SIGURNOST

AERODROMSKE MUKE BIZNISMENA
 

Kitty Ushher, nova "ministrica" londonskog Cityja, kritizirala je upravu najvećeg londonskog aerodroma Heathrowa zbog nesnosnih gužvi i pretjeranih kašnjenja letova, koji, tvrdi ona, ugrožavaju status Londona kao jednog od najvećih svjetskih poslovnih središta.
 
"Odvjetnica" poslovne zajednice u vladi, kako sebe naziva, Ushher je rekla da svjetske biznismene strahovito ljute i "čine nesretnima" dugački redovi i sigurnosne mjere koje se na Heathrowu primjenjuju, pa i sama komplicirana arhitektura aerodromskih zgrada, te da se boji da bi multinacionalne kompanije uskoro mogle početi zaobilaziti London kao mjesto za održavanje važnih sastanaka.
 
Kako piše Financial Times, Ushher se s primjedbama oglasila neposredno nakon srpanjskog kaosa na londonskom aerodromu, kada su zaredala kašnjenja letova zbog oštrijih sigurnosnih mjera, a tijekom istog mjeseca odjel za prtljagu British Airwaysa izgubio je i 20 tisuća torbi. Kao vlasnik aerodroma, BAA je nedavno bila na meti kritika i zbog odluke da "zaštitu" od demonstracija različitih civilnih grupa potraži na Visokom sudu, a skandal je okrunio sad već bivši direktor Heathrowa Tony Douglas, kada je prije dva tjedna dao ostavku, uz priznanje da "aerodrom puca po šavovima" i da ga "na nekim mjestima zajedno drži selotejp".
 
Svjetske poslovne putnike ovih je dana zasigurno iznervirala i odluka američkog predsjednika Busha da podrži preporuku komisije za istraživanje događaja 11. rujna, prema kojoj će svi poslovni putnici iz zemalja zapadne Europe o svojem posjetu SAD-u relevantne službe morati obavijestiti 48 sati unaprijed. Potaknute činjenicom da su "brojni teroristi", kao državljani zemalja Europske Unije, u SAD dosad mogli ulaziti bez vize, američke su vlasti odlučile pooštriti mjere kontrole putnika iz ukupno 26 razvijenih država čijim građanima nije potrebna američka viza. U Europi se nalaze 22 takve države, a osim Japana, Meksika, Kanade i Singapura, uskoro će i putnici iz Južne Koreje, Tajvana, Brazila, Argentine, Grčke i Češke u SAD ulaziti bez vize.
 
Unatoč gunđanjima poslovnjaka da se putovanja u SAD često ne mogu predvidjeti dva dana unaprijed, te statistikama koje pokazuju da se broj putnika u SAD u posljednjih šest godina kontinuirano smanjuje, dok onaj prekograničnih putovanja na globalnoj razini raste, američke će vlasti ovaj sustav primjenjivati od iduće godine, a osim putnika, pregledavat će se i sav teret koji u SAD ulazi kopnom i morem.
 
EKOLOGIJA
 
JAPANCE GUŠI KINESKI SMOG
 

U japanskim gradovima prvi je put u 30 godina izmjerena količina smoga koja prelazi prihvatljive granice, a opasna mješavina štetnih plinova, dosad nezabilježena na japanskom selu, došuljala se i do takvih predjela.
 
Da stvar bude gora, stručnjaci nagađaju da dobar dio zagađenja koje se sručilo na Japan dolazi iz Kine, no japanska vlada, sluteći diplomatske zavrzlame, zasad se oprezno suzdržava od upiranja prstom u najvećeg svjetskog zagađivača, kojeg su čak i podjednako "zagađujuće" Sjedinjene Države već ranije okrivile za smog nad njezinom Zapadnom obalom.
 
Relevantne institucije od početka ove godine izdale su upozorenja o štetnim razinama smoga u 28 japanskih prefektura, od grada Nigate na zapadu zemlje, gdje je 350 ljudi prijavilo intenzivno peckanje u grlu i očima, pa do rijetko naseljenih otoka na jugu zemlje. Stručnjaci kažu da se radi o takozvanom "fotosmogu", česticama fotokemijskih oksidanata koje nastaju kao reakcija sunčeve svjetlosti i ispušnih plinova, a mogu izazvati glavobolju i teškoće prilikom disanja.
 
