REZALIŠTE

PRLJAVO RUBLJE ZAGREBAČKOG HOLDINGA

KIKAŠEVO PRANJE RUKU
 

Glasnogovornik Zagrebačkog holdinga Nenad Ivanković u izjavi za Feral oprao je ruke svoga šefa Slobodana Ljubičića Kikaša kad je riječ o imenovanju Radenka Tomića na mjesto tehničkoga direktora u poduzeću Vodoopskrba i odvodnja koje djeluje u sklopu Holdinga: prema Ivankoviću, za instaliranje Tomića, koji je prije par mjeseci – u četrdeset i sedmoj godini – diplomirao na Prometnom fakultetu, odgovoran je isključivo direktor Vodoopskrbe i odvodnje Jadranko Robić koji "ima pravo sastavljati svoju ekipu". To je sve što je Ivanković imao kazati i to bi trebalo biti dovoljno da se ne problematizira Ljubičićeva uloga u spornom imenovanju.
 
Ako ćemo pravo, Ljubičić i nije imao osobitu ulogu o zbrinjavanju Tomića koji ne posjeduje baš nikakve reference za direktorski položaj u spomenutoj gradskoj firmi. Glavna uloga pripada, naravno, gradonačelniku Milanu Bandiću kojeg je njegova bliska suradnica Lidija Tomić uvjerila da njezina bivšeg supruga Radenka smjesti u udobnu i unosnu fotelju, a Bandić je zatim uvjerio Jadranka Robića da realizira tu nepotističku i nakaradnu zamisao što je izazvala pravi bunt i u Gradskom poglavarstvu, i u Holdingu, i u Vodoopskrbi i odvodnji. Robić je, pak, provedbu Bandićeva naloga povjerio nižim činovnicima.
 
Hoće li direktor Zagrebačkog holdinga Ljubičić sad kazniti Robića zato što je na važnom mjestu u poduzeću zaposlio čovjeka bez stručnih referenci? Naravno da neće, jer bi to bio udar na svemoćnog Bandića: Kikaš misli da je dovoljno oprati ruke preko Ivankovića, pa neka se sad Robić i Bandić nose s radničkim nezadovoljstvom.
 
I. ĐIKIĆ
 
GUBITAK DOSTOJANSTVA HRVATSKE TELEVIZIJE
 
HLOVERKINA BITKA NA ŽIVOT I HRT
 

Činjenica da Hloverka Novak-Srzić godine 2007. ozbiljno konkurira za položaj glavne urednice Informativnog programa Hrvatske televizije, a tome je uistinu tako, govori da je vodstvo prisavske medijske kuće definitivno izgubilo sve profesionalne kriterije (politički kriteriji pritom su još učvršćeni), kao i to da televizijskim šefovima nije nimalo stalo ni do najelementarnijeg dostojanstva ustanove kojoj su na vrhu. Bivša članica HDZ-ova Glavnog odbora i bivša vatrena provoditeljica Tuđmanovih političkih naputaka u televizijskom resoru čudesno se prometnula u javnu propovjednicu žurnalističke nezavisnosti i profesionalnih uzusa, dok je vlastite karijerne hirove uspjela nametnuti za ponajvažniju temu domaćih medija.
 
Kad je nedavno prelazila s HTV-a na Novu TV, novine su bile pune njezinih samodopadnih intervjua u kojima je centralno mjesto zauzimala ocjena da na Prisavlju još uvijek prevladava "socijalistički duh". Sad kad je na Novoj TV doživjela fijasko i otkaz, na HTV-u više ne zamjećuje socijalizam: zamjećuje jedino priliku za povratak, i to na šefovsko mjesto u Informativnom programu. Sad više ne vidi ništa sporno u svom nedavnom omalovažavanju HTV-a i ne vidi ništa problematično u podatku da je izražavala podsmijeh na račun HTV-ovih nastojanja da ishodi propisanu odštetu zbog njezina svojedobnog raskida ekskluzivnog ugovora s javnom televizijom: sad manifestira jedino nervozu i uvrijeđenost, pa sve one za koje pretpostavlja da nisu oduševljeni njezinim eventualnim imenovanjem za glavnu urednicu Informativnog programa unaprijed etiketira neradnicima i zavidnicima, dok medijske špekulacije o mogućim političkim opstrukcijama njezina napredovanja interno karakterizira skandaloznima, jer je nedopustivo miješanje politike u rad javne televizije.
 
Hloverka Novak-Srzić ovako se ponaša zato što zna s kime ima posla. Ima posla s glavnim ravnateljem HRT-a Vanjom Sutlićem koji nikad neće imati toliko kičme da dotičnu gospođu uputi da svoje aktualne egzistencijalne poteškoće rješava na drugome mjestu, s tim da ga je upravo odsustvo kičme (praćeno manjkom kriterija i časti) i nagnalo da pokrene inicijativu za Hloverkinim spektakularnim povratkom na Prisavlje. Politički kalkulant Sutlić procijenio je da bi mu za uspostavu ravnoteže između tzv. lijevih i tzv. desnih dobro došla desna Hloverka na mjestu šefice Informativnog programa, a kako smatra da je političko balansiranje preduvjet njegova dugotrajnog boravka u moćnoj direktorskoj fotelji, Sutliću nije bilo osobito teško odreći se onoga do čega ni inače ne drži previše: naime, profesionalnih uzusa i dostojanstva. Sad je pitanje: je li spreman odreći se Hloverke opet za račun političkog balansiranja kao preduvjeta vlastitog opstanka?
 
