REZALIŠTE

OBRAT U POSTUPKU PROTIV UBOJICE JOSIPA REIHL-KIRA

OHRABRUJUĆI POČETAK SUĐENJA

Na početku suđenja Antunu Gudelju, ubojici nekadašnjeg šefa osječke policije Josipa Reihl-Kira, te još dvojici tadašnjih dužnosnika, na Županijskom sudu u Osijeku, čini se, zapuhali su neki drugačiji vjetrovi. Iako su, s obzirom na skandalozna suđenja Gudelju u dva ranija navrata, supruga ubijenog Reihl-Kira, Jadranka, i njezin odvjetnik Slobodan Budak, razmišljali o zahtjevu za izuzećem tog suda, na kojem je Gudelj prvo bio osuđen na 20 godina zatvora, a potom oslobođen temeljem Zakona o oprostu, u utorak, 9. listopada sve je krenulo dobro. Tome su pridonijeli sudac Županijskog suda u Osijeku, Damir Krahulec i zamjenik županijskog državnog odvjetnika Dražen Križevac jer su na suđenju prošlog utorka odškrinuli vrata mogućnosti da se u trećem suđenju Gudelju napokon dobije odgovor na pitanje jesu li doista postojali nalogodavci ubojstva Josipa Reihl-Kira, kako to godinama uporno tvrdi njegova supruga Jadranka.

Takve volje definitivno nije postojalo na dosadašnjim suđenjima, jer su sutkinja Ružica Šamota i tadašnji županijski državni odvjetnik Miroslav Jukić, otklanjali i najmanju mogućnost da se sud bavi mogućom pozadinom tog i danas do kraja neobjašnjenog trostrukog ubojstva.

Sudac Krahulec, kojemu je sada dodijeljen taj slučaj, tu je volju pokazao omogućivši Jadranki Reihl-Kir, koja je svjedočila prvog dana, da ukaže na moguće nalogodavce ubojstva. I ne samo to, Krahulec je prihvatio svjedoke koje je predložio odvjetnik Jadranke Reihl-Kir, Slobodan Budak, a što je tokom ranijih suđenja bilo odbacivano. Tako će svoj iskaz sudu, među ostalima, dati i tadašnji gradonačelnik Osijeka, Zlatko Kramarić ali i tadašnji i sadašnji saborski zastupnik SDP-a Mato Arlović, te bivša saborska zastupnica koja danas živi u Beogradu Gordana Ajduković.

Zamjenik županijskog državnog odvjetnika Dražen Križevac jednim važnim pitanjem kojeg je postavio tokom iskaza Jadranke Reihl-Kir kao i predlaganjem svjedokinje čiji bi iskaz mogao biti vrlo značajan, također je dao doprinos širem postavljanju konteksta toga ubojstva. Križevac je upitao Jadranku Reihl-Kir koga je njezin suprug, govoreći kako se boji da će biti likvidiran, naveo kao moguću opasnost. Jadranka Reihl-Kir tu je bez razmišljanja spomenula ime Branimira Glavaša. Križevac je potom, kao svjedoka, predložio Angelinu Ratković, osobu koje je o tome već dala iskaz pred istražnim sucem županijskog suda u Vukovaru. Ona je vidjela Glavaša, neposredno pred ubojstvo Reihl-Kira, na punktu gdje je kasnije ubijen.

Na dva ranija suđenje, upravo su sutkinja i Državno odvjetništvo otklanjali svaku mogućnost da se o širem kontekstu ubojstva govori na sudu. U tom smislu odbacivani su i svi prijedlozi da se kao svjedoci pozovu osobe koje mogu dati iskaz o okolnostima u kojem se trostruko ubojstvo dogodilo, kao i o nizu nerazjašnjenih stvari koje su se dogodile prije i poslije toga.

Jadranka Reihl-Kir tvrdi kako je raniji zastupnik optužbe, Miroslav Jukić, odbio prijedlog da se 1997. sasluša tada još živi Mirko Tubić, jedina preživjela osoba iz automobila na kojeg je pucao Gudelj. Jukić je to, prema tvrdnjama Kirove udovice, objasnio riječima: "Tubić će moći u Osijek, onda kada ja budem mogao u Tenje", aludirajući na činjenicu da Tenje, u tom trenutku, još nije bilo integrirano u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.

Iako je nezahvalno predviđati u kom će pravcu suđenje dalje teći, ohrabrujući je bar početak. Odgovor na pitanje je li i tko je stajao iza ubojstva Josipa Reihl-Kira iznimno je važan za taj slučaj, jer je ubojica odavno poznat, bez obzira što je na suđenju izjavio kako se ne osjeća krivim.

