilj hračka po Matvejeviću, te završava s porukom talijanskoj Republici: "Ovakav oblik izravnoga pritiska na Hrvatsku i njezin sud hrvatska memoria Ljubavi nikada neće zaboraviti"; u potpisu stoji "profesor&književnik". A Talijani s tako sročenim izljevom Ljubavi nisu željeli puno riskirati, pa su na zagrebačkoj dodjeli posegnuli za dodatnom zaštitom. Pod nadzorom karabinjera i drugog osiguranja, izloženo je na svečanosti 16 Matvejevićevih knjiga, a prisutni su aklamacijom pozdravili Commendatorea. "Nisam očekivao da će se dodjela odlikovanja u Zagrebu odvijati pod policijskom stražom", rekao nam je Matvejević. "Za mjesto dodjele osobno sam izabrao Zagreb umjesto Rima, kao grad u kojem sam proveo više od 30 godina rada na sveučilištu i uz to dio studija. A mislio sam da je presuda Općinskog suda u Zagrebu zaboravljena."
 
"Nakon protesta europskih pisaca kao što je Claudio Magris, koji je to obilježio kao pravosudnu farsu, i nakon tekstova objavljenih u Le Mondu ili La Republici, koji osuđuju takav suludi čin dostojan najgorih totalitarnih režima, mislio sam da se ništa slično ne može ponoviti. Međutim, ponovilo se, mediji su dobili pismo mog tužitelja prema kojem je hrvatska javnost uvrijeđena zbog činjenice da mi talijanski ambasador u Zagrebu uručuje odlikovanje. Novi incident dolazi u godini kad završavam svoj staž na rimskom sveučilištu i u kojoj sam odlučio da se vratim i ostatak rada i života provedem u Zagrebu. Ovaj čin me navodi na to da razmislim je li takva odluka umjesna i nužna", riječi su Predraga Matvejevića.
 
I. LASIĆ
 
ŠTO KANE NJAVRO, ŠKEGRO I DRUŽINA
 
RAT EKONOMISTA
 
U Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta kojom upravlja bivši saborski zastupnik Đuro Njavro već neko vrijeme, kako javlja jedan dnevni list, događaju se tajne sesije oveće skupine ekonomista, bivših visokopozicioniranih ministara i operativaca Hrvatske narodne banke. Odabrani primjerci ovdašnje ekonomske teorije i prakse, među kojima su osim ravnatelja Njavre – prema istome izvoru – Borislav Škegro, Marko Škreb, Ante Čičin-Šain, Ante Babić i Velimir Šonje, diskutiraju o tome što bi bio optimalni ekonomski program za aktualnu i buduću vlast u ovoj državi. Spomenute diskusije će se pretočiti u odgovarajući dokument, a kada će isti biti objavljen i što bi se u njemu sve moglo nalaziti, e to je također u dubokoj konspiraciji. 
 
Kao da je u pitanju formiranje Vlade u sjeni ili zakrabuljenog policijskog tima za progon nositelja organiziranog kriminala, skupina Njavrinih istomišljenika priprema, dakle, u posvemašnjoj tajnosti – iako bi ga mogli već sada brusiti na kakvim javnim građanskim tribinama - ekonomski program koji nitko nije naručio. S druge strane ove čudnovate storije, stoji okolnost da je i danas u Hrvatskoj na snazi makroekonomska politika kojoj su temelj udarili ljudi poput Velimira Šonje i Marka Škreba, još prije 13 godina!? To je politika čvrstog tečaja, visokih deviznih rezervi i jake kune, koja je zaslužna za sve dobro u hrvatskoj ekonomiji, a ono loše u njoj, poput visoke nezaposlenosti i deficita u trgovinskoj bilanci, tobože nije posljedica te iste politike.
 
Ekipa koju ugošćuje Đuro Njavro poslala je, preko nespominjanog dnevnog lista, poruku kako im polako idu na živce "estradni ekonomisti" koji su okupirali odgovarajući medijski prostor. Zaključak je da provoditelje makroekonomske politike, Vladu i HNB, od "estradnih ekonomista" kane braniti ekonomisti čije ideje izvršna i monetarna vlast sveudilj provode. I tu je konačno sve na svome mjestu.
 
Postoji samo jedan način da se vidi tko je tu neozbiljan, da se ideje dviju suprotstavljenih tabora ekonomista sučele, ali na to ćemo pričekati. U svakom slučaju, o okupljanju vrlo moćnih i utjecajnih ljudi na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta itekako će voditi računa političke partije koje su nakanile najesen uzjahati na vlast.
 
V. MARJANOVIĆ