I. ĐIKIĆ
 
SEDAM GODINA OD UBOJSTVA MILANA LEVARA
 
ISTRAGA BESTRAGA
 

Prošlo je ravno sedam godina otkako je u Gospiću ubijen Milan Levar, čovjek koji je javno svjedočio kako su u tom gradu ubijani srpski civili i tko su bili predvodnici i inspiratori zločina. Prošlo je tek nešto manje od sedam godina otkako su državna istražiteljska tijela prestala pokazivati ozbiljan interes u vezi s otkrivanjem onih koji su naručili Levarovo ubojstvo i koji su atentat realizirali: točnije, prestalo se onog dana kad se došlo do relevantnih informacija što su kazivale da su atentatori došli iz kruga gospićkih policijskih specijalaca i vojnih obavještajaca. Istraga je tada smišljeno okrenuta u drugom smjeru, pa je očekivano skončala u ćorsokaku. Tamo se nalazi i danas što rezultira sveopćim zadovoljstvom: da je tako, svjedoči činjenica koja kaže da Levara više nitko ne spominje, a da oni koji su opstruirali istragu neprestano napreduju u državnim strukturama.
 
I. ĐIKIĆ
 
SULUDI POTEZ DUBROVAČKE GRADSKE VLASTI
 
ŠUIČINA HIPOTEKA
 

Dubrovačka gradska vlast na čelu s Dubravkom Šuicom (HDZ) nesvakidašnjim je potezom pridonijela daljnjoj praktičnoj razradi javno privatnog partnerstva u Hrvatskoj. Naime, za kredit od 12,5 milijuna eura koji je u Raiffeisen banci podigla tvrtka "Garaža Dubrovnik" d.o.o., investitor (?) javne garaže na Ilijinoj glavici Grad Dubrovnik je jamčio hipotekom na gradskom zemljištu na kojemu se taj objekt gradi i koje ima oznaku spomenika kulture. Počelo je s pjenušcem u proljeće 2005. godine kada je svečano objavljeno da u ulaganje vrijedno 17 milijuna eura zajednički ulaze Grad Dubrovnik i investitor, stanovita Midia Grupa (MG) sa sjedištem u Luganu, koja je radi lakšeg vođenja tog projekta osnovala društvo "Garaža Dubrovnik".
 
Tada je i rečeno da će gradska vlast za javnu garažu dati gradsko zemljište od nepunih 20.000 metara četvornih, da će pripomoći gradnju dijelom kreditnih sredstava, ali da MG u taj zahvat ulazi s 30 posto vlastitih novaca i bankovnim zajmom. Pa je onda ugovor o gradnji garaže proglašen "poslovnom tajnom" jer da bi neovlašteno korištenje podataka iz ugovora i njihovo javno objavljivanje "proizvelo štetu gradu Dubrovniku", odnosno "moglo bi štetiti pregovaračkoj poziciji Grada Dubrovnika u budućim postupcima i pregovorima" s potencijalnim partnerima za izgradnju drugih javnih garaža.
 
Zatim se više od godine dana kasnilo s najavljenom gradnjom, gradska oporba je zvocala da bi se proljetos ipak skinula oznaka tajnosti s ugovora s MG-om, a prošlih je dana Dubrovački vjesnik razotkrio da je MG-ovu obvezu za osiguranjem kredita na sebe ipak preuzeo Grad Dubrovnik. Tu je bajnu hipoteku u ime gradske vlasti potpisao Šuičin zamjenik i stranački sudrug Antun Kisić.
 
Takvo pogodovanje MG-u, koja je u Dubrovnik stigla bez ikakvih referenci gradnje sličnih objekata po Hrvatskoj i šire, doista je teško shvatiti. Naime, Grad Dubrovnik gradnju javne garaže u korist investitora jamči svojim, sada založenim zemljištem, i to do 2022. godine, dokad traje kreditni aranžman MG-a i Raiffeisen banke. Unatoč donedavnoj tajnosti, sada je poznato da će garaža, kada bude dovršena, biti u vlasništvu MG-a 35 godina, da bi tek nakon tog eksploatacijskog roka mogla postati gradskim vlasništvom. Istodobno, da bi se (i) taj aranžman ostvario Grad će trebati osnovati tvrtku u svom vlasništvu koja će s MG-om sklopiti ugovor o zakupu i upravljanju garažom, pa će se idućih tridesetak godina i gradnja garaže i njezino korištenje odvijati preko računa tobožnjeg investitora.
 