D. HEDL

SANADER PONOVNO TRAŽI SUĐENJA U ODSUTNOSTI

POVRATAK U PRAVOSUDNI MRAK

Jeftino i populističko ubiranje predizbornih političkih bodova ne poznaje obzire, a dio aktualnih izjava premijera Ive Sanadera u povodu haške presude tzv. vukovarskoj trojci najbolji je prilog toj tezi. Razrađujući svoj javni nalog pravosudnim tijelima da intenziviraju postupke protiv Srba osumnjičenih za ratne zločine u Hrvatskoj, Sanader se snažno založio za povratak oštro kritiziranoj praksi da se optuženim Srbima sudi u odsutnosti. Suđenja u odsutnosti – što su redovito bila praćena skupnim optužnicama, kratkotrajnim dokaznim postupkom i drastičnim presudama građanima srpske nacionalnosti – godinama su predstavljala jednu od ključnih točaka u kritikama koje su OESS, te brojne domaće i inozemne organizacije za zaštitu ljudskih prava upućivale na račun hrvatskoga pravosuđa i vlasti koja sporo mijenja svoj odnos prema najbrojnijoj nacionalnoj manjini.

Upravo u mandatu ove Vlade stvari su se počele popravljati: Vrhovni sud konačno je izišao sa stavom da se izbjegavaju suđenja u odsutnosti kad su posrijedi optužbe za ratne zločine, glavni državni odvjetnik naložio je svojim podređenima da ga konzultiraju prije svakog pokretanja postupka za ratne zločine u kojemu su optuženici odsutni, a predstavnici vlasti hvalili su se međunarodnim političarima da su zaustavili procese u kojima optuženici za ratne zločine nisu prisutni u sudnici. Za hvalisanje je bilo razloga, jer su rečena suđenja bila problematična i s aspekta ljudskih prava, i s aspekta smisla: naime, u slučaju da bude uhapšen, ili se sam pojavi na sudu, svaki onaj koji je osuđen u odsutnosti ima pravo na ponavljanje postupka, što dovodi do novog traumatiziranja svjedoka i do novih troškova postupka. Osim toga, tužitelji iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine potpisali su sporazum po kojemu su dužni goniti optuženike za ratne zločine koji se nalaze na njihovu teritoriju, a koje zbog zakonskih odredbi ne mogu izručiti zemlji u kojoj su oni optuženi.

No, sva postignuća padaju u bunar pred potrebom da se podilazi neinformiranoj javnosti i da se istu javnost jeftino obmanjuje uoči izbora. Povratak suđenjima u odsutnosti zapravo je i smišljen kao predizborna obmana, jer Ivo Sanader dobro zna do koje se mjere smije suprotstavljati evropskim razmišljanjima.

I. ĐIKIĆ

ZAŠTO HRVATSKA NE ŠTITI SVOJE KOMPANIJE POPUT MAĐARSKE?

TEZGARI U IME NACIJE

Vijest godine, ako ne i desetljeća tranzicije u bivšim zemljama socijalističkog lagera stiže ovih dana iz mađarskog parlamenta - izglasan je Zakon o zaštiti domaćih kompanija od vlasničkog preuzimanja iz inozemstva. Zbog toga, požurili su najaviti hrvatski mediji, Mađarsku čekaju sankcije Evropske unije, ne precizirajući kakve. To je gotovo sav eho na koji je revolucionarna odluka mađarskog parlamenta naišla sa ove strane Drave, iako se ona, među ostalim, itekako tiče INE, koja je u suvlasništvu mađarskog MOL-a.

Svi putevi u ovoj priči i vode do MOL-a, kompanije u većinskom vlasništvu mađarske države; prvenstveno zbog MOL-a izglasan je zakon koji štiti nacionalne privredne interese, a nakon što je austrijski OMV nakanio ostvariti vlasničku kontrolu u MOL-u. U posljednjih 17 godina Mađarska nije povukla nijedan potez koji bi bio nalik opisanome, štoviše, širom je otvorila vrata stranom kapitalu. Sada je povučena kočnica jer je o tome postignut politički konsenzus (samo su četiri zastupnika u mađarskom parlamentu glasala protiv "zaštitnog" zakona), ali i zato što pitanje nacionalne opskrbe naftom i njezinim derivatima po prihvatljivoj cijeni nadilazi načela tržišne ekonomije. Nema sumnje da Mađari dobro znaju zašto su povukli potez kakav su povukli, te da u velikoj mjeri znaju i što ih čeka tim povodom iz Bruxellesa.