Toshimasa Ohara, šef Nacionalnog instituta za studije okoliša, potvrdio je da je u posljednjih 10-ak godina u Japanu došlo do znatnog porasta razine fotokemijskih oksidanata, te da Institut sumnja da je uzrok tome porast emisija štetnih plinova u Kini, a toj se zemlji pripisuje i sve češća pojava kiselih kiša i pješčanih oluja koje na putu prema Japanu "kupe" toksine prolazeći kineskim industrijskim regijama.
 
No, prije nego što japanska vlada krene u bilo kakve pritiske prema kineskoj vladi, proći će barem pet godina, tvrde stručnjaci, jer je taj minimalni vremenski rok potreban da bi se izmjerilo prekogranično zagađenje. Japanska vlada inicirala je i suradnju s Kinom na mjerenju zagađenja, no Kina ne raspolaže tehnologijom za mjerenje svih vrsta polutanata, a istraživanje komplicira i činjenica da postoje i bitni domaći faktori zagađenja, unatoč dugogodišnjim nastojanjima Japana u smanjenju emisija štetnih plinova.
 
Nakon što utvrde da se radi o prekograničnom zagađenju, japanska vlada pokrenut će inicijativu da se u zemljama Azije stvore međunarodna regulatorna pravila o smanjenju štetnih plinova, poput onih koje u okrilju UN-a imaju zemlje Europe, SAD-a i Kanada.
 
KOLUMBIJA
 
"PRESUDA" PROTIV KORPORACIJA
 

Stalni narodni tribunal (PPT), neobavezujuće nevladino tijelo koje se bavi kršenjima ljudskih prava na temelju svjedočenja žrtava, donio je presudu protiv naftne industrije u Kolumbiji, na sjednici održanoj u glavnom gradu te zemlje, Bogoti.
 
Oko 400 ljudi, članova rodbine, susjeda, sindikalista i kolega osoba pogubljenih od strane paravojnih snaga, a uz navodni blagoslov kolumbijskih vlasti i naftnih korporacija, svjedočilo je o ubojstvima, protjerivanju seljaka i domorodaca, te zagađenju i uništavanju okoliša s ciljem stvaranja uvjeta za nesmetano i nekontrolirano eksploatiranje prirodnih resursa, a glavnim naručiteljima imenovani su državni kolumbijski ECOPETROL, američki Occidental Petroleum, španjolski REPSOL i British Petroleum. U slučaju masovnog masakra u Santo Domingu, "sud" je upotrijebio kvalifikaciju genocida, a "suci" su se bavili i ulogom američke vojske u ovim zločinima, u sklopu takozvanog Plana Kolumbija.
 
"Presuda" Stalnog narodnog tribunala bit će dostavljena predstavnicima naftnih korporacija i vladi Kolumbije, a cilj joj je, budući da se ne radi o legalnom sudskom tijelu, potaknuti Međunarodni kazneni sud u Haagu da ispita i procesuira kršenja ljudskih prava u Kolumbiji povezana s eksploatacijom naftnih resursa, kao i da zaštiti aktiviste i druge osobe koje se time bave u Kolumbiji.
 
Stalni narodni tribunal nevladino je tijelo osnovano 1979. godine, kao nasljednik takozvanog Russellovog tribunala koji se 1967. bavio američkim ratnim zločinima u Vijetnamu.
 
Russellov tribunal osnovali su britanski filozof Bertrand Russell i francuski Jean-Paul Sartre, zajedno s 20-ak drugih svjetskih uglednika, a u tadašnjem vijeću sjedio je i jugoslavenski funkcionar i povjesničar Vladimir Dedijer. Dvije sjednice Russellovog tribunala održane su u Stockholmu i Kopenhagenu, no, unatoč međunarodnoj pažnji, američka administracija djelovanje ovog tribunala uglavnom je ignorirala, a brojne kritike odnosile su se na "pristranost" i "farsičnost" ovog tijela. Nasljednik PPT-a od osnutka 1979. do danas donio je 30-ak presuda o zločinima na Tibetu, Filipinima, u Alžiru, Armeniji i drugim zemljama.
 
VODA
 
NOVO CRNO ZLATO
 

Da je voda definitivno postala nova nafta kada je u pitanju profitabilnost, svjedoče brojke o vodnom biznisu nedavno objavljene u magazinu Neewsweek. Prema podacima britanske konzultantske tvrtke Global Water Intelligence, ukupna sredstva u vodnim financijskim fondovima mogla bi ove godine dosegnuti rekordnih 20 milijardi dolara, ili 53 posto više nego godinu ranije, a od 2001. naovamo vrijednost dionica globalnih vodnih kompanija porasla je za 150 posto.
 
