Glazba



reklama





NAVIGACIJA






Informbiro

Osoba tjedna

Kolumne

Teme

Interviewi


Picaškandal

International

Feral Tromblon


Greatest Shits


Kultivator

Glazba

Knjige

Film


Virtual Tribune











Stranica obnovljena:
5. srpnja, 2007.

01 / Glazba
Tamara VISKOVIĆ: GLAZBA
4. srpnja, 2007.

BLONDE REDHEAD: "23"

BUJNE GITARE

blonde_omot_120.jpg

Reklo bi se da je, nakon 15 godina postojanja u nekom poluunderground kontekstu, ovaj newyorški tercet, sastavljen od braće Amadea i Simona Pacea te Amadeove supruge Kazu Makino, odlučno (makar ne odveć hitrim tempom) krenuo k slavi. Taj se pomak poklapa s njihovim pristupanjem britanskoj diskografskoj kući 4AD. Etiketa 4AD je kultni status stekla u osamdesetima, kao poligon na kojem su nastali i djelovali najznačajniji bendovi tzv. art-rocka, i do danas je zadržala visok stupanj ekskluziviteta u izboru autora koje će zastupati na tržištu. Podatak je vrijedan spomena upravo zato jer, ako bismo htjeli u par riječi opisati zvuk Blonde Redhead, učinili bismo to najefikasnije upravo referiranjem na ključna imena 4AD-ja - Cocteau Twins, Lush ili My Bloody Valentine.
 
Makino ima jedan od onih eteričnih glasova koji lebde nad muzikom, uspinju se i obrušavaju u svoj vlastiti eho. Glazba je, pak, iz nekadašnjeg trpkog zvuka a la  Sonic Youth, evoluirala u melankolično-euforični spoj ambijentalne elektronike i bujnih gitara. Logika njihovih pjesama se ponekad doima psihotičnom, zvuk gitara samljeven je u gustu, grudvastu masu, riječi nisu sasvim razumljive, a unatoč svemu tome nema nikakve sumnje da su Blonde Redhead pop-muzika, i to pop-muzika u jednoj od svojih boljih inkarnacija. Producent Alan Moulder (U2, Depeche Mode, My Bloody Valentine, Smashing Pumpkins) zvuk je ispolirao do blještavosti, učinivši ga tako pristupačnijim i onoj publici koja inače ne bi imala strpljenja odčekati da grupa razmota svoje atmosferične aranžmane i na njima polako izgradi refren.
 
Album ima tri mane, no samo jedna od njih zalazi u suštinu muzike. To je "déjà vu" efekt njihovih kompozicijskih i vokalnih gesti, odnosno sama činjenica da se koji put i radi samo o gestama. Druge dvije su manje bitne i odnose se na neupečatljiv muški vokal i neuravnoteženost rasporeda pjesama na albumu. Na početku su najzanimljivije i najdinamičnije, a prema kraju počinju malo zavlačiti. Ako ta primjedba uopće ima neku težinu u vremenu u kojem je random uobičajeni modus slušanja muzike.

________________________________

________________________________
Copyright © 1993 - 2024. Feral Tribune. All rights reserved.


NASLOVNICA

br_1135_150.jpg