Siromašni odušci na odluku mađarskog parlamenta u Hrvatskoj svjedoče da ovdašnja politika nema ni najmanju ideju kako će svoje ciljeve u energetskoj politici uskladiti s vlasničkim statusom svojih naftnih i plinskih potencijala. Zato se odmah prozborilo o sankcijama protiv Mađarske, a ne o, recimo, potrebi da se sličan zakon donese i u Saboru. Aktualna izvršna vlast nametnula je jednu jedinu temu vezanu uz INU, HEP i ostale strateške kompanije – koliko dionica tih poduzeća treba prodati u javnoj ponudi i po kojoj cijeni. Kada je u javnoj ponudi tezgarila sedam posto INE, Vlada uopće nije pitala MOL što misli o tom potezu. Tada je to izgledalo kao demonstracija zaštite hrvatske autonomije u vlasničkoj strukturi INE. No, iz perspektive citirane odluke mađarskog parlamenta, izgleda posve drugačije.

V. MARJANOVIĆ

SELEKTIVNO PAMĆENJE KORNELIJA BRKIĆA

DIFAMACIJE UMJESTO ARGUMENATA

Doktor Kornelije Brkić, nekadašnji načelnik Saniteta u Glavnom stožeru Hrvatske vojske i pričuvni general, u utorak je svjedočio na zagrebačkom procesu Rahimu Ademiju i Mirku Norcu koji su, po zapovjednoj liniji, optuženi za zločine tokom vojne operacije u Medačkom džepu u rujnu 1993. godine. Brkića je svjedok Marko Jagetić, nekadašnji sanitetski načelnik u gospićkom Zbornom području, optužio da je prikrivao zločine tako što je srpskoj strani isporučivao samo one leševe na kojima nije bilo tragova masakra. I što je rekao Brkić?

Rekao je da nikakvih zločina nije bilo i da, naravno, nije bilo nijednog tijela što je bilo predmet iživljavanja hrvatskih vitezova: za svoje tvrdnje nije donio nikakve dokaze i argumente, jer su spisi s fotografijama leševa i opisom njihovih rana misteriozno nestali, a ne može biti da su nestali slučajno i da Brkić ne zna kako su i zašto isparili. Umjesto dokaza, general-liječnik je, po uzoru na optuženog Norca, ponudio difamacije na račun umirovljenog pukovnika Jagetića: "Kolega se ponašao nedolično, tijekom sanacije terena vidio sam ga pet ili šest puta i svaki put je bio pijan, a dio simptoma osobe koja pije je i laž". I to je, uglavnom, sve čega se Brkić uspio sjetiti u vezi s Medačkim džepom.

Kornelije Brkić može se ovako ponašati, jer zna da mu se ništa neće dogoditi i da nikad neće odgovarati za nečasne rabote koje je poduzimao i naređivao u spomenutoj vojnoj operaciji. On će, mirne savjesti, i dalje nastaviti liječiti građane u privatnoj Poliklinici Nemetova u Zagrebu: Hipokratova zakletva ionako je samo formalnost.

I. ĐIKIĆ

DRAGAN PRIMORAC PO HERCEGOVINI SE RAZMEĆE DRŽAVNIM NOVCEM I OBEĆANJIMA

MINISTROVI ZAMORCI

Predizbornim ciframa javnog novca kojima Vlada RH licitira u korist HDZ-a, te izvjesnu kaparu odmah i troši, pribrajamo 360 milijuna kuna obećanih prije nekoliko dana za podizanje zgrade Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Tom se prigodom lopate prihvatio i Dragan Primorac, hrvatski ministar znanosti, obrazovanja i sporta, ujedno HDZ-ov nositelj izborne liste za dijasporu, da bi okupljenima na svečanosti otvaranja bauštele još izjavio kako će Hrvatska biti "desna ruka" Hrvatima iz Bosne i Hercegovine koji "u procesu globalizacije ne mogu opstati bez znanja i obrazovanja".

Pored ove najnovije tranše ulaganja u dvostruko pravo sudjelovanja na izborima za posjednike dvostrukog državljanstva, podsjećamo na ukupna davanja Republike Hrvatske i njezinih jednostrukih poreznih obveznika na kulturnu djelatnost Hrvata u BiH, o čemu smo pisali sredinom proteklog ljeta. Od ukupno 60 milijuna kuna isplaćenih za mandata HDZ-a, oko 50 je otišlo izravno Rimokatoličkoj crkvi i njezinim bliskim satelitima, dok se zauzvrat ne očekuje ništa više od onoga što je ista stranka od te strane imala dosad. O tome ćemo ponovno više čuti na izborima, izraženo u postocima.

I. LASIĆ

BRISANJE VJEKOVNOG SNA

SANADER ODUSTAO OD TREĆEG ENTITETA

Ako smo se pitali o čemu je hrvatski premijer Ivo Sanader pričao s Visokim predstavnikom za BiH Miroslavom Lajčakom u Zagrebu 1. listopada, a nije nam bio ponuđen niti neslužbeni odgovor, čini se da nam nedoumicu dokidaju banjalučke Nezavisne novine, pozivajući se na "izvor blizak Vladi RH". Devet dana nakon sastanka, naime, taj list objavio je da je naš izvršni alčak obećao Lajčaku da hrvatske stranke u Bosni i Hercegovini neće pri zastupanju promjena dejtonskog ustavnog poretka tražiti i odvajanje svog, hrvatskog, trećeg bosanskohercegovačkog entiteta.

