SUSRET

Susreo se Sarkozy s Putinom. Pa se vodka pomiješala s vinom. Pa sve pršti od uzajamnog razumijevanja. Pa je dogovoreno da je Kosovo ponajprije europsko pitanje i točka. Pa će tako ostati sve dok ne zazvoni telefon iz Washingtona. Pa se uvjerava kako nema nikakvih objektivnih dokaza da Iran želi napraviti nuklearnu bombu. Pa se pozdravljaju napori Rusije da zauzme mjesto koje joj pripada u svijetu. Pa je sve srdačno. Srdačina jedna sveopća.

TAJNE

Američki Vrhovni sud je kao prava patriotska institucija odbacio nerazumni zahtjev njemačkog državljanina Khaleda el-Masrija da se administraciji Sjedinjenih Američkih Država sudi zbog njegove otmice. Američki Vrhovni sud kao prava patriotska institucija smatra da bi tokom eventualnog suđenja naručiteljima El-Masrijeve otmice na vidjelo izišle mnoge strogo čuvane državne tajne.

Američke vrhovne suce kao istinske patriote baš zabolje paragraf što je CIA pogrešno identificirala Khaleda el-Masrija kao suradnika napadača na newyorške Twinse. I što je kao takav otet i mučen u avionu za Afganistan. I što je četiri mjeseca proveo u tajnom zatvoru u Kabulu. I što vlada Sjedinjenih Američkih Država nije ni demantirala ni potvrdila El-Masrijeve optužbe.

ZATVORI

Kako ne biste pomislili da se Sjedinjene Američke Države bave samo tajnim, sumnjivim i, štono bi se danas posvuda reklo, netransparentnim zatvaranjem ljudi, general Douglas Stone, zapovjednik američkih snaga zaduženih za iračke bajbokane, sazvao je konferenciju za novinare u Bagdadu, te lijepo i transparentno priopćio kako se pod njegovom upravom nalazi oko 25 tisuća zatočenika.

Ima li među njima maloljetnika? Ima, ima, kako ne bi bilo, transparentno će general Stone, sipajući iz rukava brojku od 860 što šesnaestogodišnjih što još i mlađih štićenika razmještenih po skladištima iračkih zatočenika pod američkim nadzorom. Oko 83 posto zatvorenih zbog sudjelovanja u oružanoj pobuni su suniti, 16 posto su suniti, a ima i 280 stranaca: Egipćana, Sirijaca, Iranaca, Saudijaca itd.

MILOSRĐE

Sve je to stalo u dva zatvora pod američkom upravom: jedan u bazi Camp Cropper u predgrađu Bagdada, a drugi, znatno veći, u zadnjoj vojnoj pošti Camp Bucca kod Umm Qasra na jugu zemlje. Ti zatvori primaju u prosjeku šezdeset novih zatvorenika na dan, a svaki od njih u zatvoru provede u prosjeku nekih 300 dana. General Stone se pohvalio i podatkom da je od početka ramazanskog posta velikodušna američka vojska svaki dan oslobodila 50 do 60 zatočenika. E kako bi – shvatili ste, naravno! – oslobodila mjesta za onih šezdesetak svakodnevnih novajlija.

BLACKWATER

Podaci generala Stonea ne govore ništa o ubojicama s platnog spiska zaštitarske tvrtke Blackwater koji su 16. rujna u Bagdadu iz čista mira i čista hira ubili 17 civila. A što bi i govorili, kada nitko od plaćenika Crne vode nikada neće ni prismrdjeti u Camp Cropper ili Camp Buccu?! Iračka vlada pokušava utjerati nekakvu pravdu po kliznom dolarskom kursu, pa od Blackwatera traži da plati 8 milijuna dolara odštete svakoj od 17 obitelji čiji su članovi poginuli u šenlučenju tvrtkinih namještenika. Taj iznos je, tvrde Iračani pozivajući se na međunarodno monetarno pravo, jednak onome što ga je Libijska Džamahirija isplatila obiteljima 270 osoba stradalih u terorističkom bombaškom napadu na avion Pan-Ama nad Lockerbiejem 1988. godine. Uprava Blackwatera je upoznata s iračkim zahtjevom, ali se za sada nije udostojala da na njega i odgovori. Pa nisu oni, bogamu, došli u Irak da bi trošili. Da bi trošili išta osim municije.

LJUBAV

Za razliku od hrvatskog poručnika i nadobudnog aspiranta na radno mjesto ubojice u Blackwateru, koji smatra da je ubijanje goli posao (vidjeti rubriku Greatest Shits), moskovski serijski ubojica Aleksandar Pičuškin tvrdi da između ubiti i ljubiti nema baš nikakve razlike. Pičuškin je optužen za 49 ubojstava i tri pokušaja ubojstava, a imao je u planu zataknuti oružje za pojas tek nakon što počini sveukupno 64 likvidacije, za svako polje na šahovskoj ploči po jedno.

