Dragan JURAK: FILM
4. srpnja, 2007.
"OSLIKANI VEO" JOHNA CURRANA
ZASTARJELI BRAK
Žena muškarca najčešće ne voli zbog njegovih vrlina, kaže
Kitty svom suprugu. Gospodin Fane je liječnik koji je sa svojom mladom suprugom
došao u Kinu dvadesetih godina prošlog stoljeća. U braku se nisu našli. Niti u
seksu. Kad je liječnik suprugu uhvatio u preljubu s lokalnim kolonijalnim
švalerom dao joj je ultimatum: ili javni razvod ili kazna za preljub –
zajednički odlazak u unutrašnjost Kine gdje je izbila epidemija kolere. Suprug
ovako razmišlja. Interpretiram: ili ćemo umrijeti od kolere ili ćemo nekako
preživjeti. Ako preživimo, možda ću je svojim vrlinama – snagom, dobrotom,
odlučnošću, strogošću, misionarskom predanošću – natjerati da dođe pameti, i da
me zavoli.
"Oslikani veo", ekranizacija W. Somerset Maughamova romana, jedan je od starijih projekata.
Scenarist "Philadelphije" Ron
Nyswaner još se sredinom devedesetih oduševio Maughamovim romanom. Prava su otkupljena, scenarij je napisan, no
produkcija nije započela. Projekt se pomakao s mrtve točke kada je Nyswaner 1999. poslao scenarij Edwardu Nortonu. Kultni glumac ("Klub
boraca") pridružio se grupici Maughamovih
entuzijasta. Norton je u glavnoj
ženskoj ulozi želio vidjeti Naomi Watts.
Ona je u to vrijeme snimala "King Konga" tako da je produkcija ponovo
stavljena na čekanje. Naposljetku, snimanje je započelo početkom 2005. Norton je za redatelja izabrao
relativno nepoznatog redatelja Johna
Currana ("Praise"), on i Naomi
Watts preuzeli su ulogu producenata, i nakon više od deset godina "Oslikani
veo" je krenuo u realizaciju.
Filmovi koji ovako dugo nastaju, rađaju se pod posebnom zvijezdom:
ili ispadnu bolni promašaji ili velika djela. "Oslikani veo" je
daleko i od jednog i od drugog. Njegove mane uočljive su kao i vrline. Film je
dojmljiv, ali ponešto staromodan i u tekstu i u režiji. Vrline patera familiasa iz vremena Maughama, nisu iste kao i danas. "Oslikani
veo" sugerira da je seksualno i emocionalno u braku drugorazredno: žena sreću
treba tražiti u snazi i pravednosti svog supruga. Takav patrijarhalni sustav
bračnih vrijednosti danas je u najmanju ruku zastario.
"9. SATNIJA" FJODORA BONDARČUKA
DO POSLJEDNJEG PUTINA
Afganistanski rat na filmu je ostao najpoznatiji po "Rambu".
Treći nastavak vojnih pobjeda republikanske ikone osamdesetih, u kojem Sly Stallone zajedno s Osamom bin Ladenom (mudžahedinom kojeg
je američka vanjska politika zvala "Afghan freedom fighterom") vodi
rat protiv Rusa, danas je opće mjesto pop kulture 80-ih. Ali i opće mjesto
američke vanjske politike i njenog meandriranja. Rambo je imao primat na
filmske slike rata u Afganistanu. On je bio njegov CNN, kanal kroz koji je
desetogodišnji sukob izlazio i završavao na filmskim platnima, piratskim VHS
kazetama, i majicama s Rambovim likom. Tako je još i danas. Rambo se čak
pojavljuje i u "9. satniji", ruskom filmu o posljednjoj godini rata u
Afganistanu. Obučen je u mudžahedinske halje. Oko vrata nosi Arafatovu maramu. Nešto je mršaviji. No
to su njegove Ray Ban sunčane naočale. To je njegova frizura – to je lik afganistanskog
Che Guevare.
Rambo – odnosno, neki mudžahedinski borac koji oponaša svog
hollywoodskog heroja i saveznika – predvodi napad na sovjetsko planinsko
uporište uz pakistansku granicu, na nadmorskoj visini od 3234 metra. "9.
satnija" se temelji na istinitoj priči o bitki koju su sovjetski
padobranci vodili između 7. i 10. siječnja 1988. protiv nadmoćnih mudžahedinskih
snaga. U filmu ta je bitka antidatirana i prebačena godinu dana kasnije. Rat je
već završio. No zbog prekinute radioveze nitko to ne zna. U "oproštajnoj"
bitki Crvena armija borit će se do posljednjeg daha: sugerirajući novu imperijalnu
zoru koja će ponovo svanuti. U ruskoj filmskoj verziji Rambo neće biti taj koji
će posljednji ostati na bojištu, uprljan krvlju, barutom, naftom i zemljom,
arlaučući pobjedonosno raširenih ruku. U filmu Fjodora Bondarčuka posljednji će na bojištu ostati ruski
Crvenoarmejac.
Ako je Fjodor Bondarčuk nešto
naslijedio od oca Sergeja ("Rat
i mir"), onda je to prije svega nasljedni položaj državnog redatelja
ratnih spektakala. Film je složen prema hollywoodskim šablonama (s dodatkom
ruskog mačizma i patetike). No "9. satnija" je "antihollywoodski"
film, filmska propaganda nove samosvijesti putinovske Rusije. Film u kojem
Rusija pobjeđuje u ratu koji je izgubila, a Rambo (antiruski Hektor) ostaje
mrtav ležati na bojnom polju.
________________________________