Ako primjećujete da su nam se time potvrdila nagađanja o ulozi službenog Zagreba u ovom poglavlju, dakle, ostaje samo još ponoviti zašto mu HDZ uporno zastire službeno stajalište. Nakon što su čelnici svih bosanskohercegovačkih stranaka s atributom hrvatstva već sredinom prošlog mjeseca preskočili taj detalj u Deklaraciji o načelima Ustava BiH, naime, HDZ u Hrvatskoj nije smio priznati svoje autorstvo nad istim načelima, jer mu se bliže izbori, i mora paziti kako će. Razlog svih razloga hrvatske vladajuće politike u posljednje vrijeme tako je nadjačao motiv svih motiva političke matice Hrvata u BiH. Istinu o brisanju vjekovnog sna možemo čuti tek zaobilazno i posredstvom Banje Luke, a ne tako davno i nju se predlagalo za glavni svehrvatski grad...

I. LASIĆ

"MEKO OTVARANJE" HOTELA LIBERTAS

NEPODNOŠLJIVI HOTEL

Dobre tri godine potrajala je obnova u ratu teško devastiranog dubrovačkog visokokategornika "Libertas" koji je u vlasništvu turske grupacije Rixos. Novi su vlasnici u obnovu uložili 40 milijuna eura, hotel ima 14 katova, 315 soba, kongresni centar s 1200 mjesta, zapošljava dvjestotinjak Dubrovčana... S turističkog stajališta novi hotel s pet zvjezdica itekako je dobro ulaganje u dubrovačko hotelijerstvo koje po broju visokokategornika prednjači u Hrvatskoj.

I onda je sredinom rujna hotel "Libertas Rixos" krenuo s tzv. soft openinogom, odnosno mekim otvorenjem, što je u dubrovačkoj poslijeratnoj hotelijerskoj praksi postalo pravilo kako bi se u tom vremenski nedefiniranom razdoblju počeli pomalo primati gosti, uigralo osoblje itd. Nije, međutim, prošlo dugo da bi se otkrilo kako se sa "soft openingom" krenulo bez uporabne dozvole, da bi zatim i komisija nadležnog Ministarstva turizma odbila zahtjev za kategorizacijom od pet zvjezdica koja se ne može izdati bez spomenute dozvole kao ključnog dokumenta za dobivanje uresa od pet zvjezdica. Stoga su inspektori "Libertasu" usmeno zabranili rad, dok će se stvarno zatvaranje "meko otvorenog" hotela dogoditi 15. listopada, nakon što gosti ovog vikenda završe svoje odmore. Tada će ulaz novog hotela krasiti državni pečat sa zabranom rada. Dokad, nitko ne zna...

No, ni to nije sve. Stanari uokolo novog nesuđenog visokokategornika podnose kolektivnu tužbu protiv Uprave "Libertasa", budući da im je život postao nepodnošljivim zbog "neopisive buke" koju stvara ugrađeni ventilacijski sustav novog hotela. Uz probleme s bukom, koja je dospjela i na dnevni red dubrovačkog Gradskog vijeća i Županijskog poglavarstva, slijede i dodatni zahtjevi nezadovoljnih građana. Traži se revizija postojećih dozvola jer su "investitori gradnjom hotela prešli dopuštene gabarite, uzurpirali imovinu, odnosno obalu podno hotela", a podosta je problema i s neuređenom odvodnjom otpadnih voda i hotelskom kanalizacijom koje, ističu stanari uokolo "Libertasa" otječe u more...

I kako to već biva u hrvatskoj pravnoj državi sada Uprava "Libertasa" radi na "otklanjanju svih nedostataka koji su se pojavili tijekom testne faze hotela", inspektori popisuju "uočene nepravilnosti", gradonačelnica Šuica je uvjerena kako će "Uprava hotela shvatiti ozbiljnost situacije i riješiti probleme", a nesretni stanari pišu gradskim i županijskim vlastima, Državnom inspektoratu, ministarstvima turizma i graditeljstva... Kao da se tri godine gradila seoska pojata, a ne hotel s pet zvjezdica. I još nešto: kad dubrovački novinari i službeno pitaju kako je hotel s toliko nedostataka uopće mogao biti i "meko otvoren" bez uporabne dozvole dobivaju nesuvislo objašnjenje da nisu "stranka u postupku"?!

L. BRAILO