Osoba tjedna: M. P. THOMPSON
4. srpnja, 2007.
Odavno se govori da "novi HDZ" ima dva lica, jedno
za po svijetu, drugo za po kući, i taman kada pomisliš da je to stereotip koji
više ne drži vodu – razuvjeri te on sam. Potpredsjednik Sabora Darko Milinović
ovih se dana grlato hvali da nisu samo ljevičari ti koji znaju s omladinom,
nego je i on nedavno na Bleiburgu uvjerio jedno mlado stvorenje da skine sa
sebe ustaška obilježja.
Ali, kada se nedugo zatim to isto znakovlje pojavilo i u srcu
Zagreba, na Thompsonovom koncertu u Maksimiru, naš je Darko negdje junački
ispario, a nisu bili nešto raspoloženi za rad s omladinom ni drugi iz vrha
stranke i vlasti. Istinabog, u Banskim dvorima su promrmljali u bradu nekoliko
rečenica ograde od javnog veličanja hrvatskih fašista i njihove
"ušate" ikonografije. Ali, više onako načelno, nije tu bilo ni
"u" od Thompsona.
Poslije je Sanader na stranačkom saboru u Ciboni malo dodao
gas i govorio o ustašama kao nacionalnim raspikućama koji su predali
talijanskim fašistima i njegovu Dalmaciju. Ali, ustaški trubadur opet nije
spomenut, pa ispada da Sanader, koji se voli podičiti da je premijer svih
hrvatskih građana, nije, eto, nadležan samo za Thompsona. I, naravno, kada se
ljudi iz vlasti prave ovako mutavi, o mačevaocu iz Čavoglava raspisali su se
drugi.
Stavili su ga na udarne stranice ponajuglednije svjetske novine,
New York Times i International Herald Tribune, koji podvlače da se Thompson u
Maksimiru poslužio "poznatim sloganom iz Drugog svjetskog rata", na
što je publika uzvratila nacističkim pozdravom. Ali, još više šokira, veli se,
što brojni hrvatski političari, od kojih su neki bili i na koncertu, te
novinari, ne vide ništa sporno u Thompsonu i njegovim nastupima.
Još prije oglasio se i dobro znani Efraim Zuroff, tražeći
čak od Mesića da zabrani Thomsponove koncerte, što naravno nije u nadležnosti
predsjednika države, a ne bi u krajnjoj liniji bilo ni dobro (putokaz bi trebao
biti Thompsonov sarajevski koncert, koji nije zabranjen nego je stvorena takva
klima da je sam od sebe otpao). Ovo Zuroffu nije prvo izlijetanje pred rudu
(sjetimo se njegove razorne kritike solidnog Šeksovog govora u Jasenovcu, i, ne
tako solidne, postave tamošnjeg muzeja), i ona u osnovi dolaze odatle što on ne
samo opravdano kritizira hrvatske vlastodršce, nego i neopravdano patronizira,
i popuje im, hrvatske antifašiste.
Ali, kada čujete kako Hrvatska televizija odgovara na njegove
kritike Sanaderove vlade što je HRT u udarnom terminu emitirala snimku
Thompsonovog maksimirskog koncerta, nismo bogami bolje ni zaslužili. Ondje
seruckaju da su oni javna a ne državna televizija, pa im se ne može zabraniti
to emitiranje, što je naravno točno, ali je također točno da su ovim pokazali
da bi im zbilja trebalo naređivati jer su dupeglavci koji ne znaju što rade.
Ili, naprotiv, vrlo dobro znaju?! Jer, kada kažu da na snimci
nema ničeg spornog, što je istina, otkud im pravo da friziraju i falsificiraju
koncert na kojem je bilo itekoliko spornog?! Ako je Hrvatska televizija
preuzela na sebe da iz Thompsonovih nastupa izvadi ustašku žaoku i prikaže ih
kao "čistu umjetnost" – onda neka joj za vrat sjedne ne jedan nego
dva Zuroffa.
Marinko ČULIĆ