"Prvo ubojstvo je kao prva ljubav", rekao je Pičuškin pred sudom pohvalivši se kako je 14 godina ubijao koga god je htio i kako nikada ne bi bio uhvaćen da se nije sam otkrio. Upitan zašto se odao homicidu, zbog šahovske opsesije ili čega li već, moskovski je neplaćeni ubojica odgovorio: "Ubijao sam kako bih se osjećao živim." Pa neka mi sad netko od ovih što su opsjednuti cijenama dionica T-HT-a ili Blackwaterovim masnim nadnicama kaže da je sve u novcu!

KAPELAN

Božji pastir, odani službenik Svete Matere Crkve Rimske i Katoličke, velečasni Christian von Wernich, osuđen je da prije života vječnog odguli doživotnu kaznu u jednom od argentinskih zatvora. Ovaj je čestiti katolik i bivši policijski kapelan kažnjen doživotnom robijom zbog kršćanskih, milosrdnih i bogougodnih djela otmica, mučenja i ubojstava počinjenih u prljavom ratu argentinske hunte protiv bogunemilih ljevičara vođenom sedamdesetih i ranih osamdesetih godina prošloga stoljeća pod službenim nazivom Proces nacionalne reorganizacije.

Velečasni Von Wernich je bio bliski suradnik i ispovjednik Ramona Campsa, zloglasnog šefa policije pokrajine Buenos Aires i jednog od glavnih krvnika za vrijeme vojne diktature. Na božju mu je dušicu pred zemaljskim sudom natovareno sudjelovanje u sedam ubojstava, u trideset i jednom slučaju mučenja, te u četrdeset i dvije otmice. Ustanovljeno je da je dobri pastir Christian policajce i pripadnike eskadrona smrti osobno oslobađao grijeha nakon svakog zločina. Tako je dušu Ramona Campsa odriješio od tereta 32 umorstva, 120 mučenja, 2 silovanja, 2 abortusa prouzročena torturom, 214 otmica i još 10 otimačina djece namijenjene ilegalnom usvajanju.

VRAG

Presudu velečasnom Von Wernichu pljeskom i odobravanjem je dočekalo stotinjak okupljenih u tijesnoj dvorani suda u La Plati, a među njima i predstavnice Majki s Trga Mayo. Neke od žrtava su u svojim svjedočenjima optužile svećenika da je policiji i eskadronima smrti prosljeđivao podatke dobivene prigodom ispovijedi. Božji službenik Von Wernich nije ostajao dužan svjedocima, optuživši svakoga od njih da ga pred sudom pod "utjecajem vraga".

Ni vama, Bogu hvala, Vrag ne da mira, pa želite znati kako Sveta Mater Crkva gleda na prvo suđenje jednom katoličkom svećeniku za zločine počinjene pod ravnanjem vojne hunte. E pa, vidite, Crkva se tokom suđenja nije oglašavala, šuteći dosljedno kao i u vrijeme generalskoga terora u Argentini. Nakon što je presuda donesena, nadbiskup buenosaireški i dobrovjetreni, kardinal Jorge Bergolio pozvao je Argentince na pomirbu, kazavši da "ako je (čuj: ako je! – op. P. L.) neki član Crkve prihvatio nasilje, osobno je odgovoran što se ogriješio o Boga, čovječanstvo i vlastitu savjest".

MINISTAR

A Jakarta Post javlja, pozivajući se na neimenovanog mianmarskog dužnosnika, da je vojna hunta, koja je Burmu pretvorila u Mianmar a Mianmar u pakao, zatvorila petoricu generala koji su odbili poslati svoje vojnike na pobunjene budističke svećenike. Navodno je uhapšeno i oko 400 vojnika koji nisu htjeli sudjelovati u oružanom gušenju pobune koju su na ulicama burmanskih gradova predvodili redovnici. Hunta očigledno nije onako monolitna kakvom se voli predstavljati, pa je ovih dana udovoljila i zahtjevu UN-ova posebnog izaslanika Ibrahima Gambarija da pokrene pregovore s pritvorenom lidericom opozicije i dobitnicom Nobelove nagrade za mir Aung San Suu Kyi. Mianmarska vojna vlada je tako priopćila da je "poštujući prijedlog gospodina Gambarija zamjenik ministra rada imenovan ministrom za odnose s Aung San Suu Kyi". Za svašta ste, jelte, čuli, ali za Ministarstvo odnosa još niste. Vhat iz neht? – pita se na svom frfljavom broken-spoken-Englishu nesuđeni ministar bilo čega Anto Haesperanto.