Takvo pogodovanje dvojbenom ulagaču spada doista u kapitalne primjere izrazite bahatosti koja inače resi aktualnu gradsku vlast. Teško je, naime, vjerovati da bi "mama Šuja" i "gospar Antun" tako postupali kada bi se radilo o njihovim nekretninama. I dakako, njihovim, a ne novcima dubrovačkih poreznih obveznika koji bez suglasnosti svog Gradskog vijeća jamče gradnju javne garaže od koje će vrhnje uzimati privatna tvrtka. Midia Grupu je u Hrvatsku i Dubrovnik, kažu dobro upućeni, u posao uveo ražalovani inoministar Žužul...
 
L. BRAILO
 
EKOLOŠKI INCIDENTI U PLOČAMA
 
PAKLENA TRAMUNTANA
 

Građanska inicijativa "Pravo na zdravi život" u Pločama najavila je veliki prosvjedni skup, 6. rujna u 17 sati na Trgu kralja Tomislava, a zbog nepodnošljivog zagađenja grada i okolice prašinom koja se diže tokom pretovara i prevoza rasutih tereta u Luci Ploče te dolinom Neretve. Prije nekoliko dana, naime, zapuhala je u Pločama velika tramuntana, pa se grad našao u sivom dimu, a neki građani na hitnoj pomoći... U ponudi se lučkoj i željezničkoj – u otvorenim vagonima – inače nalaze prvenstveno ugljen, i to visokokalorični antracit, zatim petrol-koks, boksit, glinica i cement.
 
Na rasuti teret otpadaju preko dvije trećine od oko tri milijuna tona ukupno u prošlogodišnjem iskrcaju Luke Ploče, pa je ljudima malo dozlogrdilo. Dvije godine natežu se s vlastima županije i države oko zaštite sebe i ostatka prirode, s gotovo nikakvim rezultatom, osim što su još više intoksicirani. Županija im nije niti odgovarala na dopise, a Ministarstvo zaštite okoliša je nakon građanskog prikupljanja peticije i zahtjeva da se promet rasutih tereta dovede u red, odgovorilo s tek impliciranim nalazom da tu zaista postoje izvjesne nepravilnosti. I na tome je ostalo.
 
Sad su se Pločani i žitelji Donje Neretve odlučili javno obratiti Predsjedniku i Vladi RH te Državnom inspektoratu, nanovo Ministarstvu za okoliš, uređenje i građenje, pa Ministarstvu mora, turizma, prometa i razvitka, opet i Županiji dubrovačko-neretvanskoj, na koncu i Gradu Ploče, Lučkoj upravi Ploče i Luci Ploče d.d. Ako se komu to i čini kao politički upravljana akcija uoči izbora, neka se sjeti da se zahtjevi Građanske inicijative "Pravo na zdravi život" ugrubo daju svesti na osiguravanje uvjeta za koje su i u ministarstvu priznali da nedostaju: poklopci za vagone s kojih se diže prašina i lučki pretovar u skladu s eko-standardima Europske Unije, namjesto onog u skladu s golim profitom.
 
I. LASIĆ
 
ISTRAGA PROTIV BIVŠEG ČELNIKA HRVATSKOG FONDA ZA PRIVATIZACIJU
 
HYPO ALPE STARČEVIĆ
 

Istraga protiv bivšeg čelnika Hrvatskog fonda za privatizaciju (HFP) Krešimira Starčevića i još deset osoba zbog osnovane sumnje da su sudjelovali u malverzacijama prilikom prodaje starigradskog hotela "Alana" skoro svakodnevno gostuje u novinama. Slučaju "Alan" pridružile su se i sumnje u spornu prodaju HTP-a "Primošten", a nekadašnji (pod)predsjednik HFP-a se osim "zanimljivih poslova" s Hypo Alpe Adria Bankom spominje i u kontekstu "zanimljivih poslovnih odnosa" i s "još nekim domaćim i inozemnim poduzetnicima i tvrtkama".
 
Starčević je, naravno, nevin sve dok mu se ne dokaže suprotno. No, zanimljivo je da je, kako izvješćuje Slobodna Dalmacija, nedugo nakon odlaska s dužnosti potpredsjednika HFP-a u Zagrebu kupio kuću od milijun eura, nešto kasnije i stan u Rovinju. U HFP-u je radio od 2000. do ožujka 2004. godine, a do tada i neko vrijeme kao odvjetnik u Zagrebu. Može li se u desetak godina radnoga staža toliko zaraditi pitanje je vrijedno istrage. Baš kao i ono kako to da se visokorangirani dužnosnik HFP-a nakon odlaska iz Fonda zaposli baš u Hypo Alpe Adria Banci, i to u svojstvu člana Uprave.
 
Jesu li i koliko Starčeviću na novoj dužnosti pomogle povlaštene informacije do kojih je dolazio kao potpredsjednik HFP-a, i u kojoj to tranzicijskoj zemlji za kratko vrijeme visoki državni dužnosnik postaje članom Uprave banke zadužen uglavnom za poslove i nekretnine koje zanimaju upravo Hypo banku, pitanja su također koja se ne mogu zaobići.
 
L. BRAILO