Da "profit leži u oskudici", pokazao je i indeks kompanije Standard & Poor's, koja se bavi financijskom analizom vrijednosnih papira i koja je posljednjih tjedana zabilježila ukupni pad indeksa od 10 posto, ali samo tri posto kada su u pitanju dionice vodnih kompanija.
 
Vodna kompanija francuskog giganta Suez zabilježila je rast profita od 11,7 posto, a samo u Kini preko 20 posto, a upravo su azijske zemlje, zahvaljujući za vodne kompanije povoljnim uvjetima, postale eldorado za taj biznis. Zbog kombinacije akutne oskudice vode, izrazito velikog rasta stanovništva i migracija u urbana središta, u zemljama Azije u samo šest mjeseci udvostručio se broj tamo prisutnih međunarodnih vodnih fondova, pa ih je sada 27, a najbolji rudnici svakako su najmnogoljudnije Kina i Indija.
 
Kineska vlada procjenjuje da će potražnja za vodom u toj zemlji u idućih 25 godina porasti za 120 posto, dok se u Indiji u iduća dva desetljeća očekuje 100-postotni porast potražnje za vodom u gradovima. Najveći vodni projekti trenutno se rade upravo u Kini, poput, primjerice, izgradnje novih tisuću postrojenja za pročišćavanje voda, a osim 125 milijardi dolara koje kineska vlada namjerava investirati u takve projekte, očekuje se i još nekoliko stotina milijardi dolara iz privatnog sektora. Najbolji poslovi, piše Neewsweek, očekuju kompanije koje se bave desalinizacijom, recikliranjem i izgradnjom infrastrukture, dok je najmanje privlačna javna infrastruktura, poput gradskih vodovoda i kanalizacija, čije upravljanje nije podložno zakonima tržišta, već cijene uglavnom reguliraju vlade. Prema procjenama Dietera Küffera iz švicarskog Sustainable Asset Managementa, drugog najvećeg vodnog fonda u svijetu, ukupni rast vrijednosti vodnih dionica u idućih pet godina mogao bi iznositi oko 14 posto, dok se u Aziji očekuje porast od 50 do 100 posto.
 
POŽARI U GRČKOJ
 
"PIROMANSKA VLAST"
 

Stravični požari u Grčkoj - koji su se dogodili samo tri tjedna prije parlamentarnih izbora u toj zemlji - mogli bi, tvrde aktivisti, rezultirati malom revolucijom kada je u pitanju ekološka osviještenost građana, a katastrofalna reakcija vlasti već je dovela do demonstracija gnjevnih Grka ispred nacionalnog parlamenta. U najgorem požaru u grčkoj povijesti poginule su 63 osobe, a izgorjelo je 2,5 milijuna hektara šume, 70-ak posto više nego u dosadašnjem rekordnom požaru 1981. godine, a kritičari su unisoni u stavu da je "najveći piroman upravo država", kako je rekao Nikos Charalambides, direktor organizacije Greenpeace u Ateni.
 
Osim situacija u kojima građani pale smeće, a farmeri makiju da bi omogućili ispašu za stoku, te nepovoljnih vremenskih uvjeta poput nepredvidivih vjetrova i neviđene vrućine i suše, najvećim krivcem za ovu katastrofu smatraju se loši zakoni kojima se regulira parcelacija tla i očajna zakonska zaštita prirode, koja šume oko gradova ostavlja na milost i nemilost divljim developerima. Grčka je, naime, jedina država Europske Unije koja uopće nema nacionalni registar za definiranje upotrebe zemlje, a unatoč nezakonitosti gradnje na pošumljenom tlu taj je zakon nemoguće primjenjivati upravo zbog nepostojanja registra. Zbog nebrige za zaštićene prirodne zone i slabe regulacije izgradnje, kritičari vjeruju da su neke požare uzrokovali upravo ljudi zainteresirani za promjenu funkcije površina, naročito oko urbanih središta, a prošlost svjedoči da na opožarenim područjima u Grčkoj često izrastu betonske građevine.
 
No, cijela ova tragedija, tvrde kritičari, razotkrila je i dublju nekompetentnost grčkih vlasti kada je u pitanju zaštita okoliša, poput slabe koordinacije između snaga zaduženih za gašenje požara, ovisnosti o tehničkoj pomoći zemalja Europske Unije, nepostojanja dugoročnog plana zaštite od požara, obnove šuma i uopće upravljanja tim resursima, pa i demagoških poruka grčkih vlasti.
 
