Tamara VISKOVIĆ: GLAZBA
4. srpnja, 2007.
BLONDE REDHEAD: "23"
BUJNE GITARE
Reklo bi se da je, nakon 15 godina postojanja
u nekom poluunderground kontekstu, ovaj newyorški tercet, sastavljen od braće Amadea i Simona Pacea te Amadeove supruge
Kazu Makino, odlučno (makar ne odveć
hitrim tempom) krenuo k slavi. Taj se pomak poklapa s njihovim pristupanjem
britanskoj diskografskoj kući 4AD. Etiketa 4AD je kultni status stekla u osamdesetima,
kao poligon na kojem su nastali i djelovali najznačajniji bendovi tzv.
art-rocka, i do danas je zadržala visok stupanj ekskluziviteta u izboru autora
koje će zastupati na tržištu. Podatak je vrijedan spomena upravo zato jer, ako
bismo htjeli u par riječi opisati zvuk Blonde Redhead, učinili bismo to
najefikasnije upravo referiranjem na ključna imena 4AD-ja - Cocteau Twins, Lush ili My Bloody
Valentine.
Makino
ima jedan od onih eteričnih glasova koji lebde nad muzikom,
uspinju se i obrušavaju u svoj vlastiti eho. Glazba je, pak, iz nekadašnjeg
trpkog zvuka a la Sonic Youth, evoluirala
u melankolično-euforični spoj ambijentalne elektronike i bujnih gitara. Logika
njihovih pjesama se ponekad doima psihotičnom, zvuk gitara samljeven je u
gustu, grudvastu masu, riječi nisu sasvim razumljive, a unatoč svemu tome nema
nikakve sumnje da su Blonde Redhead pop-muzika, i to pop-muzika u jednoj od
svojih boljih inkarnacija. Producent Alan
Moulder (U2, Depeche Mode, My Bloody Valentine, Smashing Pumpkins) zvuk je
ispolirao do blještavosti, učinivši ga tako pristupačnijim i onoj publici koja
inače ne bi imala strpljenja odčekati da grupa razmota svoje atmosferične aranžmane
i na njima polako izgradi refren.
Album ima tri mane, no samo jedna od njih
zalazi u suštinu muzike. To je "déjà vu" efekt njihovih
kompozicijskih i vokalnih gesti, odnosno sama činjenica da se koji put i radi
samo o gestama. Druge dvije su manje bitne i odnose se na neupečatljiv muški
vokal i neuravnoteženost rasporeda pjesama na albumu. Na početku su
najzanimljivije i najdinamičnije, a prema kraju počinju malo zavlačiti. Ako ta
primjedba uopće ima neku težinu u vremenu u kojem je random uobičajeni
modus slušanja muzike.
________________________________