Kako piše Chronis Polychroniou, jedan od direktora Mediteranskog koledža u Ateni, ova "istinska antička tragedija" odražava "duboke mane suvremenog grčkog političkog i socijalnog okoliša", poput "eruptirajuće krize javne administracije i njezinih nekompetentnih i korumpiranih djelatnika", naročito u šumskim regijama u kojima cvjeta ilegalna gradnja, "političke elite koja skrbi isključivo o potrebama svojih financijskih patrona i harači državni proračun", te "razočaranih, ciničnih građana". Polychroniou se zgraža i nad činjenicom da su u Grčkoj korumpirana "čak i komunalna poduzeća", koja u zamjenu za mito ilegalnim graditeljima daju pristup struji i vodi, te tvrdi da se ovdje radi o kontinuitetu koji traje još od vremena ukidanja vojne diktature 1974., od kada dvije vodeće političke stranke, Nova demokracija i opozicijski Pasok, iskazuju isključivo "administrativnu nesposobnost i intelektualno nerazumijevanje" kada je u pitanju zaštita okoliša, pa i građana.
 
Rezultat toga je kontinuirano smanjivanje šumskih područja u Grčkoj još od sredine 1980-ih i činjenica da je Atena, gotovo do "nehumanih razmjera", najzagađeniji grad u Europi. Osim pustoši tla, poginulih, ozlijeđenih i nekoliko tisuća izbjeglica, u zaštićenoj regiji Atike u samo jednom danu nestalo je i oko 130 različitih vrsta ptica, 45 vrsta sisavaca i 35 vrsta amfibija i reptila.
 
MEĐUNARODNA PRAVDA
 
RUSI ZATRPALI STRASBOURG
 

Ruski građani, frustrirani nefunkcioniranjem domaćeg pravosuđa, postali su rekorderi u podnošenju tužbi protiv svoje zemlje na Europskom sudu pravde, pa njihovih 20 tisuća tužbi, koliko ih Sud trenutno procesuira, čini čak 22 posto ukupnog posla toga suda.
 
Rusi su tako pretekli države bivše Jugoslavije, Rumunjsku i Tursku, iz kojih inače dolaze najkompliciranije tužbe, a prema ruskim istraživanjima čak 46 posto svih Rusa o domaćem sudstvu ima "negativan" stav, dok dvije trećine građana suce smatra korumpiranima.
 
Sud se tako donedavno bavio slučajem studentice koja je, zajedno s 40-ak drugih pripadnika populističke Nacional-boljševičke stranke, sudjelovala u mirnom protestu protiv predsjednika Vladimira Putina, i zbog toga zaglavila u zatvoru na godinu dana, kao i neisplaćenim odštetama žrtvama černobilske katastrofe, a u oba slučaja ruskoj je vladi naređeno isplaćivanje materijalne odštete. Prošle godine ECJ je osudio Rusiju i zbog nestanka dvojice Čečena koje je otela ruska vojska, a odštetu od 273 tisuće eura vlasti bi trebale platiti i zbog pogubljenja nekoliko Čečena prema odluci prijekog suda ruske vojske krajem 2000. godine.
 
Ruski sudovi ovakve i slične zločine rijetko ili nikada ne procesuiraju, iako je ta zemlja još 1998. godine ratificirala Europsku konvenciju o ljudskim pravima, i time se stavila pod nadležnost Europskog suda pravde.
 
Nakon što Sud donese presudu, ruske vlasti brzo žrtvama isplaćuju odštete, pa se čini da im na taj način polazi za rukom ubiti dvije muhe jednim udarcem; "zadovoljiti" pravdu isplaćivanjem odštete na temelju odluke ECJ-a, te istovremeno izbjeći procesuiranje počinitelja tih istih zločina.
 
No, čini se da su pozamašne odštete građanima i ruskim vlastima počele ići na živce, pa tako Putin često tvrdi da mu se presude ECJ-a "ne čine pravednima", te da je Sud instrument neprijateljske europske administracije, a iz Kremlja su dosad više puta stizale i optužbe na račun OESS-a zbog "miješanja u unutarnja pitanja". Za razliku od Konvencije, Rusija jedina od 46 europskih država nije potpisala dodatni protokol Europskoj konvenciji o ljudskim pravima kojim se predviđa mogućnost tužbe protiv države koja se nije pokorila nekoj prethodnoj odluci suda.
 
Tena ERCEG